Bez obzira na sva prenemaganja i neuvjerljiva opravdanja HDZ je na nedjeljnim izborima za Europski parlament doživio debakl. Iako je dobio najveći broj glasova birača i četiri zastupnička mandata, ostvarenih 22,72 posto podrške najlošiji je rezultat na svim dosad održanim europskim i nacionalnim parlamentarnim izborima. Iako je za razliku od europskih izbora održanih 2013. i 2014. HDZ sada imao samostalnu listu, usporedba rezultata najbolje pokazuje koliko je uspješna njegova transformacija iz nacionalističkog pokreta u konzervativnu stranku desnog centra.
Na prvim izborima 2013. HDZ je kao oporbena stranka na svoju listu ukrcao dva minorna trabanta, HSP AS i BUZ te zajedno s njima osvojio približno isti broj glasova kao i u nedjelju, 244 tisuće, ali je zbog bitno manjeg broja birača koji su sudjelovali na izborima, svega njih 741 tisuća, to bilo dovoljno za 32,86 posto i šest mandata. Godinu dana kasnije svoje pravo glasa na izborima iskoristila je 921 tisuća hrvatskih birača, a HDZ proširuje svoj koalicijski kišobran te pod njega dolaze još tri stranke, HSS, ZDS i HDS.
Situacija s Tomašić i Petir
Sva ta gomila u stvarnosti nepostojećih stranaka koja se šlepala s HDZ-om bila je važna samo zbog dva imena, Ruže Tomašić i Marijane Petir. Od ukupno osvojenih 381 tisuće glasova ili 41,42 posto svih glasova, Ruža Tomašić osvojila je 107 tisuća, a Marijana Petir nešto manje od 43 tisuće preferencijalnih glasova. Četiri tadašnje HDZ-ove perjanice: Andrej Plenković, Dubravka Šuica, Ivana Maletić i Davor Ivo Stier, koje su isto izabrane u Europski parlament, uspjele su zajedno osvojiti svega 123 tisuće preferencijalnih glasova.
Na nedjeljnim izborima Ruža Tomašić dobila je gotovo 70 tisuća preferencijalnih glasova, a lista koalicije stranaka koju je predvodila nešto više od 91 tisuće glasova. Za razliku od gospođe Tomašić koja je ostala bez trećine svojih glasova iz 2014. Marijana Petir osvojila je u nedjelju desetak posto više, ali nedovoljno za ulazak u Europski parlament.
Dosta očita dobitna kombinacija
Premijeru Andreju Plenkoviću nisu trebali sofisticirani algoritmi osobnog izbornog gurua Roberta Kopala da zaključi kako ukrcavanje Ruže Tomašić i Marijane Petir na listu HDZ-a znači sigurnu dobitnu kombinaciju i osvajanje šest mandata i na ovogodišnjim izborima. Ako kombinacija s gospođom Tomašić nije dolazila u obzir zbog toga što ona ne želi pripadati Europskoj pučkoj stranci taj problem nije postojao s Marijanom Petir.
Njeni glasovi donijeli bi listi HDZ-a sigurnih pet, a možda čak i šest mandata te Andrej Plenković ne bi nosio teret izbornog poraza. Prema riječima gospođe Petir ona je dobila poziv da uđe u HDZ i da bude na listi za Europski parlament, ali kako “njen obraz nije na prodaju” ona je tu ponudu morala odbiti. Andrej Plenković pak nije želio nestranačke goste na listi HDZ-a bez obzira na njihovu popularnost i miraz u glasovima koji sa sobom nose.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dokaz da ne može transformirati HDZ
Upravo taj neuspjeli dogovor pokazuje zašto Andrej Plenković ne može “transformirati HDZ”. Ako i tom transformiranom HDZ-u trebaju birači Marijane Petir onda te transformacije neće ni biti. Svako pomicanje HDZ-a prema centru podrazumijeva i gubitak dijela birača kojima su nacionalizam i klerikalizam jedini bitni sastojci političkog aktivizma. Kada je Andrej Plenković sastavio listu bez viđenijih oponenata iz vlastite stranke te kada na kraju nije postigao dogovor s Marijanom Petir odlučio se za kockarski pristup izborima.
Njegov HDZ opterećen tjednom dozom novih afera i skandala te politikom “Bismo li piškili ili kakili?” u svim važnim društvenim i ideološkim prijeporima nije mogao napraviti uspješan iskorak prema centru. Istovremeno je stranački aparat trebao zadržati Zmijavce i osvojiti zagrebački Donji grad, sačuvati vjernost onih koji nikada ništa ne čitaju, ali sve znaju i privući one koji znaju da ništa ne znaju. Naravno da ovako nemoguć zadatak nisu mogle zadovoljavajuće riješiti ni znanstvene metode niti bihevioralni pristup izbornog gurua HDZ-a Roberta Kopala. Gospodin Kopal na kraju je opravdanje za svoje loše prognoze i izborni debakl pronašao u Talebovom “crnom labudu”. Jedino nije pojasnio je li crni labud više kriv za loše izborne rezultate u Zmijavcima ili u Donjem gradu.
Nove europske nevolje Andreja Plenkovića
Nakon ovih izbora Andrej Plenković ima i dodatne europske nevolje. Europska pučka stranka izgubila je na izborima 40 mjesta te u novom sazivu Europskog parlamenta za formiranje većine više neće biti dovoljan samo njihov dosadašnji partner, Progresivni savez socijalista i demokrata, koji je i sam pretrpio gubitak od 37 mjesta. Tako će novu većinu sačinjavati i ALDE, savez europskih liberalnih stranaka koji je povećao broj svojih mjesta sa 68 na 107. Od ukupno 751 mjesta u Europskom parlamentu te tri grupacije imat će zajedno 433.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali EPP sa svojih 177 zastupnika više ne može računati da će njihov vodeći kandidat Manfred Weber, koji je i u zagrebačkoj Ciboni bio predstavljen kao budući predsjednik Europske komisije, to mjesto stvarno i dobiti. Francuski predsjednik Emmanuel Macron protivi se izboru Webera i predlaže odabir između Margrethe Vestager, sadašnje europske povjerenice za tržišno natjecanje, inače članice jedne od dvije danske liberalne stranke i kandidatkinje ALDE grupacije; Fransa Timmermansa, vodećeg kandidata socijalista i demokrata te Michela Barniera, glavnog europskog pregovarača za Brexit.
Teško da će iz EU dobiti ponudu koju neće moći odbiti
Tko će biti novi hrvatski član u Europskoj komisiji i hoće li dobiti iole značajniji “resor” od onog koji je imao Neven Mimica trenutno je pitanje bez odgovora. Andrej Plenković ne može napustiti premijersko mjesto i postati “obični” europski povjerenik, a teško da će nakon ovog izbornog rezultata i realnog sagledavanja značenja i važnosti Hrvatske u europskim poslovima dobiti ponudu koju neće moći odbiti. Uz sve to, Hrvatsku za sedam mjeseci čeka predsjedanje Europskom unijom te bi se naša slabašna administracija tako naglo obezglavljena mogla na kraju zagubiti i nešto zabrljati.
Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, u ponedjeljak je u Portugalu komentirala rezultate izbora na dosta začudan način. Među ostalim kazala je kako se “političari moraju promijeniti” i da “ne želimo više političare koji su udaljeni od vlastitog naroda, nego želimo one koji nas slušaju, želimo one koji nas razumiju, koji suosjećaju s nama.” I bez suradnje s Vidovitim Milanom lako je uočiti znakove, ako ne panike, ono barem ozbiljne zabrinutosti u predsjedničinim riječima. Ali naravno ne za sudbinu Andreja Plenkovića, na koga se ove riječi zasigurno odnose.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što s predsjedničkim izborima?
Najprije je prošlog tjedna s Mjeseca ili dalekih Zvijezda doletio Miroslav Škoro, onda je avionom iz Kine stigao Zoran Milanović, da bi u ponedjeljak Mislav Kolakušić, koji pobjeđuje na izborima jer “sluša narod”, objavio kako će nakon nekoliko mjeseci obavljanja posla europskog zastupnika, biti barem isto toliko vremena predsjednik Republike Hrvatske, a sve prije nego na kraju preuzme funkciju premijera i vođenje nekoliko ministarstava.
Predsjednica Republike pripremala se cijelo vrijeme za novu izbornu utakmicu sa starim drugarom iz zgrade na Zrinjevcu, a Miroslava i Mislava trebala je u prvom poluvremenu te utakmice kao rupe u glavi. Predsjednička kampanja upravo je započela. Hoće li se Andrej Plenković nesebično založiti za predsjedničin reizbor i tako i sebe izložiti riziku još jednog izbornog poraza ili će se zadovoljiti ulogom cheerleadera saznat ćemo uskoro.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Andrej Plenković naprosto nije u stanju transformirati HDZ, stranku koja ga dubinski ne voli
HDZ-ova samostalna lista najbolje pokazuje koliko je uspješna njegova transformacija HDZ-a
Ako i tom transformiranom HDZ-u trebaju birači Marijane Petir onda te transformacije neće ni biti. Svako pomicanje HDZ-a prema centru podrazumijeva i gubitak dijela birača kojima su nacionalizam i klerikalizam jedini bitni sastojci političkog aktivizma. Kada je Andrej Plenković sastavio listu bez viđenijih oponenata iz vlastite stranke te kada na kraju nije postigao dogovor s Marijanom Petir odlučio se za kockarski pristup izborima
Bez obzira na sva prenemaganja i neuvjerljiva opravdanja HDZ je na nedjeljnim izborima za Europski parlament doživio debakl. Iako je dobio najveći broj glasova birača i četiri zastupnička mandata, ostvarenih 22,72 posto podrške najlošiji je rezultat na svim dosad održanim europskim i nacionalnim parlamentarnim izborima. Iako je za razliku od europskih izbora održanih 2013. i 2014. HDZ sada imao samostalnu listu, usporedba rezultata najbolje pokazuje koliko je uspješna njegova transformacija iz nacionalističkog pokreta u konzervativnu stranku desnog centra.
Na prvim izborima 2013. HDZ je kao oporbena stranka na svoju listu ukrcao dva minorna trabanta, HSP AS i BUZ te zajedno s njima osvojio približno isti broj glasova kao i u nedjelju, 244 tisuće, ali je zbog bitno manjeg broja birača koji su sudjelovali na izborima, svega njih 741 tisuća, to bilo dovoljno za 32,86 posto i šest mandata. Godinu dana kasnije svoje pravo glasa na izborima iskoristila je 921 tisuća hrvatskih birača, a HDZ proširuje svoj koalicijski kišobran te pod njega dolaze još tri stranke, HSS, ZDS i HDS.
Situacija s Tomašić i Petir
Sva ta gomila u stvarnosti nepostojećih stranaka koja se šlepala s HDZ-om bila je važna samo zbog dva imena, Ruže Tomašić i Marijane Petir. Od ukupno osvojenih 381 tisuće glasova ili 41,42 posto svih glasova, Ruža Tomašić osvojila je 107 tisuća, a Marijana Petir nešto manje od 43 tisuće preferencijalnih glasova. Četiri tadašnje HDZ-ove perjanice: Andrej Plenković, Dubravka Šuica, Ivana Maletić i Davor Ivo Stier, koje su isto izabrane u Europski parlament, uspjele su zajedno osvojiti svega 123 tisuće preferencijalnih glasova.
Na nedjeljnim izborima Ruža Tomašić dobila je gotovo 70 tisuća preferencijalnih glasova, a lista koalicije stranaka koju je predvodila nešto više od 91 tisuće glasova. Za razliku od gospođe Tomašić koja je ostala bez trećine svojih glasova iz 2014. Marijana Petir osvojila je u nedjelju desetak posto više, ali nedovoljno za ulazak u Europski parlament.
Dosta očita dobitna kombinacija
Premijeru Andreju Plenkoviću nisu trebali sofisticirani algoritmi osobnog izbornog gurua Roberta Kopala da zaključi kako ukrcavanje Ruže Tomašić i Marijane Petir na listu HDZ-a znači sigurnu dobitnu kombinaciju i osvajanje šest mandata i na ovogodišnjim izborima. Ako kombinacija s gospođom Tomašić nije dolazila u obzir zbog toga što ona ne želi pripadati Europskoj pučkoj stranci taj problem nije postojao s Marijanom Petir.
Njeni glasovi donijeli bi listi HDZ-a sigurnih pet, a možda čak i šest mandata te Andrej Plenković ne bi nosio teret izbornog poraza. Prema riječima gospođe Petir ona je dobila poziv da uđe u HDZ i da bude na listi za Europski parlament, ali kako “njen obraz nije na prodaju” ona je tu ponudu morala odbiti. Andrej Plenković pak nije želio nestranačke goste na listi HDZ-a bez obzira na njihovu popularnost i miraz u glasovima koji sa sobom nose.
Dokaz da ne može transformirati HDZ
Upravo taj neuspjeli dogovor pokazuje zašto Andrej Plenković ne može “transformirati HDZ”. Ako i tom transformiranom HDZ-u trebaju birači Marijane Petir onda te transformacije neće ni biti. Svako pomicanje HDZ-a prema centru podrazumijeva i gubitak dijela birača kojima su nacionalizam i klerikalizam jedini bitni sastojci političkog aktivizma. Kada je Andrej Plenković sastavio listu bez viđenijih oponenata iz vlastite stranke te kada na kraju nije postigao dogovor s Marijanom Petir odlučio se za kockarski pristup izborima.
Njegov HDZ opterećen tjednom dozom novih afera i skandala te politikom “Bismo li piškili ili kakili?” u svim važnim društvenim i ideološkim prijeporima nije mogao napraviti uspješan iskorak prema centru. Istovremeno je stranački aparat trebao zadržati Zmijavce i osvojiti zagrebački Donji grad, sačuvati vjernost onih koji nikada ništa ne čitaju, ali sve znaju i privući one koji znaju da ništa ne znaju. Naravno da ovako nemoguć zadatak nisu mogle zadovoljavajuće riješiti ni znanstvene metode niti bihevioralni pristup izbornog gurua HDZ-a Roberta Kopala. Gospodin Kopal na kraju je opravdanje za svoje loše prognoze i izborni debakl pronašao u Talebovom “crnom labudu”. Jedino nije pojasnio je li crni labud više kriv za loše izborne rezultate u Zmijavcima ili u Donjem gradu.
Nove europske nevolje Andreja Plenkovića
Nakon ovih izbora Andrej Plenković ima i dodatne europske nevolje. Europska pučka stranka izgubila je na izborima 40 mjesta te u novom sazivu Europskog parlamenta za formiranje većine više neće biti dovoljan samo njihov dosadašnji partner, Progresivni savez socijalista i demokrata, koji je i sam pretrpio gubitak od 37 mjesta. Tako će novu većinu sačinjavati i ALDE, savez europskih liberalnih stranaka koji je povećao broj svojih mjesta sa 68 na 107. Od ukupno 751 mjesta u Europskom parlamentu te tri grupacije imat će zajedno 433.
Ali EPP sa svojih 177 zastupnika više ne može računati da će njihov vodeći kandidat Manfred Weber, koji je i u zagrebačkoj Ciboni bio predstavljen kao budući predsjednik Europske komisije, to mjesto stvarno i dobiti. Francuski predsjednik Emmanuel Macron protivi se izboru Webera i predlaže odabir između Margrethe Vestager, sadašnje europske povjerenice za tržišno natjecanje, inače članice jedne od dvije danske liberalne stranke i kandidatkinje ALDE grupacije; Fransa Timmermansa, vodećeg kandidata socijalista i demokrata te Michela Barniera, glavnog europskog pregovarača za Brexit.
Teško da će iz EU dobiti ponudu koju neće moći odbiti
Tko će biti novi hrvatski član u Europskoj komisiji i hoće li dobiti iole značajniji “resor” od onog koji je imao Neven Mimica trenutno je pitanje bez odgovora. Andrej Plenković ne može napustiti premijersko mjesto i postati “obični” europski povjerenik, a teško da će nakon ovog izbornog rezultata i realnog sagledavanja značenja i važnosti Hrvatske u europskim poslovima dobiti ponudu koju neće moći odbiti. Uz sve to, Hrvatsku za sedam mjeseci čeka predsjedanje Europskom unijom te bi se naša slabašna administracija tako naglo obezglavljena mogla na kraju zagubiti i nešto zabrljati.
Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, u ponedjeljak je u Portugalu komentirala rezultate izbora na dosta začudan način. Među ostalim kazala je kako se “političari moraju promijeniti” i da “ne želimo više političare koji su udaljeni od vlastitog naroda, nego želimo one koji nas slušaju, želimo one koji nas razumiju, koji suosjećaju s nama.” I bez suradnje s Vidovitim Milanom lako je uočiti znakove, ako ne panike, ono barem ozbiljne zabrinutosti u predsjedničinim riječima. Ali naravno ne za sudbinu Andreja Plenkovića, na koga se ove riječi zasigurno odnose.
Što s predsjedničkim izborima?
Najprije je prošlog tjedna s Mjeseca ili dalekih Zvijezda doletio Miroslav Škoro, onda je avionom iz Kine stigao Zoran Milanović, da bi u ponedjeljak Mislav Kolakušić, koji pobjeđuje na izborima jer “sluša narod”, objavio kako će nakon nekoliko mjeseci obavljanja posla europskog zastupnika, biti barem isto toliko vremena predsjednik Republike Hrvatske, a sve prije nego na kraju preuzme funkciju premijera i vođenje nekoliko ministarstava.
Predsjednica Republike pripremala se cijelo vrijeme za novu izbornu utakmicu sa starim drugarom iz zgrade na Zrinjevcu, a Miroslava i Mislava trebala je u prvom poluvremenu te utakmice kao rupe u glavi. Predsjednička kampanja upravo je započela. Hoće li se Andrej Plenković nesebično založiti za predsjedničin reizbor i tako i sebe izložiti riziku još jednog izbornog poraza ili će se zadovoljiti ulogom cheerleadera saznat ćemo uskoro.