Još vrlo davno, slavni je otac psihoanalize Sigmund Freud (1856. do 1939.) javno progovorio o tome da se u njega zaljubljuju mnoge pacijentice koje je liječio od depresije, paranoje, bipolarnog poremećaja, šizofrenije i mnogih drugih lakših i vrlo teških psihičkih tegoba.
Freud je smatrao da je ta zaljubljenost čisti umišljaj i varka. Najdublji osjećaji preslikavaju se na svog doktora zato što pomaže, traži rješenja, pruža razumijevanje i utjehu i time može postati najvažnija figura u životu osobe kojoj je potrebna ozbiljna i često dugotrajna terapija. Taj sindrom, s kojim se u praksi susreću mnogi liječnici kao s dodatnim problemom, Freud je nazvao transferencijom.
Kako javnost reagira na svaku kritiku Stožera
Sjetim se Freuda i transferencije prateći ovih tjedana ljutite reakcije dobrog dijela javnosti na svako škakljivo ili ne daj bože provokativno pitanje, prigovor ili paralele s drugim sustavima koji se iznose pred članove Stožera za borbu protiv korone. Mnogi građani razvili su obožavanje prema Stožeru kao agensu općenarodnog spasa pa onda i prema raznim njegovim članovima pojedinačno.
Dio našeg razumljivo zastrašenog naroda ponaša se spram Stožera poput onih već labilnih duša, izmučenih teškim fizičkim i mentalnim nevoljama, kod kojih se bolest dodatno komplicira zrenjem umišljenih čuvstava prema njihovim liječnicima. Tu frapantnu i nedobrodošlu sličnost možemo promatrati svaki dan u realnom vremenu.
Žestoke reakcije na kritiku ustavnog suca
Oni koji su već unaprijed naslijepo beatificirali sve što je povezano sa Stožerom, bijesno na društvenim mrežama skidaju glavu sucu Ustavnog suda Andreju Abramoviću samo zato što je u – svom izvrsno obrazloženom tekstu – kritizirao činjenicu da građanske slobode po volji suspendira Stožer kao ad hoc entitet umjesto da o tome – kad nastupi potreba – odlučuju tijela koje je ovlastio hrvatski Ustav.
Iako sudac Abramović uopće ne raspravlja o opravdanosti mjera koje su uvedene za borbu protiv virusa, nego samo objašnjava zašto je način na koji se one donose pogrešan, zaljubljenici u Stožer naširoko mu nadijevaju najodvratnije epitete i imena koja se njegovoj djeci neće svidjeti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Članovima Stožera ovih se dana ništa ne smije prigovoriti
Probaj samo uzgredno i nevažno primijetiti da je Davor Božinović došao pred novinare u jučerašnjoj košulji pa će te stići zastrašujući gnjev publike koja smatra da je ministar policije preuzevši Stožer postao okrunjena glava.
Ministar zdravstva Vili Beroš u samo mjesec dana nadmašio je popularnost Luke Modrića u nogometu i Miroslava Škore u tamburanju. Neka pregrize jezik onaj kome se možda učini da je ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak kazao koju riječ previše jer članovima Stožera ovih dana nije uputno bilo što prigovoriti.
A pred ravnateljicom zarazne bolnice, našom doktoricom Alemkom Markotić – čiji sam i ja, evo reći ću, veliki fan – kao i pred svim drugim stručnjacima koje svaki dan gledamo u emisijama o ovoj epidemiji, hoda se na prstima i obraća im se najmekšim glasom i bez pogovora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slijepo obožavanje Stožera donekle je razumljivo
Trend slijepog obožavanje Stožera i znalaca koji oko njega orbitiraju u neku je ruku dobra stvar, a u dobroj je mjeri i shvatljiva. Dobra je zato što ćemo se, nakon ovoga grdog zla, napokon možda dovinuti do te pameti koja će nas navesti da ubuduće vjerujemo onima koji o određenoj materiji nešto znaju umjesto šarlatanima koji zapravo nemaju pojma ni o jednoj stvari o kojoj govore.
A razumljiva je jer mnogim zbunjenim i neraspoloženim ljudima trebaju oslonac, sidrište i jake figure kojima će predati svoje povjerenje u stvarno opasnoj i teškoj situaciji poput ove u kojoj se sada davimo. Ulogu te čvrste točke i simboličkog stupa preuzeo je Stožer koji uz to vrlo dobro radi svoj ozbiljni posao. Kad gori požar, junaci su vatrogasci. Kad je rat, nećeš valjda tričarije zamjerati generalima.
I novinari i građani imaju pravo propitivati njihove odluke
No, bilo bi blagotvorno kad bi naši ljudi, koji sada, silom prilika, uče mnoge stvari s kojima do sada nisu bili na ”ti”, u ovoj nezdravoj i nestabilnoj situaciji osvijestili da se u svog liječnika i ”spasitelja” ipak – nije pametno bezglavo zaljubljivati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer, ovi uglavnom sjajni, stručni i posvećeni ljudi u Stožeru i oko njega ipak samo rade svoj posao, ma koliko to što čine bilo važno pa čak i presudno za sve nas. A kako pritom donose bitne odluke i uređuju naše živote, o tome što sve rade, zašto i kako mogu ih, trebaju i imaju pravo pitati i novinari i građani ako ih bilo što zanima, muči ili zbunjuje.
Nekoliko problematičnih slučajeva od početka krize
Dakle, ministar Božinović nije smio reći, kao što je ipak rekao nekidan kada su ga pitali o grubom postupanju splitskih policajaca prema dvjema mirnim šetačicama i jednom prolazniku, da “nitko ne treba brinuti o tome postupa li policija u skladu sa zakonom jer ona to čini, a ako mi utvrdimo da je netko postupao protivno zakonu bit će sankcioniran.”
Jer naravno da mi moramo i hoćemo brinuti kako postupa policija koja treba služiti građanima i općem dobru i koju građani plaćaju. Stoga se nitko ne treba naći uvrijeđen kad se Stožeru, recimo, postave pitanja o ružnom postupanju više zdravstvenih ustanova koje su djevojčicu s napadom slijepog crijeva odbile primiti na pregled. Ili o tome zašto muškarac iz Istre, koji je umro kao prva žrtva korone, nije na vrijeme hospitaliziran.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ili zašto se više ljudi ne testira na virus kao u nekim drugim zemljama. Ili kako to da još uvijek u apotekama nema maski za građanstvo. Ili tko dopušta da se litra dezinficijensa prodaje po 300 kuna. Ili hoće li biti sankcionirani liječnici koji su unatoč zabrani išli na zimovanja i donijeli zarazu u bolnice. Ili zašto primarijus Capak smatra da je on kvalificiran ocjenjivati i hvaliti rad policije? I tako dalje.
Stožer je dužan objašnjavati svoje postupke
Sigurno da će biti i glupih pitanja, neumjesnih i takvih na koje je već sto puta odgovoreno. Ali Stožer je dužan objašnjavati svoje postupke i postupke onih službi za koje su njegovi članovi odgovorni. Od toga ih ne treba braniti ni štititi, niti je zdravo anatemizirati svaku pa i najmanju sumnju da se negdje možda pogriješilo, presporo reagiralo ili donijelo pogrešan zaključak. Rad Stožera treba poštivati, ali ujedno ga je važno propitivati i kontrolirati.
To je glavni zakon demokracije. Nije fora zaljubiti se u liječnika, generala ili predsjednika jer ljubav je slijepa, a za društvo je uvijek najbolje da ima oštre i širom otvorene oči.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bilo bi blagotvorno kad bi ljudi shvatili da se u liječnike i spasitelje nije pametno zaljubljivati
Zašto je, u ovom trenutku, svejedno bitno da propitujemo odluke i poteze Kriznog stožera
To je glavni zakon demokracije. Nije fora zaljubiti se u liječnika, generala ili predsjednika jer ljubav je slijepa, a za društvo je uvijek najbolje da ima oštre i širom otvorene oči.
Još vrlo davno, slavni je otac psihoanalize Sigmund Freud (1856. do 1939.) javno progovorio o tome da se u njega zaljubljuju mnoge pacijentice koje je liječio od depresije, paranoje, bipolarnog poremećaja, šizofrenije i mnogih drugih lakših i vrlo teških psihičkih tegoba.
Freud je smatrao da je ta zaljubljenost čisti umišljaj i varka. Najdublji osjećaji preslikavaju se na svog doktora zato što pomaže, traži rješenja, pruža razumijevanje i utjehu i time može postati najvažnija figura u životu osobe kojoj je potrebna ozbiljna i često dugotrajna terapija. Taj sindrom, s kojim se u praksi susreću mnogi liječnici kao s dodatnim problemom, Freud je nazvao transferencijom.
Kako javnost reagira na svaku kritiku Stožera
Sjetim se Freuda i transferencije prateći ovih tjedana ljutite reakcije dobrog dijela javnosti na svako škakljivo ili ne daj bože provokativno pitanje, prigovor ili paralele s drugim sustavima koji se iznose pred članove Stožera za borbu protiv korone. Mnogi građani razvili su obožavanje prema Stožeru kao agensu općenarodnog spasa pa onda i prema raznim njegovim članovima pojedinačno.
Dio našeg razumljivo zastrašenog naroda ponaša se spram Stožera poput onih već labilnih duša, izmučenih teškim fizičkim i mentalnim nevoljama, kod kojih se bolest dodatno komplicira zrenjem umišljenih čuvstava prema njihovim liječnicima. Tu frapantnu i nedobrodošlu sličnost možemo promatrati svaki dan u realnom vremenu.
Žestoke reakcije na kritiku ustavnog suca
Oni koji su već unaprijed naslijepo beatificirali sve što je povezano sa Stožerom, bijesno na društvenim mrežama skidaju glavu sucu Ustavnog suda Andreju Abramoviću samo zato što je u – svom izvrsno obrazloženom tekstu – kritizirao činjenicu da građanske slobode po volji suspendira Stožer kao ad hoc entitet umjesto da o tome – kad nastupi potreba – odlučuju tijela koje je ovlastio hrvatski Ustav.
Iako sudac Abramović uopće ne raspravlja o opravdanosti mjera koje su uvedene za borbu protiv virusa, nego samo objašnjava zašto je način na koji se one donose pogrešan, zaljubljenici u Stožer naširoko mu nadijevaju najodvratnije epitete i imena koja se njegovoj djeci neće svidjeti.
Članovima Stožera ovih se dana ništa ne smije prigovoriti
Probaj samo uzgredno i nevažno primijetiti da je Davor Božinović došao pred novinare u jučerašnjoj košulji pa će te stići zastrašujući gnjev publike koja smatra da je ministar policije preuzevši Stožer postao okrunjena glava.
Ministar zdravstva Vili Beroš u samo mjesec dana nadmašio je popularnost Luke Modrića u nogometu i Miroslava Škore u tamburanju. Neka pregrize jezik onaj kome se možda učini da je ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak kazao koju riječ previše jer članovima Stožera ovih dana nije uputno bilo što prigovoriti.
A pred ravnateljicom zarazne bolnice, našom doktoricom Alemkom Markotić – čiji sam i ja, evo reći ću, veliki fan – kao i pred svim drugim stručnjacima koje svaki dan gledamo u emisijama o ovoj epidemiji, hoda se na prstima i obraća im se najmekšim glasom i bez pogovora.
Slijepo obožavanje Stožera donekle je razumljivo
Trend slijepog obožavanje Stožera i znalaca koji oko njega orbitiraju u neku je ruku dobra stvar, a u dobroj je mjeri i shvatljiva. Dobra je zato što ćemo se, nakon ovoga grdog zla, napokon možda dovinuti do te pameti koja će nas navesti da ubuduće vjerujemo onima koji o određenoj materiji nešto znaju umjesto šarlatanima koji zapravo nemaju pojma ni o jednoj stvari o kojoj govore.
A razumljiva je jer mnogim zbunjenim i neraspoloženim ljudima trebaju oslonac, sidrište i jake figure kojima će predati svoje povjerenje u stvarno opasnoj i teškoj situaciji poput ove u kojoj se sada davimo. Ulogu te čvrste točke i simboličkog stupa preuzeo je Stožer koji uz to vrlo dobro radi svoj ozbiljni posao. Kad gori požar, junaci su vatrogasci. Kad je rat, nećeš valjda tričarije zamjerati generalima.
I novinari i građani imaju pravo propitivati njihove odluke
No, bilo bi blagotvorno kad bi naši ljudi, koji sada, silom prilika, uče mnoge stvari s kojima do sada nisu bili na ”ti”, u ovoj nezdravoj i nestabilnoj situaciji osvijestili da se u svog liječnika i ”spasitelja” ipak – nije pametno bezglavo zaljubljivati.
Jer, ovi uglavnom sjajni, stručni i posvećeni ljudi u Stožeru i oko njega ipak samo rade svoj posao, ma koliko to što čine bilo važno pa čak i presudno za sve nas. A kako pritom donose bitne odluke i uređuju naše živote, o tome što sve rade, zašto i kako mogu ih, trebaju i imaju pravo pitati i novinari i građani ako ih bilo što zanima, muči ili zbunjuje.
Nekoliko problematičnih slučajeva od početka krize
Dakle, ministar Božinović nije smio reći, kao što je ipak rekao nekidan kada su ga pitali o grubom postupanju splitskih policajaca prema dvjema mirnim šetačicama i jednom prolazniku, da “nitko ne treba brinuti o tome postupa li policija u skladu sa zakonom jer ona to čini, a ako mi utvrdimo da je netko postupao protivno zakonu bit će sankcioniran.”
Jer naravno da mi moramo i hoćemo brinuti kako postupa policija koja treba služiti građanima i općem dobru i koju građani plaćaju. Stoga se nitko ne treba naći uvrijeđen kad se Stožeru, recimo, postave pitanja o ružnom postupanju više zdravstvenih ustanova koje su djevojčicu s napadom slijepog crijeva odbile primiti na pregled. Ili o tome zašto muškarac iz Istre, koji je umro kao prva žrtva korone, nije na vrijeme hospitaliziran.
Ili zašto se više ljudi ne testira na virus kao u nekim drugim zemljama. Ili kako to da još uvijek u apotekama nema maski za građanstvo. Ili tko dopušta da se litra dezinficijensa prodaje po 300 kuna. Ili hoće li biti sankcionirani liječnici koji su unatoč zabrani išli na zimovanja i donijeli zarazu u bolnice. Ili zašto primarijus Capak smatra da je on kvalificiran ocjenjivati i hvaliti rad policije? I tako dalje.
Stožer je dužan objašnjavati svoje postupke
Sigurno da će biti i glupih pitanja, neumjesnih i takvih na koje je već sto puta odgovoreno. Ali Stožer je dužan objašnjavati svoje postupke i postupke onih službi za koje su njegovi članovi odgovorni. Od toga ih ne treba braniti ni štititi, niti je zdravo anatemizirati svaku pa i najmanju sumnju da se negdje možda pogriješilo, presporo reagiralo ili donijelo pogrešan zaključak. Rad Stožera treba poštivati, ali ujedno ga je važno propitivati i kontrolirati.
To je glavni zakon demokracije. Nije fora zaljubiti se u liječnika, generala ili predsjednika jer ljubav je slijepa, a za društvo je uvijek najbolje da ima oštre i širom otvorene oči.