Nekad je nužno odabrati stranu

Baš nema sreće. Predsjednica je u kampanju ušla uz slogan kojim su 80-ih uvjeravali ljude da je socijalizam super

Ima li razlike između socijalizma i Hrvatske? Izgleda da nema baš previše

02.10.2019., Zagreb - Predsjednica Kolinda Grabar Kitarovic obratila se javnosti te je objavila svoju kandidaturu za predsjednicu Republike Hrvatske. Photo: Sandra Simunovic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Krajem osamdesetih, naime, jedna od hit-fraza društvenog sustava u dubokoj krizi, bila je “socijalizam po mjeri čovjeka”. O tome se, kao težnji, ali i kao sustavu koji je dijelom i dosegnut u Titovoj Jugoslaviji, govorilo vrlo često. Koliko često? Pa, posljednji slet za Dan mladosti ikad održan, onaj 1988. godine, režirao je poznati Paolo Magelli. Cijela manifestacija, održana na Stadionu JNA u Beogradu, zvala se “Socijalizam po mjeri čovjeka”.

Bila je to kratkotrajna vikend-pričica, dovoljno zanimljiva da bude objavljena, a opet nedovoljno bitna da bude zapamćena kao doista ključan politički događaj. Predsjednica Republike je, naime, prošlog tjedna “posudila” jednu od smjernica svoje radne skupine za brendiranje Hrvatske. Trebala joj je kao jedna od ključnih poruka pri objavi kandidature za drugi mandat.

“Hrvatska po mjeri čovjeka. To je moj cilj! To je moja dužnost”, pročitala je Kolinda Grabar-Kitarović s telepromptera (narodski – blesimetra) u Matici hrvatskoj. “Hrvatska ima sve predispozicije da postane zemlja po mjeri čovjeka”, stoji pak u smjernicama radne skupine za brendiranje, predstavljenima prije pola godine u Banskim dvorima. Predsjednica je iskoristila smjernicu za svoj govor ne pitajući ništa o tome članove radne skupine dio koje je takvu akciju s Pantovčaka ocijenio spornom, a dio normalnom.

U svakom slučaju, iz tima Grabar-Kitarović brzo su pojasnili da rečenica o Hrvatskoj po mjeri čovjeka neće biti dio službene kampanje za predsjedničke izbore, a točku na cijelu priču stavio je, kroz smijeh, sam premijer. “To što je kazala u govoru ne znači da je slogan, ja moram priznati da bih volio da skrutinirate razne prilično bizarne izjave brojnih drugih pa da im poklonimo ekskluzivitet”, kazao je Andrej Plenković.

Posljednji Dan mladosti

Priča o “Hrvatskoj po mjeri čovjeka”, međutim, ipak je nešto dublja od predsjedničine kampanje, radne skupine za brendiranje i šaljivog premijera koji voli strane riječi. Onima u najboljim godinama je, naime, priča o tome da je nešto “po mjeri čovjeka” mogla je s punim pravom zazvučati poznato. Prokleto poznato.

Krajem osamdesetih, naime, jedna od hit-fraza društvenog sustava u dubokoj krizi, bila je “socijalizam po mjeri čovjeka”. O tome se, kao težnji, ali i kao sustavu koji je dijelom i dosegnut u Titovoj Jugoslaviji, govorilo vrlo često. Koliko često? Pa, posljednji slet za Dan mladosti ikad održan, onaj 1988. godine, režirao je poznati Paolo Magelli. Cijela manifestacija, održana na Stadionu JNA u Beogradu, zvala se – “Socijalizam po mjeri čovjeka”.

Interview za “Pravdu”

O “socijalizmu po mjeri čovjeka”, kao cilju kojem je težila socijalistička Jugoslavija, govore čak i suvremeni povjesničari. Prije pet godina je u beogradskom tjedniku “Vreme” težnju o tome da se “ostvari socijalizam po mjeri čovjeka” spominjao slovenski povjesničar i autor knjige Jože Pirjevec, autor knjige “Tito i drugovi”. I to u kontekstu ideja zbog kojih će se, kako je rekao, “o Titu i njegovoj Jugoslaviji govoriti još dugo-dugo”.

Priča o “socijalizmu po mjeri čovjeka” tih osamdesetih nije “iskakala iz paštete” samo u domaćoj javnosti, za nju se znalo i u međunarodnim krugovima. Primjerice, tadašnjeg najmoćnijeg hrvatskog komunistu Stipu Šuvara, novinar moskovske “Pravde” u razgovoru objavljenom 3. ožujka 1989. godine. pita: “U Jugoslaviji se mnogo govori o stvaranju projekta socijalizma za 21. stoljeće, o socijalizmu po mjeri čovjeka, itd. O čemu se zapravo radi?”

(Za one koje zanima odgovor, evo ga – skraćenog: “Sigurno ne samo o spajanju Kantovog »etičkog socijalizma« s Marxovim historijskim materijalizmom. Želimo da socijalizam postaje projekt koji ne umire s industrijalizmom na ulasku u 21. stoljeće. Stoljeće koje dolazi ne smijemo dočekati s dogmama u kojima nema prave, neposredne, žive ljudske istine, već sposobni da postavimo prava pitanja i identificiramo probleme koje treba riješiti”…)

Titoizam na Pantovčaku

E sad… Ako je priča o “socijalizmu po mjeri čovjeka” bila internacionalno do izlizanosti prepoznatljiva fraza korištena prije samo tridesetak godina na ovim prostorima, logično je postaviti pitanje kojeg je vraga radila skupina za brendiranje kad je izašla s toliko neoriginalnom smjernicom?

Što je za vrijeme studiranja španjolskog i engleskog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u to vrijeme uopće čitala, gledala i slušala Kolinda Grabar-Kitarović kad joj se u izbornu kampanju za predsjednicu nezavisne i suverene Republike Hrvatske 2019. godine provukla titoistička fraza s kraja osamdesetih?! Koju su, pritom, posebno isticali slovenski komunisti u svom tadašnjem manifestu.

Maturalni rad

Kako znamo ovo za slovenske komuniste? “Skrutinirali smo” sljedeću, stilski prilično bizarnu rečenicu, kojoj ovdje “poklanjamo ekskluzivitet”. Rečenica je iz maturalnog rada “Sredstva masovne komunikacije” iz 1988. godine.

“Kao što tržište u području proizvodnje roba nivelira i određuje racionalnu kvalitetu i cijenu, isto tako i slobodno masovno komuniciranje, u kome će masmediji biti javne tribine na kojima se pojavljuju brojne opcije, mišljenja, prijedlozi i kritike građana, kao i meritorni, racionalni odgovori, zahvaljujući čemu će pojedinci i društva biti u stanju da donose i racionalnije odluke u svim sferama rada, života i stvaralaštva, omogućit će realizaciju samoupravnog socijalističkog društva, ‘socijalizam po mjeri čovjeka’ kako su to nedavno istakli slovenski komunisti u svom partijskom manifestu”. Autor? Andrej Plenković.