Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Boji li se Plenković straha koji je ušutkao ljude na Braču?

Tko koje kolo vodi zna se i u Zagrebu, a kamoli na jednom Braču

Da se ljudi na Braču nisu bojali, Kuščević bi odavno morao pjevati pred istražiteljima. A odakle taj strah jasno je svakom neumreženom žitelju općina u gorama, dolovima i kraškim poljima naše domovine. Nećeš gurati ruku lavu u kavez. Otkinut će ti je zubi dok trepneš.

U Nerežišćima svi imaju flaster na ustima, jadni reporteri s terena jedva su ovih mjeseci uspjeli naći dvoje mještana neshvatljivo nekontrolabilne i neprilagodljive naravi koji su jedini htjeli sunuti u kameru da Kuščević nije u gabuli bez veze. I da su za te razne nezgodacije koje se pletu oko njegovog imena “svi znali” davno prije nego što su nacionalni mediji počeli premetati po imetku prvo načelnika, pa onda ministra, pa onda i političkog tajnika vladajuće stranke, koji nazdravlja raspetom Isusu i smjernoj Mariji čim mu klikne mobitel.

Pa jasno da su svi znali.

Ćakula je opako svrdlo

Nerežišća imaju 868 stanovnika i svi su nekome nešto. Povezani su od kad je svijeta i vijeka rodbinskim i susjedskim odnosima. Ženidbama i djedovinom. Međama od suhozida koje dijele stara imanja. Legendama i kupoprodajnim ugovorima.

Kako pod milim bogom ničega nema u toj sada proslavljenoj minijaturnoj zajednici s administrativnim statusom i proračunom – u jednome od tih 428 jajašaca najgore hrvatske bolesti koja se zove korupcija – stanovništvo je osuđeno na ćakulu kao jedini sadržaj narodnog prosvjetiteljstva, kulture i zabave. Ćakula je opako svrdlo, provalila bi tajne Kaligulinog dvora, kako neće Kuščevića. A premda je vlast nad tih ni 15 tisuća bračkih duša tuđmanovski raspodijeljena na osam općina i pečata, o Kuščevićevim se poslovima sigurno došaptavao i cijeli otok. Tko koje kolo vodi zna se i u Zagrebu, na jednom Braču mora se znati do najlascivnijih tančina.

Pa zašto su onda svi šutjeli o tome? I ljutiti, i zaprepašteni, i osobno tangirani i ljubomorni? I kako to da se omerta ne prekida ni sada kad policija kopa po kućama i obiteljskim ladicama Kuščevićevih, odakle je, o tome ne treba dvojiti, u međuvremenu sklonjeno sve osim čarapa, otvarača za boce i sredstava za čišćenje podova?

Neće gurati ruku u lavlji kavez

Strah, kaže ovo dvoje nerežišćanskih tribuna. Boje se ljudi. A nisu ni sada sigurni na što će sve to izaći, pa se radije izmotavaju da baš žure pobrati smokve ili dočekati goste i mumljaju kako institucije moraju reći o čemu je riječ jer tko ovako može znati kakva je istina.

Mora da uzrok šutnje i jest strah. Inače bi Kuščević odavno morao pjevati pred istražiteljima odakle mu ovo i ono, s kim je tikve sadio i kakve su se sheme igrale. Bio bi prijavljivan, ne jednom, nego dok organi ne bi trznuli. Otišlo bi se u USKOK. Netko bi se negdje obratio s nekim informacijama i papirima. Napisalo bi se barem anonimno pismo kakvom boljem novinaru ili saborskom zastupniku koji nije ogrezao u komociji pa će dići larmu. Javilo bi se policiji.

Ali ništa od toga nije se dogodilo, a zašto nije jasno je svakom neumreženom žitelju općina u gorama, dolovima i kraškim poljima naše domovine. Nećeš gurati ruku lavu u kavez. Otkinut će ti je zubi dok trepneš. A svatko nešto treba od svoje lokalne administracije, u knjigama piše da se zato i osnivaju općine, općinski uredi i općinske komisije i da zato plaćamo sve te službenike. Pa se ti zamjeri političkim moćnicima autoritarne škole ako nećeš da crni petak svane tebi i tvom rodu i porodu. I nemoj se nadati da šerifi neće saznati tko se propitkuje za njihove dilove i tko o njima priča gdje ga nitko ništa ne pita.

Mogu te spremiti i u ludaru

Ukratko i utvrdo: nećeš dobiti vrtić. Izgubit će ti se svaki predmet kojim bi htio nešto riješiti. Nećeš dobiti posao u turističkom uredu, gdje cijelu godinu fino sjede i vrte palčevima, niti dozvolu da u svojoj kući otvoriš mali dućan za turiste s drvenim brodićima i sličicama s morskim motivima. Htio bi kiosk da ljeti prodaješ palačinke ili sladoled? E ne može. Nema ni građevinske dozvole dok skroz ne pošandrcaš. I svećenik će te u crkvi poprijeko gledati. Slavit će se dječji rođendani, a tvoj sin će sjediti doma kao posran golub jer nije pozvan. Zagorčat će ti život do pakla, klepnut će te gdje god mogu. I u ludaru te mogu spremiti, i takvih smo slučajeva imali. A pomoći neće biti ni od kuda.

Imaju oni svoje policajce, svoje suce gdje treba, svoje mjesne advokate, svoje ljude u županiji i u Zagrebu, a i javnih para koliko god treba. To je definicija ovog sustava. Veliki meksički pisac Carlos Fuentes kaže da govor raspravlja o poretku stvari, a tišina taj poredak potvrđuje. Kod nas je ucjena porodila tišinu. Ona čuva ovakav truli poredak. Pa neka se pametnjakovići čude što se od straha šuti, u Nerežišćima i kojekuda. Znao je Kuščević zašto može biti onako bahat.

Da ja vodim neku državu kojoj želim samo dobro, prepala bih se te atmosfere više nego crne kuge. Ona pokazuje u kakvoj zemlji živimo i da ovako neće biti bolje. Šteta što ne znamo boji li se ponekad Plenković tog muklog straha koji ljudima živom veže ruke.

Sanja Modrić
Telegram autor
43 članka Više o autoru
Više s weba