“Što ima, jadnici?”, viknula je s vrata žena koju nisu očekivali na obiteljskom okupljanju. Nazvala ih je “jadnicima” (“deplorables”), kako je Hillary Clinton u kampanji nazvala Trumpove birače. I dobro ih je prepoznala – gošća je s vrata pozdravljala svoju sestru i njezinog muža, kronično neuspješne, siromašne i ogorčene Amerikace sa Srednjeg Zapada koji su glasali za Trumpa. No, prizor se nije dogodio u bilo kojem, nego u jednom od najpoznatijih američkih kućanstava – u kući Roseanne i Dana Connera, aktera superuspješne serije koja se emitirala od 1988. do 1997. godine. Nakon “Will & Grace“, “Roseanne” je druga komedija iz osamdesetih i devedesetih koja se u velikom stilu vratila na televiziju.
Prva epizoda u utorak je srušila rekord – gledalo ju je nevjerojatnih 18 milijuna Amerikanaca, najveća publika koju je skupila bilo koja serija u zadnje tri godine. “Roseanne” je prve večeri ponovno postala fenomen. No, njen je uspjeh drukčiji – i zato možda veći – nego uspjeh “Will & Grace”, jer “Roseanne” ne pristupa Trupovom dobu nužno kritički, nego s ponosom smatra da su njeni protagonisti doista “deplorables” – neobrazovani bijelci iz radničke klase, koji niti dobro zarađuju niti napreduju na poslu, nego jedva krpaju kraj s krajem i vjeruju da su ih svi zaboravili. Svi, osim Donalda Trumpa.
Povratak “Roseanne” na televiziju nakon 21 godine ne bi se dogodio da je na izborima 2016. pobijedila Hillary Clinton. Priznaje to i glavna glumica Roseanne Barr, koja se u pauzi između devete i desete sezone prometnula u veliku zagovornicu Trumpa, pa čak i u nešto gore od toga. Stvarna Roseanne politički je dosta lutala, ali se nije puno razlikovala od lika koji je utjelovila na televiziji – i kad je bila na ljevici i sad kad je došla Trumpu, uvijek je bila populist.
Kako se prava Roseanne okrenula ekstremnoj desnici
Kao prethodnica ciničnog populističkog vala koji je preuzeo Ameriku na prošlim izborima, Roseanne je devet sezona ismijavala ideju da se u Americi može uspjeti marljivim radom i igranjem po poznatim pravilima. Oko toga je, do pojave Trumpa, postojao politički konsenzus – u to su vjerovali i republikanci i demokrati, a posebno republikanci. No, obitelj televizijske Roseanne radila je marljivo i držala se pravila, a nije uspijevala, nego jedva plaćala račune – to je u osamdesetima i devedesetima bio njen glavni adut kod publike.
To doduše nije vrijedilo za stvarnu Roseanne, kojoj je uspjeh pomogao da do devete sezone komedije zaradi desetine milijuna i postane druga najplaćenija žena u šoubiznisu, nakon Oprah Winfrey. No, s godinama je njena politička orijentacija doživjela ozbiljan zaokret – od kandidatkinje Zelene stranke za američku predsjednicu, okrenula se ekstremnoj desnici, alt-rightu Stevea Bannona, a svoje dotadašnje antisemitske i antiizraelske stavove zamijenila islamofobijom, počela je retvitati članke s Breitbarta i još goreg InfoWarsa, umjesto socijalno progresivnih ideja koje je zagovarao njen lik u seriji počela je širiti homofobiju, da bi se na kraju potpuno predala teorijama zavjere. I onda je došao Donald Trump, kojega je svesrdno podržala.
Uspjeh kroz ismijavanje Reaganova kapitalizma
Iako u svom životu nije osjetila njihovu muku, stvarna Roseanne je na neki način odradila sličnu putanju koju su prošli brojni slabo obrazovani birači iz bijele radničke klase. Nekoć utvrda demokrata, organizirani u sindikate i vjerni stranci koja se bori za veću socijalnu sigurnost i socijalnu pravdu, ti su birači otklizali prema republikancima kad je kandidat postao Trump.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dio uspjeha serije kojoj je dala ime, a koja je počela 1988. godine, bio je otpor i ismijavanje uspješnog, ali brutalnog kapitalizma Ronalda Reagana. Bile su to godine u kojima je Amerika bila fascinirana bogatstvom televizijske obitelji Carrington iz “Dinastije”, a duh vremena je utjelovila rečenica Gordona Gekka iz filma “Wall Street” – “Pohlepa je dobra!” Pohlepa je možda dobra njima, ali nije nama, običnim Amerikancima koji živimo u malom gradu Srednjeg Zapada, usprotivila se tada Roseanne Barr u svojoj seriji i to je bio temelj njena uspjeha. “Roseanne” je pokazala da, pored Carringtona, postoje i zakinuti, zaboravljeni, siromašni Amerikanci koji ne mogu platiti fakultet svojoj djeci, oni kojima je Reaganova porezna reforma odmogla, koji žive od plaće do plaće, a najmanje na posao idu privatnim helikopterom.
Mnogi u bijeloj radničkoj klasi tako žive i danas, a jaz između primanja bogatih i siromašnih još je veći nego 1980-ih. No, oni više ne glasaju za demokrate, nego za republikance, stranku bogatih. Iako je uzrok njihovih tadašnjih muka dijelom bila porezna reforma koju je proveo Reagan, sad su izabrali Donalda Trumpa koji je upravo proveo sličnu poreznu reformu. Povratak “Roseanne” u dobu Trumpa bio bi zato zanimljiv čak i da glavna glumica u stvarnom životu nije podržala predsjednika. Kako dakle to izgleda u ovim okolnostima?
Golema svađa Jackie i Roseanne oko izbora
Kuća u kojoj živi Roseanne ni nakon 20 godina nije renovirana – tu su isti razvaljeni kauč i otrcana kuhinja, isti stari kućanski uređaji. Velika tema serije je stagnacija – u dva desetljeća se ništa nije promijenilo. Mnogim Trumpovim biračima to je blisko – poput nekog televizijskog priznanja da i oni postoje, da su i njihovi problemi stvarni i da se netko barem pokušava staviti u njihove cipele. Kako je pritom riječ o poznatim likovima, o obitelji s kojom je odrasla cijela jedna generacija, gledateljstvo od 18 milijuna nije iznenađenje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Spominjanje “deplorables” na početku dalo je do znanja da se serija odmah uhvatila aktualne politike. Roseanne (Roseanne Barr) i muž Dan (John Goodman) glasali su za Trumpa, i zato Roseanne već godinu dana ne razgovara sa svojom sestrom Jackie (Laurie Metcalf), žestokom pobornicom ljevice (na ručak je došla u ružičastoj kapi kakve su se nosile na Maršu žena nakon Trumpove inauguracije i majici s natpisom “Nasty Woman”, uvredom koju je na debati Trump uputio Hillary Clinton).
Posvađane sestre nadmeću se uvredama, a ta dinamika – tipično za “Roseanne” – završava pomirenjem kod sudopera, mjestu na kojem scenaristi uvijek raspliću probleme u seriji. Njihov sukob – ispostavlja se – zapravo je više bio sestrinski, a manje politički. Roseanne je toliko dominirala Jackienim životom i obeshrabrivala je, da je ova na kraju povjerovala čak i u njene tirade protiv “pokvarene lažljivice” Hillary Clinton. Jackie zato nije glasala za Hillary, nego za Jill Stein te tako bila jedna od onih koji su Clinton oduzeli taman onoliko glasova koliko bi joj trebalo za pobjedu.
TV Roseanne skeptičnija je prema Trumpu od stvarne
U jednom od najsmješnijih trenutaka epizode, Roseanne je tad pita: “Tko je Jill Stein?” Komični efekt tu nije stvorio scenarij, nego stvarnost – Roseanne Barr, dok je još bila ljevičarka, natjecala se 2012. za predsjedničku nominaciju Zelene stranke, ali je u stranačkim predizborima izgubila od Jill Stein. Nova sezona “Roseanne” uspješno kombinira živote likova iz komedije sa životima komičara koji u njoj glume.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pored sudopera događa se što i u životu – ljudi popuštaju tvrde stavove kad se susretnu s bliskom osobom koja misli drukčije. Roseanne pokušava sestri opravdati svoj glas za Trumpa time što je on “obećao nova radna mjesta” i televizijska Roseanne ispada skeptičnija prema Trumpu od stvarne Roseanne. Njena zdravica za obiteljskim ručkom, kad zahvaljuje što je “Amerika ponovno velika”, izrečena je toliko cinično da je zapravo posprdna. I drugi elementi ukazuju da bi Trumpovi birači koji su u utorak okrenuli na ABC mogli biti neugodno iznenađeni.
Ostarjela Roseanne i suprug muče se sa zdravstvenim osiguranjem, koje im ne pokriva lijekove. Ono lijekova što si uspiju priuštiti, istresu na stol pa organiziraju aukciju u kojoj međusobno trguju tabletama. To može biti kritika ObamaCarea, koji nije ispunio sve što se od njega očekivalo. Ali još više može biti kritika Trumpa, koji je pokušao ukinuti čak i takvo, nepotpuno zdravstveno osiguranje.
Teško da su Trumpovi birači očekivali klinca u haljini
No, često šala i protušala stvaraju dojam da su politički koncepti koje zagovaraju posvađani članovi obitelji jednako vrijedni. U današnjoj Americi, sa svim ispadima, istragama i katastrofalnim potezima Trumpove administracije, to ne ostavlja dojam uravnoteženosti, nego umjetnog izjednačavanja – “svi su isti”. Apolitičnost je danas stav ništa plemenitiji od hiperpolitičnosti. No, nova “Roseanne” to ispravlja na drugoj strani – serija je, sudeći po prve dvije epizode, prilično angažirana u društvenim pitanjima, i to ne samo onima koja muče bijelu radničku klasu, nego i u novim pitanjima koja se ne uklapaju u Trumpovu agendu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Već u prvoj epizodi se predstavlja Roseannein unuk, 9-godišnjak koji po svom izboru nosi žensku odjeću. Teško da su Trumpovi birači, koji su činili dobar dio od 18 milijuna gledatelja premijerne epizode, očekivali da će vidjeti pretpubertetskog dječaka koje lakira nokte i s ponosom negira heteronormativne rodne uloge. Roseanne isprva koluta očima, ali njenog muža feminizirani unuk dovodi do ludila. No, u drugoj epizodi, cijeloj posvećenoj dječakovu rodnom identitetu, i djed i baka mire se sa njegovim suknjama, šminkom i ogrlicama, prihvaćaju to kao stvarnost vremena koje ni Trump ne može vratiti nazad.
Opet se pokazuje “poučak sa sudopera” – tvrde stavove, pa i homofobiju, teško je primijeniti na bliske ljude. U obiteljskim odnosima često prevagnu osjećaj povezanosti i ljubav, pa i najisključiviji počnu prihvaćati bliske članove obitelji onakvima kakvi jesu. “Roseanne” zorno pokazuje da do društvenog progresa dolazi malim, nezaustavljivim koracima čak i u naizgled beznadnim uvjetima. Mnogi Trumpovi birači imaju tu štošta naučiti. “Roseanne” se tako trudi uhvatiti korak s ogromnim napretkom u društvu koji se dogodio od kraja devete sezone. I to unatoč činjenici da se stvarna Roseanne Barr u međuvremenu istaknula, među ostalim, i svojim homofobnim i transfobnim stavovima.
Povratak na televiziju ljudi s dna srednjeg sloja
Ironično – ili možda potpuno u skladu s idejom serije, ovisno kako na to gledate – Roseanne Barr je crna ovca u postavi obnovljene serije. Za razliku od nje, John Goodman u međuvremenu se proslavio ismijavajući zlosretnog Trumpovog državnog tajnika Rexa Tillersona na Saturday Night Live, glavna scenaristica nove sezone je nagrađivana Wanda Sykes, jedna od najduhovitijih žena u Americi, usto i lezbijka i aktivistica za LGBT prava. Nitko od drugih glumaca i producenata, pogotovo nedavno za Oscara nominirana Laurie Metcalf, nije nikad javno podržao Trumpa. A ni nastup Roseanne, barem ove televizijske, nije na tom tragu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Moglo bi to biti neugodno iznenađenje ljudima iz Trumpova kruga, poput Kellyanne Conway, koja je entuzijastično najavila da će gledati seriju, ili Trumpova savjetnika za društvene mreže Dana Scavina, koji je na početku prve epizode tvitao: “So awesome!!!”
Bez obzira na Trumpa i politiku, serija će vjerojatno održati dobru gledanost jer govori o bijeloj obitelji iz radničke klase, velikoj grupi ljudi koji su Trumpa doveli na vlast i o kojima se na televiziji rijetko govori. Američka televizija je gotovo isključivo aspiracijska – prikazuje život ljudi koji su ili jako bogati, poput Kardashiana, ili onih iz višeg srednjeg sloja koji su nešto već postigli, ili su na putu da postignu. Oni s dna srednjeg sloja ili niže od toga gotovo da nisu bili na ekranu otkad je “Roseanne” prestala emitiranje 1997. godine.
Serije koje nostalgično podsjećaju na godine prije Trumpa
Zanimljiva je podudarnost da u Trumpovo doba revival doživljavaju serije koje su vladale televizijom u 1980-ima i 1990-ima. To su bila desetljeća u kojima je Trump javno stasao, kad se ženio i razvodio, pokretao poslove i bankrotirao, ali u kojima je bio tema trač-emisija, a ne televizijska zvijezda. Onda je, taman negdje s krajem “Will & Grace” ranih 2000-ih, Trump osvojio televiziju kao zvijezda “Apprenticea”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sad, kad je osvojio i Bijelu kuću, obnavljaju se serije koje nostalgično podsjećaju na godine prije Trumpova TV uspona. Sve tri velike američke televizije vratile su iz mrtvih bar jednu seriju iz tog doba – NBC je obnovio “Will & Grace”, ABC je ponovno počeo emitirati “Roseanne”, a CBS će ove jeseni, nakon 20 godina, početi emitirati nove epizode “Murphy Brown”. Potpuno neuspješan u vladanju i politici, Trump je i dalje uspješan u diktiranju televizijskih trendova. Za Ameriku je možda kasno, ali sigurno nije kasno za televiziju.
Bio sam jedan od 18 milijuna ljudi koji su u utorak gledali novu Roseanne. Euforija je još jača zbog Trumpa
Đivo Đurović o povratku kultne TV serije nakon 21 godinu
Telegramov dopisnik bio je jedan od 18 milijuna ljudi koji su u utorak gledali prvu epizodu popularne humoristične serije koja se vratila na televiziju nakon 21 godinu. Roseanne Barr, inače velika pobornica Donalda Trumpa, i ostatak ekipe još jednom su savršeno ocrtali današnju Ameriku, kao i 1988. kad su se prvi put pojavili na TV-u. Serija je, sudeći po prvim epizodama, angažirana u društvenim pitanjima, i to ne samo onima koja muče bijelu radničku klasu, nego i u novima koja se ne uklapaju u Trumpovu agendu. Đurović donosi detalje
“Što ima, jadnici?”, viknula je s vrata žena koju nisu očekivali na obiteljskom okupljanju. Nazvala ih je “jadnicima” (“deplorables”), kako je Hillary Clinton u kampanji nazvala Trumpove birače. I dobro ih je prepoznala – gošća je s vrata pozdravljala svoju sestru i njezinog muža, kronično neuspješne, siromašne i ogorčene Amerikace sa Srednjeg Zapada koji su glasali za Trumpa. No, prizor se nije dogodio u bilo kojem, nego u jednom od najpoznatijih američkih kućanstava – u kući Roseanne i Dana Connera, aktera superuspješne serije koja se emitirala od 1988. do 1997. godine. Nakon “Will & Grace“, “Roseanne” je druga komedija iz osamdesetih i devedesetih koja se u velikom stilu vratila na televiziju.
Prva epizoda u utorak je srušila rekord – gledalo ju je nevjerojatnih 18 milijuna Amerikanaca, najveća publika koju je skupila bilo koja serija u zadnje tri godine. “Roseanne” je prve večeri ponovno postala fenomen. No, njen je uspjeh drukčiji – i zato možda veći – nego uspjeh “Will & Grace”, jer “Roseanne” ne pristupa Trupovom dobu nužno kritički, nego s ponosom smatra da su njeni protagonisti doista “deplorables” – neobrazovani bijelci iz radničke klase, koji niti dobro zarađuju niti napreduju na poslu, nego jedva krpaju kraj s krajem i vjeruju da su ih svi zaboravili. Svi, osim Donalda Trumpa.
Povratak “Roseanne” na televiziju nakon 21 godine ne bi se dogodio da je na izborima 2016. pobijedila Hillary Clinton. Priznaje to i glavna glumica Roseanne Barr, koja se u pauzi između devete i desete sezone prometnula u veliku zagovornicu Trumpa, pa čak i u nešto gore od toga. Stvarna Roseanne politički je dosta lutala, ali se nije puno razlikovala od lika koji je utjelovila na televiziji – i kad je bila na ljevici i sad kad je došla Trumpu, uvijek je bila populist.
Kako se prava Roseanne okrenula ekstremnoj desnici
Kao prethodnica ciničnog populističkog vala koji je preuzeo Ameriku na prošlim izborima, Roseanne je devet sezona ismijavala ideju da se u Americi može uspjeti marljivim radom i igranjem po poznatim pravilima. Oko toga je, do pojave Trumpa, postojao politički konsenzus – u to su vjerovali i republikanci i demokrati, a posebno republikanci. No, obitelj televizijske Roseanne radila je marljivo i držala se pravila, a nije uspijevala, nego jedva plaćala račune – to je u osamdesetima i devedesetima bio njen glavni adut kod publike.
To doduše nije vrijedilo za stvarnu Roseanne, kojoj je uspjeh pomogao da do devete sezone komedije zaradi desetine milijuna i postane druga najplaćenija žena u šoubiznisu, nakon Oprah Winfrey. No, s godinama je njena politička orijentacija doživjela ozbiljan zaokret – od kandidatkinje Zelene stranke za američku predsjednicu, okrenula se ekstremnoj desnici, alt-rightu Stevea Bannona, a svoje dotadašnje antisemitske i antiizraelske stavove zamijenila islamofobijom, počela je retvitati članke s Breitbarta i još goreg InfoWarsa, umjesto socijalno progresivnih ideja koje je zagovarao njen lik u seriji počela je širiti homofobiju, da bi se na kraju potpuno predala teorijama zavjere. I onda je došao Donald Trump, kojega je svesrdno podržala.
Uspjeh kroz ismijavanje Reaganova kapitalizma
Iako u svom životu nije osjetila njihovu muku, stvarna Roseanne je na neki način odradila sličnu putanju koju su prošli brojni slabo obrazovani birači iz bijele radničke klase. Nekoć utvrda demokrata, organizirani u sindikate i vjerni stranci koja se bori za veću socijalnu sigurnost i socijalnu pravdu, ti su birači otklizali prema republikancima kad je kandidat postao Trump.
Dio uspjeha serije kojoj je dala ime, a koja je počela 1988. godine, bio je otpor i ismijavanje uspješnog, ali brutalnog kapitalizma Ronalda Reagana. Bile su to godine u kojima je Amerika bila fascinirana bogatstvom televizijske obitelji Carrington iz “Dinastije”, a duh vremena je utjelovila rečenica Gordona Gekka iz filma “Wall Street” – “Pohlepa je dobra!” Pohlepa je možda dobra njima, ali nije nama, običnim Amerikancima koji živimo u malom gradu Srednjeg Zapada, usprotivila se tada Roseanne Barr u svojoj seriji i to je bio temelj njena uspjeha. “Roseanne” je pokazala da, pored Carringtona, postoje i zakinuti, zaboravljeni, siromašni Amerikanci koji ne mogu platiti fakultet svojoj djeci, oni kojima je Reaganova porezna reforma odmogla, koji žive od plaće do plaće, a najmanje na posao idu privatnim helikopterom.
Mnogi u bijeloj radničkoj klasi tako žive i danas, a jaz između primanja bogatih i siromašnih još je veći nego 1980-ih. No, oni više ne glasaju za demokrate, nego za republikance, stranku bogatih. Iako je uzrok njihovih tadašnjih muka dijelom bila porezna reforma koju je proveo Reagan, sad su izabrali Donalda Trumpa koji je upravo proveo sličnu poreznu reformu. Povratak “Roseanne” u dobu Trumpa bio bi zato zanimljiv čak i da glavna glumica u stvarnom životu nije podržala predsjednika. Kako dakle to izgleda u ovim okolnostima?
Golema svađa Jackie i Roseanne oko izbora
Kuća u kojoj živi Roseanne ni nakon 20 godina nije renovirana – tu su isti razvaljeni kauč i otrcana kuhinja, isti stari kućanski uređaji. Velika tema serije je stagnacija – u dva desetljeća se ništa nije promijenilo. Mnogim Trumpovim biračima to je blisko – poput nekog televizijskog priznanja da i oni postoje, da su i njihovi problemi stvarni i da se netko barem pokušava staviti u njihove cipele. Kako je pritom riječ o poznatim likovima, o obitelji s kojom je odrasla cijela jedna generacija, gledateljstvo od 18 milijuna nije iznenađenje.
Spominjanje “deplorables” na početku dalo je do znanja da se serija odmah uhvatila aktualne politike. Roseanne (Roseanne Barr) i muž Dan (John Goodman) glasali su za Trumpa, i zato Roseanne već godinu dana ne razgovara sa svojom sestrom Jackie (Laurie Metcalf), žestokom pobornicom ljevice (na ručak je došla u ružičastoj kapi kakve su se nosile na Maršu žena nakon Trumpove inauguracije i majici s natpisom “Nasty Woman”, uvredom koju je na debati Trump uputio Hillary Clinton).
Posvađane sestre nadmeću se uvredama, a ta dinamika – tipično za “Roseanne” – završava pomirenjem kod sudopera, mjestu na kojem scenaristi uvijek raspliću probleme u seriji. Njihov sukob – ispostavlja se – zapravo je više bio sestrinski, a manje politički. Roseanne je toliko dominirala Jackienim životom i obeshrabrivala je, da je ova na kraju povjerovala čak i u njene tirade protiv “pokvarene lažljivice” Hillary Clinton. Jackie zato nije glasala za Hillary, nego za Jill Stein te tako bila jedna od onih koji su Clinton oduzeli taman onoliko glasova koliko bi joj trebalo za pobjedu.
TV Roseanne skeptičnija je prema Trumpu od stvarne
U jednom od najsmješnijih trenutaka epizode, Roseanne je tad pita: “Tko je Jill Stein?” Komični efekt tu nije stvorio scenarij, nego stvarnost – Roseanne Barr, dok je još bila ljevičarka, natjecala se 2012. za predsjedničku nominaciju Zelene stranke, ali je u stranačkim predizborima izgubila od Jill Stein. Nova sezona “Roseanne” uspješno kombinira živote likova iz komedije sa životima komičara koji u njoj glume.
Pored sudopera događa se što i u životu – ljudi popuštaju tvrde stavove kad se susretnu s bliskom osobom koja misli drukčije. Roseanne pokušava sestri opravdati svoj glas za Trumpa time što je on “obećao nova radna mjesta” i televizijska Roseanne ispada skeptičnija prema Trumpu od stvarne Roseanne. Njena zdravica za obiteljskim ručkom, kad zahvaljuje što je “Amerika ponovno velika”, izrečena je toliko cinično da je zapravo posprdna. I drugi elementi ukazuju da bi Trumpovi birači koji su u utorak okrenuli na ABC mogli biti neugodno iznenađeni.
Ostarjela Roseanne i suprug muče se sa zdravstvenim osiguranjem, koje im ne pokriva lijekove. Ono lijekova što si uspiju priuštiti, istresu na stol pa organiziraju aukciju u kojoj međusobno trguju tabletama. To može biti kritika ObamaCarea, koji nije ispunio sve što se od njega očekivalo. Ali još više može biti kritika Trumpa, koji je pokušao ukinuti čak i takvo, nepotpuno zdravstveno osiguranje.
Teško da su Trumpovi birači očekivali klinca u haljini
No, često šala i protušala stvaraju dojam da su politički koncepti koje zagovaraju posvađani članovi obitelji jednako vrijedni. U današnjoj Americi, sa svim ispadima, istragama i katastrofalnim potezima Trumpove administracije, to ne ostavlja dojam uravnoteženosti, nego umjetnog izjednačavanja – “svi su isti”. Apolitičnost je danas stav ništa plemenitiji od hiperpolitičnosti. No, nova “Roseanne” to ispravlja na drugoj strani – serija je, sudeći po prve dvije epizode, prilično angažirana u društvenim pitanjima, i to ne samo onima koja muče bijelu radničku klasu, nego i u novim pitanjima koja se ne uklapaju u Trumpovu agendu.
Već u prvoj epizodi se predstavlja Roseannein unuk, 9-godišnjak koji po svom izboru nosi žensku odjeću. Teško da su Trumpovi birači, koji su činili dobar dio od 18 milijuna gledatelja premijerne epizode, očekivali da će vidjeti pretpubertetskog dječaka koje lakira nokte i s ponosom negira heteronormativne rodne uloge. Roseanne isprva koluta očima, ali njenog muža feminizirani unuk dovodi do ludila. No, u drugoj epizodi, cijeloj posvećenoj dječakovu rodnom identitetu, i djed i baka mire se sa njegovim suknjama, šminkom i ogrlicama, prihvaćaju to kao stvarnost vremena koje ni Trump ne može vratiti nazad.
Opet se pokazuje “poučak sa sudopera” – tvrde stavove, pa i homofobiju, teško je primijeniti na bliske ljude. U obiteljskim odnosima često prevagnu osjećaj povezanosti i ljubav, pa i najisključiviji počnu prihvaćati bliske članove obitelji onakvima kakvi jesu. “Roseanne” zorno pokazuje da do društvenog progresa dolazi malim, nezaustavljivim koracima čak i u naizgled beznadnim uvjetima. Mnogi Trumpovi birači imaju tu štošta naučiti. “Roseanne” se tako trudi uhvatiti korak s ogromnim napretkom u društvu koji se dogodio od kraja devete sezone. I to unatoč činjenici da se stvarna Roseanne Barr u međuvremenu istaknula, među ostalim, i svojim homofobnim i transfobnim stavovima.
Povratak na televiziju ljudi s dna srednjeg sloja
Ironično – ili možda potpuno u skladu s idejom serije, ovisno kako na to gledate – Roseanne Barr je crna ovca u postavi obnovljene serije. Za razliku od nje, John Goodman u međuvremenu se proslavio ismijavajući zlosretnog Trumpovog državnog tajnika Rexa Tillersona na Saturday Night Live, glavna scenaristica nove sezone je nagrađivana Wanda Sykes, jedna od najduhovitijih žena u Americi, usto i lezbijka i aktivistica za LGBT prava. Nitko od drugih glumaca i producenata, pogotovo nedavno za Oscara nominirana Laurie Metcalf, nije nikad javno podržao Trumpa. A ni nastup Roseanne, barem ove televizijske, nije na tom tragu.
Moglo bi to biti neugodno iznenađenje ljudima iz Trumpova kruga, poput Kellyanne Conway, koja je entuzijastično najavila da će gledati seriju, ili Trumpova savjetnika za društvene mreže Dana Scavina, koji je na početku prve epizode tvitao: “So awesome!!!”
Bez obzira na Trumpa i politiku, serija će vjerojatno održati dobru gledanost jer govori o bijeloj obitelji iz radničke klase, velikoj grupi ljudi koji su Trumpa doveli na vlast i o kojima se na televiziji rijetko govori. Američka televizija je gotovo isključivo aspiracijska – prikazuje život ljudi koji su ili jako bogati, poput Kardashiana, ili onih iz višeg srednjeg sloja koji su nešto već postigli, ili su na putu da postignu. Oni s dna srednjeg sloja ili niže od toga gotovo da nisu bili na ekranu otkad je “Roseanne” prestala emitiranje 1997. godine.
Serije koje nostalgično podsjećaju na godine prije Trumpa
Zanimljiva je podudarnost da u Trumpovo doba revival doživljavaju serije koje su vladale televizijom u 1980-ima i 1990-ima. To su bila desetljeća u kojima je Trump javno stasao, kad se ženio i razvodio, pokretao poslove i bankrotirao, ali u kojima je bio tema trač-emisija, a ne televizijska zvijezda. Onda je, taman negdje s krajem “Will & Grace” ranih 2000-ih, Trump osvojio televiziju kao zvijezda “Apprenticea”.
Sad, kad je osvojio i Bijelu kuću, obnavljaju se serije koje nostalgično podsjećaju na godine prije Trumpova TV uspona. Sve tri velike američke televizije vratile su iz mrtvih bar jednu seriju iz tog doba – NBC je obnovio “Will & Grace”, ABC je ponovno počeo emitirati “Roseanne”, a CBS će ove jeseni, nakon 20 godina, početi emitirati nove epizode “Murphy Brown”. Potpuno neuspješan u vladanju i politici, Trump je i dalje uspješan u diktiranju televizijskih trendova. Za Ameriku je možda kasno, ali sigurno nije kasno za televiziju.