Gledano politički i ljudski, vjerojatno mu nije lako. Osim kao frontmena stranke koja u nazivu ima riječ srpska, što na desnici izaziva instantnu alergijsku reakciju, posljednjih mjeseci je lociran kao najslabija točka sadašnje, HDZ-ove vlasti. Unutarstranačka i izvanstranačka desna oporba Andreju Plenkoviću stoga baš Pupovca i SDSS s kojim je HDZ u koaliciji koristi kao osnovnu metu prokazivanja “izdajničke” politike “briselskog poslušnika” koji se nekim slučajem obreo na čelu Tuđmanove stranke.
Neostvareni&neiživljeni
Gubi li pod tim pritiskom Pupovac živce, ili jednostavno otkriva svoje pravo političko lice, stvar je slobodnog tumačenja. Ali je činjenica da su ispadi kojima smo svjedočili sinoć u Saboru daleko od uzusa civilizirane komunikacije. Prvo je, govoreći o Robertu Podolnjaku iz Mosta i referendumskim inicijativama kazao sljedeće: “Služili su se najnedopuštenijim sredstvima da skupe potpise, a onda se jedan profesor poziva na volju naroda. Svaka hulja se danas može pozivati na volju naroda”.
To je, međutim, bilo tek zagrijavanje.
Ciljajući na Hrvoja Zekanovića koji je spominjao homoseksualnog kandidata na listi HDZ-a, Pupovac je ispalio pravu hejtersku tiradu: “Kao što smo čuli danas ovdje, i prošlo je kao da nitko ništa nije rekao, a sve veliki kršćani, sve iznimni katolici i hrvatski suverenisti, koje ugrožavaju pederi, Srbi i ne znam tko drugi! A tko ih ugrožava? Oni sami! Neostvareni, neiživljeni pederi! U moralnom i svakom drugom smislu te riječi! Neostvareni Hrvati koji nisu u stanju shvatiti da im nisu Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj i koji predstavljaju Srbe problem, problem su oni sami”.
Huligan početnik
Ovdje treba reći da nema nikakve sumnje da je referendum čije je raspisivanje tražila udruga Narod odlučuje prije svega bio usmjeren na smanjenje političkog utjecaja Srba u Hrvatskoj. To, međutim, nimalo ne ekskulpira Pupovca za uličarske uvrede kojima je obasuo Zekanovića, a uvrijeđenima bi se itekako mogli naći i pripadnici homoseksualne zajednice o kojima je govorio u pogrdnom, birtijaškom tonu. Nadalje, Pupovac je prije nekoliko tjedana, uz prigodno smijuljenje govorio pred kamerama kako je Nikola Grmoja u čuvenom incidentu pobjegao pred Plenkovićem iz Sabora, što je doista zvučalo poput pubertetskog prepričavanja dogodovština nogometnih huligana početnika, a ne kao izjava akademskog građanina i višedesetljetnog saborskog zastupnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A onda je danas do mikrofona došao Hrvoje Zekanović.
Tko bi trebao predstavljati Srbe?
To je, pak, bilo potpuno razotkrivanje. Osim što je napao Pupovca zbog uvreda i fokusirano koristio isključivo izraze “gay” i “homoseksualci”, Zekanović je, zapravo, savršeno potvrdio da je Pupovac, kad se ostruže sloj uvreda, bio potpuno u pravu.
“Ja mu poručujem da se ne bojim ni njega niti bilo koga i da ne bježim, za razliku od njegovih istomišljenika koji su 1995. na traktorima pobjegli u Beograd. On je, nažalost, ostao ovdje, ali Pupovac nije čovjek koji bi trebao u Saboru predstavljati Srbe”, kazao je Zekanović i, kad je već tu, izrazio i svoju želju o tome tko bi trebao predstavljati najbrojniju nacionalnu manjinu u Hrvatskom saboru. Netko poput, kako je kazao, Peđe Mišića, hrvatskog branitelja i dragovoljca Domovinskog rata, umjesto onih koji su “isključivo ekspozitura Vučićeve politike”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I onda je, optuživši Pupovca kako “isključivo sluša diktat Beograda”, prešao do kraja na stvar: “Svi koji nisu prijatelji Hrvatske nemaju što raditi u ovoj državi”.
Takva situacija
O tome se, zapravo, cijelo vrijeme i radi. To je ta demokracija koju snatri hrvatska desnica od prvog dana – sloboda je rezervirana samo za one koji su “prijatelji Hrvatske”, a ovjere prijateljstva će se, treba li sumnjati, izdavati isključivo na za to posebno ovlaštenim adresama.
To je, uostalom, i krajnja zabluda suverenističke desnice po Europi danas – ne što misle da bi samo njihovo pleme i eventualno njegovi prijatelji trebali imati politička i ina prava, nego što misle da zvuče ozbiljno kad to i dalje nazivaju demokracijom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatski slučaj je, međutim, još malo kompliciraniji. Hrvoje Zekanović, gordi hrvatski suverenist, jedini prosvjednik protiv Marakeškog sporazuma na svijetu i građanski političar sa sve slabijim živcima, Milorad Pupovac, su do lani bili uvaženi kolege koalicijski partneri. Zekanović kolegu Pupovca onda nije tjerao na traktor i preko granice, a Pupovac kolegu Zekanovića nije, makar ne javno, nazivao “neostvarenim pederom”.
Jer, takva je bila situacija.
Suština prevare
Hrvoje Zekanović je ispred Hrasta bio na listi HDZ-a za parlamentarne izbore 2016. godine u Devetoj izbornoj jedinici. Sa sedmog mjesta te liste u Sabor je odnio cijelih 2015 glasova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća, kojeg nećete naći u školskim programima bez obzira na “reforme”, znao je zdvajati u svojim stihovima “kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare”. Dok je Zekanović polagao svoju zastupničku prisegu, naime, domaći mediji su tutnjali od lauda analitičara geniju Andreja Plenkovića koji je HDZ izveo na izbore samostalno, bez koalicijske prtljage.
Pupovac je, pak, bez previše premišljanja kročio u koaliciju koju su činili uglavnom svi oni koji danas baš njega najviše napadaju. Govoreći 19. listopada 2016. u Saboru na izglasavanju nove Vlade, u ime SDSS-a je kazao kako im je važno da se zaustavi trend proizvodnje netolerancije i ograničavanja pluralizma.
Ta priča dosta sjajno dozrijeva danas, skoro dvije i po godine kasnije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Birtijaško prepucavanje tipa iz Hrasta i Pupovca fino je sastrugalo suštinu prevare u kojoj živimo
Pupovčeve uvrede inicirale su Zekanovićevu programatsku tiradu o onima kojima nije mjesto u Hrvatskoj
To je ta demokracija koju snatri hrvatska desnica od prvog dana - sloboda je rezervirana samo za one koji su 'prijatelji Hrvatske'. To je, uostalom, i krajnja zabluda suverenističke desnice po Europi danas - ne što misle da bi samo njihovo pleme i eventualno njegovi prijatelji trebali imati politička i ina prava, nego što misle da zvuče ozbiljno kad to i dalje nazivaju demokracijom.
Nešto se čudno događa s Miloradom Pupovcem. Akademski političar uvijek tronutog glasa kao da je počeo ozbiljnije gubiti živce i krenuo je s redanjem prilično neobičnih, čak ostrašćenih javnih nastupa.
Gledano politički i ljudski, vjerojatno mu nije lako. Osim kao frontmena stranke koja u nazivu ima riječ srpska, što na desnici izaziva instantnu alergijsku reakciju, posljednjih mjeseci je lociran kao najslabija točka sadašnje, HDZ-ove vlasti. Unutarstranačka i izvanstranačka desna oporba Andreju Plenkoviću stoga baš Pupovca i SDSS s kojim je HDZ u koaliciji koristi kao osnovnu metu prokazivanja “izdajničke” politike “briselskog poslušnika” koji se nekim slučajem obreo na čelu Tuđmanove stranke.
Neostvareni&neiživljeni
Gubi li pod tim pritiskom Pupovac živce, ili jednostavno otkriva svoje pravo političko lice, stvar je slobodnog tumačenja. Ali je činjenica da su ispadi kojima smo svjedočili sinoć u Saboru daleko od uzusa civilizirane komunikacije. Prvo je, govoreći o Robertu Podolnjaku iz Mosta i referendumskim inicijativama kazao sljedeće: “Služili su se najnedopuštenijim sredstvima da skupe potpise, a onda se jedan profesor poziva na volju naroda. Svaka hulja se danas može pozivati na volju naroda”.
To je, međutim, bilo tek zagrijavanje.
Ciljajući na Hrvoja Zekanovića koji je spominjao homoseksualnog kandidata na listi HDZ-a, Pupovac je ispalio pravu hejtersku tiradu: “Kao što smo čuli danas ovdje, i prošlo je kao da nitko ništa nije rekao, a sve veliki kršćani, sve iznimni katolici i hrvatski suverenisti, koje ugrožavaju pederi, Srbi i ne znam tko drugi! A tko ih ugrožava? Oni sami! Neostvareni, neiživljeni pederi! U moralnom i svakom drugom smislu te riječi! Neostvareni Hrvati koji nisu u stanju shvatiti da im nisu Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj i koji predstavljaju Srbe problem, problem su oni sami”.
Huligan početnik
Ovdje treba reći da nema nikakve sumnje da je referendum čije je raspisivanje tražila udruga Narod odlučuje prije svega bio usmjeren na smanjenje političkog utjecaja Srba u Hrvatskoj. To, međutim, nimalo ne ekskulpira Pupovca za uličarske uvrede kojima je obasuo Zekanovića, a uvrijeđenima bi se itekako mogli naći i pripadnici homoseksualne zajednice o kojima je govorio u pogrdnom, birtijaškom tonu. Nadalje, Pupovac je prije nekoliko tjedana, uz prigodno smijuljenje govorio pred kamerama kako je Nikola Grmoja u čuvenom incidentu pobjegao pred Plenkovićem iz Sabora, što je doista zvučalo poput pubertetskog prepričavanja dogodovština nogometnih huligana početnika, a ne kao izjava akademskog građanina i višedesetljetnog saborskog zastupnika.
A onda je danas do mikrofona došao Hrvoje Zekanović.
Tko bi trebao predstavljati Srbe?
To je, pak, bilo potpuno razotkrivanje. Osim što je napao Pupovca zbog uvreda i fokusirano koristio isključivo izraze “gay” i “homoseksualci”, Zekanović je, zapravo, savršeno potvrdio da je Pupovac, kad se ostruže sloj uvreda, bio potpuno u pravu.
“Ja mu poručujem da se ne bojim ni njega niti bilo koga i da ne bježim, za razliku od njegovih istomišljenika koji su 1995. na traktorima pobjegli u Beograd. On je, nažalost, ostao ovdje, ali Pupovac nije čovjek koji bi trebao u Saboru predstavljati Srbe”, kazao je Zekanović i, kad je već tu, izrazio i svoju želju o tome tko bi trebao predstavljati najbrojniju nacionalnu manjinu u Hrvatskom saboru. Netko poput, kako je kazao, Peđe Mišića, hrvatskog branitelja i dragovoljca Domovinskog rata, umjesto onih koji su “isključivo ekspozitura Vučićeve politike”.
I onda je, optuživši Pupovca kako “isključivo sluša diktat Beograda”, prešao do kraja na stvar: “Svi koji nisu prijatelji Hrvatske nemaju što raditi u ovoj državi”.
Takva situacija
O tome se, zapravo, cijelo vrijeme i radi. To je ta demokracija koju snatri hrvatska desnica od prvog dana – sloboda je rezervirana samo za one koji su “prijatelji Hrvatske”, a ovjere prijateljstva će se, treba li sumnjati, izdavati isključivo na za to posebno ovlaštenim adresama.
To je, uostalom, i krajnja zabluda suverenističke desnice po Europi danas – ne što misle da bi samo njihovo pleme i eventualno njegovi prijatelji trebali imati politička i ina prava, nego što misle da zvuče ozbiljno kad to i dalje nazivaju demokracijom.
Hrvatski slučaj je, međutim, još malo kompliciraniji. Hrvoje Zekanović, gordi hrvatski suverenist, jedini prosvjednik protiv Marakeškog sporazuma na svijetu i građanski političar sa sve slabijim živcima, Milorad Pupovac, su do lani bili uvaženi kolege koalicijski partneri. Zekanović kolegu Pupovca onda nije tjerao na traktor i preko granice, a Pupovac kolegu Zekanovića nije, makar ne javno, nazivao “neostvarenim pederom”.
Jer, takva je bila situacija.
Suština prevare
Hrvoje Zekanović je ispred Hrasta bio na listi HDZ-a za parlamentarne izbore 2016. godine u Devetoj izbornoj jedinici. Sa sedmog mjesta te liste u Sabor je odnio cijelih 2015 glasova.
Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća, kojeg nećete naći u školskim programima bez obzira na “reforme”, znao je zdvajati u svojim stihovima “kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare”. Dok je Zekanović polagao svoju zastupničku prisegu, naime, domaći mediji su tutnjali od lauda analitičara geniju Andreja Plenkovića koji je HDZ izveo na izbore samostalno, bez koalicijske prtljage.
Pupovac je, pak, bez previše premišljanja kročio u koaliciju koju su činili uglavnom svi oni koji danas baš njega najviše napadaju. Govoreći 19. listopada 2016. u Saboru na izglasavanju nove Vlade, u ime SDSS-a je kazao kako im je važno da se zaustavi trend proizvodnje netolerancije i ograničavanja pluralizma.
Ta priča dosta sjajno dozrijeva danas, skoro dvije i po godine kasnije.