Ovo više ne može biti slučajno. Nemoguće je da je netko od isturenih aktera pri vlasti toliko politički nepismen, makar iskustvo uči da tu opcijicu ipak ne valja nikad do kraja odbaciti. Naime, ovo što Plenkovićeva Vlada sama sebi radi s referendumskim inicijativama jednostavno prelazi granice razuzdanog političkog mazohizma. To jednostavno više nema smisla osim kao jedan jedini, jasni pojam – sabotaža.
Curenje informacija o tome kako referendumske inicijative “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje” nisu skupile dovoljno potpisa dva i pol dana prije vukovarskog prosvjeda, čija se najava zgodno poklopila sa sukobom svjetova u HDZ-u, ne može jednostavno biti ništa drugo nego – sabotaža. Ili, još jasnije – politička sabotaža s ciljem dodatne destabilizacije političke pozicije Andreja Plenkovića i sadašnjeg vodstva HDZ-a.
Nije da ovom trenutku, u kojem se na plamen podignutih tenzija između stranke koja želi prema centru i desnog dijela političke scene (u i izvan HDZ-a) nalijeva referendumski benzin poništenih potpisa, nije kumovala nevjerojatna nespretnost nositelja vlasti, prije svih resornog ministra Lovre Kuščevića i samog zapovjedno odgovornog Andreja Plenkovića.
Kako je proces kontaminiran
Podsjetimo, za one kojima se ne da o tome čitati cijeli tekst dvije referendumske inicijative su za tri pitanja premašile zakonski limit od 374.740 potpisa prešle za tek tri (Istanbulska), odnosno 31 (promjena izbornog sustava) i 33 tisuće potpisa (smanjenje prava zastupnika nacionalnih manjina). Riječ “tek” je u ovom kontekstu itekako opravdana kad se zna da su dosad provjere referendumskih potpisa ustanovljavale da ima u prosjeku 10,67 posto nevažećih potpisa. Da stvar bude sumnjivija, prve brojke prikupljenih potpisa koje su inicijative objavile nekoliko dana nakon zatvaranja štandova bile su za pet do deset tisuća niže, što se dosta neuvjerljivo pravdalo dopremanjem potpisnih knjiga iz raznih dijelova Hrvatske.
Dakle, stvar je otpočetka bila na klimavim nogama. Sabor i Vlada, dakle HDZ, su stvar, međutim, prvo beskrajno dugo razvlačili (potpisi su predani prije četiri mjeseca), pa zatim i odbili zahtjev organizatora da nadgledaju provjeru potpisa, kontaminirajući time vjerodostojnost cijelog procesa i dajući itekakvog materijala organizatorima referendumskih inicijativa da putuju po hrvatskim gradovima i svakih nekoliko dana imaju tiskovne konferencije o prevari koja se priprema, odnarođivanju Vlade i nedostatku transparentnosti (oh, kad smo već kod toga, valja podsjetiti da inicijative nisu objavile tko ih je financirao, jer je ono što zovu financijskim izvještajem nekoliko rečenica bez ikakvog identiteta donatora novca).
Referendumsko proljeće
No, aktualno curenje informacija o tome da potpisa nema dovoljno dva i pol dana pred prosvjed koji je užario političku scenu do toga da svako malo “kapaju” kompromitirajući dokumenti o ovoj ili onoj HDZ-ovoj struji, gromko prevazilazi sva dosadašnja nesnalaženja. Sam Kuščević je hitro, dok su se novinska izdanja još vrtjela u tiskarama požurio kazati kako on o svemu ništa i ne zna i kako će informacije o broju potpisa predstaviti u srijedu. Odnosno, četiri dana nakon Vukovara. No, gotovo je, duh je već bio pušten iz boce. Nikola Grmoja je u znak prosvjeda zbog “okupacije referenduma” okupirao saborsku govornicu radi čega je prekinuta jučerašnja sjednica. A to je samo početak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ono što slijedi je također dosta predvidivo. Prosvjed u Vukovaru bit će zbog ove informacije nešto brojniji i radikalniji, a rat na desnici i u HDZ-u će se nastaviti sa zasad teško predvidivim brojem političkih žrtava.
Sljedeći put lakše će proći
Lakše je predvidjeti, međutim, da će referendumski pokušaj promjene izbornog sustava, odnosno, da se ne lažemo, prije svega pokušaj smanjenja prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj (prvo putem prava njihovih saborskih zastupnika, pa onda vjerojatno financiranjem njihovih medijskih i inih potreba… mogućnosti su neograničene) oživjeti već s novim proljećem. I da će, osnažen narativom o “okupiranju referenduma” od strane “političkih elita”, mnogo lakše prijeći zakonski minimum potrebnog broja potpisa.
Ukratko, ovo što se dogodilo jučer je možda, možda i opet jako možda, još jedan nevjerojatno politički nepismen incident ljudi koji obavljaju funkcije koje su daleko iznad gornje granice njihovih mogućnosti. No, prije će biti da se radi o dobroj, staroj političkoj – sabotaži.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Baš je sad, dva dana prije prosvjeda u Vukovaru, procurilo da nije skupljeno dovoljno glasova za referendum?
Nemoguće je da je netko od isturenih aktera pri vlasti baš toliko politički nepismen; sabotaža ima bitno više smisla
Curenje informacija o tome kako referendumske inicijative “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje” nisu skupile dovoljno potpisa dva i pol dana prije vukovarskog prosvjeda, čija se najava zgodno poklopila sa sukobom svjetova u HDZ-u, ne može jednostavno biti ništa drugo nego - sabotaža. Ili, još jasnije - politička sabotaža s ciljem dodatne destabilizacije političke pozicije Andreja Plenkovića i sadašnjeg vodstva HDZ-a.
Ovo više ne može biti slučajno. Nemoguće je da je netko od isturenih aktera pri vlasti toliko politički nepismen, makar iskustvo uči da tu opcijicu ipak ne valja nikad do kraja odbaciti. Naime, ovo što Plenkovićeva Vlada sama sebi radi s referendumskim inicijativama jednostavno prelazi granice razuzdanog političkog mazohizma. To jednostavno više nema smisla osim kao jedan jedini, jasni pojam – sabotaža.
Curenje informacija o tome kako referendumske inicijative “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje” nisu skupile dovoljno potpisa dva i pol dana prije vukovarskog prosvjeda, čija se najava zgodno poklopila sa sukobom svjetova u HDZ-u, ne može jednostavno biti ništa drugo nego – sabotaža. Ili, još jasnije – politička sabotaža s ciljem dodatne destabilizacije političke pozicije Andreja Plenkovića i sadašnjeg vodstva HDZ-a.
Nije da ovom trenutku, u kojem se na plamen podignutih tenzija između stranke koja želi prema centru i desnog dijela političke scene (u i izvan HDZ-a) nalijeva referendumski benzin poništenih potpisa, nije kumovala nevjerojatna nespretnost nositelja vlasti, prije svih resornog ministra Lovre Kuščevića i samog zapovjedno odgovornog Andreja Plenkovića.
Kako je proces kontaminiran
Podsjetimo, za one kojima se ne da o tome čitati cijeli tekst dvije referendumske inicijative su za tri pitanja premašile zakonski limit od 374.740 potpisa prešle za tek tri (Istanbulska), odnosno 31 (promjena izbornog sustava) i 33 tisuće potpisa (smanjenje prava zastupnika nacionalnih manjina). Riječ “tek” je u ovom kontekstu itekako opravdana kad se zna da su dosad provjere referendumskih potpisa ustanovljavale da ima u prosjeku 10,67 posto nevažećih potpisa. Da stvar bude sumnjivija, prve brojke prikupljenih potpisa koje su inicijative objavile nekoliko dana nakon zatvaranja štandova bile su za pet do deset tisuća niže, što se dosta neuvjerljivo pravdalo dopremanjem potpisnih knjiga iz raznih dijelova Hrvatske.
Dakle, stvar je otpočetka bila na klimavim nogama. Sabor i Vlada, dakle HDZ, su stvar, međutim, prvo beskrajno dugo razvlačili (potpisi su predani prije četiri mjeseca), pa zatim i odbili zahtjev organizatora da nadgledaju provjeru potpisa, kontaminirajući time vjerodostojnost cijelog procesa i dajući itekakvog materijala organizatorima referendumskih inicijativa da putuju po hrvatskim gradovima i svakih nekoliko dana imaju tiskovne konferencije o prevari koja se priprema, odnarođivanju Vlade i nedostatku transparentnosti (oh, kad smo već kod toga, valja podsjetiti da inicijative nisu objavile tko ih je financirao, jer je ono što zovu financijskim izvještajem nekoliko rečenica bez ikakvog identiteta donatora novca).
Referendumsko proljeće
No, aktualno curenje informacija o tome da potpisa nema dovoljno dva i pol dana pred prosvjed koji je užario političku scenu do toga da svako malo “kapaju” kompromitirajući dokumenti o ovoj ili onoj HDZ-ovoj struji, gromko prevazilazi sva dosadašnja nesnalaženja. Sam Kuščević je hitro, dok su se novinska izdanja još vrtjela u tiskarama požurio kazati kako on o svemu ništa i ne zna i kako će informacije o broju potpisa predstaviti u srijedu. Odnosno, četiri dana nakon Vukovara. No, gotovo je, duh je već bio pušten iz boce. Nikola Grmoja je u znak prosvjeda zbog “okupacije referenduma” okupirao saborsku govornicu radi čega je prekinuta jučerašnja sjednica. A to je samo početak.
Ono što slijedi je također dosta predvidivo. Prosvjed u Vukovaru bit će zbog ove informacije nešto brojniji i radikalniji, a rat na desnici i u HDZ-u će se nastaviti sa zasad teško predvidivim brojem političkih žrtava.
Sljedeći put lakše će proći
Lakše je predvidjeti, međutim, da će referendumski pokušaj promjene izbornog sustava, odnosno, da se ne lažemo, prije svega pokušaj smanjenja prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj (prvo putem prava njihovih saborskih zastupnika, pa onda vjerojatno financiranjem njihovih medijskih i inih potreba… mogućnosti su neograničene) oživjeti već s novim proljećem. I da će, osnažen narativom o “okupiranju referenduma” od strane “političkih elita”, mnogo lakše prijeći zakonski minimum potrebnog broja potpisa.
Ukratko, ovo što se dogodilo jučer je možda, možda i opet jako možda, još jedan nevjerojatno politički nepismen incident ljudi koji obavljaju funkcije koje su daleko iznad gornje granice njihovih mogućnosti. No, prije će biti da se radi o dobroj, staroj političkoj – sabotaži.