OREŠKOVIĆ: Meni se kao početnici na političkoj sceni, gledajući što se na njoj događa, primjerice, gledajući kako zastupnici SDP-a prelaze Milanu Bandiću i daju podršku HDZ-ovoj parlamentarnoj većini, čini da je u samom početku ipak najvažnije prepoznati i upoznati ljude uz koje stojiš i koji stoje uz tebe. Dakle, dobro vidjeti koga uopće puštati u prve redove da se kasnije ne bi događale ovakve stvari koje građanima predstavljaju zadnji čavao u povjerenje u politiku i one koji obavljaju javne dužnosti.

Pa i da je prošlo šest mjeseci od moje najave ulaska u politiku, a nije baš toliko, proces formiranja tima je jedna od najvažnijih stvari i pretpostavka za bilo kakav ozbiljniji rad. Draže mi je sve te opasnosti istestirati sad, kad je sve skupa ispod radara javnosti, nego da sutra krenem proklinjati samu sebe i dan kad sam se uopće odlučila na ovaj korak jer sam krivim ljudima dala šansu da na račun društvenog kapitala kojeg nose pojedina imena i priče koja se stvara dođu u priliku obnašati vlast.

TELEGRAM: Nadao sam se da ćete u ovom razgovoru poručiti SDP-ovcima i ostalima – “kilavljenje” je gotovo, ovo su ljudi i ovo je program s kojim krećemo. Kad krećete?

OREŠKOVIĆ: Ne opterećujem se optužbama iz SDP-a da kilavim jer se određenim procesima, pa tako i odabirom suradnika bavim tek nekoliko mjeseci. S druge strane, njima se tako iskusnima, stranka raspada po šavovima, jer im visokopozicionirani članovi, njihove donedavne perjanice, postaju simboli političke trgovine. Razotkrivaju se posljedice loše kadrovske politike. SDP-ovcima nemam što poručiti, neka se sami bave pitanjima zašto više nisu glavna oporbena stranka, a ja ću nastaviti graditi svoju viziju kako stvoriti novu opciju kojoj će građani moći vjerovati da su čvrsta suprotnost svemu što HDZ predstavlja. Krećem početkom sljedeće godine. Kažu da je siječanj jedan od najdepresivnijih mjeseci, pa je baš zato taj mjesec pravo vrijeme za pokazati ljudima da se sigurno može drugačije.

TELEGRAM: Znači, novogodišnja želja je – pokrenuti stranku?

OREŠKOVIĆ: To više nije samo želja, u mojim očima je to je već realnost. Obećanje građanima da će ta stranka uistinu biti ona koja će građanima donijeti potrebne promjene.

TELEGRAM: Dobro, za donijeti promjene će trebati dobiti i nešto glasova.

OREŠKOVIĆ: Ljudi su spremni glasati ako im se za to ponude uvjerljivi razlozi. Nisu naši birači tako apatični i pali u beznađe kao što to pojedine opcije nastoje prikazati. Prilično sam sigurna da je ljudima – dosta.

TELEGRAM: Koga ćete im ponuditi početkom siječnja. Možemo li čuti konačno neko ime nekog tko će s vama biti u toj stranci, dosad je sve samo “Dalija, Dalija”?

OREŠKOVIĆ: Predstavit ću prije svega sadržaj, a onda, malo po malo, ljude. Većina onih koji su uz mene (kažem većina, a ne svi) nisu bili dosad u političkom životu. Javno iznošenje njihovih imena će sigurno izazvati medijski interes i potrebno je na to se pripremiti. Ti ljudi već nekoliko mjeseci prate kako izgleda moj život i…

TELEGRAM: I malo ih je strah.

OREŠKOVIĆ: Ne, nije. Ali, ne možete neke životne poteze povući preko noći, a da prije toga ne pripremite i sebe i svoju okolinu za sve što jedna takva odluka sa sobom donosi.

TELEGRAM: Dobro, za siječanj će valjda biti spremni?

OREŠKOVIĆ: Bit će spremni.

TELEGRAM: Znači, o ljudima zasad ništa. Što je s politikama koje ćete ponuditi biračima?

OREŠKOVIĆ: Ljudima treba ponuditi rješenja za ključne neuralgične točke koje vidimo svakog dana kao dokaz da nam država ne funkcionira. U siječnju 2019. godine niti jedna stranka neće imati izborni program za parlamentarne izbore 2020., pa onda nećemo ni mi. No, ono što je nužno jest pokazati ljude koji će biti spremni upustiti se u izazove i sposobni suvislo govoriti o problemima i rješenjima iz neke svoje branše. Ukratko, ako pričamo o zdravstvu treba pokazati ljude koji će nam objasniti kako je i zašto sustav krahirao, zašto nam se događaju tragedije poput ove nedavne u Metkoviću, zašto nam se u sustavu obrazovanja događa da su profesori postali ugrožena vrsta i zašto ono što se provodi kroz resorna ministarstva situaciju koja je prethodno bila loša još dodatno pogoršava. Pričat ćemo o problemima i kako ih početi rješavati i to ne u roku koji nadilazi okvir jednog mandata, nego o potezima koji mogu mijenjati stvari koji se mogu poduzeti sad i odmah.

TELEGRAM: Da sam dobio samo kunu za slušanje priča političkih pokreta u nastajanju koji precizno definiraju probleme društva imao bih lijepu svotu novca. Niti jedan od tih pokreta ili stranaka, međutim, nije ni došao u poziciju da doista mijenja stvari u Hrvatskoj. Kako konkretno kanite rješavati probleme koje dobro prepoznajete, kao uostalom i mnogi građani?

OREŠKOVIĆ: Svaki pokret nose ljudi. Ako oni u sebi nose integritet i znaju što treba raditi onda je šansa za uspjeh veća. Nije slučajno da su svi dosadašnji pokreti propali, jer uistinu nije lako napraviti politički start-up, bez financijskih sredstava, i suprotstaviti se kudikamo nadmoćnijim protivnicima, ne samo brojčano, nego i po resursima s kojima raspolažu i koje mogu upotrijebiti kako bi slomili bilo kakvu ideju u početku, ili kad im ona počne predstavljati realnu opasnost. Kako sve to skupa izbjeći i promijeniti, kažem, počinje od ljudi koji mogu uvjeriti birače da su bitno drugačiji od ostalih.

TELEGRAM: Ali nećemo sad o njihovim imenima, nego ćemo čekati siječanj.

OREŠKOVIĆ: Da. Ostavit ćemo da ta imena pomalo kapaju.

TELEGRAM: Svako kapanje počinje s prvom kapi…

OREŠKOVIĆ: (smiješak) Zasad neću odavati nova imena.

TELEGRAM: Idemo onda na konkretnije stvari koje se tiču politika. Zalažete se za smanjenje jedinica lokalne samouprave. Jeste li svjesni da će bilo kakvo okrupnjavanje tih jedinica izazvati ogromne otpore u javnosti? Primjerice, Zadar će teško pristati da Split bude glavni grad neke zajedničke županije, da ne govorim o stavu Istre prema eventualnom spajanju u veću regionalnu jedinicu?

OREŠKOVIĆ: Naravno da će biti puno otpora. Bolest na terenu je posljedica izbornog sustava kojem je u prvom redu politička manipulacija, a ne lokalni ili regionalni razvoj. Treba znati i da veliki broj jedinica lokalne i regionalne samouprave hrani jako puno usta na izravan ili neizravan način. Svi koji će ostati bez prilike da budu imenovani u trgovačka društva, školske, zdravstvene ustanove, parkove prirode i slično, imat će svoj izravan interes za otporom. S druge strane, nisam sigurna da će se buniti ostali građani.

Njima će trebati objasniti koje to usluge danas nemaju, ili im je kvaliteta loša zbog toga što država svoje resurse usmjerava na održavanje neučinkovitog aparata. Bit će dovoljno samo pobrojati službene automobile i druga slična sredstva po općinama, gradovima i županijama i usporediti njihov trošak s onim potrebnim za kupnju uređaja koji nedostaju u centrima primarne zdravstvene zaštite, a o kojima mogu ovisiti i životi. Prosječni građani kad je u pitanju njihova koža, njihovo zdravlje, dobro vide koliko nam je dogorjelo do noktiju i to treba dovesti u vezu s alokacijom resursa.

TELEGRAM: Mislite da je moguće da ti racionalni argumenti prevagnu nad identitetskima, poput onih “žele nam uzeti našu općinu, naš grad” – jer takvih će argumenata sigurno biti?

OREŠKOVIĆ: Ne treba puno mudrosti da se pobroje gradovi i općine koje drži HDZ. I zna se koja mašinerija i koja financijska sredstva, logistika i utjecaj na medije stoje iza te političke opcije. Sigurno je da će biti jako puno kontraargumenata, članaka, pa i stručnjaka koji će građane nastojati uvjeriti da ovakav sustav treba i dalje opstati. No, pitanje je umješnosti da se građanima doista racionalno objasni o čemu se radi, da je ovakav sustav neodrživ i nepotreban i da na kraju krajeva i trend iseljavanja pokazuje da nam država ne pruža ono što bi jedna moderna, suverena država trebala pružati svojim građanima za dobar i dostojan život. Radi se o pitanju opstanka, a ne samo racionalnog odabira.

TELEGRAM: Sad imamo dvadeset županija (plus Grad Zagreb). Konkretno, koliko mislite da bi ih trebalo biti?

OREŠKOVIĆ: Postoje studije, analize, eksperti koji su cijeli život uložili u to da osmisle što je u pitanje lokalne samouprave potrebno provoditi i kako. Nije političar taj koji će već u prvom tjednu dolaska na vlast reći, primjerice, “spojit ćemo Splitsko-dalmatinsku i Zadarsku županiju”. Bit politike je da iskaže političku volju i odredi smjer, a zatim pusti stručnjacima koji se tim područjem bave da otvore javnu raspravu i educiraju javnost, te da nacrtaju konkretna rješenja. Sve se to može u kratkom roku, jer analize već postoje. O gradovima i općinama, primjerice, nema smisla ni početi razgovarati, a da se za mišljenje ne pita jednog Ivana Koprića, kao i brojne druge stručnjake. Njih država treba početi konačno uvažavati. Treba koristiti njihove savjete i analize, a ne političke spinove koji će vući vodu na svoj mlin.

TELEGRAM: Naravno da ćete u svakoj raspravi imati stručnjake koji će se zalagati za svoja rješenja. Političar je taj koji mora presjeći i donijeti odluku.

OREŠKOVIĆ: Na politici je da odredi smjer i pravac i da omogući kvalitetnu raspravu, a ne da stručne radne skupine postoje samo forme radi. Smatram da je čak i pogrešno na samom početku imati sasvim detaljan i razrađen plan od kojeg se ne odstupa neovisno o tome što će se promijeniti protokom vremena. Bitno je imati jasan smjer, razloge za njega i onda dopustiti manevarski prostor za uvažavanje različitih argumenata.

Pitanje teritorijalnog preustroja, pritom, vuče i niz ostalih reformi koje određuju kako će zemlja izgledati za nekoliko desetaka godina i kao takvo nadilazi horizonte jednog mandata i jedne političke opcije, pa je opravdano i manjim političkim ustupcima tražiti što širi konsenzus. Treba početi gledati prostor kao zajedničko dobro i kako ga reorganizirati u cilju gospodarskog razvoja, a ujedno građanima objasniti kakva je neposredna korist od teritorijalnog preustroja koji će ići za tim da se neke manje jedinice pripoje u veće. Primjerice, samo na otoku Braču postoji sedam općina, dakle sedam načelnika, sedam ureda, sedam općinskih vijeća, svaki taj vijećnik dobiva nekakvu naknadu iz državnog proračuna. O čemu oni zapravo odlučuju?

TELEGRAM: Suočit ćete se s pitanjem što s tim ljudima. Smanjenje državne uprave i broja jedinica lokalne samouprave nužno vodi viškovima. Što, dakle, s tim ljudima?

OREŠKOVIĆ: Višku radne snage treba ponuditi mogućnost da privređuje u realnom sektoru. Svako područje treba kreirati vlastitu razvojnu viziju. To ćete moći onda kada kao država odlučite da svojim političkim sinekurama ne opterećujete razvojni potencijal područja. Država mora prepoznati potencijal pojedinih gospodarskih grana u određenim područjima i ljudima otvoriti priliku da investiraju u sebe i svoje poduzetničke pothvate. Ovako više ne ide. Ovo jede našu supstancu, koja je sad već oglodana do kosti. Radi se o pitanju samoodržanja, dakle, hoćemo li to stanje priznati sami sebi ili ćemo ostati narkomanski ovisnici koji uništavaju vlastiti organizam.

TELEGRAM: A Vi očito smatrate da će se ljudi odlučiti za promjenu. Moram primijetiti da imate ogromno povjerenje u racionalnost birača.

OREŠKOVIĆ: Imam želju i volju da se stvari počnu mijenjati. Racionalnost birača postoji, ali je umrtvljena paradigmom bezidejnosti. Najjednostavnije je ići linijom manjeg otpora i održavati status quo. Možda smo to sebi kao društvo mogli priuštiti prije deset, možda čak i prije pet godina, ali Hrvatska 2020. nema nikakvu šansu ako svaki pojedini građanin ne kaže da bitka za bolje društvo počinje sad i odmah i to prije svega odricanjem od vlastitog komoditeta.

TELEGRAM: Stvarno mislite da je situacija toliko loša da će natjerati građane Hrvatske da se počnu mijenjati?

OREŠKOVIĆ: Prije nekoliko dana je umro jedan mali dječak zato što nije bilo dobrog liječnika koji ga može savjesno pregledati. Živim u nadi, pa makar se ona ispostavila iluzijom, da su se ljudi ipak počeli buditi jer na svojoj koži osjećaju da je sustav bjelodano nakaradan i da se bespovratno urušava.

TELEGRAM: Kako biste usporedili stanje u društvu danas, pogotovo nakon svega što se događalo u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i što se događa s prebjezima u Saboru, u odnosu vrijeme od prije nekoliko godina, dok ste vodili Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa?

OREŠKOVIĆ: Vratila bih se u 2014. godinu, u kojoj je GRECO (tijelo Vijeća Europe za borbu protiv korupcije – op.a.) usvojio 4. izvještaj o stanju korupcije. Ono što je tamo konstatirano kao napredak RH u ostvarivanju vladavine prava, između ostalog i u borbi protiv korupcije, su na žalost tempi passati koje nećemo tako skoro ponovno dostići. Razina korupcijskog djelovanja u Hrvatskoj je nadišla i neke države koje smatramo zemljama trećeg svijeta. Imamo situaciju u kojoj su procese donošenja odluka i sve javne politike preuzeli doslovno – birani ortaci.

Onog trena kad će naši građani shvatiti da nije premijer taj koji drži konce u rukama, a niti javnu dužnost obavlja na način da građanima polaže račune o svom radu, nego na tajnim sastancima u sitnim noćnim satima kroji zakone po volji financijskih i drugih interesnih krugova, onda će shvatiti i da smo svi pijuni u nečijoj podmukloj šahovskoj igri i da ćemo biti žrtvovani bez obzira na cijenu. To je stanje Hrvatske danas. Nikad nije bilo gore. I nikad nije bilo toliko očito da je nestao čak i onaj minimum srama, minimum bojazni da će se nekom nešto dogoditi nakon što se putem medija građani imali priliku na svoje oči uvjeriti u kojoj je mjeri netko obična – lopina.

TELEGRAM: Kritični ste prema odnosu policije prema migrantima i MUP-a prema pučkoj pravobraniteljici. No, kakvu bi politiku Hrvatska trebala voditi da ne postane novi hot-spot za migrante, odnosno da u nju ne dođe ogroman broj migranata kojima će naša brza administracija rješavati pitanja međunarodne zaštite i eventualnog transfera u druge zemlje?

OREŠKOVIĆ: Treba za početak pričati o brojevima, oni su znatno niži u odnosu na brojeve iz posljednjih nekoliko godina. Pitanje migracija se, s druge strane, treba rješavati na razini Europske unije i sigurna sam da će to biti jedno od ključnih pitanja izbora za Europski parlament. Ne vidim razloga zbog čega se politika u Hrvatskoj ne bi otvoreno zalagala za rješenja na razini EU. Ta Unija nije osnovana samo radi promicanja ekonomskih sloboda, nego se prije svega temeljila na shvaćanju ljudskih prava i vrijednosti ljudskog života neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Od tih smo vrijednosti danas odstupili i na njih smo zaboravili. Migrantska kriza je prije svega civilizacijsko pitanje. Europa onima koji bježe od rata i agresije treba otvoriti svoje granice. Države poput Hrvatske, na rubu Schengenske zone, trebaju se na razini EU se boriti za zauzimanje bitnog drugačijeg stava prema migrantskoj krizi.

TELEGRAM: Situacija je, međutim, takva da se to trenutno ne događa. Hrvatska se na svojim granicama pokušava snaći u takvoj, stvarnoj situaciji, s EU koja baš i nije solidarna i u kojoj bi mogla izvući deblji kraj, poput Grčke i Italije.

OREŠKOVIĆ: Čuju li se uopće glasovi koji će biti na tragu onoga što bilo koja vlast, bilo gdje na svijetu treba štititi? Treba štititi ljude. Prije svega ljude, a onda sve ostalo.

TELEGRAM: Ministar Božinović upravo i kaže da policija štiti sigurnost hrvatskih ljudi postupanjem na granici.

OREŠKOVIĆ: Ne, oni ne štite sigurnost hrvatskih ljudi jer ta sigurnost nije ugrožena migrantima. Nije za očekivati da će takav ministar i njemu slični kakvih ima u Europi, biti glas razuma i čovjekoljublja na međunarodnoj razini. Svaki problem se može riješiti ako za to postoji volja, a da bi ona postojala potreban je barem prvi glas koji će otvoreno reći kako stvari stoje. Migrantski val neće stati zato što ćemo mi nekoliko nesretnika opaliti pendrecima po leđima.

Imat ćemo problem ako ne osmislimo što ćemo dugoročno s tim ljudima. Hoćemo li kad se njih nekoliko stotina pretvore u rijeku od stotinu tisuća uistinu slati tenkove na granicu i misliti da ćemo time nešto riješiti? Sve ovo što sad provodi MUP i brojni političari sličnog profila u EU je samo dehumaniziranje ljudi. Tretiramo ih kao likove iz filmova o zombijima, koji prijete našoj dobrobiti. Ne, to nije Europa 21. stoljeća kakva bi trebala biti. Migracije neće stati, uostalom, i mnogi Hrvati su migranti i možda u ljudima koji dolaze iz nekih drugih zemalja treba tražiti priliku, a ne prijetnju.

TELEGRAM: Europska unija već dugo savjetuje Hrvatskoj uvođenje poreza na nekretnine, kako bi se smanjio porezni pritisak na rad. No, već dvije Vlade su ga pokušale uvesti i – odustale.

OREŠKOVIĆ: Uvođenje tog poreza imat će svoje administrativne i tehničke poteškoće jer, nažalost, zemljišne knjige nisu sređene, pa se vraćamo na pitanje pravosuđa. No, uvođenje tog poreza je nužnost, ne samo zato što to traži EU, nego zato jer je potrebno rasteretiti rad, a ojačati porez na kapital. To ne znači da se jednako trebaju tretirati sve kategorije nekretnina, treba voditi računa o socijalno osjetljivim kategorijama koje imaju na raspolaganju samo jednu nekretninu. Građanima treba dobro objasniti koja je korist tog poreza i da oni od njega neće imati veliku štetu. Među onima koji će se pobuniti sigurno će biti vlasnici velikog broja nekretnina stečenih u postupcima ovrhe, a tu prvenstveno mislim na banke i na one koji su investirali u nekretnine u doba prije financijske krize. Naravno da je to jak interesni lobi koji će znati plasirati priču “evo nove represije prema građanima”, što su radili i dosad.

TELEGRAM: Trebaju li Hrvatskoj korišteni vojni avioni za pola milijarde dolara?

OREŠKOVIĆ: Slušajući vojne analitičare sasvim je jasno da HV-u treba modernija oprema, pa tako i avioni. Načelno nisam protiv toga da se napravi ono što se može, u trenutku kad se to može. Što se tiče ove konkretne nabave polovnih aviona, mislim da je to bila potpuno pogrešna odluka, donesena u krivo vrijeme, na krivi način i s krivim odabirom onog što se kupuje, od koga se kupuje i pod kojim uvjetima. Avioni koji su nabavljeni sasvim sigurno ne brane nebo od kojekakvih ugroza kako su se to svojevremeno u javnim obraćanjima hvalili ministar obrane i predsjednica Republike. Pogotovo ne u trenutku kad svi podaci ukazuju na to da se prava ugroza hrvatskih nacionalnih interesa krije negdje drugdje. U trenutku kad ljudi masovno iseljavaju jer svoja temeljna ljudska prava ne mogu ostvariti u granicama koje se navodno štite tim starim avionima, zapravo treba promisliti o tome što bi nam trebali biti prioriteti. Ukratko, bilo bi najbolje da se sporazum o nabavi ovih aviona što prije i bezbolnije poništi.

TELEGRAM: I da se ni ne ide u novi natječaj?

OREŠKOVIĆ: Meni i opciji koju stvaram ovog trena to sasvim sigurno ne bi bio prioritet. Sasvim sigurno ne prije nego se stanje značajno popravi u drugim neuralgičnim resorima, u zdravstvu, obrazovanju, mirovinskom sustavu. Kad tu postignemo drugačiji balans, damo privredi priliku da učinkovitije puni proračun, da država racionalnije troši prikupljena sredstva, e onda možemo vidjeti ostaje li nam nešto za nabavu aviona.

TELEGRAM: Znamo da za HDZ mislite da je najveći problem ove države, a za SDP nemate previše lijepih riječi. Vidite li u perspektivi mogućnost suradnje s dvije preostale jače stranke – Živim zidom ili Mostom?

OREŠKOVIĆ: Koliko god to možda pretenciozno zvučalo, a ne bih htjela da tako zvuči – Hrvatskoj treba nova prva opcija. Iako sam na vlastitoj koži osjetila teškoće stvaranja nove političke opcije, mislim da se mora naći načina da se napravi taj kvantni skok pa da ta neka nova opcija ne mora nužno razmišljati o tome s kim će koalirati i tražiti saveznike u ostatku postojećih stranačkih struktura. Da sam u bilo kojoj od njih vidjela dobrog saveznika ili potencijal, onda bih se toj opciji priklonila i pozvala sve ljude koje sad nagovaram da stanu u prvi red da se pridruže nekom već logistički razvijenom političkom krilu.

Što se tiče Živog zida suradnja s njima nije moguća jer nam nisu kompatibilni politički ciljevi. Oni se, primjerice, zalažu za izlazak Hrvatske iz EU, a meni se čini da je tamo Hrvatskoj itekako mjesto. Živi zid je jedan od onih glasova kojih po Europi ima mnogo i koji EU žele rastočiti kao takvu, a ja sam s druge strane jedna od onih koji žele tražiti jaču koheziju i povratak na ideje koje su postojale kad se EU stvarala. Što se tiče ostalih stranaka, postoje stranke i pojedinci kojima smo bliski i srodni, ali pitanje je tko će na narednim parlamentarnim izborima uopće prijeći izborni prag i teško je bilo što prognozirati. Koliko god su moje želje usmjerene prema tome da snaga nove opcije bude tolika da ni ne mora tražiti koalicijske partnere, u ovom trenutku je nemoguće o tome konkretno progovarati pa bi bilo bezobrazno i prognozirati tko bi nama mogao biti koalicijski partner. Vremena je još, uostalom, dovoljno da bilo što pet puta naraste i propadne. Možda je bolje fokusirati se na ono što je pred vratima, a to su europski izbori, dok ćemo ostale mostove prijeći kad do njih dođemo.

TELEGRAM: Mostove… Most vam je, čini se, nešto manje odbojan od Živog zida.

OREŠKOVIĆ: Što je uopće Most?

TELEGRAM: Parlamentarna stranka.

OREŠKOVIĆ: Naravno, ali ako pogledate njihove internetske stranice pronaći ćete tumačenje kako je Most prije svega ideja. O da… Čitala sam i čitam sve internetske stranice svih političkih stranaka, njihove programe, statute, tražim onu razliku između percepcije tih stranaka u očima prosječnog građanina i birača i onog što piše u stranačkim dokumentima.

TELEGRAM: Uh, obzirom na taj hobi, dosta se dobro držite.

OREŠKOVIĆ: To radim zato što ne postoji priručnik o tome kako osnovati uspješnu političku stranku. Postoji samo nešto što se može nazvati političkom intuicijom, za koju vidim da ju očito imam, a sve ostalo ovisi o tome koliko si spreman raditi. Upustiti se u politički život u Hrvatskoj, a ne poznavati dobro konfiguraciju terena je populistički i neozbiljno. Što se tiče Mosta, oni su mi kao ideja u trenutku svog nastajanja bili izrazito bliski.

Usuđujem se čak reći da su 2015. godine prije stekli povjerenje građana nego što su imali priliku međusobno upoznati jedni druge i steći međusobno povjerenje. E, tu se sad vraćamo na Peđu Grbina – evo zašto ničeg još nema nakon nepunih šest mjeseci. Potrebno je dobro, dobro testirati svoje vlastite snage prije nego što uopće uđete u prvi zavoj, u prvi politički osjetljiv trenutak, Jer, ako nisi spreman, jasno je da ćeš se raspasti. Nakon Mosta Hrvatskoj ne treba još jedan neuspjeli pokušaj i napravit ću sve što je u mojoj moći da se to ne dogodi.

TELEGRAM: Kad krećete u siječnju, znači da ste se dosad već dobro istestirali.

OREŠKOVIĆ: Jesam. Bilo je uspona i padova u ovih šest mjeseci i možda bi mi čak bilo i draže da je padova bilo još više, jer je to najbolja metoda učenja i jačanja. S tim da ti padovi nisu utjecali na povjerenje građana u politički sustav kao takav. Teško bih i privatno podnijela da nam se dogodi ono što se dogodilo s Mostom. Ta stranka će nakon sljedećih parlamentarnih izbora ili potpuno nestati ili postati marginalna, a sve zbog toga jer si nisu dali dovoljno truda da stvari dobro poslože u samom početku.

Koliko god se činilo da su problemi Hrvatske korupcija, pravosuđe, izborni sustav, obrazovanje… nemoguće je tvrditi da se politika može voditi bez ideologije. Svako pojedino pitanje polazi od određenog svjetonazora i ako taj svjetonazor ne dijeli zajednički nazivnik među najbližim suradnicima niti jedna politička odluka neće moći zapravo biti provedena do kraja. Most se, kako sada stvari stoje, od jedne široke lepeze nezavisnih lista i pojedinaca koji su u sebi objedinjavali nešto malo ljevije i nešto malo desnije stavove sveo na klerikalnu desnu struju. U situaciji kad još uvijek imamo HDZ kao stožernu desnu stranku, na tom dijelu političkog spektra jednostavno nema prostora za još jednu svjetonazorski sličnu snažnu opciju. Kad pričamo o samom programu Mosta, tu ima stvari koje i meni dobro zvuče, poput energetske politike.

Općenito, dosta stranaka ima segmente koji mi se načelno sviđaju, recimo HSS-ovo rebrandiranje. No, sve opet ovisi o ljudima. Kad promatram HSLS kroz Darinka Kosora ta stranka mi je u kategoriji onih s kojima nikako ne bih mogla surađivati, poput stranke Milana Bandića i HDZ-a. No, bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak, recimo, na lokalnoj razini radi stvari koje su mi izrazito bliske. I na njegovom primjeru se mogu pokazati oni potezi za koje smatram da mogu mijenjati društvo sad i odmah. Dakle, da se samo svaki trošak na razini pojedinog ministarstva učini transparentnim, lako dostupnim i pretraživim, na način da možete vidjeti trošak svakog poslovnog ručka plaćenog iz proračuna, pitat ćete se s kim je to ministar išao na ručak, zbog čega, zašto u taj restoran… Iskustvo je u nordijskim zemljama, koje su ionako imale kudikamo više standarde antikorupcijske politike od nas, pokazalo da su lako dostupnim i pretraživim javnim uvidom u sve detalje proračunske potrošnje, troškovi pali za 30-40 posto. Zamislite kakvu bi to revoluciju izazvalo u Hrvatskoj! A s obzirom na tehnologiju se može provesti za – tjedan dana.

TELEGRAM: Prvi sljedeći izbori su europski. Hoćete li biti na listi?

OREŠKOVIĆ: Hoću.

TELEGRAM: Imate li ostalih 11 imena?

OREŠKOVIĆ: Imam ljude koje bih željela vidjeti na toj listi, ali u trenutku kad želite privući ljude u svoju opciju ne možete im odmah reći, znate, sva su mjesta na listi za europske izbore zapravo već unaprijed podijeljena. Konačna odluka o tome tko će sve biti na toj listi treba se donijeti zajedno s ljudima koji čine određenu političku grupaciju.

TELEGRAM: Jedno pitanje na koje bih molio odgovor s kratkim da ili ne, štogod taj odgovorio nosio u budućnosti. Hoćete li se kandidirati za funkciju predsjednice Republike?

OREŠKOVIĆ: Eh… Točno sam znala što ćete me pitati i sad mi je žao što nisam odmah rekla “ne” prije nego što ste dovršili pitanje. Uglavnom, kako stvari sada stoje, odgovor je – ne.

TELEGRAM: O, pa to je vrlo zanimljiv odgovor. Jer, sadašnje stanje stvari se može i promijeniti…

OREŠKOVIĆ: Da… Može. Ali meni predsjednički izbori, u smislu moje eventualne kandidature nisu interesantni. Interesantni su mi europski, jer utrka za parlamentarne izbore počinje na njima.

TELEGRAM: A nastavlja se na predsjedničkima.

OREŠKOVIĆ: Točno. Pogotovo za novu opciju koja mora na sve moguće načine jačati svoju vidljivost na političkoj sceni, mora iskoristiti svaku priliku da građanima pojasni po čemu se razlikuje od ostalih i mora pronaći svoj put da dođe izravno do građana diljem Lijepe naše, da im iziđe ususret, stisne im ruku, pokuca na vrata i čuje što ih muči. Nije ista moja perspektiva i problemi iz odvjetničkog ureda u centru Zagreba s onom koje, primjerice, ima majka koja svoje dijete u ovim zimskim uvjetima šalje u školu koja je daleko i do koje nema osiguranog prijevoza.