Komentari

Dayton, 25 godina kasnije: Sporazum koji je okončao rat, ali je onemogućio stvarnu uspostavu mira

Daytonski mirovni sporazum 25 godina nakon što je potpisan i dalje planski onemogućava izgradnju iole funkcionalne države

Serbian president Slobodan Milosevic (2dL), Bosnian President Alija Izetbegovic (3dL), Croatian President Franjo Tudjman (4th L) and US Secretary of State Warren Christopher (R), initialize a peace accord 21 November 1995 between their countries at the conclusion of the Proximity Peace Talks at Wright Patterson Air Force Base near Dayton, Ohio. (Photo by PAUL J. RICHARDS / AFP)
FOTO: AFP

Daytonska Bosna i Hercegovina, koja je čak izgubila prefiks republika, prouzrokovala je i potvrdila čitav niz nepravdi... Posve je nejasno kako je moguće s jedne strane zagovarati pristupanje Europskoj uniji i posljedično život u Europi bez granica, a istovremeno biti opsesivno posvećen povlačenjima granica i razdvajanjem od ljudi koji su ti najbliži

Zanimljiva je ta stvar s odnosom Hrvata prema Daytonskom mirovnom sporazumu, 25 godina nakon što je potpisan i pretočen u Ustav Bosne i Hercegovine, a koji planski onemogućava izgradnju iole funkcionalne države. Naime, jednako većina onih u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj koje ta tema zanima, neskriveno su nezadovoljni položajem Hrvata u BiH.

A nezadovoljstvo je toliko da Čovićev HDZ uvjetuje formiranje vlasti u Federaciji izmjenama izbornog zakona, dok će famozna sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost u Hrvatskoj, koja je nakon dugog natezanja između premijera i predsjednika, zakazana za ovaj tjedan kao jednu od ključnih tema imati položaj Hrvata u BiH i odnos prema Daytonskom mirovnom sporazumu.

Nojevski pristup stvarima

Sve je to, naravno, legitimno i o svakoj temi se može i treba razgovarati racionalno, ali ipak je fascinantan taj nojevski pristup stvarima, zbog kojeg je onda nemoguće i pravilno postaviti problem, a kamo li ga i funkcionalno riješiti. Daytonski mirovni sporazum je, između ostalih, u inače jednako tužnom, koliko i bizarnom raspletu ratnog užasa u Bosni i Hercegovini, potpisao i Franjo Tuđman.

To je automatski povlačilo obavezu bosanskohercegovačkog HDZ-a da taj sporazum podrži u parlamentu, zajedno sa svim mjestima koje se sada doživljavaju kao problematične od strane hrvatske politike, a još i više s najproblematičnijim dijelom tog sporazuma kojeg nitko više i ne spominje kao problematičan, a riječ je o uspostavi Republike Srpske i faktičnoj legalizaciji zločina.

To isto, protiv čega se danas u svakoj prilici bune i bošnjački političari, potpisao je i Alija Izetbegović, što je također povlačilo obavezu zastupnika SDA da sporazum izglasaju, a isto su napravile i sve ostale stranke, od SDP-a pa dalje.

Problematiziranje ratne politike Tuđmana

Pojednostavljeno govoreći, prije nego uopće pređem na temu nefunkcionalnosti države, frustracije hrvatske politike, kako one koja u najvećoj mjeri reprezentira taj narod u BiH, tako i u Hrvatskoj, jeste u tome što je Republika Srpska legalizirana i uspostavljena u polovici zemlje, a Herceg-Bosna je ukinuta.

I to unatoč tome što su, koliko god bilo grozno voditi uopće raspravu o tome, razmjeri zločina počinjeni za ostvarivanje takve ideje bili puno veći kada govorimo o RS-u. Nitko ovo neće ovo ovako otvoreno reći, ali uzrok nezadovoljstva Daytonskim sporazumom i uređenjem Bosne i Hercegovine je upravo ovaj. Još zanimljivije je to što nitko od ovdje spomenutih ne želi problematizirati ratnu politiku Franje Tuđmana pa i ovaj potpis na mirovni sporazum i njegov sadržaj, niti okolnosti zbog kojih ga je potpisao, ali im konačni ishod smeta.

Tko je glasao protiv Daytonskog sporazuma

Protiv izglasavanja Daytonskog mirovnog sporazuma, upravo zbog uspostave Republike Srpske koja je značila prihvaćanje logike teritorijalne podjele zemlje i nagrađivanje etničkog čišćenja, genocida i ostalih zločina u parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine glasalo je tek par Posavljaka iz HDZ-a, koji se nisu htjeli povinuti stranačkoj direktivi i dići ruku za to da im zavičaj pripadne tom entitetu i moj otac koji je bio zastupnik SDP-a u toj prvoj višestranačkoj skupštini Bosne i Hercegovine.

Svi ostali su ga podržali, znajući da su u njega ugrađene sve mane koje onemogućavaju funkcionalnost zemlje. Zahvaljujući daytonskom ustrojstvu Bosne i Hercegovine funkcije države su svedene na minimum, a i taj minimum poput nadležnosti nad ključnim ustanovama kulture, kao što su Zemaljski i Historijski muzej, Umjetnička galerija ili ANUBIH ili sada za vrijeme pandemije nad obranom javnog zdravlja se na svakom koraku opstruira, a prava moć je koncentrirana u Banjoj Luci s jedne strane te u županijama/kantonima s druge.

Zagovaranje daljnje teritorijalne podjele zemlje

Što nas na koncu dovodi do najbitnijeg. Najveći broj hrvatskih stranaka i intelektualaca, kao i pretežan te sve veći dio crkve zapravo zagovara daljnju teritorijalnu podjelu zemlje po nacionalnom ključu, odnosno stvaranje trećeg entiteta, koji se taktički ne mora tako zvati, niti ponijeti opet ime Herceg-Bosne, ali zapravo bi značio uspostavu treće jedinice s hrvatskom većinom.

To bi po zagovarateljima te opcije zauvijek onemogućilo ponavljanje slučaja Komšić, koji doista jeste u predsjedništvo izabran većinom glasova Bošnjaka i spriječilo daljnju majorizaciju Hrvata. Inače je ova riječ majorizacija, kao i konsocijacija, jedna od popularnijih kod maloprije navedenih pojedinaca i institucija.

Prešućene razlike u odnosu na švicarski model

O konsocijacijskom modelu uređenja zemlje po uzoru na primjer Švicarske već više od desetljeća pišu oni s intelektualnim pretenzijama, od mostarskog časopisa Status, do Mirjane Kasapović sa zagrebačke politologije, opet cinično prešućujući ključno.

Tri konstitutivna naroda u Švicarskoj su svakako živjela koncentrirana na etnički kompaktnim područjima, dok je današnja takva situacija u Bosni i Hercegovini izravna posljedica strašnih ratnih zločina, a osnovni preduvjet što je takva faktična podijeljenost naroda u najvećem dijelu zemlje još uvijek prisutna jeste u tome što se sve napravilo da se jedan od rijetkih dobrih i ključnih aneksa Daytonskog mirovnog sporazuma ne provede. Radi se naravno o nesmetanom povratku ljudi u svoje sredine i domove.

Uporna konfrontacija s bošnjačkom politikom

Ono što sada zapravo imamo na stvari je sljedeće. Potpuno pristajanje HDZ-a pa i crkve na neupitnost Republike Srpske i nikakav položaj rijetkih preostalih Hrvata tamo, uz punu suradnju s Miloradom Dodikom na destrukciji državnih institucija i opstrukciji federalnih. Naravno, što god tko mislio o RS-u, taj entitet je legaliziran i neće biti ukinut, pa možemo reći da je prihvaćanje te činjenice racionalna stvar.

Ali ono što svakako nije racionalno je uporna konfrontacija s bošnjačkom politikom, jer bez suradnje s njom nema nikakve šanse da će položaj Hrvata, primarno u Federaciji, na bilo koji način zaštiti i učiniti boljim. Činjenica jeste da demografski trendovi jasno ukazuju na daljnji odlazak Hrvata iz BiH i da kod ljudi postoji realan strah od toga da će i zakonski postati manjina.

Međutim, ne postoji nikakvo racionalno utemeljeno objašnjenje koje bi spriječilo takav razvoj događaja na način da se formira nekakva teritorijalna većinski hrvatska jedinica u onim krajevima Hercegovine u kojima su Hrvati ionako oduvijek bili većina i imaju neupitnu vlast.

Opsesivna posvećenost povlačenjima granica

Pored toga što to ništa ne bi riješilo i značilo bi definitivno pristajanje na lažnu tezu o nemogućnosti zajedničkog življenja naroda koji stoljećima zajedno žive, po tko zna koji put bi Hrvate iz Bosne koji bi većim dijelom ostali izvan te jedinice osudili sada i konkretno na položaj nacionalne manjine.

Daytonska Bosna i Hercegovina, koja je čak izgubila prefiks republika, prouzrokovala je i potvrdila čitav niz nepravdi i notorna je stvar da taj sporazum jeste okončao rat, ali je onemogućio stvarnu uspostavu mira, no posve je nejasno kako je moguće s jedne strane zagovarati pristupanje Europskoj uniji i posljedično život u Europi bez granica, a istovremeno biti opsesivno posvećen povlačenjima granica i razdvajanjem od ljudi koji su ti najbliži.

Nastavite čitati