Upoznajte najveće prevarante Trumpove administracije koji jašu na posao i prodaju WC daske za velika spolovila

Iz godine koju bi rado zaboravio Trump izlazi bez ministra obrane, unutarnjih poslova, pravosuđa i šefa kabineta. Za ta mjesta ima zamjene, ali okvira u kojem je funkcionirao dvije godine više nema; razbio ga je sam Trump. On sad gleda što će se dogoditi. Mi gledamo s njim.

Pet sporednih likova čije priče su skandaloznije od Trumpovih

Mimo važnih ljudi, postoji cijelo kazalište sporednih likova koje je Trump doveo na vlast. Njihove priče često su skandaloznije od priča protagonista. Akteri sporednih rukavaca savršeno su sretni što su sporedni: to im ostavlja više prostora za mućenje vode. Vjerujem da oni o Trumpu svjedoče jednako dobro kao i najrazvikaniji protivnici i apologeti. Trump je uvijek isti, a u malim stvari njegovi potezi su jasniji: ostavljaju manje prostora za teorije i interpretacije.

Zato sam za kraj godine odabrao petero “ignoranata i prevaranata” ove administracije – oni su tipični akteri Trumpove pozadinske igre, one o kojoj se ne piše svaki dan jer je manje važna nego, recimo, urota s Vladimirom Putinom. Ti akteri – a riječ je o Ryanu Zinkeu, Benu Carsonu, Ricku Perryju, Heather Nauert i Mattu Whitakeru – slični su Trumpu, ali stvaraju i probleme koje on ne bi stvorio. Vode ih ego i korupcija, neznanje, sitni interesi i problemi iz prošlosti, često su nedorasli, neobrazovani i nesigurni. Ali Trump ih drži u svojoj orbiti dokle god može. Ovo je mojih pet zanemarenih ignoranata i prevaranata iz pozadine Trumpove administracije.

RYAN ZINKE

Ryan Zinke bio je najživopisniji Trumpov ministar, ako ne i najkorumpiraniji. Ponedjeljak mu je zadnji dan na poslu, što znači da ga se Trump morao riješiti prije nego što demokrati dođu na vlast i počnu istraživati Zinkeove dvije godine u Ministarstvu unutarnjih poslova. Američke institucije uspostavljene su u 18. i 19. stoljeću pa nazivi često vode na krivi zaključak: Ministarstvo unutarnjih poslova (Department of the Interior) ne bavi se sigurnošću i policijom, nego zemljištem u državnom vlasništvu. Iako se većina tog zemljišta nalazi na Zapadu – a Zinke je bio kongresnik iz Montane – njegovo imenovanje bilo je iznenadilo čak i republikance. Posao je navodno dobio na preporuku Donalda Trumpa Mlađeg, s kojim dijeli ljubav prema lovu.

Zinke se besramno lažno predstavljao kao geolog, iako to nije. Ali zvučalo je dobro, tko je htio vjerovati. Brzo je pokazao da nije baš normalan: prvog dana dao je blokirati promet u pola Washingtona kako bi, s kaubojskim šeširom na glavi, u ministarstvo došao na konju. Ujahao je tako u povijest luđaka na vlasti; povijest o kojoj se, u bujici vijesti o Trumpu, rijetko govori.

Čim je sjahao sa šarca, uveo je novu praksu: kad uđe u ministarstvo, na krovu se ima izvjesiti ministrova osobna zastava; ona će se vijoriti sve dok je u zgradi. Člana osiguranja zadužio je da svakog dana liftom ode do sedmog kata, pa se ljestvama popne na krov i na jarbol podigne ministrovu zastavu. Kad ministar ode, nesretni sigurnjak opet ide na krov da spusti zastavu.

Američka zastava na Bijeloj kući uvijek vijori, bio predsjednik tamo ili ne. Isto je u Pentagonu. Unutarnji poslovi nisu najvažnije ministarstvo; možda su najmanje važno. No, Zinke je odlučio učiniti ga važnijim. Ritual je ukrao engleskoj kraljici: zastava se podiže na Buckinghamskoj palači kad je kraljica prisutna. Zašto najsporedniji ministar u američkoj vladi glumi da je engleska kraljica? Objasnio je glasnogovornik: To pokazuje transparentnosti rada ministarstva.

Sad vas više neće iznenaditi da je Zinke na zidove okačio preparirane glave divljači koju je ustrijelio, ni da je u uredu ministra izložio kolekciju lovačkih noževa. Osiguranje ga je stisnulo, pa je noževe vratio u Montanu jer su bili preopasni. Ali je dao iskovati seriju zlatnika sa svojim imenom, za poklon gostima. Od početka mandata bilo je jasno da je ministar ozbiljan luđak.

Vjerno je provodio Trumpovu politiku pogodovanja naftnoj industriji i ukidanja propisa o zaštiti okoliša. Drastično je smanjio dva nacionalna parka da na tom teritoriju dopusti bušenje. Surađivao je sa Scottom Pruittom, ravnateljem Agencije za zaštitu okoliša, koji je morao podnijeti ostavku kad se ljetos saznalo da je zloupotrebio položaj kako bi svojoj ženi osigurao franšizu restorana Chick-fil-A, pileće verzije McDonaldsa. Tako izgleda pozadina Trumpove administracije: kokošari koji trguju utjecajem doslovno za licencu kokošjeg fast-fooda.

Zinkeova zastava na vrhu zgrade nije preplašila inspektoricu ministarstva, koja je pokrenula istragu. Osim konja, saznalo se, omiljeno prijevozno sredstvo bio mu je privatni mlažnjak: tuđi. Lobisti su plaćali vikende u Montani, porezni obveznici ronjenje na Djevičanskim otocima. Ali ovo je ipak Amerika, gdje nezavisna tijela istražuju i vrh vlasti; o tim sramotama pišu novine. Zinke je smijenjen zato što su institucije, čak i pod Trumpovim nasrtajima, još autonomne i zato što mediji, čak i pod kišom većih skandala, još izvještavaju o svim kriminalnim aspektima ove administracije. Zinke je morao sjahati. Sigurnjak se više ne mora penjati na krov da podigne njegovu osobnu zastavu; netko u prizemlju valjda je nahranio njegovog konja.

BEN CARSON

Da Ben Carson nije sav svoj, misli i Trump koji ga je postavio za ministra stanovanja. “Pogledajte samo što taj govori! Vlastitu majku čekićem je opalio po glavi, prijatelja isto, drugoga htio ubiti nožem. Sad kaže, mladenačka patologija. Ako je patologija, nema joj lijeka!”, rekao je u kampanji. Trump je pretjerivao, ali ne bez osnove. Slavni liječnik svašta je izgovorio: da su robovi došli u Ameriku “u potrazi za boljim životom”; da Holokausta ne bi bilo da su Židovi bili naoružani; da je “Putin država od jednog konja” (što? – to nikad nije odgonetnuto).

Sumnje o svom razumu budio je ovakvim izjavama: “Moja teorija je da je piramide sagradio Josip kao skladište za žito. Arheolozi misle da su piramide grobovi faraona. Ali pogledajte te hermetički zatvorene prostorije, to je moralo biti nešto drugo. Kažu, sagradili su ih vanzemaljci. Ali što će vam vanzemaljci ako je Bog s vama?” Carson se natjecao za predsjednika kao miljenik vjerskih fundamentalista, ali slavu neurokirurga nije uspio pretočiti u politički kapital.

Propao kao čudak, Trumpu je dobro došao kao ministar-crnac. Dobio je stanovanje, resor za pomoć siromašnima u urbanim sredinama. To su u pravilu ne-bijelci. Carson o tome ne zna ništa – ni o stambenoj, ni o socijalnoj politici. Član Tea Partyja, zagovornik je slobodnog tržišta: nove programe socijalnog stanovanja je blokirao, postojećim stanarima povisio stanarinu.

Dolarski vrijedno kao jedan Zinkeov privatni let, Carsonovo posrnuće je puno teže, jer se on prodavao za moralnu savjest u politici. I onda se prodao za jedan – stol. Ovo je njegova priča:

“U ministarstvu sam našao stol za ručavanje star 30 do 50 godina, vrlo oronuo. Rekli su mi da je opasan. Tražio sam da ga poprave, rekli su da nema spasa, treba kupiti novi. Supruga i ja pogledali smo kataloge i shvatili da je namještaj skup. No, rekli su da ministarstvo ima 25.000 dolara koje će izgubiti ako ih sad ne potroši. Supruga je odabrala komplet tako da boja tkanine i stola odgovara dekoru ureda; inače bismo morali preurediti cijeli ured. Nije bilo druge opcije.”

Možda netko vjeruje u tu priču. No, stol od mahagonija, deset stolica s baršunastim presvlakama i ormarić, koje su Carsonovi odabrali, koštao je 31.000 dolara (200 tisuća kuna). Naručili su ga od nepoznate firme iz Baltimorea; vlasnica tvrdi da nikad nije čula za Carsona, koji je karijeru proveo u tom gradu. No, službenica u ministarstvu nije odobrila kupnju, jer je za preuređenje bilo predviđeno do 5.000 dolara. “Za to jedva možeš kupiti stolicu”, rekla joj je gđa. Carson. Ministar ju je otpustio i zaposlio ženu koja je radila u Trumpovoj kampanji. Ona je odobrila.

Nije to prvi put da je Carson umočen u mutne poslove. U kampanji za predsjednika imao je najveći “burn rate”: trošio je svaki dolar koji bi prikupio. I sav novac išao je u ruke tri-četiri konzultantske tvrtke. Kad je bilo jasno da više nema šanse, odbio se povući, skupljao donacije i brzo ih trošio na iste tvrtke. “Imao sam ljude koji stvarno nisu razumjeli financije”, pokušao je objasniti. “Ili možda jesu, možda su to radili namjerno?” Ili je možda i doktor znao što rade?

RICK PERRY

“Recimo da si patriot, i ponude ti posao u javnoj službi koji je daleko iznad tvojih sposobnosti; što ćeš napraviti? Moje shvaćanje patriotizma kaže da ćeš se zahvaliti – reći da si počašćen, cijeli život si to sanjao – ali ne možeš prihvatiti. Patriot si, znaš da nisi najbolji izbor. Ali što misliš, koliko ih je tako odbilo Trumpa? Bar jedan nije, a trebao je – Rick Perry.” To kaže Michael Lewis, jedan od najpametnijih Amerikanaca, čija nova knjiga “Peti rizik” govori o tragikomičnom nesnalaženju Trumpovih ljudi u vlastitoj administraciji. (Ako već niste, uzmite bilo koju njegovu knjigu i shvatit ćete zašto kažem da je jedan od najpametnijih Amerikanaca.)

Rick Perry olinjali je političar. Naslijedio je Georgea W. Busha kao guverner Teksasa, htio ići za predsjednika i sramotno propao. No, olinjalost ga nije spriječila da prihvati Trumpov poziv.

Bila je 2011. i Perry je stajao za govornicom; republikanci su birali tko će pokušati Baracku Obami oteti drugi mandat. Bila je pomodna ideologija Tea Partyja – kandidati su se nadmetali tko će više srezati državni aparat. Perry je bio jasan: ako pobijedi, ukinut će tri suvišna ministarstva. “Prvo, Ministarstvo trgovine” – tu je podigao ruku i počeo ih nabrajati prstima. “Drugo, Ministarstvo obrazovanja. Treće, ukinut ću ministarstvo, hmm, uhhh, ministarstvo…”

Perry je tu ispao iz utrke. Mitt Romney, koji će na kraju pobijediti, pokušao je pomoći. “Jel Agencija za zaštitu prirode?”, pitao je. Perry je potvrdio. Moderator je intervenirao i Perry je priznao da nije. “Ali na što ste onda mislili?” Perry je pogledao u papire i priznao: “Ne znam”. Spustio je ruku kojom ih je brojao, jer trećeg ministarstva nije bilo – ni u papirima, ni u glavi.

In 2011, Energy Secretary & former Governor Rick Perry, then a candidate for President, proposed to shutter three of the many departments of the Federal Government that DON’T kidnap children and Very Serious People were like, “sounds legit.”#abolishICEhttps://t.co/NEiBLJp6IM

— adam_prizio (@adam_prizio) July 25, 2018

Treće je bilo Ministarstvo energetike. Bilo je to 2011. Ubrzo se pokazalo da je Perry otpočetka bio šarlatan. Odustao je od još jedne predsjedničke utrke i prijavio se na Ples sa zvijezdama. Ispao je u trećem tjednu. Pravi spektakl dogodio se 2016., kad mu je Trump ponudio da postane – ministar energetike. Čovjeku koji bi to ministarstvo bio ukinuo, samo da se sjetio kako se zove, ponuđeno je da mu bude na čelu. Paralela? Rimski car koji nudi poštedu gladijatoru nakon što je u amfiteatru ubio dvadeset kršćana. Uvjet: gladijator mora prijeći na kršćanstvo. Perryju su objasnili da se Ministarstvo energetike, kao i ono unutarnjih poslova, krivo zove i ne bavi se naftom, nego nuklearnim oružjem, koje skladišti i održava. Prihvatio je ponudu i postao ministar – posao za koji nema ama baš nikakvih kvalifikacija, “posao koji odbiješ ako si patriot”.

Obamini ministri energetike bili su Steven Chu, koji je osvojio Nobelovu nagradu za fiziku, i Ernest Moniz, koji je karijeru počeo na Stanfordovom linearnom akceleratoru. Onda je došao Perry sa svojim – stvarno zvuči loše, ali je istina – završenim dodiplomskim studijem stočarstva na Teksaškom sveučilištu. Istina, ne treba biti nuklearni fizičar da se vodi to ministarstvo. Ali treba ponekad znati reći ne. Rick Perry zna reći: “da”, “možda”, i … što je ono bilo treće?

HEATHER NAUERT

“Kad već spominjete Njemačku, mi imamo jako dobre odnose s njemačkom vladom. Pogledajte u povijesne knjige, vidjet ćete da je danas 71. godišnjica govora kojim je najavljen Marshallov plan, a sutra je godišnjica Dana D. Očito imamo dugu povijest dobrih odnosa s Njemačkom.”

Da je ovo izgovorio prolaznik na cesti, s razlogom biste ga pitali zna li na koga su pucali američki vojnici u Normandiji. Da je to izgovorio student na ispitu iz svjetske povijesti, mogli biste postaviti i drugo pitanje; recimo, zašto nam je trebao Marshallov plan ako su odnosi bili idilični. Ali prije toga biste ga pitali otkud ideja da od svega u odnosima Washingtona i Berlina istakne baš Dan D. Teško da je bilo dana u kojem su se Njemačka i Amerika bile udaljenije nego tog 6. lipnja 1944. Citirana rečenica svjedoči o gigantskom nerazumijevanju američko-njemačkih odnosa, povijesti tih zemalja, Europe i svijeta. A tko ne razumije gdje su na Dan D bile Njemačka i Amerika, teško da išta zna o povijesti, politici i svijetu u kojem danas živi.

Citirane rečenice nije izgovorio prolaznik na cesti ni student na ispitu, nego Heather Nauert, glasnogovornica State Departmenta. Što ona zna o najvećem ratu koji je Amerika ikad dobila, čiji je ishod definirao svijet, omogućio uspostavu međunarodnog liberalnog poretka u kojem i danas živimo? Toga ne bi bilo da je iskrcavanje propalo, da saveznici nisu porazili nacističku njemačku vladu. Prije tri ili 33 godine to je bilo samorazumljivo. U doba Trumpa više nije.

Heather Nauert naizgled je nevažna, ali o njoj treba govoriti među najvećim ignorantima i prevarantima iz pozadine administracije jer ju je Trump odlučio postaviti za novu ambasadoricu pri Ujedinjenim narodima. Bivša voditeljica Fox Newsa, televizije koja vlada Trumpom (a time indirektno i svijetom) nema iskustva u politici, u državnoj službi, ni u diplomaciji. Kriznoj situaciji najbliže je došla u osmoj sezoni serije “24”, gdje je glumila samu sebe. U medijima je procvjetala 1990-ih, kad je Fox zaposlio četiri komentatorice da napadaju Billa Clintona u skandalu s Monicom Lewinsky. Bile su to Ann Coulter, Laura Ingraham, Kellyanne Fitzpatrick (danas Conway) i Heather Nauert. Sve danas vrlo uspješne u desničarskim medijima i politici.

No, jedno je hvaliti Trumpa na Foxu, a drugo pregovarati o globalnim krizama u UN-u. Možda je ovo Trumpov čin kreativne destrukcije? Pokušajte to objasniti Nauert kad je preveslaju iskusni igrači. Ruski ambasador Vasilij Nebenzja ima tri desetljeća iskustva, kao i kineski Ma Žaošu. Britanka Karen Pierce radi za Foreign Office od 1981., Christoph Heusgen predstavljao je još Zapadnu (!) Njemačku u Chicagu. Heather Nauert nije predstavljala nikoga nigdje nikad.

Ambasador pri UN-u ima u Americi status ministra. To su bili neki od najboljih koje Amerika ima: George H.W. Bush, Madeleine Albright, otac Daytona Richard Holbrook, aktualni i bivša savjetnica za nacionalu sigurnost John Bolton i Susan Rice. Svi s iskustvom u politici: čak je i dosadašnja ambasadorica Nikki Hailey bila guvernerka. Nauert je prva TV-voditeljica i prva osoba bez relevantnog iskustva koja u UN-u predstavlja neku stalnu članicu Vijeća sigurnosti. Predsjednik iz reality showa vjerojatno misli da će joj pomoći iskustvo iz osme sezone “24”.

MATT WHITAKER

Konačno, “fake” ministar pravosuđa, možda najveći Trumpov luđak. Sve je oko njega naopako, ali on je i dalje ministar. Za razliku od recimo Zinkea, Whitaker nije napravio ništa krivo otkad je postavljen. Zato je stvar još luđa – Zinkea možete braniti tezom da nitko nije očekivao zastave na ministarstvu i jahanje na posao. Ali o Whitakeru sve znamo otprije. Na jednoj od najmoćnijih pozicija u Americi, u uredu gdje je svojedobno sjedio Bobby Kennedy, danas sjedi prodavač “muških” zahodskih školjki (to su one s visokim stijenkama, da se obdarenim muškarcima spolovilo ne umače u zahodsku vodu), čovjek koji ima “DNA” Jetija i koji misli da Vrhovni sud treba raspustiti kao neustavan. I sve to smo znali *prije* nego što je došao na funkciju.

Ima u vesternima arhetipski lik putujućeg trgovca-prevaranta – uvijek u bijelom odijelu s polucilindrom i urom sa zlatnim lancem zataknutom u džep prsluka. Za dolar prodaje bočicu eliksira koji liječi sve, od žuljeva do nesanice. Možda su takvi mufljuzi harali Zapadom krajem 19. stoljeća, a možda ih je izmislio Hollywood. Ali jedan danas sjedi u Ministarstvu pravosuđa.

Lažni ministar pravosuđa, ili ve-de ministra, dolazi svaki dan na posao, iako nije jasno je li tamo zakonito ili protuzakonito. Nije jasno nadzire li rusku istragu, za što ga je Trump tamo stavio, ili se boji zatvora pa se drži podalje. Sjedi u lijepom uredu u istoj ulici dva bloka od Bijele kuće i, po svemu sudeći, ne radi ništa. To je Trumpu počelo ići na živce. Predsjednik je izgubio povjerenje u Whitakera – umjesto da zaustavi istrage, on ih pušta, pa se predsjednik dere na njega. Prije Whitakera stvari su mu bile bolje nego danas – predsjednik je sad sukrivac kaznenog djela koje je priznao njegov odvjetnik Michael Cohen. Whitaker to nije spriječio.

A možda se Trump krivo kladio kad je karte stavio na lika koji je naivcima prodavao stroj za putovanje u budućnost (i prošlost) koji “još ne radi, ali će proraditi za nekoliko godina”. Možda je bilo pouzdanijih izbora za ministra od čovjeka koji prodaje “muške” zahode i “inovativne kade” koje se okreću oko vas. Možda u zemlji od 330 milijuna ljudi ima kvalitetnijih kadrova od prodavača “gaća s ugrađenim hladnjakom koji hladi mošnje za povećanje plodnosti”. Zapravo, možda nije bilo većeg prevaranta od Matta Whitakera, jer su gospoda u bijelim odijelima s polucilindrom i eliksirom već izumrla? No, Trump je našao jednoga, i vjerovao da će tako zajebati sve. Kao što to već bude, izgleda da je gospodin s polucilindrom zajebao njega.