Sami stožeri predsjedničkih kandidata teško da su bili iznenađeni – jer su im očito interne ankete sugerirale slične trendove – ali rezultati telefonske ankete koju je za Novu TV napravila agencija Ipsos početkom prosinca u javnom prostoru odjeknuli su poput detonacije.
Nema formalnosti, rat do zadnjeg glasa u oba kruga
No, do izlaska na birališta još je 13 dana, dakle, sasvim dovoljno vremena da se u tijesnom odnosu tri najjača kandidata dogode odsudne promjene (Mislav Kolakušić kao četvrti praktički ne sudjeluje u kampanji, valjda ima previše posla brinuti o stanju Europske unije kao jedan od 748 zastupnika u Europskom parlamentu) .
Ono što je, međutim, već sad savršeno izvjesno je to da će ovi predsjednički izbori biti najzanimljiviji od svih u hrvatskoj povijesti. Na izborima devedesetih, ratne 1992. i postolujne 1997. godine nije bilo nikakvih dvojbi, ni drugog kruga. Početkom stoljeća bilo je dosta napeto između Stjepana Mesića i Dražena Budiše, ali obojica su bili kandidati lijevog centra. Na narednim izborima, 2005. i 2010. godine, nije bilo nimalo neizvjesnosti u pobjedama Mesića i Ive Josipovića, dok se prije pet godina bitka za svaki glas vodila u drugom krugu između sadašnje predsjednice i Josipovića. Prvi krug je tada bio tek formalnost.
Sad formalnosti nema, nema sigurnih imena na listićima 5. siječnja, nema bitke između kandidata samo jedne strane političkog spektra – sve je otvoreno i sve je moguće.
Predsjedničin spust
A nije izgledalo tako, ni blizu, još početkom ovog ljeta (da se ne vraćamo u prošlo kad je gro analitičara, ne doduše svi, nakon SP u nogometu zaključio kako je predsjednica u Rusiji osigurala drugi mandat). Gledajući prosjeke tri redovne ankete (CRO Demoskop, Crobarometar i HRejting) u lipnju, Kolindi Grabar-Kitarović ostalo je da bezbrižno odjedri do pobjede. Prednost pred Milanovićem i Škorom u prvom krugu iznosila je ogromnih cca 13, odnosno 22 postotnih boda. U drugom? Otprilike 16 do 18 posto. Jedini nemir tad su mogla unositi samo podsjećanja na još veću anketnu prednost koju je ona sama prije pet godina uspjela dostići kad se činilo da Ivo Josipović nezaustavljivo ide prema drugom mandatu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A onda je krenulo. Kandidaturom Zorana Milanovića i Miroslava Škore predsjednica se počela – ispuhivati. Iako je i dalje relativno uvjerljivo vodeća, dvojica najjačih protukandidata su joj se iz mjeseca u mjesec približavala. Tamo gdje je u lipnju imala 13 odnosno 22 postotna boda prednosti u prvom krugu, u studenom je bila na osam (Milanović) i šest (Škoro). Drugi krug je još dramatičniji – osam i četiri posto prednosti, s trendom kopnjenja razlike, jamčili su “ludu vožnju” od trenutka predaje potpisa do 22. prosinca.
Luda vožnja
I ludu vožnju smo i dobili. Po spomenutoj Ipsosovoj anketi za prosinac, predsjedničina prednost u prvom krugu svela se na 3,4 (Milanović), odnosno 4,4 (Škoro) posto. Da bi drama bila potpuna, valja podcrtati da je Miroslav Škoro jedan postotni bod od drugog kruga u kojem – barem po prvoj prosinačkoj anketi, pobjeđuje oba protivnika i to “ladno”, pjevušeći. Kolindu Grabar-Kitarović ostavlja za 10,8 postotnih bodova, a Milanovića za 10,2. Ako Škoro ipak ne uspije ući u drugi krug, predsjednica tu pobjeđuje Milanovića s pet postotnih bodova prednosti, što izgleda umirujuće dok se ne pogleda trend – u lipnju je ta razlika bila 16,4, a još prošlog mjeseca 8,4 postotnih bodova. Naravno da nije nemoguće zamisliti da se i tih pet postotnih bodova prednosti istopi do 5. siječnja.
Jasno, ova anketa koja vrlo ozbiljno najavljuje mogućnost poraza Kolinde Grabar-Kitarović tek je jedno istraživanje javnog mnijenja. Moguće je da će neke od ostalih koje slijede narednih dana pokazati manje tragičnu sliku za predsjednicu Republike. Međutim, kao i uvijek kad su ankete u pitanju i kad su brojevi relativno blizu, najvažniji je trend. A on poručuje da ne bi bilo ludo da se na Pantovčaku krene pripremati – pakiranje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Proučili smo ankete od ljeta do danas. Ovako se, dramatično, topila prednost predsjednice
Niti jedni predsjednički izbori dosad nisu donijeli dramu u kojoj može pobijediti troje kandidata. Dosad.
Ako Škoro ipak ne uspije ući u drugi krug, predsjednica tu pobjeđuje Milanovića s pet postotnih bodova prednosti, što izgleda umirujuće dok se ne pogleda trend - u lipnju je ta razlika bila 16,4, a još prošlog mjeseca 8,4 postotnih bodova. Naravno da nije nemoguće zamisliti da se i tih pet postotnih bodova prednosti istopi do 5. siječnja.
Sami stožeri predsjedničkih kandidata teško da su bili iznenađeni – jer su im očito interne ankete sugerirale slične trendove – ali rezultati telefonske ankete koju je za Novu TV napravila agencija Ipsos početkom prosinca u javnom prostoru odjeknuli su poput detonacije.
Postalo je sasvim razvidno ono što se već dugo kuhalo negdje unutar brojčanih odnosa u svim dosadašnjim anketama, Miroslav Škoro je vrlo ozbiljan kandidat za pobjedu na predsjedničkim izborima. Kad se tim trendovima pridoda tragično loše upravljanje Andreja Plenkovića pričom oko štrajka prosvjetara, te možda i još gora serija neobičnih, bizarnih i samoranjavajućih ispada Kolinde Grabar-Kitarović – brzinsko pretvaranje predsjednice iz prve favoritkinje izbora u kandidatkinju koja ozbiljno mora strahovati za ulazak u drugi krug nimalo ne djeluje kao šokantan zaokret.
Nema formalnosti, rat do zadnjeg glasa u oba kruga
No, do izlaska na birališta još je 13 dana, dakle, sasvim dovoljno vremena da se u tijesnom odnosu tri najjača kandidata dogode odsudne promjene (Mislav Kolakušić kao četvrti praktički ne sudjeluje u kampanji, valjda ima previše posla brinuti o stanju Europske unije kao jedan od 748 zastupnika u Europskom parlamentu) .
Ono što je, međutim, već sad savršeno izvjesno je to da će ovi predsjednički izbori biti najzanimljiviji od svih u hrvatskoj povijesti. Na izborima devedesetih, ratne 1992. i postolujne 1997. godine nije bilo nikakvih dvojbi, ni drugog kruga. Početkom stoljeća bilo je dosta napeto između Stjepana Mesića i Dražena Budiše, ali obojica su bili kandidati lijevog centra. Na narednim izborima, 2005. i 2010. godine, nije bilo nimalo neizvjesnosti u pobjedama Mesića i Ive Josipovića, dok se prije pet godina bitka za svaki glas vodila u drugom krugu između sadašnje predsjednice i Josipovića. Prvi krug je tada bio tek formalnost.
Sad formalnosti nema, nema sigurnih imena na listićima 5. siječnja, nema bitke između kandidata samo jedne strane političkog spektra – sve je otvoreno i sve je moguće.
Predsjedničin spust
A nije izgledalo tako, ni blizu, još početkom ovog ljeta (da se ne vraćamo u prošlo kad je gro analitičara, ne doduše svi, nakon SP u nogometu zaključio kako je predsjednica u Rusiji osigurala drugi mandat). Gledajući prosjeke tri redovne ankete (CRO Demoskop, Crobarometar i HRejting) u lipnju, Kolindi Grabar-Kitarović ostalo je da bezbrižno odjedri do pobjede. Prednost pred Milanovićem i Škorom u prvom krugu iznosila je ogromnih cca 13, odnosno 22 postotnih boda. U drugom? Otprilike 16 do 18 posto. Jedini nemir tad su mogla unositi samo podsjećanja na još veću anketnu prednost koju je ona sama prije pet godina uspjela dostići kad se činilo da Ivo Josipović nezaustavljivo ide prema drugom mandatu.
A onda je krenulo. Kandidaturom Zorana Milanovića i Miroslava Škore predsjednica se počela – ispuhivati. Iako je i dalje relativno uvjerljivo vodeća, dvojica najjačih protukandidata su joj se iz mjeseca u mjesec približavala. Tamo gdje je u lipnju imala 13 odnosno 22 postotna boda prednosti u prvom krugu, u studenom je bila na osam (Milanović) i šest (Škoro). Drugi krug je još dramatičniji – osam i četiri posto prednosti, s trendom kopnjenja razlike, jamčili su “ludu vožnju” od trenutka predaje potpisa do 22. prosinca.
Luda vožnja
I ludu vožnju smo i dobili. Po spomenutoj Ipsosovoj anketi za prosinac, predsjedničina prednost u prvom krugu svela se na 3,4 (Milanović), odnosno 4,4 (Škoro) posto. Da bi drama bila potpuna, valja podcrtati da je Miroslav Škoro jedan postotni bod od drugog kruga u kojem – barem po prvoj prosinačkoj anketi, pobjeđuje oba protivnika i to “ladno”, pjevušeći. Kolindu Grabar-Kitarović ostavlja za 10,8 postotnih bodova, a Milanovića za 10,2. Ako Škoro ipak ne uspije ući u drugi krug, predsjednica tu pobjeđuje Milanovića s pet postotnih bodova prednosti, što izgleda umirujuće dok se ne pogleda trend – u lipnju je ta razlika bila 16,4, a još prošlog mjeseca 8,4 postotnih bodova. Naravno da nije nemoguće zamisliti da se i tih pet postotnih bodova prednosti istopi do 5. siječnja.
Jasno, ova anketa koja vrlo ozbiljno najavljuje mogućnost poraza Kolinde Grabar-Kitarović tek je jedno istraživanje javnog mnijenja. Moguće je da će neke od ostalih koje slijede narednih dana pokazati manje tragičnu sliku za predsjednicu Republike. Međutim, kao i uvijek kad su ankete u pitanju i kad su brojevi relativno blizu, najvažniji je trend. A on poručuje da ne bi bilo ludo da se na Pantovčaku krene pripremati – pakiranje.