Nekad je nužno odabrati stranu

Antonio Conte je potvrđen za trenera Chelseaja, a mi smo analizirali kako će londonski klub izgledati s njim na klupi

Trenutačnog talijanskog izbornika možda i najbolje definira mogućnost adaptacije na igru ovisno o kapacitetima igrača koje vodi. Na obranu stavlja naglasak, ali dobro ga opisuje i brz pritisak na suparnika kojem njegove momčadi sužavaju prostor i rade gužvu oko lopte u trenucima traženja kako vratiti njen posjed

FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Talijanski stručnjak Antonio Conte u ponedjeljak je i službeno potvrđen kao novi trener Chelseaja. S londonskim je klubom potpisao trogodišnji ugovor, a momčad će preuzeti nakon završetka Europskog prvenstva u Francuskoj gdje će posljednji put voditi reprezentaciju Italije.

“Iznimno sam uzbuđen što ću raditi u Chelseaju. Ponosan sam što sam izbornik nacionalne momčadi svoje zemlje, a takvu funkciju može slijediti samo atraktivna uloga poput trenera Chelseaja”, rekao je Conte poslije potpisa ugovora.

Klupu još uvijek aktualnih engleskih prvaka tako preuzima čovjek koji u mnogočemu podsjeća na ne tako davno otpuštenog Josea Mourinha.

Contea zovu – Zvijer

Kao po pravilu vlasnik Chelseaja Roman Abramovič mijenja nositelje mirnoće i trenerskog ludila na mjestu šefa struke svoje skupocjene igračke. Uloga koja je na Stamford Bridgeu uvijek pod povećalom bila je kroz nekoliko posljednjih godina namijenjena mirnoći Carla Ancelottija, drskosti Roberta Di Mattea, posvećenosti detaljima Rafaela Beniteza i kontroverzi Josea Mourinha, a nedavno ju je preuzela smirenost Guusa Hiddinka. S njom su stigli i bolji rezultati momčadi koja Nizozemca nagovara na dulji ostanak u klubu, ali od njega i dobiva samo odmahivanje glavom u smjeru lijevo-desno.

Gotovo je sigurno da će klub uskoro dobiti dugoročno rješenje na menadžerskoj poziciji, a pritom i vrlo vjerojatno da će ono nastaviti Abramovičev zbrčkani niz jer najavljeni Conte nosi nadimak – Zvijer.

https://twitter.com/CescMagician/status/716968223086931968

I beskompromisan je, odnosno kako bi to rekla jedna od njegovih vodećih violina talijanski reprezentativac Andrea Pirlo:

“Obožavam i beskonačno poštujem tog čovjeka. I znam da će preuzme li taj posao, ili bilo koji posao uopće, to biti isključivo pod njegovim uvjetima, a to znači da će njegova biti zadnja pri odabiru pojačanja, igrača kojih se želi riješiti i formacije kojom želi igrati. Misli li mu se vlasnik miješati u posao, onda griješi njegovim dovođenjem. Prepusti li mu se, pak, da svoj posao obavlja kako zna i prepusti li mu se da to radi svojim metodama, onda ćete imati momčad koja igra atraktivan nogomet i pritom pobjeđuje.”

Kvalitetno posloženi i dobro upravljani 3-5-2 sustav dao bi prednost momčadi ako se u računicu stavi i činjenica da većina engleskih klubova igra nogomet sa samo jednim napadačem

U nastavku opisa trenera kojem se divi ponudio je Pirlo i sljedeće:

“U njemu je i zvijer. Bio sam u svlačionici tijekom poluvremena utakmice koju smo pobjeđivali kada je ušao i počeo bacati boce pune vode zbog neke pogreške koju smo napravili ili zato što je mislio da je rezultat trebao biti izraženiji u našu korist. Kada je ljutit, onda svlačionica nije mjesto na kojem poželite biti. Takav je, pomalo lud, ali takvi su i svi genijalci, a on to jest. Nogomet je njegov život. On u četiri sata ujutro proučava pogreške, gleda videozapise i analizira suparnike za sljedeću utakmicu. Dobro je što mu je supruga Elisabetta prepuna razumijevanja, jer nogomet je njegova druga žena. Znam da i noću pali svjetlo, ustaje iz kreveta i zapisuje nešto čega se sjetio i što bi mu moglo koristiti u nadolazećem meču.”

Drastična promjena rostera dolaskom u Juventus

Aktualni izbornik talijanske nogometne reprezentacije najveće je klupske uspjehe ostvario s Juventusovom momčadi koju je nakon Calciopolija i godina vrludanja vratio na staze uspjeha. Već u prvoj sezoni, a igrala se 2011./12., ondje je osvojio naslov talijanskih prvaka (omjerom od 23 pobjede, 15 remija i bez poraza) koji najjača torinska nogometna momčad otada nikome nije prepustila.

Učinio je to drastičnom promjenom rostera kojeg su napustili, da navedemo samo neke, Sebastian Giovinco, Felipe Melo, Armand Traore, Mohamed Sissoko i Luca Toni. Dio onih koji su u klub stigli ili koje je odlučio zadržati, a bili su na posudbi čine Pirlo, Fabio Quagliarella, Stephan Lichtsteiner i Arturo Vidal. Pokazat će se to vrlo bitnim, no hoće li biti takvo što moguće ponoviti u Premier ligi ostaje upitno. Ponovio je osvajanje Serie A još dva puta i niz trofeja proširio osvajanjem dva naslova u tamošnjem Superkupu.

16.11.2014., Milano, stadion San Siro - Kvalifikacijska utakmice Italija - Hrvatska za odlazak na Europsko prvenstvo. Izbornik Italije Antonio Conte. Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
16.11.2014., Milano, stadion San Siro - Kvalifikacijska utakmice Italija - Hrvatska za odlazak na Europsko prvenstvo. Izbornik Italije Antonio Conte. Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
PIXSELL

I dok ga to čini primamljivim trenerom, razlog odlaska iz Juventusa čini ga sličnim Mourinhu. Sukob s klupskim vrhom bio je okidač raskida suradnje, a njegov ton pri kojim igračima, pa bili oni i klupske legende, daje do znanja gdje im je mjesto, također uvelike podsjeća na portugalskog stručnjaka. Jednom je Gianluigija Buffona, golmana kojeg je vodio u Juventusu i kroz reprezentaciju, nizom psovki i povišenih tonova natjerao na uzmak u verbalnom sukobu vezanom uz premije, u kojem je svoje igrače, a Buffonove suigrače, nazvao gomilom idiota.

Klupu londonskog kluba preuzima vrhunski stručnjak koji može “ubiti” pogledom i čovjek koji je odradio deset mjeseci dugu suspenziju uslijed istrage o namještanjima rezultata nogometnih utakmica u trenucima dok je vodio Sienu. Ništa mu pogrešnog nije dokazano. Za Chelsea je ipak najvažnije ono što kazuje Pirlo, stiže manijakalni radnik koji voli kasne noćne sate provoditi u analizi nogometnih strategija.

Mogućnost adaptacije ovisno o igračima

Što se njegove tiče, omiljena mu je kroz klupski dio trenerske karijere suprotstaviti se suparniku u formaciji 3-5-2 i to radi na takav način da je bivši kapetan hrvatske reprezentacije Zvonimir Boban prije dvije godine taj njegov sustav nazvao najboljim u povijesti nogometa.

Udovoljavao je ovakav pristup utakmicama uobičajenoj talijanskoj želji za umirivanjem suparničkih napada, ali i osiguravao čovjeka viška u obrani i srednjem redu, odnosno uvećavao šanse momčadi da zadrži loptu. Krilne pozicije pritom su forte momčadi u smjeru prema naprijed, ali i pozicije na travnjaku koje suparnik koristi prebacujući se iz obrane u fazu napada.

Conteov sustav ne ozljeđuje igrače, oni ne izgaraju pod njegovim vodstvom, a to je za ubitačan ritam engleskog nogometa u kojem ozljede često kroje vrh ljestvice iznimno važna stvar

Contea, ipak, možda i najbolje definira mogućnost adaptacije na igru ovisno o kapacitetima igrača koje vodi. Na obranu stavlja naglasak, ali dobro ga opisuje i brz pritisak na suparnika kojem njegove momčadi sužavaju prostor i rade gužvu oko lopte u trenucima traženja kako vratiti njen posjed. Posjedu, pak, ne teži poput, primjerice, Josepa Guardiole i njegova momčad ne umire u ljepoti kombiniranja kroz akcije, njegov je pristup direktniji, traži se predaja lopte na krilne pozicije ili prema naprijed.

Igru u Chelseaju izgradit će na temelju onoga što ondje nađe, ali i sigurno dovesti pojačanja u sva tri reda i za očekivati je da dovede one koje je vodio ili kojima se divio u vrijeme trenerske karijere u Juventusu. Imena kojima se već barata nisu zanimljiva samo njemu i Chelsea će naići na veliku konkurenciju među klubovima koji jednako razmišljaju kada je o pojačanjima riječ.

Pogba kao jedna od želja

Diego Costa trebao bi ostati prvi napadač kluba, ne odluči li se na povratak u Španjolsku, a novo ime ondje će postati Edinson Cavani. Divio se nekadašnjem Napolijevu igraču i aktualnom PSG-ovu urugvajskom napadaču Conte dok je vodio Juventus, želio ga u svoj klub i dovesti, a svakako će to pokušati i ponovno napraviti posebice uđe li pariška momčad u rekonstrukciju, koja bi mogla započeti odlaskom Zlatana Ibrahimovića, i krene u završni napad po Cristiana Ronalda.

Igrač koji se sigurno nalazi u Conteovoj bilježnici jest i Paul Pogba, francuski veznjak zanimljiv i najjačim španjolskim klubovima. Conte ga je doveo u Juventus i formirao u igrača čiji će eventualni odlazak prilično napuniti blagajnu torinskog kluba, a ne ispuni li se ta želja, pokušat će se okrenuti još jednoj potvrđenoj ljubavi. Arturo Vidal prometnuo se kod njega u igrača kojeg je Bayern platio 40-ak milijuna eura, odnosno gotovo četiri puta više u odnosu na svotu za koju je stigao u Torino. Ne ispune li se ove dvije želje, ona o dovođenju Rominog veznjaka mogla bi. U pitanju je belgijski reprezentativac Radja Nainggolan.

Posjedu, pak, ne teži poput, primjerice, Josepa Guardiole i njegova momčad ne umire u ljepoti kombiniranja kroz akcije, njegov je pristup direktniji, traži se predaja lopte na krilne pozicije ili prema naprijed

Odlazak klupske legende Johna Terryja otvara nebrojeno upitnika na mjestu u posljednjem redu momčadi, a Alessio Romagnoli ili John Stones mogli bi dati odgovor. Ako ne stigne neko jače ime.

Kvalitetno posloženi i dobro upravljani 3-5-2 sustav dao bi prednost momčadi ako se u računicu stavi i činjenica da većina engleskih klubova igra nogomet sa samo jednim napadačem. Ali, taktikom opsjednuti Conte u Premier ligi sigurno neće nuditi samo jednu opciju suprotstavljanja suparnicima. On je tip trenera koji se prilagođava i sposoban je posložiti bilo koju formaciju, što je i dokazivao kroz svoj trenerski rast (s Italijom igra i 4-3-3, 4-4-2 i 4-2-4).

Kod njega ne igraju imena

Idealno bi mu bilo, i tome će sigurno težiti, pronaći igrača tipa Leonarda Bonuccija, dakle, braniča koji može prenijeti loptu u suparnički dio terena. Osim što time dobiva rješenje u trenucima utakmice u kojima mu je playmaker blokiran, a krila i napadači nedostupni, to je i vrlo jednostavan i jednako sjajan način razbijanja obrambene koncepcije suparnika koji ne očekuje stopera u svom dijelu travnjaka s kontrolom lopte.

Prekopira li se, nadalje, njegova Italija na Chelsea, onda je jasno da će vezni red sa svojim Pirlom, a trebao bi ga glumiti Cesc Fabregas, morati biti okružen igračima kao što su Arturo Vidal, Paul Pogba i Claudio Marchisio iz čijih pora pršti kvaliteta, snaga, brzina, tehnika, agresivnost, sposobnost oduzimanja lopte, precizna dodavanja i razorni udarci.

Aktualni izbornik talijanske nogometne reprezentacije najveće je klupske uspjehe ostvario s Juventusovom momčadi koju je nakon Calciopolija i godina vrludanja vratio na staze uspjeha

Pronađe li i u Chelseaju svog novog “Bonuccija”, ako već ne uspije dovesti original, Conte će napraviti velik dio posla i početi zaokruživati sliku svojega tima. Isto je u Juventusu napravio od ovog 28-godišnjaka kojeg je ugurao među europsku elitu na položaju stopera, potom je Andreu Barzaglija iz Wolfsburga doveo za smiješnih 300.000 eura i “natjerao” ga da igra kao u najboljim danima, baš kao što je to bio i slučaj s Pirlom. O Pogbinoj igri ne treba trošiti retke, kao niti podsjećati na to što su Marchisio i Vidal predstavljali u njegovu Juventusu, a Carloz Tevez posebice.

S druge strane, kod njega nema nedodirljivih niti mu igraju “imena”. I dok mnogi, poput Mourinha, tvrde da postavu čine najspremniji i najraspoloženiji, kod Contea je upravo to i slučaj. Ne postoje nastupi zajamčeni davnim zaslugama i igrači to znaju pa treninzi uistinu i služe svojoj svrsi. Osim što bruse formu, nude i promjene u momčadi. Također bitno, Conteov sustav ne ozljeđuje igrače, oni ne izgaraju pod njegovim vodstvom, a to je za ubitačan ritam engleskog nogometa u kojem ozljede često kroje vrh ljestvice iznimno važna stvar. I s njegovim vodstvom prilično jamstvo da će se aktualni i posrnuli engleski prvak sljedeće sezone ponovno boriti za naslov. Sa za posao zainteresiranim Conteom, odluka je samo na Abramoviču.


Tekst je objavljen u tiskanom izdanju telegrama 5. ožujka 2016.