Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Piše: Drago Hedl | Snima: Vjekoslav Skledar

Država je ovu zgradu uništila i sad je poklanja Đakovu. Usput traži sitnicu: da zaboravi na sav novac koji mu je dužna

Možda je premijer na to mislio kad je najavio plan kako spasiti Slavoniju?

Nekoć impozantna, luksuzna peterokatnica upravne zgrade moćnog poljoprivredno industrijskog kombinata u kojem je radilo više od tri tisuće ljudi, s 8.000 metara četvornih poslovnog prostora, pretvorena je u ruglo. Potpuno devastiranu, uništenu i neupotrebljivu zgradu, u Đakovu poznatu kao Mimoza (što je kratica od ''mimo zakona'', jer je navodno sagrađena bez građevinske dozvole), država sada velikodušno poklanja Gradu Đakovu, no zauzvrat traži da se taj grad odrekne svojih potraživanja prema Republici Hrvatskoj u iznosu od 24.333.466,80 kuna. Drago Hedl donosi priču, snima Vjekoslav Skledar

Bezbroj se puta može čuti kako je država loš gospodar i kako se maćehinski odnosi prema vlastitoj imovini, no stanje u kojem se nalazi zgrada nekadašnjeg PIK-a Đakovo, u središtu tog slavonskog grada, dramatično pokazuje do koje mjere država ne mari za svoje vlasništvo.

Nekoć impozantna, luksuzna peterokatnica upravne zgrade moćnog poljoprivredno industrijskog kombinata u kojem je radilo više od tri tisuće ljudi, s 8.000 metara četvornih poslovnog prostora, pretvorena je u ruglo. Potpuno devastiranu, uništenu i neupotrebljivu zgradu, u Đakovu poznatu kao Mimoza (što je kratica od ”mimo zakona”, jer je navodno sagrađena bez građevinske dozvole), država sada velikodušno poklanja Gradu Đakovu, no zauzvrat traži da se taj grad odrekne svojih potraživanja prema Republici Hrvatskoj u iznosu od 24.333.466,80 kuna.

“Nije to nikakva odluka o darovanju, već kupoprodajni ugovor”, kaže Goran Soldo, donedavni predsjednik Gradskog vijeća Đakova. “Država, zapravo, Gradu Đakovu potpuno bezvrijednu zgradu želi utrapiti za više od 23 milijuna kuna. Potpisivanje takvog ugovora bilo bi vrlo štetno jer grad ne bi dobio ništa, a izgubio bi više od 23 milijuna kuna”, objašnjava.

Mimoza u centru Đakova Vjekoslav Skledar

Prijašnji gradonačelnik odbio je poklon

Odluka Vlade o darivanju poslovne zgrade nekadašnjeg PIK-a Đakovo datira još iz mandata Jadranke Kosor. Donesena je 29. rujna 2011., a za njeno provođenje bila je zadužena Agencija za upravljanje državnom imovinom. Ugovor s Gradom Đakovom trebala je potpisati tadašnja premijerka. No, Zoran Vinković, koji je u to vrijeme bio gradonačelnik Đakova, odbio je primiti takav poklon.

Sve je godinama stajalo na mrtvoj točki, ali na prošlogodišnjim lokalnim izborima došlo je do smjene vlasti pa je Vinkovića zamijenio sadašnji gradonačelnik Marin Mandarić (HDZ). Nedavno, iz ureda hrvatske Vlade u Grad Đakovo, s potpisom premijera Andreja Plenkovića, stigla je odluka o izmjeni odluke o darivanju te iste zgrade, donesena na sjednici 26. srpnja ove godine. S obzirom da se Vlada stalno hvali Projektom Slavonija, a premijer neumorno obilazi slavonske županije, gradove i općine kako bi pokazao brigu države za zapušteni istok Hrvatske, uza sve nevolje zahvaćen i pravom epidemijom iseljavanja, očekivalo se da Vlada za poklon neće tražiti onih 24,33 milijuna kuna.

No, izmjene koje je prošlog mjeseca usvojila Plenkovićeva Vlada bile su samo tehničke naravi: umjesto odredbe da je za provođenje odluke nadležna danas nepostojeća Agencija za upravljanje državnom imovinom, sada stoji da će je provesti Ministarstvo državne imovine, a umjesto bivše premijerke Jadranke Kosor, ugovor s gradom Đakovom potpisat će nadležni ministar Goran Marić.

Odriču se svih potraživanja prema RH

Ono što je Zoran Vinković godinama odbijao, sada je, čini se, spreman uraditi Marin Mandarić i s Ministarstvom državne imovine potpisati ugovor o poklanjanju zgrade. “Grad Đakovo je zainteresiran za darovanje poslovne zgrade, bivše upravne zgrade nekadašnjeg PIK-a Đakovo. Svojevremeno je Grad Đakovo prema ondašnjem Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, sada Ministarstvu državne imovine, slao zahtjev sa popisom državne imovine za koju je zainteresiran da se prenese u vlasništvo Grada. Između ostalih nekretnina među kojima su građevinska zemljišta, poljoprivredna zemljišta, poslovni i drugi objekti je i Mimoza.

 

 

Da bi riješili taj problem jedino što preostaje je dostaviti Ministarstvu državne imovine izjavu o odricanju svih potraživanja prema RH. S obzirom da Grad Đakovo ima obračunata potraživanja prema Republici Hrvatskoj, u tijeku je rješavanje tog pitanja. Očekujemo da će, nakon što riješimo pitanje potraživanja prema državi, biti riješeno pitanje darovanja i ostalih spomenutih nekretnina. One su u vlasništvu države, a važne su za gospodarski i svaki drugi razvoj grada”, odgovara za Telegram gradonačelnik Mandarić.

Za užasno stanje zgrade kriva je država

Za očajno stanje nekoć velebne zgrade koja više nije samo ruglo u središtu grada već i opasnost za građane, osobito djecu koja onamo mogu nesmetano ući i stradati (zgrada uopće nije ograđena niti na njoj stoji ikakvo upozorenje o prijetećoj pogibelji) isključivi je krivac država. Kada je nekadašnji PIK Đakovo, tada treći po veličini u Hrvatskoj, tijekom procesa privatizacije postao Đakovština d.d., pa ubrzo, s ogromnim dugovima, završio u stečaju, država je svoja potraživanja, među ostalim, naplatila i tada vrijednom upravnom zgradom.

Početkom dvijetisućitih mediji su bili puni priča o pljačkama u Đakovštini, među ostalim i misterioznim nestankom 800 vagona žita koje je pod nerazjašnjenim okolnostima nestalo iz silosa te tvrtke. Državi je tada bilo najvažnije smiriti prevarene seljake, njih više od pet stotina, koji su svoje žito uskladištili u silose Đakovštine odakle je isparilo. Trebalo je i nekako zbrinuti radnike koji su ostali bez posla. Tada je, puno prije onog famoznog braniteljskog šatora u Savskoj, sličan niknuo i u Đakovu, u kojem su radnici danonoćno prosvjedovali tražeći da ih država zaštiti. Tadašnjoj Vladi, koja se ”naplatila” zgradom bivšeg PIK-a Đakovo, posljednja briga bilo je sačuvati od devastacije to nekoć velebno zdanje. No, ipak, nekoliko godina zgradu su čuvala četiri zaštitara, a onda je valjda i to nekome bilo preskupo, pa su im dali otkaz.

Opasnost za djecu i prolazinike

Prazna zgrada, bez ikakvog nadzora, ubrzo postaje meta pljačkaša. Odneseno je sve što je iole bilo vrijedno, a sa cijele zgrade ukraden je i bakreni krov. Naravno, poskidani su radijatori, pokradene sanitarije, opljačkana kuhinja i restoran u sklopu zgrade, spaljene ili razvaljene tapecirane fotelje u kongresnoj dvorani s oko 400 sjedećih mjesta, provaljena vrata u sve nekadašnje urede, porazbijana stakla na prozorima, poskidana ili polupana rasvjetna tijela, a parket na podovima podigao se od kiše i u nekadašnjim uredima stvorio brežuljke… Jedino na zidovima, u nekoć reprezentativnom ulaznom predvorju još stoji mozaik od keramičkih pločica, posljednji trag nekadašnjeg sjaja, rad akademskog slikara Ivana Mršića iz 1983., vremena kada je reprezentativna zgrada sagrađena i stavljena u funkciju.

Opasnost za djecu (zgrada se dotiče đakovačkog parka) nije samo devastirano zdanje već i njen neposredni okoliš. S brojnih šahtova poskidane su rešetke i poklopci, pa dijete u igri ili neoprezan prolaznik lako u njih može upasti. Prije nekoliko godina u jednom od šahtova tada već opljačkane zgrade nađeno je i mrtvo tijelo mlađe žene. U početku se mislio da se radi o nesretnom slučaju, no policija je pronašla ubojicu koji ju je ondje sakrio.

Propala ideja o sjedinjavanju institucija

Jedno vrijeme, još tijekom rata, u poslovnoj zgradi tadašnjeg PIK-a Đakovo stolovao je general Đuro Dečak, tada zapovjednik Operativne zone Đakovo. Poslije toga dio zgrade koristila je županijska Veterinarska inspekcije i đakovačka ispostava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Po podovima danas posve uništene zgrade još se može naći na stotine zdravstvenih iskaznica, što dovoljno govori o radu tamošnjeg HZZO-a.

“Predlagao sam da u bivšu poslovnu zgradu presele sve državne, županijske i gradske institucije, te da građani sve mogu obaviti na jednom mjestu. Uz to, značajno bi se i uštedjelo jer neke od tih ustanova plaćaju najam iznajmljenog prostora. No, otpori su bili preveliki i u tome nismo uspjeli”, kaže za Telegram Zoran Vinković, bivši gradonačelnik Đakova.

Najisplativije je srušiti zgradu i prodati je

Nitko od naših sugovornika ne zna kada je donesena odluka da zgradu u vlasništvu države napuste zaštitari i praktično je izruče pljačkašima. Upravo je nevjerojatan nemar države prema vlastitoj imovini, a odgovornost za višemilijunsku nastalu štetu, naravno, nitko nikada nije postavio. Sada, država velikodušno poklanja zgradu, tražeći zauzvrat prebijanje potraživanja Grada Đakova u iznosu većem od 24,3 milijuna kuna, mada bi samo za odvoz krša iz zgrade i okolo nje, trebalo potrošiti nekoliko milijuna kuna.

Aktualni gradonačelnik Đakova Marin Mandarić, u odgovoru na Telegramov upit nije rekao što će Grad Đakovo učiniti s tom golemom zgradom u očajnom stanju, ako se s Vladom, odnosno Ministarstvom državne imovine, i uspije dogovoriti o sudbini svojih potraživanja. Zahvaljujući skandalozno nemarnom odnosu države prema nekoć vrijednoj imovini, ona je danas u takvom stanju da bi najisplativije bilo srušiti je, a građevinsko zemljište na kojem se nalazi, prodati zainteresiranom kupcu.

Drago Hedl
Istraživački novinar
63 članka Više o autoru