Da se suludi izlet u politički fajt dogodio samo ovaj put, Beljaku bi to bila kakva-takva olakotna okolnost. No, čovjek je na izjavama i tipkovnici opakiji od Mike Tysona u najboljim danima. S jednom malom razlikom - u najboljim danima Tyson je uglavnom igrao po pravilima. Beljak često prelazi granice politički prihvatljivog polemiziranja.
Krešo Beljak, znamo to odavno, slabo koristi kočnice. Za razliku od cijelog soja konfekcijskih političara ispranih PR-om, predsjednik HSS-a ne čeka s odgovorom, niti previše okoliša. Načelno, to može biti osvježavajuće. U stvarnosti, Beljak ima problem.
Posljednji ispad na Twitteru, kad se u jednoj raspravi referirao na tvrdnju o preko 100 političkih ubojstava u inozemstvu u režiji UDBA-a, samo je potvrda ozbiljnosti tog problema. “Preko 100?? Očigledno nedovoljno. Vidjeli smo tko je radio sranja i tko je uzrokovao ratove od ’91. do ’99. Fašisti u bivšoj Jugoslaviji i drugim zemljama koji su nažalost pobjegli UDBA-i”, napisao je Beljak. Taj tvit je kasnije obrisao, nazvao ga nespretnim i nesretnim, ispričao se i podvukao da svakako ne podržava politička ubojstva. No, 2020. godine, to ni u primisli ne može biti dovoljno – perje je bačeno u vjetar.
Lustracija HDZ-a
Da se suludi izlet u politički fajt dogodio samo ovaj put, Beljaku bi to bila kakva-takva olakotna okolnost. No, čovjek je na izjavama i tipkovnici opakiji od Mikea Tysona u najboljim danima. S jednom malom razlikom – u najboljim danima Tyson je uglavnom igrao po pravilima. Beljak često prelazi granice politički prihvatljivog polemiziranja.
Prije desetak mjeseci Beljak je tako izjavio da bi HDZ-u trebalo zabraniti rad i izvršiti lustraciju. Kasnije je, pak, tumačio kako nije mislio na klasičnu zabranu rada, već zapljenu imovine kako bi se nadoknadile štete iz afera te stranke, te kako bi lustrirati trebalo samo one političare iz te stranke koji su sudjelovali u donošenju štetnih odluka.
Sikter u pripizdinu
Na Twitteru je, pak, također negdje oko proljeća prošle godine, imao žestokih okršaja s domaćim konzervativcima. Katolički aktivist Vice Batarelo je Dan žena čestitao samo katoličkim ženama, i poručio im, između ostalog, da izmole barem jednu zdravo Mariju svaki put kad vide Sanju Sarnavku na televiziji. Beljak mu je odgovorio sa željom da izmoli sto “očenaša” na zagrebačkom aerodromu prije nego zauvijek odleti nazad tamo odakle je došao i da pokuša svoju “zatucanu, primitivnu pripizdinu stvarati u rodnoj Australiji, a ne kod nas”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tih dana je, što bi se reklo sportskim rječnikom, Beljak bio “prilično vruć”. Na komentar Ruže Tomašić o tome da je misa na Bleiburgu zabranjena zbog utjecaja agresivnih lijevih lobija na vrh crkvene hijerarhije u Austriji, Beljak se opet latio Twittera: “Još jedna ustaška emigrantica, ova iz Kanade, a porijeklom iz Bosne. Mi smo zemlja koja se oslobodila fašizma vlastitim snagama za razliku od Austrije, koja nam sada docira i uči nas antifašizmu zahvaljujući ovakvim domaćim izdajnicima. Sikter iz naše Hrvatske!!”.
Kasnije je, nimalo iznenađujuće, ustanovio da je i u ova dva slučaja pretjerao i da mu je žao zbog toga, objašnjavajući što je sve pogrešno u stavovima Batarela i Tomašić. Samo, Krešo Beljak nije tek neki tamo tviteraš koji si može dozvoliti prenabrijane reakcije. Nije čak ni samo gradonačelnik jednog grada i predsjednik stranke osrednje snage.
Strateški partner
Ključan politički problem u ovoj priči je to što je Beljak strateški partner SDP-a, po posljednjoj anketi najjače stranke u Hrvatskoj. U političkim krugovima se smatra da bi SDP s HSS-om (i HSU-om) mogao ići u predizbornu koaliciju, što bi Beljaku i njegovoj stranci vjerojatno osiguralo lijep broj saborskih mandata, a budu li rezultati pobjednički i neki resor u budućoj Vladi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Žestoke Beljakove reakcije, poput navedenih, stoga vrlo ozbiljno kompromitiraju izborne izglede i HSS-a i SDP-a te povećavaju političke šanse baš onima na koje tako žestoko nasrće. No, lako za izglede, uvredama i prijetnjama (od kojih se kasnije ograđuje) Beljak dodatno truje ionako jedva podnošljivu atmosferu opće nesnošljivosti u hrvatskom društvu. A to nije, bez obzira na inflaciju beskrajno dosadnih političkih PR-zombija, nimalo osvježavajuće.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Beljak svojim ispadima dodatno truje ovu atmosferu nesnošljivosti u društvu. I to je njegov problem, ali i SDP-ov
Predsjednik HSS-a u zadnjih desetak mjeseci žestoko se obračunavao i s HDZ-om, Vicom Batarelom, Ružom Tomašić...
Da se suludi izlet u politički fajt dogodio samo ovaj put, Beljaku bi to bila kakva-takva olakotna okolnost. No, čovjek je na izjavama i tipkovnici opakiji od Mike Tysona u najboljim danima. S jednom malom razlikom - u najboljim danima Tyson je uglavnom igrao po pravilima. Beljak često prelazi granice politički prihvatljivog polemiziranja.
Krešo Beljak, znamo to odavno, slabo koristi kočnice. Za razliku od cijelog soja konfekcijskih političara ispranih PR-om, predsjednik HSS-a ne čeka s odgovorom, niti previše okoliša. Načelno, to može biti osvježavajuće. U stvarnosti, Beljak ima problem.
Posljednji ispad na Twitteru, kad se u jednoj raspravi referirao na tvrdnju o preko 100 političkih ubojstava u inozemstvu u režiji UDBA-a, samo je potvrda ozbiljnosti tog problema. “Preko 100?? Očigledno nedovoljno. Vidjeli smo tko je radio sranja i tko je uzrokovao ratove od ’91. do ’99. Fašisti u bivšoj Jugoslaviji i drugim zemljama koji su nažalost pobjegli UDBA-i”, napisao je Beljak. Taj tvit je kasnije obrisao, nazvao ga nespretnim i nesretnim, ispričao se i podvukao da svakako ne podržava politička ubojstva. No, 2020. godine, to ni u primisli ne može biti dovoljno – perje je bačeno u vjetar.
Lustracija HDZ-a
Da se suludi izlet u politički fajt dogodio samo ovaj put, Beljaku bi to bila kakva-takva olakotna okolnost. No, čovjek je na izjavama i tipkovnici opakiji od Mikea Tysona u najboljim danima. S jednom malom razlikom – u najboljim danima Tyson je uglavnom igrao po pravilima. Beljak često prelazi granice politički prihvatljivog polemiziranja.
Prije desetak mjeseci Beljak je tako izjavio da bi HDZ-u trebalo zabraniti rad i izvršiti lustraciju. Kasnije je, pak, tumačio kako nije mislio na klasičnu zabranu rada, već zapljenu imovine kako bi se nadoknadile štete iz afera te stranke, te kako bi lustrirati trebalo samo one političare iz te stranke koji su sudjelovali u donošenju štetnih odluka.
Sikter u pripizdinu
Na Twitteru je, pak, također negdje oko proljeća prošle godine, imao žestokih okršaja s domaćim konzervativcima. Katolički aktivist Vice Batarelo je Dan žena čestitao samo katoličkim ženama, i poručio im, između ostalog, da izmole barem jednu zdravo Mariju svaki put kad vide Sanju Sarnavku na televiziji. Beljak mu je odgovorio sa željom da izmoli sto “očenaša” na zagrebačkom aerodromu prije nego zauvijek odleti nazad tamo odakle je došao i da pokuša svoju “zatucanu, primitivnu pripizdinu stvarati u rodnoj Australiji, a ne kod nas”.
Tih dana je, što bi se reklo sportskim rječnikom, Beljak bio “prilično vruć”. Na komentar Ruže Tomašić o tome da je misa na Bleiburgu zabranjena zbog utjecaja agresivnih lijevih lobija na vrh crkvene hijerarhije u Austriji, Beljak se opet latio Twittera: “Još jedna ustaška emigrantica, ova iz Kanade, a porijeklom iz Bosne. Mi smo zemlja koja se oslobodila fašizma vlastitim snagama za razliku od Austrije, koja nam sada docira i uči nas antifašizmu zahvaljujući ovakvim domaćim izdajnicima. Sikter iz naše Hrvatske!!”.
Kasnije je, nimalo iznenađujuće, ustanovio da je i u ova dva slučaja pretjerao i da mu je žao zbog toga, objašnjavajući što je sve pogrešno u stavovima Batarela i Tomašić. Samo, Krešo Beljak nije tek neki tamo tviteraš koji si može dozvoliti prenabrijane reakcije. Nije čak ni samo gradonačelnik jednog grada i predsjednik stranke osrednje snage.
Strateški partner
Ključan politički problem u ovoj priči je to što je Beljak strateški partner SDP-a, po posljednjoj anketi najjače stranke u Hrvatskoj. U političkim krugovima se smatra da bi SDP s HSS-om (i HSU-om) mogao ići u predizbornu koaliciju, što bi Beljaku i njegovoj stranci vjerojatno osiguralo lijep broj saborskih mandata, a budu li rezultati pobjednički i neki resor u budućoj Vladi.
Žestoke Beljakove reakcije, poput navedenih, stoga vrlo ozbiljno kompromitiraju izborne izglede i HSS-a i SDP-a te povećavaju političke šanse baš onima na koje tako žestoko nasrće. No, lako za izglede, uvredama i prijetnjama (od kojih se kasnije ograđuje) Beljak dodatno truje ionako jedva podnošljivu atmosferu opće nesnošljivosti u hrvatskom društvu. A to nije, bez obzira na inflaciju beskrajno dosadnih političkih PR-zombija, nimalo osvježavajuće.