Premda je Trump izbore proglasio golemim uspjehom, jer su republikanci zadržali Senat, činjenica je da su demokrati uvjerljivo preuzeli Zastupnički dom te da su pobijedili u većini utrka za guvernerska mjesta. Što znači da se od ovoga tjedna Donald Trump našao u prilično gadnoj političkoj izolaciji. No, to je manji Trumpov problem. Sastav ljudi koji su ušli u Kongres i osvojili guvernerska mjesta, puno je gora katastrofa za Donalda Trumpa.
U Kongres tako ulaze dvije muslimanke, otvoreni homoseksualac postao je guverner Kolorada, a među pobjednicima ovih izbora još su i Indijanci, radikalni demokrati i, prije svih, žene kojih nikada nije bilo toliko u Kongresu. Dakle, izbore u noći s utorka na srijedu osvojile su, zapravo, sve moguće manjine (Trumpov svjetonazor i njegovi suradnici tretiraju žene kao manjinu). A pobjeda manjina ideološki je poraz trumpizma, kako u Sjedinjenim Državama, tako i drugdje na Zapadu.
Trump, zapravo, živi u pogrešnoj Americi
Što je, zapravo trumpizam? Trumpizam je skup društvenih vrijednosti koji koketira s krajnjim konzervativizmom i koji katkad prelazi u fašizam. Trumpizam podrazumijeva, uz nesnošljivost prema manjinama, još i žestoki nacionalizam, snažno oslanjanje na represiju, izrazitu netolerantnost prema drukčijim mišljenjima, ignoriranje pravne države, prezir prema stečevinama liberalne demokracije te proizvodnju straha u društvu.
Trumpizam se provodi uobičajenim populističkim metodama poput afirmiranja teorije urote (Donald Trump godinama je tvrdio da Barack Obama uopće nije rođen u Sjedinjenim Državama, pa se ne može kandidirati za predsjednika), ponavljanja čistih laži, koje se proglašavaju istinama koje mediji skrivaju, podjelom na dobre narodne političare i zle elitističke političare (premda sam Trump od svog rođenja pripada financijskoj eliti), te vječnom proizvodnjom neprijatelja.
Trumpizam je, dakle, kombinacija ultrakonzervativizma, populizma i najgoreg zamislivog društvenog ponašanja: pravo je čudo da je čovjek Trumpovih manira završio bilo kakvu ozbiljniju školu, jer njegovo ponašanje ne zadovoljava minimalne standarde civiliziranog komuniciranja. Naposljetku, trumpizam, kao i većina drugih populizama, nužno se dodiruje s raznim oblicima kriminala: od čistog uličnog nasilja, preko državnog nasilja, do financijskog kriminala. Zbog svega toga, Donald Trump zapravo živi u pogrešnoj Americi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako se trumpizam povezao s europskim nacionalizmom
Donald Trump tipičan je predstavnik latinoameričkih diktatora, bilo desne ili lijeve provenijencije: u bitnim točkama odnosa prema politici i prema moći, nema velike razlike između najozloglašenijih latinoameričkih tiranina poput Batiste, Castra, Stroessnera, Pinocheta , Perona ili Chaveza, i gospodina Trumpa. S tim da Trump u ipak demokratskim Sjedinjenim Državama ne može koristiti fizičko nasilje protiv političkih protivnika. No, bazični obrazac vladanja je isti: ja i moji glasači spašavamo ovu zemlju, a svi naši protivnici su izdajnici, koji je žele upropastiti.
Trumpizam se unatrag dvije godine povezao s nekim od najmalignijih elemenata europskog nacionalizma, poput Orbana, Vučića ili poljske stranke Pravo i pravda. Europski radikalni nacionalizam ima, naravno, sasvim drukčije uzroke od američkog trumpizma i Tea Partyja, ali su se u suvremenom vremenu dramatično približili te funkcioniraju kao prirodni saveznici (uostalom, i radikalna hrvatska desnica obožava Trumpa, kao i profašistički pokreti u Francuskoj i Njemačkoj). To je približavanje logično, jer, usprkos bitnim razlikama, sve te grupacije dijele zajednički prezir prema institucijama liberalne demokracije te profitiraju na proizvodnji straha od onog drugog, unutar njihova nacionalnog bića.
U Europi su to drugo arapski i afrički migranti, a u Americi, uz nove migrante, još i ilegalni meksički radnici, pa jednim dijelom crnci, i svi drugi dobitnici ovotjednih parlamentarnih izbora, za koje je, naravno, ipak glasovala većina, kako bi pokazala svoju privrženost autentičnim američkim vrijednostima, i svoju zgroženost Trumpovim pervertiranjem tih vrijednosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lokalni izbori su pokazali da je i Poljacima polako dosta
Skoro istodobno s Trumpovim porazom, u Poljskoj je na lokalnim izborima vrlo solidno prošla liberalno-centristička grupacija, koja je zabilježila iznimno dobre rezultate u većim gradovima, što pokazuje da je i Poljacima, kao jednoj od najkonzervativnijih europskih nacija, dosta lokalnog trumpizma vladajuće stranke Pravo i pravda.
Gubici ultrakonzervativaca na američkim parlamentarnim i poljskim lokalnim izborima sugeriraju da se klatno političkog raspoloženja građana na Zapadu počelo mijenjati. Ovdje je bitno reći da se tu ne radi o sukobu ljevice i desnice, nego o sukobu koncepta građanske države, s konceptom antidemokracije, poludiktature i populizma, što zagovaraju Trump, Orban, Vučić ili poljska vlada.
Bitka protiv trumpizma i europskog ultranacionalizma i populizma trajat će još godinama, jer svi ti pokreti imaju vrlo snažne glasačke baze, i jer su revolucionarno bezočni u zauzimanju i čuvanju vlasti. No, čini se da se ovog mjeseca Zapad ipak počeo izvlačiti iz mučnog ambijenta tridesetih godina prošlog stoljeća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bitka protiv ultrancionalizma i populizma trajat će dugo. Ali rezultati izbora ovog tjedna daju malo nade
Zašto je pobjeda manjina ideološki poraz trumpizma, kako u Sjedinjenim Državama, tako i drugdje na Zapadu
Skoro istodobno s Trumpovim porazom, u Poljskoj je na lokalnim izborima vrlo solidno prošla liberalno-centristička grupacija, koja je zabilježila iznimno dobre rezultate u većim gradovima, što pokazuje da je i Poljacima, kao jednoj od najkonzervativnijih europskih nacija, dosta lokalnog trumpizma vladajuće stranke Pravo i pravda. Gubici ultrakonzervativaca na američkim parlamentarnim i poljskim lokalnim izborima sugeriraju da se klatno političkog raspoloženja građana na Zapadu počelo mijenjati
Press konferencija koju je Donald Trump održao nakon prilično ozbiljnog poraza na kongresnim izborima ovoga utorka, kulminirala je incidentom neobičnim čak i za standarde američkog predsjednika. “Vi ste neprijatelj naroda”, vikao je Donald Trump CNN-ovu novinaru Jimu Acosti, kojem je dan kasnije povučena akreditacija za Bijelu kuću. Kad se šef države, koja je kroz Prvi amandman (onaj o slobodi govora) institucionalizirala javnost kao esencijalni element svog političkog sustava, ne može ni toliko suzdržati, a da javno ne optuži jednog TV reportera da je “neprijatelj naroda”, jasno je da je taj šef države ozbiljno potresen. Što je i logično.
Premda je Trump izbore proglasio golemim uspjehom, jer su republikanci zadržali Senat, činjenica je da su demokrati uvjerljivo preuzeli Zastupnički dom te da su pobijedili u većini utrka za guvernerska mjesta. Što znači da se od ovoga tjedna Donald Trump našao u prilično gadnoj političkoj izolaciji. No, to je manji Trumpov problem. Sastav ljudi koji su ušli u Kongres i osvojili guvernerska mjesta, puno je gora katastrofa za Donalda Trumpa.
U Kongres tako ulaze dvije muslimanke, otvoreni homoseksualac postao je guverner Kolorada, a među pobjednicima ovih izbora još su i Indijanci, radikalni demokrati i, prije svih, žene kojih nikada nije bilo toliko u Kongresu. Dakle, izbore u noći s utorka na srijedu osvojile su, zapravo, sve moguće manjine (Trumpov svjetonazor i njegovi suradnici tretiraju žene kao manjinu). A pobjeda manjina ideološki je poraz trumpizma, kako u Sjedinjenim Državama, tako i drugdje na Zapadu.
Trump, zapravo, živi u pogrešnoj Americi
Što je, zapravo trumpizam? Trumpizam je skup društvenih vrijednosti koji koketira s krajnjim konzervativizmom i koji katkad prelazi u fašizam. Trumpizam podrazumijeva, uz nesnošljivost prema manjinama, još i žestoki nacionalizam, snažno oslanjanje na represiju, izrazitu netolerantnost prema drukčijim mišljenjima, ignoriranje pravne države, prezir prema stečevinama liberalne demokracije te proizvodnju straha u društvu.
Trumpizam se provodi uobičajenim populističkim metodama poput afirmiranja teorije urote (Donald Trump godinama je tvrdio da Barack Obama uopće nije rođen u Sjedinjenim Državama, pa se ne može kandidirati za predsjednika), ponavljanja čistih laži, koje se proglašavaju istinama koje mediji skrivaju, podjelom na dobre narodne političare i zle elitističke političare (premda sam Trump od svog rođenja pripada financijskoj eliti), te vječnom proizvodnjom neprijatelja.
Trumpizam je, dakle, kombinacija ultrakonzervativizma, populizma i najgoreg zamislivog društvenog ponašanja: pravo je čudo da je čovjek Trumpovih manira završio bilo kakvu ozbiljniju školu, jer njegovo ponašanje ne zadovoljava minimalne standarde civiliziranog komuniciranja. Naposljetku, trumpizam, kao i većina drugih populizama, nužno se dodiruje s raznim oblicima kriminala: od čistog uličnog nasilja, preko državnog nasilja, do financijskog kriminala. Zbog svega toga, Donald Trump zapravo živi u pogrešnoj Americi.
Kako se trumpizam povezao s europskim nacionalizmom
Donald Trump tipičan je predstavnik latinoameričkih diktatora, bilo desne ili lijeve provenijencije: u bitnim točkama odnosa prema politici i prema moći, nema velike razlike između najozloglašenijih latinoameričkih tiranina poput Batiste, Castra, Stroessnera, Pinocheta , Perona ili Chaveza, i gospodina Trumpa. S tim da Trump u ipak demokratskim Sjedinjenim Državama ne može koristiti fizičko nasilje protiv političkih protivnika. No, bazični obrazac vladanja je isti: ja i moji glasači spašavamo ovu zemlju, a svi naši protivnici su izdajnici, koji je žele upropastiti.
Trumpizam se unatrag dvije godine povezao s nekim od najmalignijih elemenata europskog nacionalizma, poput Orbana, Vučića ili poljske stranke Pravo i pravda. Europski radikalni nacionalizam ima, naravno, sasvim drukčije uzroke od američkog trumpizma i Tea Partyja, ali su se u suvremenom vremenu dramatično približili te funkcioniraju kao prirodni saveznici (uostalom, i radikalna hrvatska desnica obožava Trumpa, kao i profašistički pokreti u Francuskoj i Njemačkoj). To je približavanje logično, jer, usprkos bitnim razlikama, sve te grupacije dijele zajednički prezir prema institucijama liberalne demokracije te profitiraju na proizvodnji straha od onog drugog, unutar njihova nacionalnog bića.
U Europi su to drugo arapski i afrički migranti, a u Americi, uz nove migrante, još i ilegalni meksički radnici, pa jednim dijelom crnci, i svi drugi dobitnici ovotjednih parlamentarnih izbora, za koje je, naravno, ipak glasovala većina, kako bi pokazala svoju privrženost autentičnim američkim vrijednostima, i svoju zgroženost Trumpovim pervertiranjem tih vrijednosti.
Lokalni izbori su pokazali da je i Poljacima polako dosta
Skoro istodobno s Trumpovim porazom, u Poljskoj je na lokalnim izborima vrlo solidno prošla liberalno-centristička grupacija, koja je zabilježila iznimno dobre rezultate u većim gradovima, što pokazuje da je i Poljacima, kao jednoj od najkonzervativnijih europskih nacija, dosta lokalnog trumpizma vladajuće stranke Pravo i pravda.
Gubici ultrakonzervativaca na američkim parlamentarnim i poljskim lokalnim izborima sugeriraju da se klatno političkog raspoloženja građana na Zapadu počelo mijenjati. Ovdje je bitno reći da se tu ne radi o sukobu ljevice i desnice, nego o sukobu koncepta građanske države, s konceptom antidemokracije, poludiktature i populizma, što zagovaraju Trump, Orban, Vučić ili poljska vlada.
Bitka protiv trumpizma i europskog ultranacionalizma i populizma trajat će još godinama, jer svi ti pokreti imaju vrlo snažne glasačke baze, i jer su revolucionarno bezočni u zauzimanju i čuvanju vlasti. No, čini se da se ovog mjeseca Zapad ipak počeo izvlačiti iz mučnog ambijenta tridesetih godina prošlog stoljeća.