Ako u Hrvatskoj radite pa dobijete upalu pluća i ne možete na posao, poslodavcu morate donijeti papire o bolovanju. Tko to ne učini, snosit ćete posljedice koje lako mogu značiti i otkaz. Kad mislite koristiti godišnji odmor, dužni ste to najaviti da biste dobili rješenje o tome koliko vas neće biti.
Dani se pedantno broje. Nije pametno prijaviti da idete na more dva tjedna, a ostati tri, jer vam se onda jako loše piše. Čak i ako vam umre majka, ne smijete samo ispariti s posla iako se podrazumijeva da vam je teško i da možete biti dezorijentirani.
Na radnom mjestu svako vam se odsustvo mora odobriti. Šef mora znati da izlazite iz ureda čak i ako su vas pozvali iz vrtića da hitno pokupite dijete koje povraća. Kad vam poslodavac da službeni auto da odete na teren, morate ga vratiti na vrijeme zajedno s putnim nalogom na koji ste točno prepisali kilometražu, kamo, koliko, zašto i do kada.
Imamo ih 1236, kao da nas je sto milijuna
To su normalna pravila ponašanja i nitko im se ne čudi. Privatne tvrtke drže ih se kao pijan plota, probaj zeznuti stvar pa ćeš vidjeti. U državnom i javnom sektoru disciplina je malo labavija, ali i tamo se ipak sve više traži red. Samo kad je u pitanju posebna povlaštena kasta župana i njihovih zamjenika, gradonačelnika, dogradonačelnika i općinskih načelnika – reda nema, a na njega se ne smiješ ni pozivati.
Diljem Hrvatske imamo ih ukupno 1236. Za razliku od svih drugih koji rade i iz čijih se plaća financiraju, sve te političke funkcije u 428 općina, 128 gradova i u županijama, oni mogu raditi što hoće, kad hoće i koliko hoće, a jednako tako slobodni su i ne raditi, piše danas Jutarnji list.
Ne samo da smo mi zemlja bogata dužnosnicima kao da nas ima sto milijuna, nego naši dužnosnici nisu nikome dužni polagati račune. Takav je, naime, zakon. Zakon samo za njih. Zove se Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kobasice i čvarci
Oni nisu obavezni čak ni dolaziti svaki dan na posao kao obični smrtnici, pa, naravno, onda niti voditi evidenciju o svojim radnim satima. Mogu kidnuti na vikend u srijedu, a da ih nitko ne smije pitati kamo su nestali. Bez bolovanja ležati doma do mile volje ako ih malo zagrebe grlo. Razvažati bilo kada djecu na slobodne aktivnosti. Presvući se svaki dan oko podneva u trenirku i opuštati se joggingom na svježem zraku. Mogu službenim autom voziti ženu u šoping u Beč i obitelj na skijanje.
Ne kažemo da svi to rade. Ali mogu što ih je volja pa se sumanute i neograničene beneficije obilato i besramno koriste. Sazna se povremeno koješta o toj njihovoj državi u državi, evo sada, recimo, čujemo sa suđenja Bandiću da se službenim autima išlo na kolinje gradonačelnikovoj sestri u Hercegovinu. Za praseće kobasice i čvarke kakve voli Bandićeva obitelj poveli su i specijalnog mesara iz Zagreba.
I onda se čudimo što će ti načelnik svake crne rupe u Hrvatskoj bez kanalizacije i asfalta pregristi grkljan ako takneš u stranku koja ga je posadila na njegovo dužnosničko mjesto. Nema lojalnosti do lojalnosti onoj svemoćnoj sili koja te je ni iz čega pretvorila u nešto, dala ti mjesečnu apanažu koja zna dogurati i preko 20.000 kuna i uz to prava da se ponašaš kao knez.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Eto zašto odlaze odlikaši
Mogu projektne ekipe doktora društvenih znanosti odmah prestati naporno mozgati o tome zbog čega iz Hrvatske odlaze jednako i odlikaši sa sveučilišnim diplomama kao i vrijedni majstori koji su odlično ispekli svoj zanat. Skoro 200.000 ljudi samo u ovih posljednjih pet godina, kažu statistike. Pa ljudi naprosto više ne žele gledati kako ih se ovdje cinično muze i kako ih se drži za budale. S obaveznom rukom na srcu ispod hrvatske zastave. Dobro znaju te ruke zašto se polažu na grudi, nema takve domovine kakva je Hrvatska njima.
I zato se ovdje narodu pričinja da iz neke druge galaksije dolaze vijesti kako je nova predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen našla apartmančić od 25 kvadrata blizu svog ureda pa će u njemu stanovati sve dok je na funkciji. Ili da papa Franjo živi u 50 kvadrata i nikad ne ide u papinsku ljetnu rezidenciju u Castel Gandolfu. Ili da je švedski kralj Carl Gustaf svojim unucima, prinčevima i princezama, ukinuo apanažu koje ide iz proračuna, što su njihovi roditelji, kraljeva djeca, svesrdno podržali.
Možeš pogađati što naši nedostojni dužnosnički velmože misle o ovim čudacima koji se ovoliko susprežu razbacivati tuđi novac. Vjerojatno da su idioti. Premda smo idioti mi, hrvatski građani, koji tu bulumentu na bianco plaćamo i podnosimo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dok vi svaki izostanak morate pravdati poslodavcu, dužnosnici ne moraju ništa. Zašto? Jednostavno, takav je zakon
Eto zašto će ti načelnik svake crne rupe u Hrvatskoj pregristi grkljan ako takneš u stranku koja ga je učinila dužnosnikom
Zato se ovdje narodu pričinja da iz neke druge galaksije dolaze vijesti kako je nova predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen našla apartmančić od 25 kvadrata blizu svog ureda pa će u njemu stanovati sve dok je na funkciji. Ili da papa Franjo živi u 50 kvadrata i nikad ne ide u papinsku ljetnu rezidenciju u Castel Gandolfu. Ili da je švedski kralj svojim unucima upravo ukinuo apanažu iz proračuna, što su njihovi roditelji, kraljeva djeca, svesrdno podržali.
Ako u Hrvatskoj radite pa dobijete upalu pluća i ne možete na posao, poslodavcu morate donijeti papire o bolovanju. Tko to ne učini, snosit ćete posljedice koje lako mogu značiti i otkaz. Kad mislite koristiti godišnji odmor, dužni ste to najaviti da biste dobili rješenje o tome koliko vas neće biti.
Dani se pedantno broje. Nije pametno prijaviti da idete na more dva tjedna, a ostati tri, jer vam se onda jako loše piše. Čak i ako vam umre majka, ne smijete samo ispariti s posla iako se podrazumijeva da vam je teško i da možete biti dezorijentirani.
Na radnom mjestu svako vam se odsustvo mora odobriti. Šef mora znati da izlazite iz ureda čak i ako su vas pozvali iz vrtića da hitno pokupite dijete koje povraća. Kad vam poslodavac da službeni auto da odete na teren, morate ga vratiti na vrijeme zajedno s putnim nalogom na koji ste točno prepisali kilometražu, kamo, koliko, zašto i do kada.
Imamo ih 1236, kao da nas je sto milijuna
To su normalna pravila ponašanja i nitko im se ne čudi. Privatne tvrtke drže ih se kao pijan plota, probaj zeznuti stvar pa ćeš vidjeti. U državnom i javnom sektoru disciplina je malo labavija, ali i tamo se ipak sve više traži red. Samo kad je u pitanju posebna povlaštena kasta župana i njihovih zamjenika, gradonačelnika, dogradonačelnika i općinskih načelnika – reda nema, a na njega se ne smiješ ni pozivati.
Diljem Hrvatske imamo ih ukupno 1236. Za razliku od svih drugih koji rade i iz čijih se plaća financiraju, sve te političke funkcije u 428 općina, 128 gradova i u županijama, oni mogu raditi što hoće, kad hoće i koliko hoće, a jednako tako slobodni su i ne raditi, piše danas Jutarnji list.
Ne samo da smo mi zemlja bogata dužnosnicima kao da nas ima sto milijuna, nego naši dužnosnici nisu nikome dužni polagati račune. Takav je, naime, zakon. Zakon samo za njih. Zove se Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi.
Kobasice i čvarci
Oni nisu obavezni čak ni dolaziti svaki dan na posao kao obični smrtnici, pa, naravno, onda niti voditi evidenciju o svojim radnim satima. Mogu kidnuti na vikend u srijedu, a da ih nitko ne smije pitati kamo su nestali. Bez bolovanja ležati doma do mile volje ako ih malo zagrebe grlo. Razvažati bilo kada djecu na slobodne aktivnosti. Presvući se svaki dan oko podneva u trenirku i opuštati se joggingom na svježem zraku. Mogu službenim autom voziti ženu u šoping u Beč i obitelj na skijanje.
Ne kažemo da svi to rade. Ali mogu što ih je volja pa se sumanute i neograničene beneficije obilato i besramno koriste. Sazna se povremeno koješta o toj njihovoj državi u državi, evo sada, recimo, čujemo sa suđenja Bandiću da se službenim autima išlo na kolinje gradonačelnikovoj sestri u Hercegovinu. Za praseće kobasice i čvarke kakve voli Bandićeva obitelj poveli su i specijalnog mesara iz Zagreba.
I onda se čudimo što će ti načelnik svake crne rupe u Hrvatskoj bez kanalizacije i asfalta pregristi grkljan ako takneš u stranku koja ga je posadila na njegovo dužnosničko mjesto. Nema lojalnosti do lojalnosti onoj svemoćnoj sili koja te je ni iz čega pretvorila u nešto, dala ti mjesečnu apanažu koja zna dogurati i preko 20.000 kuna i uz to prava da se ponašaš kao knez.
Eto zašto odlaze odlikaši
Mogu projektne ekipe doktora društvenih znanosti odmah prestati naporno mozgati o tome zbog čega iz Hrvatske odlaze jednako i odlikaši sa sveučilišnim diplomama kao i vrijedni majstori koji su odlično ispekli svoj zanat. Skoro 200.000 ljudi samo u ovih posljednjih pet godina, kažu statistike. Pa ljudi naprosto više ne žele gledati kako ih se ovdje cinično muze i kako ih se drži za budale. S obaveznom rukom na srcu ispod hrvatske zastave. Dobro znaju te ruke zašto se polažu na grudi, nema takve domovine kakva je Hrvatska njima.
I zato se ovdje narodu pričinja da iz neke druge galaksije dolaze vijesti kako je nova predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen našla apartmančić od 25 kvadrata blizu svog ureda pa će u njemu stanovati sve dok je na funkciji. Ili da papa Franjo živi u 50 kvadrata i nikad ne ide u papinsku ljetnu rezidenciju u Castel Gandolfu. Ili da je švedski kralj Carl Gustaf svojim unucima, prinčevima i princezama, ukinuo apanažu koje ide iz proračuna, što su njihovi roditelji, kraljeva djeca, svesrdno podržali.
Možeš pogađati što naši nedostojni dužnosnički velmože misle o ovim čudacima koji se ovoliko susprežu razbacivati tuđi novac. Vjerojatno da su idioti. Premda smo idioti mi, hrvatski građani, koji tu bulumentu na bianco plaćamo i podnosimo.