Nekad je nužno odabrati stranu

Bio sam na presici HND-a kad je HRT-ov novinar saznao da je dobio otkaz: Laku noć i sretno, Hrvatska

Konferencija o Zovkovom slučaju je gotova, kolega u predvorju tipka po mobitelu. “Ljudi, došlo je priopćenje HRT-a”...

“Na HRT-u vlada profesionalna apatija, strah i egzistencijalna ucjena”, govorila je za potpredsjednica HND-a Slavica Lukić. “Pozivamo HRT da prestane sramotiti zemlju i povuče otkaz kolegi Zovku, te se očituje o navodima o cenzuri i kaosu u programu”, kazivao je njen kolega Denis Romac. Za to vrijeme netko je na Prisavlju dovršavao bizarno priopćenje o otkazu za "jednog od svojih zaposlenika".

Sjedio je među kolegama, na stolici nasred dvorane i pažljivo slušao što je o svemu imalo reći četvero kolega iz Hrvatskog novinarskog društva i sindikata novinara. Nije rekao ni riječ. Nije smio. Iako je jedina tema tiskovne konferencije bilo stanje na HRT-u i najava otkaza njemu, Hrvoju Zovku, koji je, usput, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, bilo koja izjava bi mu automatski značila otkazivanje ugovora o radu.

Takvi su propisi na javnoj televiziji.

“Na HRT-u vlada profesionalna apatija, strah i egzistencijalna ucjena”, govorila je za to vrijeme potpredsjednica HND-a Slavica Lukić. “Pozivamo HRT da prestane sramotiti zemlju i povuče otkaz kolegi Zovku, te se očituje o navodima o cenzuri i kaosu u programu”, kazivao je njen kolega Denis Romac. U priopćenju ogranka HND-a na HRT-u podijeljenom novinarima kaže se kako, “…zanimlijvo, vodstvo kuće ne traži očitovanje ili odgovornost zbog ozbiljnih navoda o cenzuri i tehnološkom kolapsu koji su prethodili ostavci Hrvoja Zovka na mjesto izrvšnog urednika HRT 4” (o čemu smo neki dan i mi pisali).

Zovko je sjedio i šutio. Jer su takvi propisi na javnoj televiziji.

Kafka

Scena dostojna atmosfere Kafkinog romana, prvi čovjek novinarskog društva u državi sjedi i šuti – jer mora šutjeti da ne bi automatski ostao bez posla – dok kolege pričaju o gaženju profesije u njegovoj matičnoj kući i otkazu kojim mu se prijeti zbog svađe s urednicom informativnog programa. To je, međutim, bio tek početak.

Nekoliko novinara koji su došli izvještavati svako malo pogledavaju prema kolegi u bizarnoj situaciji. Nije mu lako, ali, obzirom na okolnosti, dobro se drži.

I onda, u tom osvrtanju, čitava scena osim što je pomalo nadrealna postaje još čudnija. Naime, zbog televizijskog buma posljednjih godina na domaćem tržištu inače na svakoj imalo bitnijoj tiskovnoj konferenciji nužno se probijati kroz šumu kablova i navirivati nad kamere.

Ovdje je samo jedna kamera. Jedna jedina.

Ljubljana bliža od Prisavlja

Netko će imati ekskluzivu, a urednici na ostalim hrvatskim televizijama će imati problema, prva je misao. Druga je da se potraži logo na kameri onih koji će imati snimljenu ovu suludu situaciju, čovjeka koji vodi novinarsku strukovno udruženje, a primoran je sjediti u tišini. Nije HRT, normalno. Nova TV? Jok. RTL? Ne. N1? Ni N1.

Jedina kamera na tiskovnoj konferenciji Hrvatskog novinarskog društva o prijetnji otkazom predsjedniku HND-a i do neki dan uredniku news kanala HRT-a je kamera – Televizije Slovenije!

Dotle smo došli?

No, i to je bio tek početak.

Tiskovna konferencija je gotova, kolega iz Novog lista u predvorju tipka po mobitelu. “Ljudi, došlo je priopćenje HRT-a”. Poslano je dok je tiskovna konferencija trajala.

Ukratko, HRT ne tolerira nasilje i stoga donosi odluku o prekidu radnog odnosa s “jednim od svojih zaposlenika”. Niti u jednom trenutku se u dopisu od nekoliko rečenica ne spominje ime ni prezime čovjeka kojeg se baca na ulicu. Odluka o otkazu je, vele, donesena zbog “neprimjerenog verbalnog nasilja”. “Fizičko nasrtanje” koje se spominjalo u prvoj verziji nacrta otkaza nestade kao da ga nikad nije ni bilo.

‘Ovo je apsurdno’

Ima zato Istanbulske konvencije. “Istanbulska konvencija nasiljem nad ženama smatra sva djela rodno utemeljenog nasilja. Nažalost, ponašanje navedenog zaposlenika potpada pod spomenutu definiciju”, piše u priopćenju HRT-a.

Zovko sluša i, kao ostalih desetak novinara okupljenih u predvorju HND-ove velike dvorane, teško vjeruje svojim ušima. Šokiran je. Pa bijesan. I opet mora paziti što će reći, jer ova priča očito ide na sud. Okupljeni još jednom na svojim mobitelima pažljivo iščitavaju tekst odaslan s Prisavlja, ne vjerujući svojim očima i prvom čitanju. Kamerman Televizije Slovenije snima cijelu scenu, a novinarka ne može doći sebi, ponavlja “Ovo je apsurdno” i traži da joj, za svaki slučaj, proslijedim priopćenje.

Nekoliko minuta kasnije, na terasi s nekim priča mobitelom na slovenskom jeziku i s nevjericom prepričava što se dogodilo. “Ovo je apsurdno”, čuje se svako malo.

Miran san

Kolege iz HND-a i sindikata pokušavaju dogovoriti daljnje korake. Sutra je, vele, saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije na kojem treba pokušati staviti na dnevni red otkaz prvom čovjeku strukovnog udruženja novinara u Hrvatskoj. “Znam da je apsurdno, ali, eto, u ovom saborskom sazivu u Odboru za medije po prvi put među vanjskim članovima nema niti jednog jedinog novinara”, pokušavam objasniti slovenskoj kolegici dok se Zovko, još vidno uznemiren, počinje pripremati za nastavak bitke.

Dva sata kasnije, nazvao je. Hoće dati izjavu.

“Za odluku o otkazu doznao sam iz medija, to dovoljno govori o tome kakvi su ljudi oni koji su se na to odlučili. Razlozi za otkaz su potpuno druge prirode, a navode iz odluke, zbog kojih sam izložen javnom sramoćenju, pobit ću na sudu. Nikakvog nasilja nije bilo. Ja ću večeras mirno zaspati, a za ove druge ne znam”, kaže prvi čovjek novinarske strukovne udruge u Hrvatskoj.

“Jedan od zaposlenika” HRT-a s kojim je danas prekinut radni odnos. Priopćenjem o Istanbulskoj konvenciji. Nakon tiskovne konferencije na kojoj je Zovko morao šutjeti, a koju je snimala samo kamera Televizije Slovenije.

Jozef K. iz Kafkinog “Procesa”, znate, nije samo jedan lik. On je metafora.