Rijetko kad dokazi budu tako jasni i ima ih u tolikoj količini. Više je od pola milijuna, točnije 565.221 dokaz (u trenutku pisanja ovog teksta ima ih i sigurno još više) da je teritorijalna podjela Republike Hrvatske beživotna, birokratska i štetna besmislica. U ovom trenutku, dakle, otprilike svaki sedmi građanin (računajući i bebe, malodobnu djecu, umirovljenike, bolesnike i zatvorenike) RH ima e-propusnicu koja mu omogućava kretanje izvan mjesta prebivališta.
Jasno je da sama brojka, koja, ponovimo – i dalje raste, ideju o ograničenju kretanja s aspekta epidemiologije čini znatno slabijom, gotovo suvišnom. Kao i elementarnu logiku – gotovo milijun stanovnika Zagreba može se kretati po cijelom glavnom gradu, dok stanovnici općine s nekoliko desetaka stanovnika ne mogu do svoje njive koja administrativno spada pod susjedno selo, ili im za dolazak do pošte i bankomata treba propusnica za kretanje.
Pipkav teren
Bilo bi sjajno da se ovaj debakl, koji nadležni žele prikazati kao korak u borbi protiv kršenja mjera samoizolacije ili uspješan model primjene internetskih tehnologija u stvarnom životu, upotrijebi za početak ozbiljne i brze rasprave o dramatičnoj racionalizaciji teritorijalne podjele RH.
Ali, teško da će se u izbornoj godini vladajući upuštati na tako pipkav teren – svi su, naime, za smanjenje broja jedinica lokalne samouprave dok na bubanj ne dođe njihova. Stoga valja očekivati da će brojka od 565.221 odobrene e-propusnice i dalje rasti. Kvragu, nastavi li se ovim ritmom, za koji tjedan bi e-propusnica moglo biti koliko i birača u RH. Dakle, skoro više nego stanovnika.
Dosad je odobrena 565.221 e-propusnica; ima li boljeg dokaza da je ovakva teritorijalna podjela RH štetna besmislica?
S aspekta epidemiologije, ovolika brojka e-propusnica čini ideju o ograničavanju kretanja gotovo suvišnom
Bilo bi sjajno da se ovaj debakl upotrijebi za početak ozbiljne i brze rasprave o dramatičnoj racionalizaciji teritorijalne podjele RH
Rijetko kad dokazi budu tako jasni i ima ih u tolikoj količini. Više je od pola milijuna, točnije 565.221 dokaz (u trenutku pisanja ovog teksta ima ih i sigurno još više) da je teritorijalna podjela Republike Hrvatske beživotna, birokratska i štetna besmislica. U ovom trenutku, dakle, otprilike svaki sedmi građanin (računajući i bebe, malodobnu djecu, umirovljenike, bolesnike i zatvorenike) RH ima e-propusnicu koja mu omogućava kretanje izvan mjesta prebivališta.
Jasno je da sama brojka, koja, ponovimo – i dalje raste, ideju o ograničenju kretanja s aspekta epidemiologije čini znatno slabijom, gotovo suvišnom. Kao i elementarnu logiku – gotovo milijun stanovnika Zagreba može se kretati po cijelom glavnom gradu, dok stanovnici općine s nekoliko desetaka stanovnika ne mogu do svoje njive koja administrativno spada pod susjedno selo, ili im za dolazak do pošte i bankomata treba propusnica za kretanje.
Pipkav teren
Bilo bi sjajno da se ovaj debakl, koji nadležni žele prikazati kao korak u borbi protiv kršenja mjera samoizolacije ili uspješan model primjene internetskih tehnologija u stvarnom životu, upotrijebi za početak ozbiljne i brze rasprave o dramatičnoj racionalizaciji teritorijalne podjele RH.
Ali, teško da će se u izbornoj godini vladajući upuštati na tako pipkav teren – svi su, naime, za smanjenje broja jedinica lokalne samouprave dok na bubanj ne dođe njihova. Stoga valja očekivati da će brojka od 565.221 odobrene e-propusnice i dalje rasti. Kvragu, nastavi li se ovim ritmom, za koji tjedan bi e-propusnica moglo biti koliko i birača u RH. Dakle, skoro više nego stanovnika.