Da završim na respiratoru, da mogu birati, izabrala bih da me liječe ljudi kojima je - stalo

Super si prošao ako naletiš na takve jer oni će - čak i ako im manjka iskustva i znanja - izvrtjeti pola svijeta da nađu rješenja i odgovore na nejasna pitanja

A healthcare worker attends to a coronavirus patient at the Intensive Care Unit of the Principe de Asturias hospital in Alcala de Henares near Madrid on April 22, 2020. - Spain said another 435 people died in the past 24 hours, a slight increase in the figures for a second day running and bringing the overall death toll to 21,717. (Photo by PIERRE-PHILIPPE MARCOU / AFP)
FOTO: AFP

Iskustvo govori da se mirne duše možeš prepustiti samo onim profesionalcima koji jako drže do svog zanimanja, ma koje da ono jest. To su oni koji se noću bude zabrinuti jesu li poduzeli sve što je trebalo da stvari ispadnu kako treba i je li im nešto važno promaknulo. Koji ujutro idu na posao da naprave najbolje i da se daju do maksimuma

Brojke rasta sada su već takve da se pomalo moramo miriti s tim da svatko od nas može završiti na respiratoru. To je ružna spoznaja koja ti ne može uljepšati dan. Po broju zaraženih u odnosu na broj stanovnika, Hrvatska je skočila na treće mjesto među 50 europskih država, što indicira da mjere koje se ovdje provode nisu baš tako genijalne kako tvrdi naš Stožer.

Protekla 24 sata donose novi rekord: 2890 pozitivnih. Kod oboljelih koji imaju taj peh da više ne mogu bez umjetnih pluća, smrtnost je visoka. Danas javljaju da je opet umrlo 34 ljudi, najviše u Covid bolnici KB Dubrava i u KBC Split.

A doktorica Elizabeta Dvorski iz varaždinske bolnice upozorava da kod njih na respiratorima više nisu samo starije osobe nego ”uglavnom ljudi u četrdesetim i pedesetim godinama”. Takav razvoj događaja gura nam u glave crva koji ruje po našim mislima. Kako ću ja izaći iz svega ovoga? I hoće li zaglaviti netko od meni dragih ljudi?

Kome ćeš dopasti, to je lutrija

A pritom je očito da se ionako skromni ljudski i materijalni kapaciteti za oboljele od korone sve brže troše. Utoliko se mnogi naši građani svaki dan počinju pitati što bi bilo s njima da im zatreba bolničko liječenje u Covid odjelima za intenzivnu skrb. Jasno im je, dakako, da u takvoj situaciji ne bi mogli odlučivati kamo će, ni kod koga.

A da i mogu, kako bi znali reći gdje da ih se otpremi kad nemaju uvid gdje bi bili najsigurniji? Voze te gdje te voze i tamo ostaješ. Kome ćeš dopasti, to je lutrija. Ovih dana sam zato – naravno potpuno u prazno – razmišljala o tome kakve bih ljude htjela da se o meni brinu ako dobijem teški oblik korone, onaj koji je za respirator. I zaključila sam da je najveća sreća doći u ruke ekipi kojoj je – stalo.

Ljudi koji će izvrtjeti pola svijeta da nađu rješenja

To je zapravo ključno uvijek i kod svega. Da ti je stalo. Da na najbolji način uslužiš kupca. Da svojim rukama napraviš najljepši drveni stol na kome će nepoznata obitelj jesti svoje ručkove. Da projektiraš takvu zgradu koje će biti ukras grada i ugodan i siguran dom za stanare. Da porazgovaraš s ljudima prije nego im uvališ torbu Normabela. Da pravično i ljudski presudiš. I da sačuvaš živote koji leže u tvojim rukama.

Iskustvo govori da se mirne duše možeš prepustiti samo onim profesionalcima koji jako drže do svog zanimanja, ma koje da ono jest. To su oni koji se noću bude zabrinuti jesu li poduzeli sve što je trebalo da stvari ispadnu kako treba i je li im nešto važno promaknulo. Koji ujutro idu na posao da naprave najbolje i da se daju do maksimuma.

Super si prošao ako naletiš na takve jer oni će – čak i ako im manjka iskustva i znanja – izvrtjeti pola svijeta da nađu rješenja i odgovore na nejasna pitanja. Takve često zovu luđacima i manijacima ovi koji gledaju samo na promaknuća i kako će što se što bolje opskrbiti od foliranja i nerada.

Ljudi kojima su bitnije klijentelističke prečice

Velike titule i naslovi u medicini, kao ni drugdje, često nisu garancija iako signaliziraju da jesu. Sto puta ti je bolje da dođeš na odjel liječnika i medicinskih sestara koji budno paze na svoje pacijente jer su ispravni i čestiti ljudi, jer im je stalo da ih izvedu iz zdravstvene krize na najbolji mogući način i jer nisu otvrdili na tuđu patnju, nego takvog profesora i primarijusa koga ”kreveti” zanimaju samo kao materijal za članke koje će napisati za neki simpozij.

Ne treba ti takav jer si za njega samo zanimljiv slučaj, dobar primjer i gola statistika. Hvala lijepa na velikoj doktorskoj faci koja preko stranke gazi svaku konkurenciju i sluša svaki mig iz političke vlasti. Taj me sigurno neće spasiti ako sam običan čovjek kome veza nije Vili Beroš ili Andrej Plenković. Neće ti takav ni dijete pogledati jer ga ni za čije dijete nije briga koliko za klijentelističke prečice u njegovoj karijeri. Uvalit će ga drugome.

Nered i kaos pod šefom Covid odjela

Samo hoće li te dopasti ti koje je briga za tebe i koji ti to stalno pokazuju da te ojačaju, ili ovi drugi koje pogone drugačije ambicije i koji će te samo hladno pribrojiti u suhe dnevne izvještaje za Nacionalni stožer? Ima tih brižnih mnogo. Reći će ti lijepu riječ koja je tako važna snaga za borbu s bolešću. Javit će se na telefon tvojima da ih utješe koliko mogu. Neće povlađivati šefovima ako misle da za tebe mogu učiniti još nešto povrh onoga što im je naređeno.

Čuli smo ih na onoj snimci sa sastanka iz KB Dubrava kako se uzbuđuju i žderu i kako im zadrhti glas zbog nereda i kaosa pod šefom Covid odjela dr. Ivicom Lukšićem koji sedam mjeseci nije našao potrebe ni vremena da se s njima ijednom sastane i pita ih za njihove probleme. E takve bih voljela da me spašavaju ako dođe do toga.

Ali, dakako, niti znaš, niti možeš znati gdje će te isporučiti ako ti temperatura skoči na 40. Svi ovisimo o golom slučaju. A ministar Beroš u međuvremenu je za v.d. ravnatelja cijele KB Dubrava imenovao upravo dr. Ivicu Lukšića. Tako da zebnja bude još veća i mir što manji.