Prekipjelo mu je kad je vidio da se oni okreću jako udesno. ”Takav nije bio dogovor”, rekao mi je Orepić, ”ja sam tolerantni centar i tu mi više nije bilo mjesto”. Smatra da se Most sada sa Škorom nedvosmisleno legitimirao kao ”rubna desnica” te da Škoru podržavaju jer vjeruju da bi on mogao preuzeti HDZ. Ovo rukovodstvo Mosta zapravo je uvijek bilo za HDZ samo im smeta Plenković, kaže Orepić.
Orepića sam pozvala na razgovor jer je ostao upamćen kao ministar koji je želio da Policija ima vjerodostojne datoteke. Zato se u svom kratkom mandatu uhvatio čišćenja fantomskih birača na lažnim adresama i u tome je imao dosta uspjeha. Poslije njega je čišćenje stalo.
TELEGRAM: Službeno proglašeni broj birača u Hrvatskoj – a sada je riječ o 3,7 milijuna osoba – dovodi se u sumnju prije svakih izbora. Je li to opravdano ili ne?
OREPIĆ: Apsolutno da. Podatak o broju stanovnika i broj imena na popisu birača trebali bi biti podudarni i brojke iz četiri službena izvora morale bi se poklapati. To su Državni zavod za statistiku, Ministarstvo uprave, MUP i Državno izborno povjerenstvo. Nikakve podudarnosti, međutim, nema. Svi autoriteti za demografiju slažu se da u Hrvatskoj danas živi manje od 4 milijuna stanovnika, a statistike su još rigoroznije. No, mi svejedno imamo 4,141.527 zdravstvenih osiguranika i čak 3,746.286 birača. To su službeni podaci.
TELEGRAM: Može li se iz tih i drugih dostupnih podataka izvesti računica koji je broj birača danas realan u Hrvatskoj?
Članak se nastavlja ispod oglasa
OREPIĆ: Može i računica je dosta jednostavna. Ako su svi stanovnici Hrvatske ovdje zdravstveno osigurani, a jesu jer se to pravo stječe prebivalištem u Hrvatskoj, dolazimo do sljedećih brojeva. Od 4,141,527 zdravstveno osiguranih osoba mora se prvo oduzeti 20 posto jer je toliki udio maloljetnika. Tih 20 posto iznosi 828.305 ljudi što znači da je punoljetnih građana 3,313.221. Od toga treba odbiti još sigurno oko 250.000 osoba s lažnim prebivalištima i dobit ćemo 3,063.221 stanovnika s biračkim pravom koje proizlazi iz stvarnog prebivališta u RH. Toj cifri na kraju treba pribrojiti oko 155.000 birača dijaspore koji se mogu registrirati bez prebivališta jer njihovo glasačko pravo proizlazi iz hrvatskog državljanstva. Kad sve to izračunamo, maksimalan broj glasača na ovim predsjedničkim izborima trebao bi biti tu negdje oko 3,218.222. To je, kao što vidimo, više od pola milijuna manje nego što kaže naš službeni popis birača.
TELEGRAM: To je ogromna brojka prekobrojnih. Pa tko su ti ljudi koji čine tako veliku razliku? Kako su stekli birački status?
OREPIĆ: Prvo, odmah nakon Domovinskog rata iseljenim osobama srpske nacionalnosti izdano je oko 134.000 hrvatskih dokumenata koji proizlaze iz prebivališta. Još oko 200.000 dokumenata izdano je Hrvatima pa i Bošnjacima iz BiH iako oni nikad nisu živjeli u Hrvatskoj. To je bila volja tadašnje politike premda ti ljudi i danas uglavnom žive izvan Hrvatske. Ovdje želim posebno napomenuti da ne prozivam državljane Hrvatske koji ne žive u Hrvatskoj i koji s punim pravom glasaju temeljem biračkog prava koje proizlazi iz državljanstva. Sporni su oni koji se lažno prijavljuju u Hrvatskoj kako bi ostvarivali financijska i druga prava. Jedno od njih je i glasačko pravo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
TELEGRAM: Kao ministar unutarnjih poslova, pokušavali ste riješiti pitanje lažnih prebivališta, ali to je prekinuto kad ste vi otišli. Zašto?
OREPIĆ: Svjestan veličine problema, a prije svega zakonom definirane obveze policije da ukida lažna prebivališta, želio sam jednom zauvijek pospremiti taj nered kako bi podaci o broju stanovnika i broju birača bili točni i javno dostupni u svakom trenutku. Za nepunih pola godine izbrisali smo ili pokrenuli postupak brisanja za 70.000 osoba s lažnim prebivalištima. I to na području gdje živi samo nešto više od milijun stanovnika. Uz elementarnu računicu i iznimno opreznu procjenu, došli smo do toga da u Hrvatskoj ima minimalno 250.000 lažnih stanovnika, a vjerojatno i puno više. Bar 50.000 takvih je u Zagrebu. Iako sam samo želio uspostaviti zakonito stanje, što mi je, uostalom, bila i obaveza, u Vukovaru su me zato nazivali ustašom, a u Hercegovini četnikom.
TELEGRAM: Što je to uopće lažno prebivalište? Kako ga može ishoditi onaj tko to želi?
Članak se nastavlja ispod oglasa
OREPIĆ: Lažno prebivalište je prebivalište na kome određena osoba ne stanuje, ulica i broj gdje ne živite. Neki se naprosto prijavljuju na lažnim adresama. Drugi, kojima je prebivalište već odjavljeno po službenoj dužnosti, donesu na šalter nove adrese te na taj način opet steknu sva prava koja proizlaze iz prebivališta. Prijavljivanje na novim i novim adresama može trajati u nedogled. Toga ima najviše u pograničnim područjima. A najveći je problem takozvana solidarnost građana s fantomskim rezidentima Hrvatske. Kad policija provjerava sumnjive adrese, rodbina, kumovi i prijatelji često štite prekršitelje zakona svojim lažnim izjavama. Tako danas imamo desetak gradova koji imaju više birača od broja stanovnika. Jedan od njih je Makarska.
TELEGRAM: Koja su sve prava vezana uz prebivalište osim biračkog prava?
OREPIĆ: Evidencija prebivališta i boravišta građana mora biti potkrijepljena istinitim podacima, a mnogo je slučajeva gdje toga nema. Država je dužna osigurati poštivanje propisa o prebivalištu jer se na temelju adrese u Hrvatskoj ostvaruje niz prava. Među njima su prava iz domene poreza, zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, socijalne skrbi, radno-pravnih propisa, sudske nadležnosti, prava hrvatskih branitelja i druga. Tu, kao što smo već naglasili, spada i pravo na sudjelovanje u izborima. Zato građani koji u zakonom predviđenom roku ne prijave promjene vezane uz svoje prebivalište ili boravište čine prekršaj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
TELEGRAM: Ako i dalje ima toliko lažnih prebivališta koliko vi tvrdite, to znači da Policija ne radi svoj posao…
OREPIĆ: Točno, jer je sada takva politička volja. Odmah nakon što sam napustio mjesto ministra unutarnjih poslova u svibnju 2017., usmenim nalogom osobe iz MUP-a obustavljeni su svi postupci terenskih provjera prebivališta, uključujući i one čije je vođenje već bilo započelo. To znači da je nezakonitim usmenim nalogom derogirano provođenje zakona koji je donesen legitimnim zakonodavnim procesom. Posljedica takvog naloga jest od se tada ne smiju preispitivati zahtjevi za prijavu prebivališta. Policija može samo evidentirati prijavu bez provjere li je zahtjev osnovan ili ne. Tako se, za godinu dana nakon moje smjene, broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj povećao točno za 28.252.
TELEGRAM: Dakle politika ne dopušta Policiji da radi po zakonu?
Članak se nastavlja ispod oglasa
OREPIĆ: To je evidentno. Zakonska obaveza Policije jest da briše sva lažna prebivališta. To je u nadležnosti načelnika Policijskih uprava koje se političkim pritiskom sprečava da rade taj posao.
TELEGRAM: Zašto?
OREPIĆ: Tako nalogodavci imaju za sebe ono što ja zovem ‘trinaestom izbornom jedinicom’. Ona je skup lažnih birača. Politički je stvorena i uvijek presudno utječe na ishode svih izbornih procesa u Hrvatskoj. Zato sam se u ožujku obratio Europskoj komisiji uz supotpis 40 saborskih zastupnika. A znakovito je tko sve nije htio podržati tu inicijativu. To su bili HDZ, Suverenisti, Neovisni za Hrvatsku, Bandićev klub, ali i MOST i SDSS. Njihov stranački interes nije da se ovom problemu stane na kraj jer svoju političku poziciju dijelom oslanjaju i na protuzakonito ostvarena glasačka prava fiktivnih ili lažnih građana Hrvatske. Pa evo vidite, i na ovim izborima drugi čovjek HDZ-a u Hrvatskoj Milijan Brkić i prvi čovjek HDZ-a u BiH Dragan Čović imaju ulogu organiziranja izbora takozvane dijaspore u BiH. Da nema političkog interesa, ne bi za operaciju bili zaduženi stranački čelnici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
TELEGRAM: I Krešo Macan ovih je dana izjavio kako vjeruje da su protekli predsjednički izbori pokradeni iako to ne može dokazati. Mislite da jesu?
OREPIĆ: Ja o tome dugo govorim i to snagom brojeva. Kolinda Grabar-Kitarović dobila je izbore s oko 33.000 glasova više nego Ivo Josipović. Sa 250.000 lažnih prebivališta, odnosno 250.000 lažnih građana Hrvatske, to postići je luk i voda. A to je uglavnom biračko tijelo koje je sklonije sadašnjoj predsjednici.
TELEGRAM: Je li moguće da glasači takozvane s dvojnim državljanstvom Hrvatske i BiH glasaju dvaput, jednom u Hrvatskoj, jednom u BiH?
OREPIĆ: Dio njih ima dvije adrese, što im omogućava da glasaju na dva mjesta, pa neki to i rade. Mislim da je za Hrvate u BiH neodrživ status hrvatske dijaspore, oni su konstitutivni narod BiH. Istinski podržavam ustavnu obvezu Hrvatske da skrbi o Hrvatima izvan zemlje. Ali ona, nažalost, služi za ideološku i stranačku homogenizaciju uglavnom HDZ-ovog biračkog tijela, a nešto manje i ostalih gore spomenutih stranaka.
TELEGRAM: Glasaju li na hrvatskim izborima mrtvi?
OREPIĆ: Vjerodostojan popis birača moguć je samo ako međusobno surađuju i u realnom vremenu izmjenjuju podatke Državni zavod za statistiku, Ministarstvo uprave, MUP i DIP. Već sam rekao da to kod nas nije slučaj, a nije zato što to nije politički interes. U takvim stranački strogo kontroliranim okolnostima, i dalje je moguće da glasaju i mrtvi. A kad se nema većinska potpora glasača koji žive u Hrvatskoj, manjak se nadomješta glasačima izvan Hrvatske. To je razlog zašto se ne ukidaju fiktivna prebivališta i zašto je doslovno banaliziran proces dodjele državljanstva. Da nema te ”trinaeste izborne jedinice”, stvari bi u Hrvatskoj za HDZ izgledale bitno drugačije.
TELEGRAM: Oko 330 tisuća građana se iselilo u inozemstvo. Hoćemo li na ovim izborima vidjeti čiji su to birači?
OREPIĆ: Ti koji su se iselili u najvećem broju neće izaći na birališta. I zbog toga su dodatno bitan faktor fiktivni glasači iz Bosne i Hercegovine i Srbije, od kojih 250 tisuća ima i hrvatsko državljanstvo. O težini tog glasačkog potencijala govori i matematička činjenica da toliki broj birača može utjecati na izbor do 13 saborskih mandata. A do kojeg apsurda smo sami sebe doveli govori i izbor gospođe Željane Zovko u EU parlament s liste HDZ-a. Pa svi znamo da je gospođa Zovko građanka BiH i da Hrvatska sada u EU parlamentu ima zastupnicu koja uopće ne živi u Europskoj uniji. Zbog svega ovoga mislim da svima konačno mora postati jasno koliko je važno da znamo točan broj stanovnika, birača i državljana Hrvatske. A ništa od toga u ovom trenutku ne znamo.
Bivši ministar policije u intervjuu za Telegram tvrdi: U Hrvatskoj ima pola milijuna spornih birača
Pričali smo s bivšim ministrom unutarnjih poslova koji je u 15 mjeseci svog mandata pokušavao riješiti problem lažnih prebivališta
Orepića sam pozvala na razgovor jer je ostao upamćen kao ministar koji je želio da Policija ima vjerodostojne datoteke. Zato se u svom kratkom mandatu uhvatio čišćenja fantomskih birača na lažnim adresama i u tome je imao dosta uspjeha. Poslije njega je čišćenje stalo.
Vlaho Orepić bio je 15 mjeseci ministar unutarnjih poslova, najprije u vladi premijera Tihomira Oreškovića, a onda u ekipi Andreja Plenkovića. Njemu i još dvojici Mostovih ministara mandat u Banskim dvorima naprasno je završio kad se u travnju 2017. raspala koalicija HDZ-a i Mosta. Krajem te godine, Orepić je izašao iz svoje stranke i nastavio kao nezavisni zastupnik jer se s Mostom prestao politički slagati.
Prekipjelo mu je kad je vidio da se oni okreću jako udesno. ”Takav nije bio dogovor”, rekao mi je Orepić, ”ja sam tolerantni centar i tu mi više nije bilo mjesto”. Smatra da se Most sada sa Škorom nedvosmisleno legitimirao kao ”rubna desnica” te da Škoru podržavaju jer vjeruju da bi on mogao preuzeti HDZ. Ovo rukovodstvo Mosta zapravo je uvijek bilo za HDZ samo im smeta Plenković, kaže Orepić.
Orepića sam pozvala na razgovor jer je ostao upamćen kao ministar koji je želio da Policija ima vjerodostojne datoteke. Zato se u svom kratkom mandatu uhvatio čišćenja fantomskih birača na lažnim adresama i u tome je imao dosta uspjeha. Poslije njega je čišćenje stalo.
TELEGRAM: Službeno proglašeni broj birača u Hrvatskoj – a sada je riječ o 3,7 milijuna osoba – dovodi se u sumnju prije svakih izbora. Je li to opravdano ili ne?
OREPIĆ: Apsolutno da. Podatak o broju stanovnika i broj imena na popisu birača trebali bi biti podudarni i brojke iz četiri službena izvora morale bi se poklapati. To su Državni zavod za statistiku, Ministarstvo uprave, MUP i Državno izborno povjerenstvo. Nikakve podudarnosti, međutim, nema. Svi autoriteti za demografiju slažu se da u Hrvatskoj danas živi manje od 4 milijuna stanovnika, a statistike su još rigoroznije. No, mi svejedno imamo 4,141.527 zdravstvenih osiguranika i čak 3,746.286 birača. To su službeni podaci.
TELEGRAM: Može li se iz tih i drugih dostupnih podataka izvesti računica koji je broj birača danas realan u Hrvatskoj?
OREPIĆ: Može i računica je dosta jednostavna. Ako su svi stanovnici Hrvatske ovdje zdravstveno osigurani, a jesu jer se to pravo stječe prebivalištem u Hrvatskoj, dolazimo do sljedećih brojeva. Od 4,141,527 zdravstveno osiguranih osoba mora se prvo oduzeti 20 posto jer je toliki udio maloljetnika. Tih 20 posto iznosi 828.305 ljudi što znači da je punoljetnih građana 3,313.221. Od toga treba odbiti još sigurno oko 250.000 osoba s lažnim prebivalištima i dobit ćemo 3,063.221 stanovnika s biračkim pravom koje proizlazi iz stvarnog prebivališta u RH. Toj cifri na kraju treba pribrojiti oko 155.000 birača dijaspore koji se mogu registrirati bez prebivališta jer njihovo glasačko pravo proizlazi iz hrvatskog državljanstva. Kad sve to izračunamo, maksimalan broj glasača na ovim predsjedničkim izborima trebao bi biti tu negdje oko 3,218.222. To je, kao što vidimo, više od pola milijuna manje nego što kaže naš službeni popis birača.
TELEGRAM: To je ogromna brojka prekobrojnih. Pa tko su ti ljudi koji čine tako veliku razliku? Kako su stekli birački status?
OREPIĆ: Prvo, odmah nakon Domovinskog rata iseljenim osobama srpske nacionalnosti izdano je oko 134.000 hrvatskih dokumenata koji proizlaze iz prebivališta. Još oko 200.000 dokumenata izdano je Hrvatima pa i Bošnjacima iz BiH iako oni nikad nisu živjeli u Hrvatskoj. To je bila volja tadašnje politike premda ti ljudi i danas uglavnom žive izvan Hrvatske. Ovdje želim posebno napomenuti da ne prozivam državljane Hrvatske koji ne žive u Hrvatskoj i koji s punim pravom glasaju temeljem biračkog prava koje proizlazi iz državljanstva. Sporni su oni koji se lažno prijavljuju u Hrvatskoj kako bi ostvarivali financijska i druga prava. Jedno od njih je i glasačko pravo.
TELEGRAM: Kao ministar unutarnjih poslova, pokušavali ste riješiti pitanje lažnih prebivališta, ali to je prekinuto kad ste vi otišli. Zašto?
OREPIĆ: Svjestan veličine problema, a prije svega zakonom definirane obveze policije da ukida lažna prebivališta, želio sam jednom zauvijek pospremiti taj nered kako bi podaci o broju stanovnika i broju birača bili točni i javno dostupni u svakom trenutku. Za nepunih pola godine izbrisali smo ili pokrenuli postupak brisanja za 70.000 osoba s lažnim prebivalištima. I to na području gdje živi samo nešto više od milijun stanovnika. Uz elementarnu računicu i iznimno opreznu procjenu, došli smo do toga da u Hrvatskoj ima minimalno 250.000 lažnih stanovnika, a vjerojatno i puno više. Bar 50.000 takvih je u Zagrebu. Iako sam samo želio uspostaviti zakonito stanje, što mi je, uostalom, bila i obaveza, u Vukovaru su me zato nazivali ustašom, a u Hercegovini četnikom.
TELEGRAM: Što je to uopće lažno prebivalište? Kako ga može ishoditi onaj tko to želi?
OREPIĆ: Lažno prebivalište je prebivalište na kome određena osoba ne stanuje, ulica i broj gdje ne živite. Neki se naprosto prijavljuju na lažnim adresama. Drugi, kojima je prebivalište već odjavljeno po službenoj dužnosti, donesu na šalter nove adrese te na taj način opet steknu sva prava koja proizlaze iz prebivališta. Prijavljivanje na novim i novim adresama može trajati u nedogled. Toga ima najviše u pograničnim područjima. A najveći je problem takozvana solidarnost građana s fantomskim rezidentima Hrvatske. Kad policija provjerava sumnjive adrese, rodbina, kumovi i prijatelji često štite prekršitelje zakona svojim lažnim izjavama. Tako danas imamo desetak gradova koji imaju više birača od broja stanovnika. Jedan od njih je Makarska.
TELEGRAM: Koja su sve prava vezana uz prebivalište osim biračkog prava?
OREPIĆ: Evidencija prebivališta i boravišta građana mora biti potkrijepljena istinitim podacima, a mnogo je slučajeva gdje toga nema. Država je dužna osigurati poštivanje propisa o prebivalištu jer se na temelju adrese u Hrvatskoj ostvaruje niz prava. Među njima su prava iz domene poreza, zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, socijalne skrbi, radno-pravnih propisa, sudske nadležnosti, prava hrvatskih branitelja i druga. Tu, kao što smo već naglasili, spada i pravo na sudjelovanje u izborima. Zato građani koji u zakonom predviđenom roku ne prijave promjene vezane uz svoje prebivalište ili boravište čine prekršaj.
TELEGRAM: Ako i dalje ima toliko lažnih prebivališta koliko vi tvrdite, to znači da Policija ne radi svoj posao…
OREPIĆ: Točno, jer je sada takva politička volja. Odmah nakon što sam napustio mjesto ministra unutarnjih poslova u svibnju 2017., usmenim nalogom osobe iz MUP-a obustavljeni su svi postupci terenskih provjera prebivališta, uključujući i one čije je vođenje već bilo započelo. To znači da je nezakonitim usmenim nalogom derogirano provođenje zakona koji je donesen legitimnim zakonodavnim procesom. Posljedica takvog naloga jest od se tada ne smiju preispitivati zahtjevi za prijavu prebivališta. Policija može samo evidentirati prijavu bez provjere li je zahtjev osnovan ili ne. Tako se, za godinu dana nakon moje smjene, broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj povećao točno za 28.252.
TELEGRAM: Dakle politika ne dopušta Policiji da radi po zakonu?
OREPIĆ: To je evidentno. Zakonska obaveza Policije jest da briše sva lažna prebivališta. To je u nadležnosti načelnika Policijskih uprava koje se političkim pritiskom sprečava da rade taj posao.
TELEGRAM: Zašto?
OREPIĆ: Tako nalogodavci imaju za sebe ono što ja zovem ‘trinaestom izbornom jedinicom’. Ona je skup lažnih birača. Politički je stvorena i uvijek presudno utječe na ishode svih izbornih procesa u Hrvatskoj. Zato sam se u ožujku obratio Europskoj komisiji uz supotpis 40 saborskih zastupnika. A znakovito je tko sve nije htio podržati tu inicijativu. To su bili HDZ, Suverenisti, Neovisni za Hrvatsku, Bandićev klub, ali i MOST i SDSS. Njihov stranački interes nije da se ovom problemu stane na kraj jer svoju političku poziciju dijelom oslanjaju i na protuzakonito ostvarena glasačka prava fiktivnih ili lažnih građana Hrvatske. Pa evo vidite, i na ovim izborima drugi čovjek HDZ-a u Hrvatskoj Milijan Brkić i prvi čovjek HDZ-a u BiH Dragan Čović imaju ulogu organiziranja izbora takozvane dijaspore u BiH. Da nema političkog interesa, ne bi za operaciju bili zaduženi stranački čelnici.
TELEGRAM: I Krešo Macan ovih je dana izjavio kako vjeruje da su protekli predsjednički izbori pokradeni iako to ne može dokazati. Mislite da jesu?
OREPIĆ: Ja o tome dugo govorim i to snagom brojeva. Kolinda Grabar-Kitarović dobila je izbore s oko 33.000 glasova više nego Ivo Josipović. Sa 250.000 lažnih prebivališta, odnosno 250.000 lažnih građana Hrvatske, to postići je luk i voda. A to je uglavnom biračko tijelo koje je sklonije sadašnjoj predsjednici.
TELEGRAM: Je li moguće da glasači takozvane s dvojnim državljanstvom Hrvatske i BiH glasaju dvaput, jednom u Hrvatskoj, jednom u BiH?
OREPIĆ: Dio njih ima dvije adrese, što im omogućava da glasaju na dva mjesta, pa neki to i rade. Mislim da je za Hrvate u BiH neodrživ status hrvatske dijaspore, oni su konstitutivni narod BiH. Istinski podržavam ustavnu obvezu Hrvatske da skrbi o Hrvatima izvan zemlje. Ali ona, nažalost, služi za ideološku i stranačku homogenizaciju uglavnom HDZ-ovog biračkog tijela, a nešto manje i ostalih gore spomenutih stranaka.
TELEGRAM: Glasaju li na hrvatskim izborima mrtvi?
OREPIĆ: Vjerodostojan popis birača moguć je samo ako međusobno surađuju i u realnom vremenu izmjenjuju podatke Državni zavod za statistiku, Ministarstvo uprave, MUP i DIP. Već sam rekao da to kod nas nije slučaj, a nije zato što to nije politički interes. U takvim stranački strogo kontroliranim okolnostima, i dalje je moguće da glasaju i mrtvi. A kad se nema većinska potpora glasača koji žive u Hrvatskoj, manjak se nadomješta glasačima izvan Hrvatske. To je razlog zašto se ne ukidaju fiktivna prebivališta i zašto je doslovno banaliziran proces dodjele državljanstva. Da nema te ”trinaeste izborne jedinice”, stvari bi u Hrvatskoj za HDZ izgledale bitno drugačije.
TELEGRAM: Oko 330 tisuća građana se iselilo u inozemstvo. Hoćemo li na ovim izborima vidjeti čiji su to birači?
OREPIĆ: Ti koji su se iselili u najvećem broju neće izaći na birališta. I zbog toga su dodatno bitan faktor fiktivni glasači iz Bosne i Hercegovine i Srbije, od kojih 250 tisuća ima i hrvatsko državljanstvo. O težini tog glasačkog potencijala govori i matematička činjenica da toliki broj birača može utjecati na izbor do 13 saborskih mandata. A do kojeg apsurda smo sami sebe doveli govori i izbor gospođe Željane Zovko u EU parlament s liste HDZ-a. Pa svi znamo da je gospođa Zovko građanka BiH i da Hrvatska sada u EU parlamentu ima zastupnicu koja uopće ne živi u Europskoj uniji. Zbog svega ovoga mislim da svima konačno mora postati jasno koliko je važno da znamo točan broj stanovnika, birača i državljana Hrvatske. A ništa od toga u ovom trenutku ne znamo.