Nekad je nužno odabrati stranu

Bernardić bi zbog one stipendije trebao dati ostavku. HDZ koji ga na nju poziva bi se trebao samoraspustiti

Čak i u politici nije lako naići na išta neukusnije od pozivanja HDZ-a na odluke tijela koje svom silom žele ugušiti

U zemlji kakva bi Hrvatska htjela biti i kakvu SDP pokušava navijestiti, Davor Bernardić bi još u srijedu vjerojatno potpisivao svoju ostavku, ili makar skrušeno molio stranku i javnost da mu oproste jer je bio mlad i naivan, a koncept borbe protiv sukoba interesa nedovoljno javno prepoznat.

Mogao je barem smisliti bolji izgovor. Proces protiv predsjednika SDP-a Davora Bernardića zbog primanja stipendije privatne škole Cotrugli (vrijedne 263 tisuće kuna) Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nije vodilo od jučer. Stoga je čelnik najjače oporbene stranke i čovjek s kojim se, ovaj put bez goleme doze sarkazma, počelo razmišljati i kao o mogućem budućem premijeru, imao sasvim dovoljno vremena da nakon odluke da je prekršio načela obavljanja dužnosti ima bolji izgovor od onog da nije bio informiran da je stjecanje znanja u Hrvatskoj sukob interesa.

Stjecanje znanja ponekad, eto, košta. Kad ga se stječe u privatnoj školi. Osim ako ste saborski zastupnik vladajuće stranke i čelnik najvećeg ogranka iste, pa vam, eto, privatna škola dodjeli stipendiju.

Cijena znanja

Nekad, međutim, stjecanje znanja ne košta ništa. Barem ne direktno. Lekciju o tome da je svojim primanjem stipendije kao političar koji je mogao odlučivati o, recimo, privatizaciji školstva, ili uvjetima poslovanja privatnih škola, Povjerenstvo koje vodi Nataša Novaković Bernardiću nije naplatilo ni kunu (zakon ne predviđa sankcije). A radi se o vrlo vrijednoj lekciji, vjerojatno ne pretjerano manje vrijednoj od niza saznanja koja je predsjednik SDP-a stekao u privatnoj poslovnoj školi.

No, u zemlji kakva bi Hrvatska htjela biti i kakvu SDP pokušava navijestiti, Davor Bernardić bi još u srijedu vjerojatno potpisivao svoju ostavku, ili makar skrušeno molio stranku i javnost da mu oproste jer je bio mlad i naivan, a koncept borbe protiv sukoba interesa nedovoljno javno prepoznat. Međutim, društvo jednakih šansi i čistih ruku ne gradi se uživanjem lukrativne stipendije poslovne škole koju se onda obavezuje promovirati (usput, to s promoviranjem je u ovom slučaju skroz dobro završilo).

Beskrajni cinizam

I tako se odjednom SDP kojem je dobro krenulo nakon europskih izbora našao u zaleđu. HDZ posprdno govori o Bernardićevom antikorupcijskom savezu i između suza radosnica citira odluku Povjerenstva o predsjedniku SDP-a. Naravno, Davor Bernardić nije, s Cotrugli stipendijom ili bez nje, ni na putu za put da ovdje i sad bude jedan od bitnijih problema Hrvatske. Beskrajni cinizam i destruktivnost vladajuće stranke, naime, neusporedivo su veći razlog zbog kojeg bi nad ovom zemljom već neko vrijeme trebala neprestano zavijati sirena za uzbunu.

Primjerice, Branko Bačić. Ozbiljan igrač u HDZ-u, predsjednik saborskog Kluba zastupnika vladajuće stranke. Prije samo pola godine je Bačić na nadležnom saborskom odboru napao Natašu Novaković pri raspravi o godišnjem izvješću o radu Povjerenstva. Bačić je, vele izvještaji, “problematizirao nadležnost Povjerenstva za utvrđivanje povrede načela djelovanja iz članka 5. Zakona te je iznio stajalište da Povjerenstvo u navedenim slučajevima preekstenzivno i arbitrarno (samovoljno) tumači Zakon”.

Članak 5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa je, za one koji slabije prate, upravo onaj po kojem je “presuđeno” Bernardiću. Branko Bačić je danas, likujući nad odlukom o Bernardiću, pozvao predsjednika SDP-a da podnese ostavku.

Radikalno postavljanje

Ili, pak, Gordan Jandroković. “Ako je tako principijelan, neka sada Bernardić podnese ostavku. To je jako ozbiljan slučaj, jedan od najozbiljnijih jer se radi o izravno stečenoj materijalnoj dobiti od 260 tisuća kuna”, kazao je predsjednik Sabora u srijedu novinarima, uspijevajući zadržati ozbiljan izraz lica.

Još je ozbiljniji bio sredinom rujna, kad je objašnjavao zašto Vlada i HDZ ignoriraju zahtjeve Povjerenstva za dostavljanjem računa o putu HDZ-ovih dužnosnika na skup Europske pučke stranke u Helsinki. “Mi kao stranka nismo dužni Povjerenstvu dostavljati račune. To je zakon. Dakle, ako će oni, Povjerenstvo, smatrati da smo mi prekršili zakon, neka onda izreknu svoj stav, sankciju, mada za to nema sankcije jer je to kršenje načela. Ako su se oni postavili radikalno, pa možemo se i mi postaviti radikalno”, kazivao je Jandroković.

Doviđenja i hvala na suradnji

No, HDZ ipak još ima šansu da se ne pokaže kao krajnje licemjerna politička organizacija. A ta šansa se zove Andrej Plenković. Minimum minimuma od minimumovog minimuma vjerodostojnosti ta stranka mogla bi sačuvati kad bi Plenković autoritativno, javno i strogo opomenuo Jandrokovića i Bačića, te im poručio da su se previše – zaigrali. Ne mora pritom biti ni previše originalan – dosta je da iskopira svoju izjavu iz 10. rujna. “Zlorabljenje članka zakona koji govori o načelu djelovanja nema nikakav pravni efekt, nego pričinjanje političke štete”, kazao je Plenković o članku 5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Po tom istom članku Povjerenstvo je, ponovimo još jednom, u srijedu odlučilo o Bernardiću.

Dosta je, dakle, da Plenković tu izjavu ponovi. Može, doduše, i on pozvati Bernardića na ostavku. Ali samo nakon što javnosti kaže “Doviđenja i hvala na suradnji”, a za u kuvertu adresiranu na Povjerenstvo spakira detaljne dokumente o stranačkom izletu u Helsinki i povuče svoj zahtjev za izuzećem Nataše Novaković kojim je blokirao rad ovog tijela u slučaju Borg.