Pokrenut u zadnjoj fazi društva koje je još uvijek vjerovalo u neupitni društveni, politički, ekonomski i socijalni progres, Subversive se publici predstavio kao festival koji najavljuje svijetlu budućnost, u kojoj su mnogi željeli participirati. Kad su se ta nadanja izjalovila, a svijet i Hrvatska uskoro počeli tonuti u novi ciklus ekonomske krize koja je rezultirala usponom ekstremne desnice, uz konačnu pojavu klerikalnog pokreta i novog povijesnog revizionizma kod nas, program koji je Subversive nudio i gosti koje je dovodio, nudili su preciznu analizu tog i takvog svijeta, koja je bila sumorna i za koju ljudi očito nisu bili spremni.
Kriza koje je dovela do pobune
Ono što se očito događa ove godine jest činjenica da je višegodišnja politička i ekonomska kriza, praćena općom krizom ljevice, dovela ovim idejama sklonu publiku do zida, nakon čega su se odlučili pobuniti. Gosti i teme festivala ih u toj pobuni mogu samo ohrabriti. Zbog toga je vrlo izvjesno da će se dobra posjećenost nastaviti do kraja programa, kako filmskog, tako i teoretskog u vidu Subversive foruma i alter-ekonomskog foruma. Imajući u vidu spomenuti osjećaj dolaska do zida, naslov ovogodišnjeg Subversivea, ‘Europa na rubu’ odlično je pogođen.
Iako je otvoren autobiografskim filmom Agnes Varde, ikone francuskog novog vala, u kojem možemo gotovo pa historiografski pratiti povijest druge polovice 20. i početka 21. stoljeća, ipak melankoličnih tonova, ono što slijedi je znatno borbenije. Najavljena su predavanja Didiera Eribona o novom usponu klasnog pitanja, Tithy Battacharyae o feminizmu i klasnom pitanju, Michael Heinricha o marksizmu za 21. stoljeće, Sare Farris o usponu femonacionalizma, Richarda Bellofiorea o važnosti Rose Luxemburg te nekoliko predavanja posvećenih izbjegličkoj krizi, ideji slobode kretanja i novom usponu fašizma, koje će održati Ishay Landa, Jodi Dean i Sandro Mezzadra.
Ovogodišnji Subversive će se pamtiti
Slagali se s idejama koje ovi ljudi propagiraju ili ih djelomično ili potpuno odbacivali, stoji činjenica da je riječ o ljudima s uglednim međunarodnim karijerama, koji bi u nekim normalnijim okolnostima redovno gostovali na ovdašnjim sveučilištima i upoznavali studente društveno-humanističkih studija s novim teorijama, prijeporima i uvidima na ovim poljima. Kako to, zbog čitavog niza razloga nije tako, Subversive nudi rijetku priliku za tu vrstu uvida.
Posljednji, ali ne i najmanje važan, bitan detalj je i činjenica da je ovogodišnji Subversive praktično posljednja stvar koja će se održati u Kinu Europa kakvog danas poznajemo i kakvog smo pohodili posljednjih deset godina. Puno smo o toj temi pisali i na stranicama Telegrama, pa je suvišno da se oko svega ponavljamo. No, ta činjenica je nešto što se nije moglo izbjeći i što se osjećalo u zraku za vrijeme otvaranja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na nju se uostalom osvrnuo i sam Devčić koji je otvarajući festival pozvao ljude da se jednim velikim pljeskom zahvale svima onima koji su Kino Europu u posljednjih deset godina pretvorili u jednu od ključnih točaka kulturnog života moderne Hrvatske. Dužina pljeska i njegovo opetovano ponavljanje pretvorili su se stoga u izraz bunta protiv takve odluke i možemo ga smjestiti u isti opći osjećaj o kojem sam pisao ranije u tekstu. Stoga, nema nikakve sumnje da će zbog svih navedenih okolnosti, 12. Subversive biti posebno zapamćen, i bilo bi ga šteta propustiti.
Bio sam sinoć na otvorenju Subversive festivala; ljudi naprosto osjećaju da smo kao društvo došli do zida
Markovina o tome kako je ovogodišnji Subversive uspio vratiti publiku
Ono što se očito događa ove godine jest činjenica da je višegodišnja politička i ekonomska kriza, praćena općom krizom ljevice, dovela ovim idejama sklonu publiku do zida, nakon čega su se odlučili pobuniti. Gosti i teme festivala ih u toj pobuni mogu samo ohrabriti. Zbog toga je vrlo izvjesno da će se dobra posjećenost nastaviti do kraja programa, kako filmskog, tako i teoretskog u vidu Subversive foruma i alter-ekonomskog foruma. Imajući u vidu spomenuti osjećaj dolaska do zida, naslov ovogodišnjeg Subversivea, ‘Europa na rubu’ odlično je pogođen
Na krilima zaraznog optimizma osnivača i direktora Nikole Devčića te njegovih najbližih suradnica, Dine Pokrajac i Karoline Hrge, sinoć je u Kinu Europa otvoren 12. Subversive festival. Oni koji su pratili putanju Subversivea svih proteklih godina, od početnog euforičnog dočeka festivala ovog profila, kako u javnosti i među publikom, tako i u medijima, preko naglog gubitka interesa istih prije par godina, mogli su na otvaranju zaključiti kako je Subversive uspio vratiti publiku u značajnim broju. Što i nije začuđujuće.
Pokrenut u zadnjoj fazi društva koje je još uvijek vjerovalo u neupitni društveni, politički, ekonomski i socijalni progres, Subversive se publici predstavio kao festival koji najavljuje svijetlu budućnost, u kojoj su mnogi željeli participirati. Kad su se ta nadanja izjalovila, a svijet i Hrvatska uskoro počeli tonuti u novi ciklus ekonomske krize koja je rezultirala usponom ekstremne desnice, uz konačnu pojavu klerikalnog pokreta i novog povijesnog revizionizma kod nas, program koji je Subversive nudio i gosti koje je dovodio, nudili su preciznu analizu tog i takvog svijeta, koja je bila sumorna i za koju ljudi očito nisu bili spremni.
Kriza koje je dovela do pobune
Ono što se očito događa ove godine jest činjenica da je višegodišnja politička i ekonomska kriza, praćena općom krizom ljevice, dovela ovim idejama sklonu publiku do zida, nakon čega su se odlučili pobuniti. Gosti i teme festivala ih u toj pobuni mogu samo ohrabriti. Zbog toga je vrlo izvjesno da će se dobra posjećenost nastaviti do kraja programa, kako filmskog, tako i teoretskog u vidu Subversive foruma i alter-ekonomskog foruma. Imajući u vidu spomenuti osjećaj dolaska do zida, naslov ovogodišnjeg Subversivea, ‘Europa na rubu’ odlično je pogođen.
Iako je otvoren autobiografskim filmom Agnes Varde, ikone francuskog novog vala, u kojem možemo gotovo pa historiografski pratiti povijest druge polovice 20. i početka 21. stoljeća, ipak melankoličnih tonova, ono što slijedi je znatno borbenije. Najavljena su predavanja Didiera Eribona o novom usponu klasnog pitanja, Tithy Battacharyae o feminizmu i klasnom pitanju, Michael Heinricha o marksizmu za 21. stoljeće, Sare Farris o usponu femonacionalizma, Richarda Bellofiorea o važnosti Rose Luxemburg te nekoliko predavanja posvećenih izbjegličkoj krizi, ideji slobode kretanja i novom usponu fašizma, koje će održati Ishay Landa, Jodi Dean i Sandro Mezzadra.
Ovogodišnji Subversive će se pamtiti
Slagali se s idejama koje ovi ljudi propagiraju ili ih djelomično ili potpuno odbacivali, stoji činjenica da je riječ o ljudima s uglednim međunarodnim karijerama, koji bi u nekim normalnijim okolnostima redovno gostovali na ovdašnjim sveučilištima i upoznavali studente društveno-humanističkih studija s novim teorijama, prijeporima i uvidima na ovim poljima. Kako to, zbog čitavog niza razloga nije tako, Subversive nudi rijetku priliku za tu vrstu uvida.
Posljednji, ali ne i najmanje važan, bitan detalj je i činjenica da je ovogodišnji Subversive praktično posljednja stvar koja će se održati u Kinu Europa kakvog danas poznajemo i kakvog smo pohodili posljednjih deset godina. Puno smo o toj temi pisali i na stranicama Telegrama, pa je suvišno da se oko svega ponavljamo. No, ta činjenica je nešto što se nije moglo izbjeći i što se osjećalo u zraku za vrijeme otvaranja.
Na nju se uostalom osvrnuo i sam Devčić koji je otvarajući festival pozvao ljude da se jednim velikim pljeskom zahvale svima onima koji su Kino Europu u posljednjih deset godina pretvorili u jednu od ključnih točaka kulturnog života moderne Hrvatske. Dužina pljeska i njegovo opetovano ponavljanje pretvorili su se stoga u izraz bunta protiv takve odluke i možemo ga smjestiti u isti opći osjećaj o kojem sam pisao ranije u tekstu. Stoga, nema nikakve sumnje da će zbog svih navedenih okolnosti, 12. Subversive biti posebno zapamćen, i bilo bi ga šteta propustiti.