Očekivani životni vijek muškaraca u Ruskoj Federaciji je 69 godina. To je, dakako, prosjek. Mnogi umiru u daleko mlađem uzrastu što od bolesti, od alkohola ili bijede, što u raznim nesrećama ili kao žrtve ubojstava. Prosjek održavaju oni koji žive duže. Među tima koji žive duže su pripadnici političke, vojne, estradne i kulturne elite. Ali pripadnost jednom dijelu elite je, čini se, povezano s ozbiljnim rizikom da se neće doživjeti ni očekivani prosječni životni vijek. To se odnosi na rukovodioce ruske vojne obavještajne službe GRU.
Za poznavatelje ruskih prilika vijest o njegovoj smrti bila je zasigurno manje iznenađenje od obrazloženja da je umro od duge i teške bolesti. Ako je doista bila posrijedi bolest, ona je nastupila naglo, bez vidljive najave i, očito, trajala je jako kratko. Manje od tri tjedna. Pojava te kobne bolesti mogla bi se povezati s negativnim ocjenama rada službe kojoj je general bio na čelu i s neslužbenim glasinama o skoroj generalovoj smjeni koje su se u obavještajnim i političkim kuloarima mogle čuti posljednjih nekoliko tjedana. Svemu tome prethodio je niz neuspjeha GRU.
Zašto bi Rusi uopće sad ubili Skripalja?
Najzvučniji neuspjeh je, svakako, slučaj Skripalj. Kako je poznato, 4. ožujka ove godine u engleskom gradu Salisburyju bojnim otrovom Novičok otrovani su bivši dvostruki ruski i britanski agent Sergej Skripalj i njegova kćer Julija. Zahvaljujući pravovremenoj liječničkoj intervenciji otac i kćer su spašeni. Na britanske optužbe o ruskoj umiješanosti u taj pokušaj ubojstva ruske su vlasti reagirale oštrim demantijima i ukazivanjem da Britanci ne pružaju nikakve dokaze za svoje tvrdnje. Tako su 23. ožujka zajednički brifing za ambasadore akreditirane u Moskvi održali predstavnici Ministarstva vanjskih poslova, Ministartsva obrane i Ministarstva poduzetništva i trgovine.
Tom prilikom je Velika Britanija optužena zato što ruskim konzularnim službenicima onemogućuje pristup ruskim građanima koji su stradali u Velikoj Britaniji koja bi trebala biti odgovorna za njihovu sigurnost. Ruska je strana ukazivala na to da Britanci ne postupaju u skladu s odredbama Konvencije o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskog oružja i o njegovu uništenju. Ruski su predstavnici objašnjavali kako ne postoji nikakav razumljiv razlog i motiv zbog kojega bi Rusija, ionako izložena žestokim sankcijama, poduzela takav čin. Predstavnici ruske vlasti samouvjereno su izjavili da je incident u Salsburyju „uobičajeno isfabricirana protupravna avantura. Ostaje samo razotkriti tko je iza toga stajao i kakve je ciljeve slijedio.“
Doista, teško je bilo objasniti zašto bi Rusi željeli ubiti svog bivšeg obavještajca koji je bio raskrinkan kao dvostruki agent, osuđen na dugogodišnju robiju u Rusiji i na koncu 2010. pušten u Britaniju u sklopu razmjene za otkrivene ruske špijune-spavače u Americi i Britaniji. Bilo bi nelogično da Rusija, koja se svim silama trudi dokazati da ekonomske sankcije protiv nje nemaju uporište u međunarodnom pravu, poduzima korake povezane s velikim rizikom za svoj ionako poljuljan međunarodni ugled, a bez vidljive koristi za sebe. Tih dana su se u ruskom tisku mogli pročitati članci o kemijskom laboratoriju Porton Down, desetak kilometara udaljenom od kuće u kojoj je živio Skripalj, u kojemu se provode eksperimenti za britansku i američku vojsku. Skripalji su, prema tim verzijama, bili otrovani bojnim otrovom iz tog laboratorija kojem su bili namjerno ili nenamjerno izloženi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bizaran nastup agenata koji su glumili da su turisti
Ruski argumenti o britanskom izbjegavanju primjene međunarodnim pravom definiranih procedura u slučaju sumnje da su upotrijebljeni bojni otrovi kao i njihovo ukazivanje na to da Britanci optužuju Rusiju bez dokaza bili su uvjerljivi sve dok se nisu pojavile snimke dvojice ruskih državljana koji su u vrijeme trovanja Skripaljevih bili u Salsburyju. No, čak ni nakon što je britanska obavještajna služba objavila snimku dvojice sumnjivih ruskih turista u Salisburyju, Rusi nisu povjerovali da su raskrinkani. Ruski je predsjednik Putin, vjerojatno ne znajući da je Britancima već poznat identitet dvojica osumnjičenika, javno govorio da ti ruski građani nemaju veze s vojskom i da su britanske optužbe smiješne. Njegovu je izjavu trebao potvrditi krajnje neuvjerljiv televizijski nastup dvojice turista s britanske snimke koji su se predstavili kao poduzetnici Baširov i Petrov. Taj je nastup mnoge koji dotad nisu vjerovali u rusku umiješanost u trovanje bojnim otrovom naveo na pomisao da bi Rusija mogla imati veze s pokušajem ubojstva u Salsburyju. A kad su Britanci objavili da ta dvojica nisu poduzetnici i turisti, kako su se predstavili, nego agenti ruske vojne obavještajne službe Miškin i Čepiga, raspao se dotad uvjerljivi obrambeni gard predstavnika ruske vlasti.
Što se i zašto zbilo u Salsburyju, vjerojatno nećemo doznati u skoroj budućnosti. Nije nerazumno pretpostaviti da su Miškin i Čepiga imali zadaću špijunirati postrojenje u Porton Downu da bi, recimo, kompromitirali Ameriku i Britaniju koje, unatoč međunarodnim zabranama, razvijaju i proizvode kemijsko oružje. Moguće je da ih je Skripalj prepoznao i razotkrio pa su, želeći se zaštititi, odlučili eliminirati ga kao neugodnog i opasnog svjedoka. Ili su onamo doista doputovali samo da bi ubili Skripalja osvećujući se za tko zna kakav i kada počinjeni njegov grijeh prema ruskoj državi? Ako je zadaća bila neprimijećeno špijunirati Britance, ona nije bila izvršena. Ako je isključivi cilj bila eliminacija Skripalja, ni taj cilj nije ostvaren. Neovisno o tome što su i zašto ruski vojni obavještajci radili u Salsburyju, nikako se nije smjelo doznati da su oni tamo bili. A Britanci su razotkrili pravi identitet dvojice sumnjivih turista. Operacija Skripalj doživjela je potpuni fijasko.
Ciljane sankcije protiv osoba bliskih Putinu
Iznenadnu smrtnu bolest generala Korobova zasigurno su potaknule teške posljedice koje je slučaj Skripalj izazvao za rusku diplomaciju. Deseci ruskih diplomata proglašeni su nepoželjnim osobama u mnogim zemljama i protjerani u najkraćem mogućem roku. Ruske uzvratne mjere nisu mogle prikriti činjenicu da je uvjerljivo demantirano sve što su i najviši predstavnici ruske vlasti govorili u povodu slučaja Skripalj. No, na dušu generalu Korobovu ne stavlja se samo taj slučaj. Činjenica da su Amerikanci odlučili provoditi ciljane sankcije protiv osoba bliskih predsjedniku Putinu, a da pritom mnoge od tih osoba nisu javno eksponirane, jasno govori o tome da je Amerikancima jako dobro poznato tko je tko u ruskoj vlasti neovisno o službenoj poziciji u državnoj hijerarhiji. Drugim riječima, oni raspolažu informacijama kojima ne bi smjeli raspolagati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nedavno razotkriveni ruski pokušaji hakiranja Organizacije za zabranu kemijskog oružja u Nizozemskoj navode na pomisao da su ruski špijuni svakako željeli nadzirati i usmjeravati tijek međunarodne procedure utvrđivanja odgovornosti za trovanje u Salsburyju ako do njega dođe. Saga o ruskoj umiješanosti u američke predsjedničke izbore 2016. godine neugodna je za predsjednika Trumpa, ali činjenica da su otkriveni i imenovani mnogi koji su provodili ruske tajne cyber operacije za GRU je katastrofalna. Na popisu recentnijih promašaja svakako je i neuspjeli pokušaj državnog udara u Crnoj Gori, a čini se da je i u organizaciji demonstracija protiv grčko-makedonskog sporazuma o promjeni imena Makedonije utvrđen ruski slijed.
Poput Korobova, ni njegovi prethodnici nisu poživjeli
Sve to, kao i nimalo dobroćudne spletke pripadnika konkurentske civilne obavještajne službe SVR koji su bili uvjereni da se GRU pretjerano razmahala pa je bilo potrebno poduzeti korake radi ponovne uspostave ravnoteže u obavještajnoj zajednici, utjecalo je na pojavu, razvoj i ishod iznenadne bolesti generala Korobova.
Tako se donedavno zdravi i vitalni general pridružio nekolicini bivših čelnika te službe koji nisu poživjeli ni onoliko koliko statistika predviđa za prosječnog Rusa. Korobov je na mjestu šefa GRU naslijedio generala Igora Serguna koji je na samu Novu godinu 2016. godine bio teško ranjen na tajnom zadatku u Libanonu da bi umro nekoliko dana kasnije. Bilo mu je 58 godina. Ne doživjevši očekivani životni vijek prosječnog ruskog muškarca u Siriji je 2010. godine, u nerazjašnjenim okolnostima, poginuo general GRU Jurij Ivanov. Zamjenik načelnika GRU Jurij Gusev poginuo je 1992. godine u prometnoj nesreći usred Moskve. I on je umro znatno mlađi od 69 godina. Pretpostavlja se da ta nesreća nije bila slučajna i da je bila povezana s njegovim poslom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kao što je bio Korobov, na američkom popisu osoba protiv kojih se primjenjuju sankcije nalazi se i njegov nasljednik na čelu GRU vice admiral Igor Kostjukov. Osim neredom koji treba pospremiti, Kostjukov je vjerojatno zaokupljen i pitanjem o tome hoće li on, za razliku od svoja dva prethodnika, poživjeti barem onoliko koliko službena statistika predviđa za prosječnog Rusa.
Čudna smrt šefa obavještajne službe, razotkriveni špijuni i panika u Rusiji. Kovačević, bivši ambasador, ima detalje
Telegramov Božo Kovačević, nekadašnji veleposlanik u Moskvi, o pozadini iznenadne smrti Igora Valentinovića Korobova
Donedavni načelnik te službe Igor Valentinović Korobov umro je 21. studenog od posljedica duge i teške bolesti, kako je napisano u službenom priopćenju Ministarstva obrane. Oni koji su vidjeli snimke sa svečanog obilježavanja stogodišnjice osnivanja te službe 5. studenog nisu mogli steći dojam da je general bolestan, a osobito ne da je iznuren dugotrajnim bolovanjem. Stasit, okretan, energičan i uvjerljiv šezdesetdvogodišnji general je izgledao bolje nego većina muškaraca njegove dobi i ničim nije pokazivao da bi uskoro mogao umrijeti prirodnom smrću
Očekivani životni vijek muškaraca u Ruskoj Federaciji je 69 godina. To je, dakako, prosjek. Mnogi umiru u daleko mlađem uzrastu što od bolesti, od alkohola ili bijede, što u raznim nesrećama ili kao žrtve ubojstava. Prosjek održavaju oni koji žive duže. Među tima koji žive duže su pripadnici političke, vojne, estradne i kulturne elite. Ali pripadnost jednom dijelu elite je, čini se, povezano s ozbiljnim rizikom da se neće doživjeti ni očekivani prosječni životni vijek. To se odnosi na rukovodioce ruske vojne obavještajne službe GRU.
Donedavni načelnik te službe Igor Valentinović Korobov umro je 21. studenog od posljedica duge i teške bolesti, kako je napisano u službenom priopćenju Ministarstva obrane. Oni koji su vidjeli snimke sa svečanog obilježavanja stogodišnjice osnivanja te službe 5. studenog nisu mogli steći dojam da je general bolestan, a osobito ne da je iznuren dugotrajnim bolovanjem. Stasit, okretan, energičan i uvjerljiv šezdesetdvogodišnji general je izgledao bolje nego većina muškaraca njegove dobi i ničim nije pokazivao da bi uskoro mogao umrijeti prirodnom smrću.
Za poznavatelje ruskih prilika vijest o njegovoj smrti bila je zasigurno manje iznenađenje od obrazloženja da je umro od duge i teške bolesti. Ako je doista bila posrijedi bolest, ona je nastupila naglo, bez vidljive najave i, očito, trajala je jako kratko. Manje od tri tjedna. Pojava te kobne bolesti mogla bi se povezati s negativnim ocjenama rada službe kojoj je general bio na čelu i s neslužbenim glasinama o skoroj generalovoj smjeni koje su se u obavještajnim i političkim kuloarima mogle čuti posljednjih nekoliko tjedana. Svemu tome prethodio je niz neuspjeha GRU.
Zašto bi Rusi uopće sad ubili Skripalja?
Najzvučniji neuspjeh je, svakako, slučaj Skripalj. Kako je poznato, 4. ožujka ove godine u engleskom gradu Salisburyju bojnim otrovom Novičok otrovani su bivši dvostruki ruski i britanski agent Sergej Skripalj i njegova kćer Julija. Zahvaljujući pravovremenoj liječničkoj intervenciji otac i kćer su spašeni. Na britanske optužbe o ruskoj umiješanosti u taj pokušaj ubojstva ruske su vlasti reagirale oštrim demantijima i ukazivanjem da Britanci ne pružaju nikakve dokaze za svoje tvrdnje. Tako su 23. ožujka zajednički brifing za ambasadore akreditirane u Moskvi održali predstavnici Ministarstva vanjskih poslova, Ministartsva obrane i Ministarstva poduzetništva i trgovine.
Tom prilikom je Velika Britanija optužena zato što ruskim konzularnim službenicima onemogućuje pristup ruskim građanima koji su stradali u Velikoj Britaniji koja bi trebala biti odgovorna za njihovu sigurnost. Ruska je strana ukazivala na to da Britanci ne postupaju u skladu s odredbama Konvencije o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskog oružja i o njegovu uništenju. Ruski su predstavnici objašnjavali kako ne postoji nikakav razumljiv razlog i motiv zbog kojega bi Rusija, ionako izložena žestokim sankcijama, poduzela takav čin. Predstavnici ruske vlasti samouvjereno su izjavili da je incident u Salsburyju „uobičajeno isfabricirana protupravna avantura. Ostaje samo razotkriti tko je iza toga stajao i kakve je ciljeve slijedio.“
Doista, teško je bilo objasniti zašto bi Rusi željeli ubiti svog bivšeg obavještajca koji je bio raskrinkan kao dvostruki agent, osuđen na dugogodišnju robiju u Rusiji i na koncu 2010. pušten u Britaniju u sklopu razmjene za otkrivene ruske špijune-spavače u Americi i Britaniji. Bilo bi nelogično da Rusija, koja se svim silama trudi dokazati da ekonomske sankcije protiv nje nemaju uporište u međunarodnom pravu, poduzima korake povezane s velikim rizikom za svoj ionako poljuljan međunarodni ugled, a bez vidljive koristi za sebe. Tih dana su se u ruskom tisku mogli pročitati članci o kemijskom laboratoriju Porton Down, desetak kilometara udaljenom od kuće u kojoj je živio Skripalj, u kojemu se provode eksperimenti za britansku i američku vojsku. Skripalji su, prema tim verzijama, bili otrovani bojnim otrovom iz tog laboratorija kojem su bili namjerno ili nenamjerno izloženi.
Bizaran nastup agenata koji su glumili da su turisti
Ruski argumenti o britanskom izbjegavanju primjene međunarodnim pravom definiranih procedura u slučaju sumnje da su upotrijebljeni bojni otrovi kao i njihovo ukazivanje na to da Britanci optužuju Rusiju bez dokaza bili su uvjerljivi sve dok se nisu pojavile snimke dvojice ruskih državljana koji su u vrijeme trovanja Skripaljevih bili u Salsburyju. No, čak ni nakon što je britanska obavještajna služba objavila snimku dvojice sumnjivih ruskih turista u Salisburyju, Rusi nisu povjerovali da su raskrinkani. Ruski je predsjednik Putin, vjerojatno ne znajući da je Britancima već poznat identitet dvojica osumnjičenika, javno govorio da ti ruski građani nemaju veze s vojskom i da su britanske optužbe smiješne. Njegovu je izjavu trebao potvrditi krajnje neuvjerljiv televizijski nastup dvojice turista s britanske snimke koji su se predstavili kao poduzetnici Baširov i Petrov. Taj je nastup mnoge koji dotad nisu vjerovali u rusku umiješanost u trovanje bojnim otrovom naveo na pomisao da bi Rusija mogla imati veze s pokušajem ubojstva u Salsburyju. A kad su Britanci objavili da ta dvojica nisu poduzetnici i turisti, kako su se predstavili, nego agenti ruske vojne obavještajne službe Miškin i Čepiga, raspao se dotad uvjerljivi obrambeni gard predstavnika ruske vlasti.
Što se i zašto zbilo u Salsburyju, vjerojatno nećemo doznati u skoroj budućnosti. Nije nerazumno pretpostaviti da su Miškin i Čepiga imali zadaću špijunirati postrojenje u Porton Downu da bi, recimo, kompromitirali Ameriku i Britaniju koje, unatoč međunarodnim zabranama, razvijaju i proizvode kemijsko oružje. Moguće je da ih je Skripalj prepoznao i razotkrio pa su, želeći se zaštititi, odlučili eliminirati ga kao neugodnog i opasnog svjedoka. Ili su onamo doista doputovali samo da bi ubili Skripalja osvećujući se za tko zna kakav i kada počinjeni njegov grijeh prema ruskoj državi? Ako je zadaća bila neprimijećeno špijunirati Britance, ona nije bila izvršena. Ako je isključivi cilj bila eliminacija Skripalja, ni taj cilj nije ostvaren. Neovisno o tome što su i zašto ruski vojni obavještajci radili u Salsburyju, nikako se nije smjelo doznati da su oni tamo bili. A Britanci su razotkrili pravi identitet dvojice sumnjivih turista. Operacija Skripalj doživjela je potpuni fijasko.
Ciljane sankcije protiv osoba bliskih Putinu
Iznenadnu smrtnu bolest generala Korobova zasigurno su potaknule teške posljedice koje je slučaj Skripalj izazvao za rusku diplomaciju. Deseci ruskih diplomata proglašeni su nepoželjnim osobama u mnogim zemljama i protjerani u najkraćem mogućem roku. Ruske uzvratne mjere nisu mogle prikriti činjenicu da je uvjerljivo demantirano sve što su i najviši predstavnici ruske vlasti govorili u povodu slučaja Skripalj. No, na dušu generalu Korobovu ne stavlja se samo taj slučaj. Činjenica da su Amerikanci odlučili provoditi ciljane sankcije protiv osoba bliskih predsjedniku Putinu, a da pritom mnoge od tih osoba nisu javno eksponirane, jasno govori o tome da je Amerikancima jako dobro poznato tko je tko u ruskoj vlasti neovisno o službenoj poziciji u državnoj hijerarhiji. Drugim riječima, oni raspolažu informacijama kojima ne bi smjeli raspolagati.
Nedavno razotkriveni ruski pokušaji hakiranja Organizacije za zabranu kemijskog oružja u Nizozemskoj navode na pomisao da su ruski špijuni svakako željeli nadzirati i usmjeravati tijek međunarodne procedure utvrđivanja odgovornosti za trovanje u Salsburyju ako do njega dođe. Saga o ruskoj umiješanosti u američke predsjedničke izbore 2016. godine neugodna je za predsjednika Trumpa, ali činjenica da su otkriveni i imenovani mnogi koji su provodili ruske tajne cyber operacije za GRU je katastrofalna. Na popisu recentnijih promašaja svakako je i neuspjeli pokušaj državnog udara u Crnoj Gori, a čini se da je i u organizaciji demonstracija protiv grčko-makedonskog sporazuma o promjeni imena Makedonije utvrđen ruski slijed.
Poput Korobova, ni njegovi prethodnici nisu poživjeli
Sve to, kao i nimalo dobroćudne spletke pripadnika konkurentske civilne obavještajne službe SVR koji su bili uvjereni da se GRU pretjerano razmahala pa je bilo potrebno poduzeti korake radi ponovne uspostave ravnoteže u obavještajnoj zajednici, utjecalo je na pojavu, razvoj i ishod iznenadne bolesti generala Korobova.
Tako se donedavno zdravi i vitalni general pridružio nekolicini bivših čelnika te službe koji nisu poživjeli ni onoliko koliko statistika predviđa za prosječnog Rusa. Korobov je na mjestu šefa GRU naslijedio generala Igora Serguna koji je na samu Novu godinu 2016. godine bio teško ranjen na tajnom zadatku u Libanonu da bi umro nekoliko dana kasnije. Bilo mu je 58 godina. Ne doživjevši očekivani životni vijek prosječnog ruskog muškarca u Siriji je 2010. godine, u nerazjašnjenim okolnostima, poginuo general GRU Jurij Ivanov. Zamjenik načelnika GRU Jurij Gusev poginuo je 1992. godine u prometnoj nesreći usred Moskve. I on je umro znatno mlađi od 69 godina. Pretpostavlja se da ta nesreća nije bila slučajna i da je bila povezana s njegovim poslom.
Kao što je bio Korobov, na američkom popisu osoba protiv kojih se primjenjuju sankcije nalazi se i njegov nasljednik na čelu GRU vice admiral Igor Kostjukov. Osim neredom koji treba pospremiti, Kostjukov je vjerojatno zaokupljen i pitanjem o tome hoće li on, za razliku od svoja dva prethodnika, poživjeti barem onoliko koliko službena statistika predviđa za prosječnog Rusa.