Ironijom sudbine, samo dan nakon što je Andrej Plenković podnio izvještaj o radu Vlade u drugoj godini mandata, u kojem je ružičastim bojama oslikao vlastiti rad, u splitskom hotelu Radisson blu su irski hotelijerski poslodavci obavili razgovore za posao s 370 kandidata koje su selekcionirali s popisa od preko 500 prijavljenih. Dakle, više od 500 ljudi koji imaju iskustvo rada u turizmu i očito su dovoljno kapacitirani za rad u hotelima visoke kategorije, odlučilo je pobjeći glavom bez obzira iz Hrvatske.
Još preciznije, ljudi za kojima očito postoji potreba na domaćem tržištu rada masovno bježe iz praktično posljednje preostale industrije koja je ključna puniteljica proračuna i to operativno čine u gradu kojeg je zahvatio nevjerovatan turistički bum posljednjih godina i u kojem je rad u turizmu ostao gotovo jedina preostala opcija za domaći svijet. Što iz toga možemo zaključiti? Ponajprije da se ne bježi zbog nedostatka posla, a potom da ih niti udobnost života u vlastitoj zemlji, čak preciznije u klimatski i životno komotnom Splitu nije uspjela zadržati doma. Teško je uopće zamisliti veći poraz od toga.
Novca za isplatu mirovina uskoro neće biti
Jednako kao što je teško zamisliti veće zatvaranje očiju pred stvarnošću, od onoga kojeg je premijer Andrej Plenković demonstrirao u spomenutom izvještaju. Sam uvodni govora zapravo je dovoljan za potvrdu ove teze. Plenković doslovno kaže: “Danas vas imam čast izvijestiti o radu Vlade u drugoj godini mandata – godini u kojoj smo, osiguravši političku i gospodarsku stabilnost, nastavili ili započeli s promjenama koje život naših sugrađana trebaju učiniti kvalitetnijim.
Izgradnja uređenijeg društva i poticajnog gospodarskog okruženja danas je važnija nego ikada kako bismo reformama i posvećenim radom u narednom vremenu uhvatili korak s državama koje su u Europsku uniju ušle gotovo desetljeće prije nas. Radi potpunijeg razumijevanja naših aktivnosti moram podsjetiti da smo kod preuzimanja odgovornosti za upravljanje Hrvatskom zatekli podijeljeno društvo, političku nestabilnost, visoku nezaposlenost, negativne demografske trendove, neodrživ mirovinski sustav i veliki broj blokiranih građana.”
Prvospomenuta politička stabilnost, ne samo da nije osigurana, nego se javnost već mjesecima zabavlja unutrašnjim sukobima u dvjema vodećim strankama, eventualnim premijerovim odlaskom u Bruxelles, stabilnošću Vlade i brojem ruku koje vladajući imaju u Saboru. Gospodarska stabilnost je otprilike takva da se priprema još socijalno nepravednija reforma mirovinskog sustava jer novca za isplatu mirovina uskoro neće biti, što javno tvrde nadležni ministri.
Nezaposlenost se stihijski rješava masovnim odlaskom
Od promjena i reformi koje se pripremaju još uvijek nismo čuli ni za jednu koja bi doista unaprijedila društvenu i ekonomsku situaciju, a o hvatanju koraka s ostatkom EU-a se ne može niti ozbiljno razgovarati u ovoj situaciji. Visoka nezaposlenost i negativni demografski trendovi u uskoj su uzročno-posljedičnoj vezi, s obzirom na to da se smanjenje nezaposlenosti stihijski rješava masovnim odlaskom ljudi na rad, a vjerovatno i trajno preseljenje u inozemstvo, što pogoduje negativnim demografskim trendovima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Blokirani građani i dalje nisu osjetili nikakvu opipljivu korist od rada aktualne Vlade, a društvo je čak još podjeljenije, nego što je bilo kad je Plenković došao na vlast, propustivši učiniti nekoliko snažnih gesta i iskazati političku volju da se konačno dokine atmosfera mržnje u društvu.
Stagnacija koja se efektivno pretvara u regresiju
Iz svega navedenog je vidljivo da smo odslušali govor s viškom fraza i manjkom konkretnih podataka koji bi poduprli premijerove teze, a iz svakodnevnog iskustva življenja u Hrvatskoj i praćenja vijesti lako možemo zaključiti kako smo kao društvo izgubili dvije godine, s obzirom na to da je Plenković naprosto zamrznuo sve prijepore i sva goruća pitanja, pod parolom željene stabilnosti koju nismo dosegnuli.
Najgore od svega je što je već više puta pokazao kako je u stanju biti odlučan i povlačiti riskantne poteze u situacijama u kojima je trebao i treba braniti vlastiti položaj, ali to još nijednom nije napravio tamo gdje je trebao, a to je u upravljanju državom. Stoga, ako je vjerovati dosadašnjem iskustvu, potrošit ćemo i dvije sljedeće godine na stagnaciju koja se efektivno pretvara u regresiju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Baš dok se premijer hvalio uspjesima, 500 ljudi odlučilo se, umjesto u splitskim, zaposliti u irskim hotelima
Što smo o razlozima iseljavanja naučili iz natječaja za posao u Irskoj, organiziranom u Splitu gdje nedostaje radnika u turizmu
Ljudi za kojima očito postoji potreba na domaćem tržištu rada masovno bježe iz praktično posljednje preostale industrije koja je ključna puniteljica proračuna i to operativno čine u gradu kojeg je zahvatio nevjerovatan turistički bum posljednjih godina i u kojem je rad u turizmu ostao gotovo jedina preostala opcija za domaći svijet. Što iz toga možemo zaključiti? Ponajprije da se ne bježi zbog nedostatka posla, a potom da ih niti udobnost života u vlastitoj zemlji, čak preciznije u klimatski i životno komotnom Splitu nije uspjela zadržati doma. Teško je uopće zamisliti veći poraz od toga.
Ironijom sudbine, samo dan nakon što je Andrej Plenković podnio izvještaj o radu Vlade u drugoj godini mandata, u kojem je ružičastim bojama oslikao vlastiti rad, u splitskom hotelu Radisson blu su irski hotelijerski poslodavci obavili razgovore za posao s 370 kandidata koje su selekcionirali s popisa od preko 500 prijavljenih. Dakle, više od 500 ljudi koji imaju iskustvo rada u turizmu i očito su dovoljno kapacitirani za rad u hotelima visoke kategorije, odlučilo je pobjeći glavom bez obzira iz Hrvatske.
Još preciznije, ljudi za kojima očito postoji potreba na domaćem tržištu rada masovno bježe iz praktično posljednje preostale industrije koja je ključna puniteljica proračuna i to operativno čine u gradu kojeg je zahvatio nevjerovatan turistički bum posljednjih godina i u kojem je rad u turizmu ostao gotovo jedina preostala opcija za domaći svijet. Što iz toga možemo zaključiti? Ponajprije da se ne bježi zbog nedostatka posla, a potom da ih niti udobnost života u vlastitoj zemlji, čak preciznije u klimatski i životno komotnom Splitu nije uspjela zadržati doma. Teško je uopće zamisliti veći poraz od toga.
Novca za isplatu mirovina uskoro neće biti
Jednako kao što je teško zamisliti veće zatvaranje očiju pred stvarnošću, od onoga kojeg je premijer Andrej Plenković demonstrirao u spomenutom izvještaju. Sam uvodni govora zapravo je dovoljan za potvrdu ove teze. Plenković doslovno kaže: “Danas vas imam čast izvijestiti o radu Vlade u drugoj godini mandata – godini u kojoj smo, osiguravši političku i gospodarsku stabilnost, nastavili ili započeli s promjenama koje život naših sugrađana trebaju učiniti kvalitetnijim.
Izgradnja uređenijeg društva i poticajnog gospodarskog okruženja danas je važnija nego ikada kako bismo reformama i posvećenim radom u narednom vremenu uhvatili korak s državama koje su u Europsku uniju ušle gotovo desetljeće prije nas. Radi potpunijeg razumijevanja naših aktivnosti moram podsjetiti da smo kod preuzimanja odgovornosti za upravljanje Hrvatskom zatekli podijeljeno društvo, političku nestabilnost, visoku nezaposlenost, negativne demografske trendove, neodrživ mirovinski sustav i veliki broj blokiranih građana.”
Prvospomenuta politička stabilnost, ne samo da nije osigurana, nego se javnost već mjesecima zabavlja unutrašnjim sukobima u dvjema vodećim strankama, eventualnim premijerovim odlaskom u Bruxelles, stabilnošću Vlade i brojem ruku koje vladajući imaju u Saboru. Gospodarska stabilnost je otprilike takva da se priprema još socijalno nepravednija reforma mirovinskog sustava jer novca za isplatu mirovina uskoro neće biti, što javno tvrde nadležni ministri.
Nezaposlenost se stihijski rješava masovnim odlaskom
Od promjena i reformi koje se pripremaju još uvijek nismo čuli ni za jednu koja bi doista unaprijedila društvenu i ekonomsku situaciju, a o hvatanju koraka s ostatkom EU-a se ne može niti ozbiljno razgovarati u ovoj situaciji. Visoka nezaposlenost i negativni demografski trendovi u uskoj su uzročno-posljedičnoj vezi, s obzirom na to da se smanjenje nezaposlenosti stihijski rješava masovnim odlaskom ljudi na rad, a vjerovatno i trajno preseljenje u inozemstvo, što pogoduje negativnim demografskim trendovima.
Blokirani građani i dalje nisu osjetili nikakvu opipljivu korist od rada aktualne Vlade, a društvo je čak još podjeljenije, nego što je bilo kad je Plenković došao na vlast, propustivši učiniti nekoliko snažnih gesta i iskazati političku volju da se konačno dokine atmosfera mržnje u društvu.
Stagnacija koja se efektivno pretvara u regresiju
Iz svega navedenog je vidljivo da smo odslušali govor s viškom fraza i manjkom konkretnih podataka koji bi poduprli premijerove teze, a iz svakodnevnog iskustva življenja u Hrvatskoj i praćenja vijesti lako možemo zaključiti kako smo kao društvo izgubili dvije godine, s obzirom na to da je Plenković naprosto zamrznuo sve prijepore i sva goruća pitanja, pod parolom željene stabilnosti koju nismo dosegnuli.
Najgore od svega je što je već više puta pokazao kako je u stanju biti odlučan i povlačiti riskantne poteze u situacijama u kojima je trebao i treba braniti vlastiti položaj, ali to još nijednom nije napravio tamo gdje je trebao, a to je u upravljanju državom. Stoga, ako je vjerovati dosadašnjem iskustvu, potrošit ćemo i dvije sljedeće godine na stagnaciju koja se efektivno pretvara u regresiju.