Jasno je da se političar na zalasku, poput utopljenika, lovi za sve što mu može sličiti pojasu za spašavanje. To je, uostalom i sasvim legitimno, u otvorenoj utrci za naklonost građana, naravno da će svatko pokušati odigrati baš onu kartu koja mu najbolje odgovara. Ili, pak, po pravilima koja mu najviše odgovaraju. Samo, kod pravila je situacija malo zeznuta.
Ona se, barem kad pričamo o demokraciji, ne bi smjela mijenjati iznebuha, tek koji mjesec pred izbore. Štoviše, Kodeks dobre prakse u izbornim pitanjima Venecijanske komisije, izričito navodi da se izborni sustav smije mijenjati najkasnije godinu dana prije izbora. A mi smo od izbora udaljeni tek nekoliko mjeseci.
Politbiro i koalicijski partneri
Toliki je i razmak za Milana Bandića od uloge onog koji osigurava parlamentarnu većinu do nikakvog ili gotovo nebitnog igrača na nacionalnoj političkoj sceni – sa svim posljedicama koje bi to za njega moglo nositi. Stoga nije čudno da je baš sad, kad je možda premijer Andrej Plenković svojim posjetom Osječko-baranjskoj županiji otpočeo neslužbenu predizbornu kampanju, Bandić odlučio posegnuti za pojasom za spašavanje. Pardon, izmjenom izbornog sustava.
Retorikom čovjeka koji će samo koju rečenicu kasnije izjaviti kako su njegovi “koalicijski partneri rad i solidarnost” zagrebački gradonačelnik ovako je zborio o pravilima za skore parlamentarne izbore. “Bitno je s kojim zakonom idemo na izbore, a ne idemo li u srpnju ili listopadu. Dok se ne izmjeni izborni zakon, nema sreće u ovoj domovini. Pedeset posto ljudi ostaje doma, a 45 posto ne može birati jer mora birati liste koje je postavio partijski šef. Naš novi prijedlog je da se pola zastupnika bira izravno, a pola da se glasa za partijske liste, sačinjene po politbiroima”.
Bandić nije prolupao
E sad, naravno da svaki izborni sustav ima svoje prednosti i mane, pa tako i ovaj mješoviti kakvog predlaže Bandić. No, to je duga i druga priča. Naravno i da je izvan svake pameti mijenjati pravila igre tek nekoliko tjedana (ili mjeseci) prije početka izborne kampanje. Ono što je ovdje bitno je odgovor na pitanje – zašto. Zbog čega Bandić misli da bi mu promjena izbornog sustava mogla pomoći u političkom preživljavanju?
Ne, čovjek protiv kojeg se svakog petka lupa u sve veći broj lonaca nije prolupao. Izmjena kakvu predlaže doista bi možda mogla u njegovu vreću sa žetonima ubaciti pokojeg saborskog zastupnika, dok je po postojećim pravilima to mnogo manje vjerojatno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Zagrebu šestina izbornih jedinica
Naime, da se polovica zastupnika u izbornim jedinicama u RH bira većinskim sustavom, zemlja bi bila podijeljena na 70 izbornih jedinica (ostalih 70 zastupnika biralo bi se kao i dosad, sa stranačkih lista). Kako tu stoji Zagreb u kojem, realno, Bandić jedino postoji kao politički faktor? Jako dobro.
Naime, glavni grad Hrvatske ima više od šestine ukupnog broja birača u zemlji. To znači da bi se, u slučaju da se iscrtava novih 70 izbornih jedinica u Zagrebu moglo naći njih cca 12. Na posljednjim lokalnim izborima, prije tri godine, Bandićeva stranka je pobijedila u devet od 17 gradskih četvrti.
Okej, ta 2017. je bila jako davno i današnja popularnost gradonačelnika nije ni sjena ondašnje. Svejedno, Bandić zasigurno i dalje neloše stoji u svojim tradicionalnim utvrdama na istoku grada (prije svih Dubrava i Sesvete). Kad bi se tamo iscrtale nove tri ili četiri izborne jedinice veliko je pitanje bi li mu itko od protivnika mogao parirati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ni interesa, ni vremena
Postojeća pravila za parlamentarne izbore, pak, utapaju Bandićeve tvrđave u Drugu izbornu jedinicu, koja osim dijelova Zagreba okuplja i cijele županije Koprivničko-križevačku i Bjelovarsko-bilogorsku, te dio velike Zagrebačke županije. Kolika je razlika u Bandićevoj snazi u istočnom dijelu Zagreba i Drugoj izbornoj jedinici?
Pa, koalicija pet stranaka koju je Bandić okupio na parlamentarnim izborima 2016. godine dobila je u Drugoj izbornoj jedinici 9,24 posto glasova. Osam mjeseci kasnije, Bandićeva lista je na lokalnim izborima u Donjoj Dubravi dobila podršku 37 posto birača.
Stoga ono o čemu priča Bandić uopće nije lišeno matematičkog i političkog rezona. Za takav radikalan zahvat kojim bi se mijenjao izborni sustav i crtale nove izborne jedinice, međutim, HDZ neće imati ni interesa, ni vremena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bandić misli da bi ga promjena izbornog sustava mogla spasiti. Evo zašto je u pravu
Doduše, postoji jedan problem. HDZ nema ni vremena, ni interesa za radikalnu promjenu izbornih pravila i jedinica kakvu traži Bandić
Glavni grad Hrvatske ima više od šestine ukupnog broja birača u zemlji. To znači da bi se, u slučaju da se iscrtava novih 70 izbornih jedinica u Zagrebu moglo naći njih cca 12. Na posljednjim lokalnim izborima, prije tri godine, Bandićeva stranka je pobijedila u devet od 17 gradskih četvrti.
Jasno je da se političar na zalasku, poput utopljenika, lovi za sve što mu može sličiti pojasu za spašavanje. To je, uostalom i sasvim legitimno, u otvorenoj utrci za naklonost građana, naravno da će svatko pokušati odigrati baš onu kartu koja mu najbolje odgovara. Ili, pak, po pravilima koja mu najviše odgovaraju. Samo, kod pravila je situacija malo zeznuta.
Ona se, barem kad pričamo o demokraciji, ne bi smjela mijenjati iznebuha, tek koji mjesec pred izbore. Štoviše, Kodeks dobre prakse u izbornim pitanjima Venecijanske komisije, izričito navodi da se izborni sustav smije mijenjati najkasnije godinu dana prije izbora. A mi smo od izbora udaljeni tek nekoliko mjeseci.
Politbiro i koalicijski partneri
Toliki je i razmak za Milana Bandića od uloge onog koji osigurava parlamentarnu većinu do nikakvog ili gotovo nebitnog igrača na nacionalnoj političkoj sceni – sa svim posljedicama koje bi to za njega moglo nositi. Stoga nije čudno da je baš sad, kad je možda premijer Andrej Plenković svojim posjetom Osječko-baranjskoj županiji otpočeo neslužbenu predizbornu kampanju, Bandić odlučio posegnuti za pojasom za spašavanje. Pardon, izmjenom izbornog sustava.
Retorikom čovjeka koji će samo koju rečenicu kasnije izjaviti kako su njegovi “koalicijski partneri rad i solidarnost” zagrebački gradonačelnik ovako je zborio o pravilima za skore parlamentarne izbore. “Bitno je s kojim zakonom idemo na izbore, a ne idemo li u srpnju ili listopadu. Dok se ne izmjeni izborni zakon, nema sreće u ovoj domovini. Pedeset posto ljudi ostaje doma, a 45 posto ne može birati jer mora birati liste koje je postavio partijski šef. Naš novi prijedlog je da se pola zastupnika bira izravno, a pola da se glasa za partijske liste, sačinjene po politbiroima”.
Bandić nije prolupao
E sad, naravno da svaki izborni sustav ima svoje prednosti i mane, pa tako i ovaj mješoviti kakvog predlaže Bandić. No, to je duga i druga priča. Naravno i da je izvan svake pameti mijenjati pravila igre tek nekoliko tjedana (ili mjeseci) prije početka izborne kampanje. Ono što je ovdje bitno je odgovor na pitanje – zašto. Zbog čega Bandić misli da bi mu promjena izbornog sustava mogla pomoći u političkom preživljavanju?
Ne, čovjek protiv kojeg se svakog petka lupa u sve veći broj lonaca nije prolupao. Izmjena kakvu predlaže doista bi možda mogla u njegovu vreću sa žetonima ubaciti pokojeg saborskog zastupnika, dok je po postojećim pravilima to mnogo manje vjerojatno.
U Zagrebu šestina izbornih jedinica
Naime, da se polovica zastupnika u izbornim jedinicama u RH bira većinskim sustavom, zemlja bi bila podijeljena na 70 izbornih jedinica (ostalih 70 zastupnika biralo bi se kao i dosad, sa stranačkih lista). Kako tu stoji Zagreb u kojem, realno, Bandić jedino postoji kao politički faktor? Jako dobro.
Naime, glavni grad Hrvatske ima više od šestine ukupnog broja birača u zemlji. To znači da bi se, u slučaju da se iscrtava novih 70 izbornih jedinica u Zagrebu moglo naći njih cca 12. Na posljednjim lokalnim izborima, prije tri godine, Bandićeva stranka je pobijedila u devet od 17 gradskih četvrti.
Okej, ta 2017. je bila jako davno i današnja popularnost gradonačelnika nije ni sjena ondašnje. Svejedno, Bandić zasigurno i dalje neloše stoji u svojim tradicionalnim utvrdama na istoku grada (prije svih Dubrava i Sesvete). Kad bi se tamo iscrtale nove tri ili četiri izborne jedinice veliko je pitanje bi li mu itko od protivnika mogao parirati.
Ni interesa, ni vremena
Postojeća pravila za parlamentarne izbore, pak, utapaju Bandićeve tvrđave u Drugu izbornu jedinicu, koja osim dijelova Zagreba okuplja i cijele županije Koprivničko-križevačku i Bjelovarsko-bilogorsku, te dio velike Zagrebačke županije. Kolika je razlika u Bandićevoj snazi u istočnom dijelu Zagreba i Drugoj izbornoj jedinici?
Pa, koalicija pet stranaka koju je Bandić okupio na parlamentarnim izborima 2016. godine dobila je u Drugoj izbornoj jedinici 9,24 posto glasova. Osam mjeseci kasnije, Bandićeva lista je na lokalnim izborima u Donjoj Dubravi dobila podršku 37 posto birača.
Stoga ono o čemu priča Bandić uopće nije lišeno matematičkog i političkog rezona. Za takav radikalan zahvat kojim bi se mijenjao izborni sustav i crtale nove izborne jedinice, međutim, HDZ neće imati ni interesa, ni vremena.