Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Piše: Petra Smoljak | Snima: Vjekoslav Skledar

Dekan Likovne akademije potjerao je, usred ciklusa, omiljenog profesora u mirovinu. Studenti se ozbiljno bune

Novi skandal na Sveučilištu u Zagrebu. Studenti su ostali bez mentora zbog odluke Akademije koja nije ni uskladila svoj statut sa Sveučilištem

Telegram je u posjedu protestnog pisma koje su, sa 61 potpisom, studenti poslali dekanu zbog odluke da ne produlji radni odnos poznatom slikaru Damiru Sokiću. ‘Prilikom upisa studenti su imali pravo i priliku birati svog mentora te su neki od njih upisali slikarstvo kako bi bili baš u njegovoj klasi’, pišu između ostalog. Dekan ih je međutim ignorirao i tako su mnogi ostali bez mentora

Prošlotjedni događaji na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, pokrenuli su studente na protest. Vijeće Akademije odlučilo je profesora slikarstva, Damira Sokića, poslati u mirovinu, iako je još najmanje godinu dana trebao biti mentor slikarstva studentima na diplomskom i doktorskom studiju. Njegovih šestero studenata se pobunilo, a uskoro im se pridružilo još 55 kolega. Tako je dekanu Tomislavu Buntaku uručeno protestno pismo sa 61 potpisom. Čekali su reakciju, no nisu je dobili. I zato je na Telegramov mail u utorak stigla anonimna poruka u kojoj piše kako studenti žale za svojim profesorom, te kako ih je dekan prilično hladno izignorirao. Jedini odgovor koji su dobili od Vijeća bio je: “Ovo pismo studenata nas ne obvezuje”.

Uspjeli smo stupiti u kontakt s nekim od studenata, ali nitko od njih nije htio javno istupati. “Ne poznajemo novog dekana i bojimo se potpuno javno djelovati”, bio je jedan od odgovora. Profesor Sokić je, priča nam telefonski jedna studentica, nakon donesene odluke kojom ga se tjera u mirovinu i svih tih prikupljenih potpisa, došao na Akademiju na Jabukovac i na zidu sprejem napisao ‘Studenti hvala vam’. “Najviše nas je uzrujalo što naš glas očito nikome ništa ne znači. I sad se postavlja pitanje jesmo li mi tu zbog njih ili su oni tu zbog nas?”, pitaju se razočarani studenti. Telegram je u nekoliko navrata pokušao doći do dekana Likovne akademije, Tomislava Buntaka, no nije odgovarao na naše pozive ni poruke koje smo ostavili njegovoj tajnici.

‘Sve je nelegalno izglasano’

Nakon mailova koje smo primili te telefonskih razgovora sa studentima, odlučili smo se javiti i profesoru Sokiću. Isprva nije htio o tome razgovarati, no na kraju se ipak predomislio. “Ipak sam odlučio sve ispričati jer ovdje se ne radi o meni i mojem odlasku u penziju. Ja imam ionako posla preko glave. Ovdje se radi o jednoj nepravdi prema studentima i nelegalnim postupcima”, govori Sokić. Objašnjava kako se profesorima, s navršenih 65 godina, može produljivati radni staž po dvije godine. I to je moguće sve dok ima potrebe i interesa za tim. Za profesorom Sokićem, kako vidimo, bilo je potrebe i interesa jer zadnje dvije godine mentorira na diplomskom i doktorskom studiju studentima koji su ga samoinicijativno izabrali.

Grafit koji je profesor ostavio studentima

Postoji još jedan problem, govori nam Sokić, a to je da statut Likovne akademije nije usklađen sa statutom Sveučilišta u Zagrebu. Prije šest godina Akademija je dobila poruku sa Zagrebačkog sveučilišta u kojoj upozoravaju da mora uskladiti svoj statut s njihovim. Do danas to nisu učinili, tako da zapravo sve rade mimo statuta sveučilišta. Što se tiče produljivanja staža profesorima, u njegovom slučaju tvrdi Sokić, sve je napravljeno nelegalno.

“Inače o tom produljivanju staža odlučuje vijeće Akademije najobičnijim glasovanjem. Ovaj novi dekan Buntak, najprije je uveo tajno glasovanje, a onda sve napravio da ja ne dođem na tu sjednicu vijeća nakon što je odsjek iskazao potrebu za mnom i još jednim mojim kolegom”, govori Sokić i dodaje kako je novi dekan to pitanje prije sjednice vijeća gurnuo na katedru. “To je potpuno suludo jer se na katedri ne rješavaju tako velika pitanja. Osim toga, tamo se nalazi i jako puno asistenata. I tu je lobirao. Asistenti na katedri ne mogu biti članovi vijeća, a samim time niti imati pravo glasa. Dakle, on je na razini katedre postavio pitanje ide li moje produživanje staža na vijeće. To niti na jednom fakultetu ne postoji, jer oni koji nisu članovi tog tijela ne mogu prejudicirati odluku vijeća. Tako da su naši asistenti glasovali protiv mene i mojeg kolege. Kužite li koliko je to apsurdno? Umjesto da smo mi njih ocjenjivali, oni su ocijenili nas. I tako je on organizirao glasanje na katedri, zatim je došao na vijeće i rekao da ima odluku katedre i da glasaju za ili protiv te odluke”, objašnjava nam Sokić.

Pismo koje su studenti poslali dekanu

Čudi se i glavna tajnica Zagrebačkog Sveučilišta

“I tako je došlo do natpisa na zidu na Jabukovcu. Spontano sam to napravio. Razljutio sam se na vijeće akademije i onda sam otišao kupiti sprej i napisao to. Ujutro dođem, a neki studenti plaču, njih je raznježilo da im profesor šalje poruku. Onda su oni donijeli veliku rolu od stotinjak kila koju su odmotali i pričvrstili na zid. Napisali su ‘Dragi profesore :’ i stavili su dvotočku iza imena i rekli da nitko ništa ne piše, jer kao mene više nema tamo..”, govori Sokić i dodaje kako zna da se rade pritisci i na studente i na bivšu dekanicu Dubravku Babić, inače profesoricu s kojom je Sokić nekada bio u sukobu, a njihovih prepucavanja, prisjeća se, bili su puni novinski stupci i eter radija 101.

“Dakle ona s kojom sam se nekad sukobljavao rekla mi je da to ne možemo pustiti. Jer ako ovo pustimo gdje je kraj? To su mi rekli i još neki profesori. I danas smo nas nekoliko poslali odsjeku zahtjev za sastanak s tri točke dnevnog reda u kojima će se raspravljati o pitanjima studenata i o zakonskoj proceduri produljenja staža profesorima”, govori Sokić. Nedavno je Dubravka Babić otišla na zagrebačko Sveučilište, te ispričala Sokićev slučaj glavnoj tajnici. “I tajnica Sveučilišta, Heni Hajdić joj je rekla da drugi dan obavezno dođe sa mnom. Kada smo se pojavili, izvadila je zakon, sve nam je napisala, podcrtala i rekla da se pozovemo na te stavke”.

U kakvom društvu mi to živimo?

Profesor Sokić u svom ateljeu Vjekoslav Skledar

Sokić koji iza sebe ima i inozemnu karijeru, te iskustvo života u New Yorku, ponavlja kako njemu nije problem otići u mirovinu. No, neke stvari mu nisu jasne. “Evo, recimo nas profesore ocjenjuju studenti i naše napredovanje u poslu, kao i budućnost posla može ovisiti i o tim ocjenama. Ja, recimo zadnjih dvadeset godina imam čistu peticu”, naglašava umjetnik. Ovih dana je čuo i informaciju kako ima studenata koji ne žele na nastavu i na taj način iskazuju svoje nezadovoljstvo.

“Valjda su studenti prvi, valjda bi se i njih trebalo slušati ili se s njima razgovarati ili ih se barem obavještavati, a to ovaj dekan zaobilazi. Neki dan sam rekao kako se ti ljudi, svi ti studenti, nisu solidarizirali sa mnom nego sa svojih šest kolega. Svjesni su da to može i njih zadesiti. I sad se skupljaju oko mene kao pilići, jer su mladi, pa se valjda žele negdje pozicionirati. Ne želim sad tu pričati floskule o mladima, oni su samo stali ispred svojih kolega, ali ih nitko ne jebe. I pitanje je sad u kakvom društvu mi to živimo?”

Oduvijek u sukobu s tim dekanom

Sokić je u sukobu s Tomislavom Buntakom, odnedavnim dekanom, oduvijek. I nema tu, kaže, nikakvog problema na privatnoj razini. Sve što se događalo i što se događa ima veze s akademijom. Nikada, kaže, nije imao problema izreći svoje mišljenje i to ga je očito koštalo. ” Evo, primjerice, mi već godinama imamo praksu da najbolje studente zadržimo još godinu dana da polako rade diplomski kako ne bi završili na ulici. Na taj način imaju tu atelje, rade diplomski, izlažu radove… Dakle, to je neka praksa koja traje godinama. Sve dok nije došao Buntak i na jednom Vijeću rekao kako treba uvesti reda po tom pitanju. Pitao sam ga koji red? Ima jedan red za koji su neki ljudi jako sposobni, a to izgleda otprilike ovako ‘muški na jednu stranu, ženski na drugu stranu, djeca na treću stranu, abecednim redom i svi pravac u kupaonicu’. Jesi li čuo kad za doktora Mengelea? Upitao sam ga. I to su teške riječi. Ne znam što bih napravio da mi netko tako nešto kaže u lice. Ali on nije napravio ništa. Ostao je hladan kao špricer”, prepričao nam je Sokić jedno njihovo prepucavanje.

“Ne znam jeste li znali da je Buntak bio i glasnogovornik mons. Bozanića, institucije dogme. I sad biti dekan Akademije, dakle zadnjeg bastiona obrane, nekog ljudskog dostojanstva i nekakve slobode pomiješano u istoj osobi koja je usko povezana s institucijom dogme pokazuje koliko je ovo društvo bolesno. Nikad nisam pripadao niti jednoj stranci, družim se s ozbiljnim ljudima i fućka mi se za penziju, ali ja ne mogu mirno gledati da se ovakve stvari rade u jednoj umjetničkoj instituciji. U ovom slučaju ja ne stojim ispred studenata i ne govorim im što da rade. Oni se bore za svoj dignitet, a ja fala bogu jezičinu imam i tjerat ću svoje do kraja.”

Petra Smoljak
Telegram autor
12 članaka Više o autoru
Više s weba