Da dokaže svojima da nije beskoristan, bacio se na djedov vinograd. Sada je jedan od najboljih vinara u Hrvatskoj
Trapan je uvršten i u platformu priceless.com koja nudi večeru u društvu ovog poznatog vinara
Trapanova vina danas se poslužuju u elitnim njujorškim restoranima, wine barovima i vinotekama. A kako je sve počelo? Djed, inače vojno lice, oporučno mu je ostavio mali vinograd kojeg je odlučio spasiti kako bi roditelji prestali s pričama da ništa ne radi. 'I baš negdje u vrijeme berbe vidio sam u novinama da je ostalo još jedno mjesto na vinogradarstvu na Veleučilištu u Poreču i prijavio sam se', prisjeća se. 'Kako nisam previše učio, rekli su mi da nemam blage veze ni o čemu, ali da im se čini da imam talent za to...'
Na terasi vinarije Trapan u mjestu Šišan, desetak kilometara od Pule, za jednim stolom sjede i pijuckaju vino Britanci, za drugim Južnoamerikanci, a za trećim istarski vinar Bruno Trapan pokušava četiri djevojčice nagovoriti da doručkuju kako bi se poslije mogle kupati u velikom plastičnom bazenu u dvorištu. Prilazi nam ležerno odjeven, smješta nas za stol i donosi butelju pjenušca od Terana. Primjećujemo etiketu na kojoj piše che – non che. “Na talijanskom che znači da ima, a non che da nema. I zato na gornjoj polovici piše che, a na donjoj non che”, kroz smijeh nam govori dobro raspoloženi vinar. Objašnjava kako se prije mjesec i pol sporazumno rastao s bivšim chefovima, te je sa zaručnicom Irenom Šoštarić odlučio voditi restoran u sklopu vinarije.
“Iako se posluživala odlična hrana koju su pripremali vrhunski kuhari, nekako cijela priča nije zaživjela. Irena i ja smo sada deset mjeseci u vezi i kroz to vrijeme sam primijetio da odlično kuha”, govori Trapan kojemu je sinula ideja da ona počne kuhati za goste restorana. Iako je diplomirana ekonomistica uspio ju je, kaže, nagovoriti, a hranu rade samo na rezervacije tako da nema previše iznenađenja.
Za stolom nam se iz kuhinje, gdje je netom prije filetirala svježeg brancina, pridružuje Irena. Govori kako je morala još i djevojčicama složiti doručak. Pogledava prema stolu gdje cure doručkuju, a Trapan nam ih predstavlja. Osmogodišnje blizanke Luka i Luna su Irenine kćeri, a osmogodišnja Mare i desetogodišnja Rubi, koje su im tog dana iz Pule došle u posjetu, su njegove kćeri. “I sve su one moje cure!”, usklikne razdragano.
Kako je Irena počela kuhati za goste
Pokušavaju, kažu, u vinariji napraviti obiteljsku atmosferu. “Zapravo to se nekako spontano dogodilo. Evo, recimo sada kada nema škole, svi smo uključeni u biznis. Mnogo puta blizanke nose vrčeve s vodom ili iznose tanjure kada imamo puno gostiju. One same traže da ih se uključi i to ih zabavlja”, objašnjava Irena i dodaje da im u stanciju dolaze ljudi iz cijelog svijeta od Japana do Argentine. Prvi put je kuhala za goste restorana prije više od mjesec dana. Bio joj je to ogroman stres jer ju je dočekala kuhinja s jednom kuhačom i dvije pećnice s kojima nije znala baratati.
“Skupila se tu grupa od dvanaest ljudi i pripremila je ozbiljan menu od pet sljedova. Svi su prste oblizali nakon njezinih brancina, tatarskog od tune, bruschetta… To kako ona kuha nije normalno!”, uzbuđeno govori Trapan, a Irena se nadovezuje kako uopće nije kuharica, ali je zato veliki entuzijast i zaljubljenik u hranu. U svojoj kuhinji gotovo nikada ne koristi sol jer smatra da je svaka namirnica već ima dovoljno u sebi. I to se, kaže, pokazalo dobro jer su ljudi odlično prihvatili njezinu hranu.
“Do sada nitko nije tražio sol, maslinovo ulje ili papar. I to mi mnogo govori. Volim naglasiti namirnicu i za sada nam je glavna svježa riba. Imamo degustacijski menu koji se veže s vinima. Tako da većinu ribe i povrća pripremam u vinu ili u nekoj kombinaciji s vinom”, nabraja Irena koja se već dugi niz godina u Zagrebu bavi recruitingom i sektorom ljudskih resursa. Nedavno su odlučili da će se na jesen trajno preseliti u Šišan kako bi krenuli s ozbiljnim biznisom. “Gledali smo što se može preseliti. Vinarija ne može, a moja firma može i odlučili smo se na taj korak”, otkriva Irena.
Priča s vinima koju zaokružuju hranom
Pratimo je u kuhinju gdje priprema carpaccio brancina s redukcijom terana, gastro bruschette, te tatarski od tune na crumbleu s crnim vinom. Klasične deserte ne poslužuju, ali imaju iznenađenje za svoje goste. “Pitaju li nas gosti za desert, kažemo da imamo nešto puno bolje”, govori Irena i odlazi do frižidera po svježe Jakobove kapice. “Kombiniram ih s našom Malvazijom, maslinovim uljem i parmezanom, a poslužujemo ih bez kruha”. I zaista, nakon što smo ih probali, zaključili smo da je kruh u toj kombinaciji potpuno nepotreban, a te slatkaste školjke odlična su zamjena za desert. Trapan je uvršten i u platformu priceless.com na kojoj je moguće kupiti večeru u društvu ovog poznatog vinara. Na priceless.com korisnici Mastercard® kartica mogu odabrati ovo ili neko od preostalih pedesetak iskustava iz cijele Hrvatske – vožnju Zagrebom noću u starinskom Yugu, objed s poznatim hrvatskim kuharom tijekom vožnje balonom, otkrivanje tajni Dubrovnika tijekom Dubrovačkih ljetnih igara ili istraživanje podvodnog svijeta s trofejnom roniteljicom. Naime, ovi doživljaji se mogu kupiti samo na toj online platformi te predstavljaju najbolje od onog što Hrvatska nudi na potpuno nov način.
U kuhinji nam se pridružuje i Trapan. Umače šnite kruha u maslinovo ulje za pripremu bruschetta i govori kako je bio u kuhinji i s Tomom Gretićem i s pokojnim Andrejem Barbierijem. “Oni svi isprobavaju hranu i služe se okusom i mirisom , a Irena se služi samo mirisom. Nevjerojatno je da po mirisu može skužiti nedostaje li gorčine, šećera ili soli. Tisuću puta sam išao isprobavati i svaki put bi pogodila što nedostaje. Fascinantno mi je koliko joj dobro to uspijeva”, govori Trapan kojemu hrana, koliko god bila važna, ipak nije core biznis. “I zato ne štedimo na namirnicama. Široke smo ruke i hrana nam je čisti dodatak da zaokružimo tu cijelu priču s vinima.”
‘Vidjeli su da nemam blage veze ni o čemu’
Zanimljiva je priča kako se ovaj poznati vinar, čija se vina danas poslužuju u elitnim njujorškim restoranima, wine barovima i vinotekama, uopće počeo baviti ovim poslom. Studirao je, kaže, agronomiju u Zagrebu i bio je toliko nezainteresirani student da je u tri i pol godine položio svega nekoliko ispita. Kada je njegov otac to shvatio vratio ga je u Pulu gdje je morao pomagati majci u knjigovodstvenom servisu. Djed, inače vojno lice, oporučno mu je ostavio mali vinograd kojeg je odlučio spasiti kako bi roditelji prestali s pričama da ništa ne radi. “I baš negdje u vrijeme berbe vidio sam u novinama da je ostalo još jedno mjesto na vinogradarstvu na Veleučilištu u Poreču i prijavio sam se”, prisjeća se vinar čiji su talent profesori prepoznali već na prvoj godini studija.
“Kako nisam previše učio, rekli su mi da nemam blage veze ni o čemu, ali da im se čini da imam talent za to. I nekako se na drugoj godini faksa dogodio klik i znao sam čime se želim baviti”. Novac koji je dobio od bake i nešto od roditelja utrošio je na kupovinu prva četiri hektara vinograda pored Šišana.
“I tu sam prije trinaest godina posadio syrah. Bio sam prvi koji je tu sortu zasadio u Istri. Poslije mene su ga sadili Laguna, Geržinići, Degrassi.. i to je možda moj najbolji potez”, prisjeća se Trapan te dodaje kako su prva vina radili u centru Pule u garaži kuće njegovih roditelja. “Neka najbolja vina napravio sam tamo, a znali smo u tim skromnim uvjetima proizvesti i do 35 tisuća butelja”, priznaje Trapan. Prije devet godina dobio je priliku za kupnju zemljišta u Šišanu te je tada odlučio izgraditi objekt i vinariju.
Njegova boca Terana u New Yorku je 80 dolara
Danas posjeduje jedanaest hektara vinograda na odličnoj poziciji. Udaljeni su svega kilometar od vinarije u Šišanu, te kilometar i pol od mora. Uzgaja malvaziju, teran, cabernet sauvignon, merlot i syrah, a svoja vina izvozi u Veliku Britaniju, Ameriku, Japan, Njemačku. Više od dvadeset posto proizvodnje ide na izvoz, a nisu nezadovoljni niti prodajom kod kuće. Za uspjeh u poslu je, kaže, imao i puno sreće. “Za raditi ovakvu priču iz nule treba mnogo sreće i sretnih okolnosti. I tu mi je mnogo pomogao Ivica Matošević. Obojica smo iz istog kvarta iz Pule, i on mi je bio sklon otkad sam se pojavio na vinskoj sceni”. Zajedno su se, kaže, odlučili boriti s opinion makerima i prije desetak godina su krenuli osvajati tržište koje je bilo rezervirano samo za najveće face.
“Potrošili smo mnogo novca na sva ta putovanja i sad vidimo da se taj trud isplatio. I to ne samo za nas nego i za druge vinare. Iako smo sve to radili o svojem trošku, uvijek smo predstavljali Istru i Hrvatsku. Cilj nam je bio afirmirati cijelu našu vinsku priču”. Danas se njegova Malvazija u New Yorku prodaje za 50 dolara po boci, a Teran za osamdeset. U te zemlje probili su se s višim cijenama nego na domaćem tržištu. “Mi ciljamo na kvalitetu, a ne na kvantitetu, a kvaliteta se plaća. Proizvodnja nam je u potpunosti ekološka, a u vinima nemamo nikakvih dodataka”, govori Trapan i naglašava kako je to težak put.
Uz gastro bruschette na terasi u zalazak sunca, otvara i butelju Terana. Za kraj ga pitamo ima li najdraže vino. “A ne znam koje mi je najdraže. Sve su to moja dječica i vrlo ih je teško izdvojiti. Uvrijedio bih jedno kad bih rekao da mi je neko drugo bolje. Volim i crno i bijelo, a zadnje vrijeme sam sve više skloniji rozeu”.
Hrvatska se pridružila globalnoj platformi Mastercard Priceless® Cities koja okuplja više od 40 destinacija širom svijeta, dostupnih iz preko 82 zemlje, te nudi niz jedinstvenih i ekskluzivnih iskustava. Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing, u suradnji s partnerom Mastercard i po najvišim uredničkim standardima Telegram Media Grupe.