Trgovački sud u Zagrebu donio je 13. travnja 2017. rješenje kojim je osnovano Privremeno vjerovničko vijeće Agrokora. Ante Ramljak nikada nije objasnio kako je izabrao pet članova Vijeća čije je imenovanje predložio Sudu temeljem članka 31. Zakona o postupku izvanredne uprave. Zahvaljujući jednoj od ključnih manjkavosti Zakona izvanredni povjerenik mogao je osobno odabrati članove Vijeća, koji su mu trebali davati suglasnost za nova zaduženja i plaćanja starih tražbina.
Tako je nastao privremeni brak iz interesa izvanredne uprave i četiriju članova Vijeća uz kumstvo preskupo plaćenih savjetnika i potpredsjednice Vlade Martine Dalić. Sve do siječnja ove godine Trgovački sud u Zagrebu nije htio remetiti tu ljubavnu idilu te je uglavnom potvrđivao sve želje izvanredne uprave. Najvažniji plod te ljubavi, a kako se kasnije pokazalo i jedini njen povod, bio je Ugovor o najstarijem kreditu kojeg će i generacije koje tek stasaju pamtiti pod imenom roll-up kredit.
Zašto su vjerovnici podijeljeni u pet skupina?
Istoga dana kada je Sud donio Rješenje o osnivanju Vijeća ono je održalo i svoju prvu sjednicu. Agrokor je obavijestio javnost da su članovi Vijeća Toni Raič, vlasnik obrta Stočarstvo Raič za uzgoj goveda iz Gudovca u ime „malih dobavljača“, Kraš d.d. kao predstavnik „velikih dobavljača“, Knighthead Capital Management LLC (KHCM) iz New Yorka u ime „imatelja obveznica“, Sberbank of Russia kao predstavnik „neosiguranih vjerovnika“ i Zagrebačka banka u ime „osiguranih vjerovnika“. Zašto su vjerovnici podijeljeni baš u ovih pet skupina i kako su određeni njihovi predstavnici nije poznato ni nakon deset mjeseci.
Zapisnik s prve sjednice Vijeća, kao ni zapisnici svih četrnaest održanih sjednica nikada nisu javno objavljeni, a njihov sadržaj dostupan je jedino uvidom u spis Suda uz punomoć nekog od vjerovnika. Zapisnici sa trinaeste i četrnaeste sjednice koje su održane 20. prosinca 2017., odnosno 23. siječnja 2018. nisu do danas položeni u sudski spis, tako da njihov sadržaj nije poznat ni nadležnoj sutkinji Trgovačkog suda u Zagrebu.
Skandalozni sadržaj dnevnog reda zadnje sjednice
Tekst poziva za 15. sjednicu Vijeća koja se trebala održati 21. veljače, na dan kada je Ante Ramljak podnio ostavku, Telegram je objavio u utorak. Javnost ne zna je li ta sjednica uopće održana, a sadržaj predloženog dnevnog reda sam po sebi je skandalozan. Prva točka trebala je biti „Usvajanje Pravilnika o korištenju informacija“ kojim se praktički onemogućuje članove Vijeća da obavljaju svoju dužnost.
Ako članovi Vijeća ne mogu obavještavati vjerovnike o stanju u Agrokoru onda se postavlja pitanje u čije ime i za čiji račun se vodi cijeli postupak. Ante Ramljak i njegovo Vijeće time su najbolje pokazali svoj odnos ne samo prema najširoj javnosti, nego i prema Sudu koji je jedini ovlašten nadzirati rad izvanredne uprave. Krajnje je licemjerno pozivati se na interese i volju 5700 vjerovnika, a istovremeno od njih skrivati čak i sam rad tijela koje ih navodno predstavlja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sberbank kao parybreaker tog zatvorenog kluba
Jedini partybreaker u tom zatvorenom klubu bila je od samog početka ruska Sberbank. Iako najveći pojedinačni vjerovnik nije imala nikakve šanse u srazu s ostalom četvoricom članova Vijeća. Sergei Volk, kao ovlašteni zastupnik najveće ruske banke u Vijeću, nije uspio spriječiti roll-up zaduženje, o čemu sam već u nekoliko navrata pisao. Tako su na trećoj sjednici Vijeća za roll-up kredit glasali predstavnik Zagrebačke banke Pavo Mišković i Romain Lanier kao ovlašteni zastupnik tvrtke PJT Partners, koja je tada bila imenovani punomoćnik KHCM-a.
Na prvoj sjednici Vijeća Pavo Mišković se suzdržao od davanja podrške klupskom kreditu četiriju domaćih banaka u iznosu od osamdeset milijuna eura u kojem je Zagrebačka banka sudjelovala s polovinom ukupnog iznosa. Tada je obrazložio da je suzdržan od glasovanja jer njegova banka sudjeluje u Ugovoru o kreditu. Sedam tjedana kasnije, bez obzira na izravno upozorenje Sergeia Volka da je u sukobu interesa, dao je svoj glas za roll-up kredit u kojem je njegova banka participirala sa 180 milijuna eura i na taj način spasila od otpisa barem dvije trećine tog iznosa.
Članovi vijeća koji su podržali roll-up model
Romain Lanier, kao predstavnik kreatora roll-up modela, nije naravno imao nikakvih dvojbi. Njegov nalogodavac već je položio novac na escrow račun Madison Pacific Trust Ltd iz Hong Konga i specificirao obveznice koje će Ante Ramljak kupiti po nominalnoj cijeni, iako je dan prije njihova zaključna cijena iznosila 28,05% nominale.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Marica Vidaković, prokuristica Kraša i Mato Brlošić, ovlašteni predstavnik Tonija Raiča, podržali su roll-up kredit nakon što su dobili obećanje Ante Ramljaka da „verzija ugovora koja bude potpisivana ne može sadržavati odredbu [koja je navedena u predočenoj verziji Ugovora] u članku 5.6. (d) (ii) (2)“ To je članak koji regulira plaćanje 150 milijuna eura starih tražbina, a prema riječima Ante Ramljaka „greškom je odluci priložena kriva verzija Ugovora“.
Kako Maricu Vidaković i Matu Brlošića nije ništa drugo zanimalo osim tog članka, nepotrebna gnjavaža oko dvjesto stranica Ugovora vrijednog milijardu eura mogla je biti sretno i uspješno okončana. Kada je gospođa Vidaković pitala za prethodno mišljenje nekoliko tisuća dobavljača koje navodno predstavlja nije razvidno. Je li Zagrebačka banka prije treće sjednice Vijeća konzultirala ostale domaće banke, uključivši HBOR i HPB, teško da ćemo tako lako saznati.
Koliko obveznica Agrokora ima Knighthead?
Nakon nekoliko izmjena i dopuna Ugovora, u roll-up kreditu sudjelovale su 32 pravne osobe, većinom vlasnici obveznica. Zanimljivo da među njima nisu prvoklasni fondovi kao što su Fidelity i Axa IM koji su ih kupovali 2012. po punoj cijeni, nego uz KHCM to su vulture fondovi poput Monarcha, VR Capitala i York Capitala. Kako je Ante Ramljak kupio 268,8 milijuna eura nominalne vrijednosti obveznica Agrokora, potpuno je nejasno tko kontrolira većinu od preostalih 610 milijuna eura nominale.
Članak se nastavlja ispod oglasa
PJT Partners još od početka prosinca više ne zastupa KHCM, a koliko obveznica Agrokora taj američki fond još uvijek ima u svom vlasništvu, saznat ćemo uskoro. Bank of New York Mellon, kao skrbnička banka, morat će se napokon javno očitovati tko će ubuduće zastupati preostale vlasnike obveznica. Ukazanje Thomasa A. Wagnera, jednog od osnivača fonda, na sastanku u Banskim dvorima više je dokaz nepovjerenja u lokalne izvođače i prilike nego potvrda dominantne vlasničke pozicije.
Uz Zagrebačku banku u roll-up kreditu sudjelovala je od domaćih banaka samo Erste banka. Iz toga je jasno da PBZ, HBOR i HPB nemaju isti pogled na moguću nagodbu kao i najveća hrvatska banka ili Erste. Sberbank je prijedlogom Ante Ramljaka i rješenjem Suda još uvijek isključena iz procesa postizanja nagodbe. Ta ruska banka predstavnik je „neosiguranih vjerovnika“ iako je zajedno s drugom ruskom bankom VTB te sa četiri zapadne banke osigurana jamstvima kompanija u sastavu Agrokora koja Ante Ramljak nije osporio. Istovremeno, kako bi kaos bio potpun, VTB je sudjelovao u roll-up kreditu s iznosom od 181,5 milijuna eura.
Koliko je gospođa Vidaković posvećena zaštiti gospodarstva
Znači, pitanje je, dakle, ima li KHCM značajniju poziciju u preostalim obveznicama, a Zagrebačka banka svoju „biračku bazu“. Kako je Sberbank ionako isključena iz procesa nagodbe do neke nove sudske odluke, preostaje nam još samo Marica Vidaković jer Mato Brlošić predstavlja „male dobavljače“ čije su „stare“ tražbine plaćene u cijelosti te ne mogu sudjelovati u nagodbi. Njena posvećenost zaštiti hrvatskog gospodarstva i javnog interesa najbolje se može oslikati kroz dvije recentne epizode.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tako je na 12. sjednici Vijeća, održanoj 6. prosinca, zajedno s Matom Brlošićem glasala protiv prijedloga odluke izvanredne uprave o plaćanju starih tražbina Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga u iznosu od najviše 114 milijuna kuna. Najveći dio duga odnosio se na karte ZET-a koje je prodavao Tisak. Gospođa Vidaković nije samo bila protiv plaćanja nego je ušla u verbalni okršaj sa zamjenicom gradonačelnika Oliverom Majić spočitnuvši da Grad Zagreb traži plaćanje starog duga, a istovremeno „građanima osigurava besplatan prijevoz vikendom“. Gospođa Majić odvratila je da je ona „kupac Bajadera i čokolada, ali se zato ne smatra kompetentnom razmatrati financije Kraša“.
Prošlog je tjedna Franck, jedan od najvećih vjerovnika među dobavljačima, poslao podnesak Trgovačkom sudu u Zagrebu, u kojem između ostalog predlaže da Sud naloži izvanrednom povjereniku da u spis predmeta dostavi sve izmjene i dopune Ugovora o najstarijem kreditu, dokumente o financiranju uključujući Pismo o naknadama, Pismo o zaštitnom mehanizmu i Pismo o obvezi angažiranja sredstava, zapisnike s 13. i 14. sjednice Vijeća, objašnjenje koji kriteriji su korišteni prilikom alokacije sredstava kao i informaciju o tome koliko je starih tražbina i graničnog duga do danas podmireno pojedinim vjerovnicima te obrazloženje uvjeta za sudjelovanje u Tranši 2 skupine B.
Vjerovničko vijeće odgovorno gotovo jednako koliko i Ramljak
Marica Vidaković zasigurno zna odgovore na sva ta pitanja, ali je očito da ih ne dijeli sa svojom bazom kada ista mora tražiti odgovore koristeći podneske Sudu. Premijer Andrej Plenković trebao je u ponedjeljak postaviti samo jedno pitanje članovima Privremenog vjerovničkog vijeća: „Koga Vi zapravo predstavljate, samo svoje kompanije ili još ponekoga?“ Ante Ramljak gajio je tolike simpatije za četiri člana svoga Vijeća da je njegovu privremenost pretvorio u trajnost. Njegov nasljednik Fabris Peruško morat će se ipak oprostiti od tog tijela koje snosi gotovo jednaku odgovornost za svu netransparentnost i privatizaciju postupka kao i sam Ante Ramljak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedini problem je što se prema članku 20.6. ( c ) Ugovora o najstarijem kreditu treba konzultirati Thomasa A. Wagnera i prijatelje prilikom određivanja skupina vjerovnika i formiranja samog Vijeća. Valjda su Banski dvori u ponedjeljak poslijepodne ili u utorak ujutro napokon saznali njihove želje i uvjete jer je taj članak u punoj tajnosti dobio dopunu 28. rujna 2017. Tog dana Ante Ramljak stavio je potpis na Notice of Default and Waiver Letter koji između ostalog sadrži novi članak Ugovora o najstarijem kreditu „20.28. Sastav Vjerovničkog vijeća“.
Sadržaj tog članka poznat je PJT Partners, Zagrebačkoj banci, ruskoj banci VTB, ali nije bio raspravljen ni na jednoj sjednici Privremenog vjerovničkog Vijeća i ne nalazi se u spisu Trgovačkog suda u Zagrebu. Ovlašteni sudski tumač ovjerio je hrvatski prijevod 16. studenog 2017. i prema njemu „ako se Većinski zajmodavci [iz roll-up kredita] drugačije ne dogovore“ stalno Vjerovničko vijeće ne može imati „više od jednog člana koji je imenovan da zastupa[…]dobavljače“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čije interese, zapravo, zastupaju članovi Privremenog vjerovničkog vijeća?
Fižulić analizira polemične odluke Privremenog vjerovničkog vijeća Agrokora
Premijer Andrej Plenković trebao je u ponedjeljak postaviti samo jedno pitanje članovima Privremenog vjerovničkog vijeća: 'Koga Vi zapravo predstavljate, samo svoje kompanije ili još ponekoga?' Ante Ramljak gajio je tolike simpatije za četiri člana svoga Vijeća da je njegovu privremenost pretvorio u trajnost. Njegov nasljednik Fabris Peruško morat će se ipak oprostiti od tog tijela koje snosi gotovo jednaku odgovornost za svu netransparentnost i privatizaciju postupka kao i sam Ante Ramljak
Trgovački sud u Zagrebu donio je 13. travnja 2017. rješenje kojim je osnovano Privremeno vjerovničko vijeće Agrokora. Ante Ramljak nikada nije objasnio kako je izabrao pet članova Vijeća čije je imenovanje predložio Sudu temeljem članka 31. Zakona o postupku izvanredne uprave. Zahvaljujući jednoj od ključnih manjkavosti Zakona izvanredni povjerenik mogao je osobno odabrati članove Vijeća, koji su mu trebali davati suglasnost za nova zaduženja i plaćanja starih tražbina.
Tako je nastao privremeni brak iz interesa izvanredne uprave i četiriju članova Vijeća uz kumstvo preskupo plaćenih savjetnika i potpredsjednice Vlade Martine Dalić. Sve do siječnja ove godine Trgovački sud u Zagrebu nije htio remetiti tu ljubavnu idilu te je uglavnom potvrđivao sve želje izvanredne uprave. Najvažniji plod te ljubavi, a kako se kasnije pokazalo i jedini njen povod, bio je Ugovor o najstarijem kreditu kojeg će i generacije koje tek stasaju pamtiti pod imenom roll-up kredit.
Zašto su vjerovnici podijeljeni u pet skupina?
Istoga dana kada je Sud donio Rješenje o osnivanju Vijeća ono je održalo i svoju prvu sjednicu. Agrokor je obavijestio javnost da su članovi Vijeća Toni Raič, vlasnik obrta Stočarstvo Raič za uzgoj goveda iz Gudovca u ime „malih dobavljača“, Kraš d.d. kao predstavnik „velikih dobavljača“, Knighthead Capital Management LLC (KHCM) iz New Yorka u ime „imatelja obveznica“, Sberbank of Russia kao predstavnik „neosiguranih vjerovnika“ i Zagrebačka banka u ime „osiguranih vjerovnika“. Zašto su vjerovnici podijeljeni baš u ovih pet skupina i kako su određeni njihovi predstavnici nije poznato ni nakon deset mjeseci.
Zapisnik s prve sjednice Vijeća, kao ni zapisnici svih četrnaest održanih sjednica nikada nisu javno objavljeni, a njihov sadržaj dostupan je jedino uvidom u spis Suda uz punomoć nekog od vjerovnika. Zapisnici sa trinaeste i četrnaeste sjednice koje su održane 20. prosinca 2017., odnosno 23. siječnja 2018. nisu do danas položeni u sudski spis, tako da njihov sadržaj nije poznat ni nadležnoj sutkinji Trgovačkog suda u Zagrebu.
Skandalozni sadržaj dnevnog reda zadnje sjednice
Tekst poziva za 15. sjednicu Vijeća koja se trebala održati 21. veljače, na dan kada je Ante Ramljak podnio ostavku, Telegram je objavio u utorak. Javnost ne zna je li ta sjednica uopće održana, a sadržaj predloženog dnevnog reda sam po sebi je skandalozan. Prva točka trebala je biti „Usvajanje Pravilnika o korištenju informacija“ kojim se praktički onemogućuje članove Vijeća da obavljaju svoju dužnost.
Ako članovi Vijeća ne mogu obavještavati vjerovnike o stanju u Agrokoru onda se postavlja pitanje u čije ime i za čiji račun se vodi cijeli postupak. Ante Ramljak i njegovo Vijeće time su najbolje pokazali svoj odnos ne samo prema najširoj javnosti, nego i prema Sudu koji je jedini ovlašten nadzirati rad izvanredne uprave. Krajnje je licemjerno pozivati se na interese i volju 5700 vjerovnika, a istovremeno od njih skrivati čak i sam rad tijela koje ih navodno predstavlja.
Sberbank kao parybreaker tog zatvorenog kluba
Jedini partybreaker u tom zatvorenom klubu bila je od samog početka ruska Sberbank. Iako najveći pojedinačni vjerovnik nije imala nikakve šanse u srazu s ostalom četvoricom članova Vijeća. Sergei Volk, kao ovlašteni zastupnik najveće ruske banke u Vijeću, nije uspio spriječiti roll-up zaduženje, o čemu sam već u nekoliko navrata pisao. Tako su na trećoj sjednici Vijeća za roll-up kredit glasali predstavnik Zagrebačke banke Pavo Mišković i Romain Lanier kao ovlašteni zastupnik tvrtke PJT Partners, koja je tada bila imenovani punomoćnik KHCM-a.
Na prvoj sjednici Vijeća Pavo Mišković se suzdržao od davanja podrške klupskom kreditu četiriju domaćih banaka u iznosu od osamdeset milijuna eura u kojem je Zagrebačka banka sudjelovala s polovinom ukupnog iznosa. Tada je obrazložio da je suzdržan od glasovanja jer njegova banka sudjeluje u Ugovoru o kreditu. Sedam tjedana kasnije, bez obzira na izravno upozorenje Sergeia Volka da je u sukobu interesa, dao je svoj glas za roll-up kredit u kojem je njegova banka participirala sa 180 milijuna eura i na taj način spasila od otpisa barem dvije trećine tog iznosa.
Članovi vijeća koji su podržali roll-up model
Romain Lanier, kao predstavnik kreatora roll-up modela, nije naravno imao nikakvih dvojbi. Njegov nalogodavac već je položio novac na escrow račun Madison Pacific Trust Ltd iz Hong Konga i specificirao obveznice koje će Ante Ramljak kupiti po nominalnoj cijeni, iako je dan prije njihova zaključna cijena iznosila 28,05% nominale.
Marica Vidaković, prokuristica Kraša i Mato Brlošić, ovlašteni predstavnik Tonija Raiča, podržali su roll-up kredit nakon što su dobili obećanje Ante Ramljaka da „verzija ugovora koja bude potpisivana ne može sadržavati odredbu [koja je navedena u predočenoj verziji Ugovora] u članku 5.6. (d) (ii) (2)“ To je članak koji regulira plaćanje 150 milijuna eura starih tražbina, a prema riječima Ante Ramljaka „greškom je odluci priložena kriva verzija Ugovora“.
Kako Maricu Vidaković i Matu Brlošića nije ništa drugo zanimalo osim tog članka, nepotrebna gnjavaža oko dvjesto stranica Ugovora vrijednog milijardu eura mogla je biti sretno i uspješno okončana. Kada je gospođa Vidaković pitala za prethodno mišljenje nekoliko tisuća dobavljača koje navodno predstavlja nije razvidno. Je li Zagrebačka banka prije treće sjednice Vijeća konzultirala ostale domaće banke, uključivši HBOR i HPB, teško da ćemo tako lako saznati.
Koliko obveznica Agrokora ima Knighthead?
Nakon nekoliko izmjena i dopuna Ugovora, u roll-up kreditu sudjelovale su 32 pravne osobe, većinom vlasnici obveznica. Zanimljivo da među njima nisu prvoklasni fondovi kao što su Fidelity i Axa IM koji su ih kupovali 2012. po punoj cijeni, nego uz KHCM to su vulture fondovi poput Monarcha, VR Capitala i York Capitala. Kako je Ante Ramljak kupio 268,8 milijuna eura nominalne vrijednosti obveznica Agrokora, potpuno je nejasno tko kontrolira većinu od preostalih 610 milijuna eura nominale.
PJT Partners još od početka prosinca više ne zastupa KHCM, a koliko obveznica Agrokora taj američki fond još uvijek ima u svom vlasništvu, saznat ćemo uskoro. Bank of New York Mellon, kao skrbnička banka, morat će se napokon javno očitovati tko će ubuduće zastupati preostale vlasnike obveznica. Ukazanje Thomasa A. Wagnera, jednog od osnivača fonda, na sastanku u Banskim dvorima više je dokaz nepovjerenja u lokalne izvođače i prilike nego potvrda dominantne vlasničke pozicije.
Uz Zagrebačku banku u roll-up kreditu sudjelovala je od domaćih banaka samo Erste banka. Iz toga je jasno da PBZ, HBOR i HPB nemaju isti pogled na moguću nagodbu kao i najveća hrvatska banka ili Erste. Sberbank je prijedlogom Ante Ramljaka i rješenjem Suda još uvijek isključena iz procesa postizanja nagodbe. Ta ruska banka predstavnik je „neosiguranih vjerovnika“ iako je zajedno s drugom ruskom bankom VTB te sa četiri zapadne banke osigurana jamstvima kompanija u sastavu Agrokora koja Ante Ramljak nije osporio. Istovremeno, kako bi kaos bio potpun, VTB je sudjelovao u roll-up kreditu s iznosom od 181,5 milijuna eura.
Koliko je gospođa Vidaković posvećena zaštiti gospodarstva
Znači, pitanje je, dakle, ima li KHCM značajniju poziciju u preostalim obveznicama, a Zagrebačka banka svoju „biračku bazu“. Kako je Sberbank ionako isključena iz procesa nagodbe do neke nove sudske odluke, preostaje nam još samo Marica Vidaković jer Mato Brlošić predstavlja „male dobavljače“ čije su „stare“ tražbine plaćene u cijelosti te ne mogu sudjelovati u nagodbi. Njena posvećenost zaštiti hrvatskog gospodarstva i javnog interesa najbolje se može oslikati kroz dvije recentne epizode.
Tako je na 12. sjednici Vijeća, održanoj 6. prosinca, zajedno s Matom Brlošićem glasala protiv prijedloga odluke izvanredne uprave o plaćanju starih tražbina Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga u iznosu od najviše 114 milijuna kuna. Najveći dio duga odnosio se na karte ZET-a koje je prodavao Tisak. Gospođa Vidaković nije samo bila protiv plaćanja nego je ušla u verbalni okršaj sa zamjenicom gradonačelnika Oliverom Majić spočitnuvši da Grad Zagreb traži plaćanje starog duga, a istovremeno „građanima osigurava besplatan prijevoz vikendom“. Gospođa Majić odvratila je da je ona „kupac Bajadera i čokolada, ali se zato ne smatra kompetentnom razmatrati financije Kraša“.
Prošlog je tjedna Franck, jedan od najvećih vjerovnika među dobavljačima, poslao podnesak Trgovačkom sudu u Zagrebu, u kojem između ostalog predlaže da Sud naloži izvanrednom povjereniku da u spis predmeta dostavi sve izmjene i dopune Ugovora o najstarijem kreditu, dokumente o financiranju uključujući Pismo o naknadama, Pismo o zaštitnom mehanizmu i Pismo o obvezi angažiranja sredstava, zapisnike s 13. i 14. sjednice Vijeća, objašnjenje koji kriteriji su korišteni prilikom alokacije sredstava kao i informaciju o tome koliko je starih tražbina i graničnog duga do danas podmireno pojedinim vjerovnicima te obrazloženje uvjeta za sudjelovanje u Tranši 2 skupine B.
Vjerovničko vijeće odgovorno gotovo jednako koliko i Ramljak
Marica Vidaković zasigurno zna odgovore na sva ta pitanja, ali je očito da ih ne dijeli sa svojom bazom kada ista mora tražiti odgovore koristeći podneske Sudu. Premijer Andrej Plenković trebao je u ponedjeljak postaviti samo jedno pitanje članovima Privremenog vjerovničkog vijeća: „Koga Vi zapravo predstavljate, samo svoje kompanije ili još ponekoga?“ Ante Ramljak gajio je tolike simpatije za četiri člana svoga Vijeća da je njegovu privremenost pretvorio u trajnost. Njegov nasljednik Fabris Peruško morat će se ipak oprostiti od tog tijela koje snosi gotovo jednaku odgovornost za svu netransparentnost i privatizaciju postupka kao i sam Ante Ramljak.
Jedini problem je što se prema članku 20.6. ( c ) Ugovora o najstarijem kreditu treba konzultirati Thomasa A. Wagnera i prijatelje prilikom određivanja skupina vjerovnika i formiranja samog Vijeća. Valjda su Banski dvori u ponedjeljak poslijepodne ili u utorak ujutro napokon saznali njihove želje i uvjete jer je taj članak u punoj tajnosti dobio dopunu 28. rujna 2017. Tog dana Ante Ramljak stavio je potpis na Notice of Default and Waiver Letter koji između ostalog sadrži novi članak Ugovora o najstarijem kreditu „20.28. Sastav Vjerovničkog vijeća“.
Sadržaj tog članka poznat je PJT Partners, Zagrebačkoj banci, ruskoj banci VTB, ali nije bio raspravljen ni na jednoj sjednici Privremenog vjerovničkog Vijeća i ne nalazi se u spisu Trgovačkog suda u Zagrebu. Ovlašteni sudski tumač ovjerio je hrvatski prijevod 16. studenog 2017. i prema njemu „ako se Većinski zajmodavci [iz roll-up kredita] drugačije ne dogovore“ stalno Vjerovničko vijeće ne može imati „više od jednog člana koji je imenovan da zastupa[…]dobavljače“.