Sin slavnog oca, vukovarskog heroja Siniše Glavaševića – koga je posljedni put vidio na svoj prvi dan škole 1991. godine – kaže da će se na ovim izborima kandidirati u VI izbornoj jedinici, ali još ne može otkriti na čijoj listi.

TELEGRAM: Zašto je gradonačelnik Vukovara Penava po vašem mišljenju napustio HDZ?

GLAVAŠEVIĆ: Budite sigurni da Penava predstavlja i štiti samo svoje interese. Bijegom u koaliciju Miroslava Škore, smatra da će sebi osigurati bolje šanse za političko preživljavanje nego da je ostao u HDZ-u. Sada kad su mu u stranci bitno pale dionice jer je na unutarstranačkim izborima doživio glomazni neuspjeh, postupio je onako kako je naučio u HDZ-u. Iskalkulirao je s kime bi, kada i kako mogao za sebe osigurati najveću korist i sačuvati poziciju moći. To će sada pokušati sa Škorom. Penava je naprosto preslika HDZ-a u jednoj osobi.

TELEGRAM: Penava i HDZ-ovci koji su iz stranke otišli zajedno s njim govore o sebi kao da između njih i Vukovara stoji znak jednakosti. Što kažete?

GLAVAŠEVIĆ: Penava i njegova ekipa ne da nisu cijeli Vukovar, nego nisu ni pola Vukovara. Na izborima na kojima su oni izabrani sudjelovalo je u prvom krugu malo manje od 32 posto građanki i građana Vukovara. Dakle izašlo je ukupno 32 posto Vukovaraca, a 68 posto nije izašlo. Taj Penava, koji je tako pun sebe, zapravo je postao gradonačelnik sa nešto više od 6000 glasova. U drugom krugu bilo je još znatno gore: izlaznost manja od 17 posto. To vam govori sve o tome koga ta skupina stvarno predstavlja i u čije ime oni govore.

TELEGRAM: Penava kaže da je nekažnjavanje ratnih zločina glavni razlog što odlazi k Škori. Titrate li oko toga s Penavom na istoj frekvenciji kao čovjek čiji je otac, Siniša Glavašević, ubijen u opsadi Vukovara?

GLAVAŠEVIĆ: Činjenica je da smo pravde za žrtve ratnih zločina vidjeli jako malo. Evo, nedavno je Tomislav Merčep pušten na slobodu iako nije do kraja odslužio kaznu. Vojislav Šešelj je na slobodi što je čista travestija pravde. Ali neki od nas na sve tome upozoravamo već godinama, dok su neki drugi, poput Penave, o tome počeli govoriti tek kad su izračunali da na tome mogu najbolje ne raditi ništa, a skupljati političke poene.

TELEGRAM: Bili ste pomoćnik Freda Matića u ministarstvu branitelja za vrijeme Milanovićeve vlade. Jesu li vukovarski branitelji u to doba od vas tražili da se angažirate oko procesuiranja ratnih zločina? Jeste li što oko toga poduzimali?

GLAVAŠEVIĆ: Nisu, pogotovo ne na isti način kako to danas artikulira Penava. Ali mi smo se i onda borili za pravdu. S Crnom Gorom smo pokušavali naći model pravedne restitucije za zatočenike crnogorskih logora za vrijeme agresije na Hrvatsku. Sa Srbijom smo cijelo vrijeme vodili dijalog oko naših nestalih i upravo se u našem mandatu dogodio jedini slučaj da je počinitelj ratnog zločina iz Srbije otkrio lokaciju premještene velike masovne grobnice na području kraj Vukovara. Naravno, i HDZ i Penava prave se kao da se to nikad nije dogodilo.

TELEGRAM: Što u vezi s ratnim zločinima danas još može učiniti izvršna vlast, do jučer Plenković, sutra vidjet ćemo tko?

GLAVAŠEVIĆ: Izvršna vlast mora stvoriti uvjete da neovisno pravosuđe može kvalitetno raditi na svim predmetima pa tako i na ratnim zločinima, a to nije učinjeno. Prvo, ljudi u DORH-u još uvijek rade kao u kakvoj kafkijanskoj noćnoj mori, zatrpani papirima i fasciklima. Drugo, glavni državni odvjetnik postavlja se po pravilima političke podobnosti kao i čelne figure u Vrhovnom sudu i Državnom sudbenom vijeću. Tako na ta ključna mjesta ne dolaze isključivo kadrovi neupitnog integriteta i najboljih referenci nego nerijetko oni koji imaju najjače političko zaleđe. I treće, da bi se istražili, optužili i osudili ratni zločini, u sustavu moraju biti integrirani svi kotači, počevši od DORH-a i tajnih službi, pa dalje. A ni to kod nas ne štima, dijelom zbog organizacije, a dijelom zbog političke korupcije. A prošlo je već 30 godina i za mnoge stvari koje su se mogle odraditi sada je već jako kasno.

TELEGRAM: Kakva je ostavština Plenkovićeve Vlade kad je riječ o ratnim zločinima?

GLAVAŠEVIĆ: Nikakva. Recimo, za pomoćnika ministra branitelja nadležnog za nestale imenovali su čovjeka čija je nesposobnost, koliko čujem, gotovo potpuno zaustavila dijalog sa Srbijom, a on je ključan za pronalaženje preostalih nestalih u Domovinskom ratu. Nisu učinili ništa oko one, toliko puta spominjane, uvredljive grobnice ratnog zločinca Veselina Šoškoćanina u Borovu Selu. Dozvolili su da Kolinda Grabar Kitarović, dok je bila predsjednica, svojim veselim fotografiranjem s Aleksandrom Vučićem i hrpom papira koje je predstavio kao značajne dokumente da legitimitet netočnoj tezi da je Vučićeva vlast iskren partner u tom procesu.

TELEGRAM: Zašto se ni blizu dovoljno nije sudilo počiniteljima ratnih zločina u Vukovaru i Hrvatskoj?

GLAVAŠEVIĆ: Prepreka jest to što je velik broj počinitelja pobjegao u Srbiju i što su, dakle, nedostupni. Ali generalno je problem u tome što mnogi ratni zločini – a pogotovo, recimo, slučajevi seksualnog nasilja – uopće nisu dobro istraženi, niti je DORH opremljen da se s takvim istragama može uhvatiti ukoštac. I onda opet dolazimo do toga da je glavna kočnica naše pravosuđe. Ratni zločini tu nisu nikakva iznimka od općenitog pravila, niti to mogu biti.

TELEGRAM: Kako ste u svom mandatu u Ministarstvu branitelja surađivali s Penavom kao gradonačelnikom Vukovara? Jeste li kontaktirali i zbog čega?

GLAVAŠEVIĆ: Bilo je nekoliko protokolarnih susreta i to je sve. U ono vrijeme Penava je još bio pristojan, nije se još družio s Tomislavom Josićem i radikalima iz takozvanog Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Nažalost, od onda do danas, prilično se promijenio.

TELEGRAM: Kakvo je danas stanje društva u Vukovaru?

GLAVAŠEVIĆ: Vukovar je stradao i u ratu i stradava u miru. Lokalni i nacionalni političari koji parazitiraju na nacionalizmu i etnomafijaškoj podjeli političkog plijena doveli su do toga da zgrade jesu obnovljene, ali posla nema, ljudi se masovno iseljavaju, mladi nemaju perspektivu, a na ulicama ima mnogo droge. Vukovar je jedan od gradova s najnižom izlaznošću na izbore u državi. To govori da ljudi više ne vjeruju ni u kakvu promjenu. A pazite, u Vukovar su sve vlade do sada uložile jako puno novaca. Znači da se traži nešto što se novcima očito ne može kupiti.

TELEGRAM: Što, dakle?

GLAVAŠEVIĆ: Političari koji mozgaju nad budućnošću, razvojem i pomirenjem, a ne ovi koji parazitiraju na nacionalnim podjelama i stalno kopaju po starim ranama.

TELEGRAM: Dolazi li u Vukovar novac iz EU?

GLAVAŠEVIĆ: Dolazi. Mnoge udruge, poput Europskog doma, rade u Vukovaru odlične projekte i čine dobro u zajednici. Otvaraju dijalog. Europski novac vidljiv je i u obnovi mnogih dijelova Vukovara, od kulturne baštine do stambenih zgrada. Kad kažem ”vidljiv”, mislim doslovno jer na svakom takvom objektu stoji ploča sa zastavom EU ili zemlje koja je financirala obnovu.

TELEGRAM: Zašto su škole još uvijek nacionalno segregirane? Nije normalno da se djeca odvajaju u razrede Hrvata i razrede Srba.

GLAVAŠEVIĆ: Ja sam uvijek zagovarao integriranu školu i kraj segregacije u Vukovaru. Međutim, lokalni političari su godinama sustavno sabotirali svaki pokušaj da se ta sramota okonča. Poznati primjer, koji možda najbolje ilustrira do koje mjere su stvari dovedene do apsurda, je takozvana ”Nova škola”, koja je trebala biti prva integrirana škola sa suvremenim kurikulumom, u potpunosti financirana od Kraljevine Norveške, Islanda i Lihtenštajna sa 1,3 milijuna eura. Ti novci su trebali pokriti i izgradnju potpuno nove, moderne zgrade, edukaciju nastavnika i sve što je potrebno da se počne raditi. A rezultat? Nakon godina opstrukcije, uglavnom iz HDZ-a i SDSS-a, ali dijelom i iz SDP-a, Norveška je zatražila povrat utrošenih sredstava, a Hrvatska je od tog projekta službeno odustala. To pokazuje koliko lokalni političari ne žele da se rat završi. Posljedice po Vukovar bit će, bojim se, pisane u negativnim statistikama.

TELEGRAM: Zašto se vi niste vratili u Vukovar?

GLAVAŠEVIĆ: Kad je Vukovar reintegriran u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, ja sam se upisivao gimnaziju. Tatu smo prethodne godine sahranili na Mirogoju, mama je poslom bila vezana za Zagreb, kuća nam je još bila hrpa spaljenih ruševina. Nismo se imali kamo vratiti. Kad smo kuću obnovili, već sam studirao, već su prošle godine i Zagreb nam je postao dom. Život vas odnese po svome. Supruga radi u Zagrebu, djeca nam tu idu u školu, imaju prijatelje. Moje srce će uvijek biti u Vukovaru, neovisno o tome što tamo ne živim. To su moji korijeni, to je moja djedovina, i uvijek će biti dio mene. A tko zna, možda se jednom i vratim.

TELEGRAM: Što su Penava i HDZ učinili za Vukovaru u ovih šest godina otkako potpuno kontroliraju vlast u gradu?

GLAVAŠEVIĆ: Na to bi vam najbolje odgovorili Vukovarke i Vukovarci. Pitajte ih. Ono što ja mogu reći jest da je Penava s Tomislavom Josićem i ostalim radikalima i nacionalistima sudjelovao u podjelama na dvije kolone sjećanja, u konstantnom manipuliranju vukovarskom tragedijom i u pretvaranju Vukovara u mauzolej, umjesto u živi grad kakav je bio prije rata.

TELEGRAM: Što je kao gradonačelnik mogao i trebao?

GLAVAŠEVIĆ: Dobri političari spajaju zajednice, grade mostove i provode politike koje građanima osiguravaju radna mjesta i ugodan život. Ne huškaju, ne rade razdore i ne pale mostove. Mogli su mnogo dobra učiniti da su željeli, ali njihova agenda je upravo suprotna.

TELEGRAM: A Vlada?

GLAVAŠEVIĆ: Glavni grijeh Vlade je ignoriranje lošeg stanja u Vukovaru i potpuno kratkovidni stav će novci riješiti sve probleme koji tamo postoje.

TELEGRAM: Onda je odlazak Penave i njegove ekipe dobra vijest za Vukovarce jer to otvara mogućnost da na narednim lokalnim izborima možda izaberu bolju vlast?

GLAVAŠEVIĆ: Da, to je dobra vijest za stanovnike grada. Osobno se nadam da će dogodine na lokalnim izborima Vukovar dobiti gradsku upravu koja je progresivna i moderna i u kojoj više neće biti ni Ivana Penave, ni njegovih jataka.

TELEGRAM: I još jedno hipotetsko. Kad bi Škorina koalicija s Penavom na čelu liste pobijedila na izborima u Vukovaru, što bi to značilo za građane?

GLAVAŠEVIĆ: Škoro, Penava, Hasanbegović i to društvo donijeli bi samo još podjela, još iseljavanje i još prošlosti umjesto budućnosti.