Ima logike. Prije malo više od pet godina, predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Vinkovci je na velikom stranačkom skupu zatražio prijevremene parlamentarne izbore. “Treba čim prije promijeniti nenarodnu, neokomunističku vlast”, vatreno je poručio Luka Burilović. Uskoro je gospodin Burilović napredovao – niti tri mjeseca kasnije postao je predsjednik Hrvatske gospodarske komore koju, eto, vodi već u drugom mandatu.
Ima, dakle, logike u tome da Burilović, koji je žestoko tražio smjenu “nenarodne i komunističke” vlasti, danas u tekstu za Večernji list, pišući o spremnosti Hrvatske za eventualnu novu gospodarsku krizu napiše kako je “Hrvatska u cijeloj Europi bila najviše pogođena prošlom krizom”. Jer, zašto bi čovjek koji je prije samo pet godina za vlast koju je izabrao narod tvrdio da je nenarodna, a za Zorana Milanovića (ej, Milanovića!) da je, ni manje ni više nego – neokomunist, danas previše mario za činjenice.
Grčki poučak
Mali problem je, doduše, to što Burilović danas nije samo lokalni HDZ-ov bukač, već predsjednik Hrvatske gospodarske komore, pa bi bilo makar pristojno da se u javnim istupima pobrine za fakte vezane za ekonomiju. Jer, priča o tome da je “Hrvatska u cijeloj Europi bila najviše pogođena prošlom krizom” je fake news bizarnih razmjera.
U zemlji u kojoj živimo s nezadovoljstvom posljednjih mjeseci zaključujemo kako smo se po razini BDP-a tek došuljali do pretkriznih razina. U Grčkoj, recimo, koja je bila članica Europske unije, a i zemljopisno u Europi zadnji put kad smo provjerili, ekonomija se od krize do danas smanjila za jednu četvrtinu. Dohodak građana za trećinu. Iselilo je 300 tisuća ljudi, a stopa nezaposlenosti i dalje je ogromnih dvadesetak posto.
Hrvatska, podsjetimo se malo stvarnosti, vapi za radnom snagom, iako je donedavno nezaposlenost bila jedan od glavnih društveno-ekonomskih problema.
Benzin za vatru malodušja
Lako sad čak i za to što Burilović u ostatku teksta rutinski poziva na daljnje reforme i još rutinskije nabraja stvari u gospodarstvu koje ga “vesele”, a koje su učinjene za mandata ove, njegove, valjda narodne i nekomunističke vlasti. Čovjek je očito i dalje politički aktivist, bez obzira na funkciju koju trenutno obavlja i kao takvog ga jednostavno valja tretirati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, inzistiranje na očito lažnom predstavljanju ekonomskog stanja – kao ovo oko zemlje koja je bila najviše pogođena krizom – djeluje poput polijevanja benzina na vatru malodušja koja ionako hara Hrvatskom (a koju je HDZ itekako marno potpaljivao za vrijeme oporbenih dana). Ta vatra rezultira još bizarnijim političkim populizmom, još gorom demografskom katastrofom i – o ironije, obzirom na temu Burilovićevog teksta koji je trebao ohrabriti spremnost ekonomije na novu krizu – još slabijom otpornošću na ekonomske poremećaje. Jer, tako to ide, potrošači koji očekuju najgore unaprijed smanjuju svoju potrošnju i tako, zapravo, pojačavaju galop krize.
Čaša vode
Stoga bi bilo bolje umjesto stalne plave pilule koja nam kazuje kako je “Apsurdistan” najgori u EU i kako Hrvatskoj nema spasa, popiti čašu čiste vode.
I baciti pogled na stvarne podatke. Po kojima je, recimo, kupovna snaga građana Hrvatske danas na razini one koju smo imali 2009. godine, kad je do Hrvatske došla globalna ekonomska kriza (što je tada vladajući HDZ uporno ljupko mjesecima odbijao priznati). U jedanaest zemalja EU je kupovna moć građana danas manja nego 2009. godine. Jedanaest. Što bi tek bilo da nismo bili “najviše pogođeni prošlom krizom”?!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dugo netko nije pričao baš tolike neistine o gospodarstvu kao šef Hrvatske gospodarske komore danas. Što je ovo bilo?
Okej, predsjednik HGK-a je korijenski HDZ-ovac, ali možda bi trebao pripaziti da ne govori baš ovolike neistine o gospodarstvu
U zemlji u kojoj živimo s nezadovoljstvom posljednjih mjeseci zaključujemo kako smo se po razini BDP-a tek došuljali do pretkriznih razina. U Grčkoj, recimo, koja je bila članica Europske unije, a i zemljopisno je bila u Europi zadnji put kad smo provjerili, ekonomija se od krize do danas smanjila za jednu četvrtinu. Dohodak građana za trećinu. Iselilo je 300 tisuća ljudi, a stopa nezaposlenosti i dalje je ogromnih dvadesetak posto.
Ima logike. Prije malo više od pet godina, predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Vinkovci je na velikom stranačkom skupu zatražio prijevremene parlamentarne izbore. “Treba čim prije promijeniti nenarodnu, neokomunističku vlast”, vatreno je poručio Luka Burilović. Uskoro je gospodin Burilović napredovao – niti tri mjeseca kasnije postao je predsjednik Hrvatske gospodarske komore koju, eto, vodi već u drugom mandatu.
Ima, dakle, logike u tome da Burilović, koji je žestoko tražio smjenu “nenarodne i komunističke” vlasti, danas u tekstu za Večernji list, pišući o spremnosti Hrvatske za eventualnu novu gospodarsku krizu napiše kako je “Hrvatska u cijeloj Europi bila najviše pogođena prošlom krizom”. Jer, zašto bi čovjek koji je prije samo pet godina za vlast koju je izabrao narod tvrdio da je nenarodna, a za Zorana Milanovića (ej, Milanovića!) da je, ni manje ni više nego – neokomunist, danas previše mario za činjenice.
Grčki poučak
Mali problem je, doduše, to što Burilović danas nije samo lokalni HDZ-ov bukač, već predsjednik Hrvatske gospodarske komore, pa bi bilo makar pristojno da se u javnim istupima pobrine za fakte vezane za ekonomiju. Jer, priča o tome da je “Hrvatska u cijeloj Europi bila najviše pogođena prošlom krizom” je fake news bizarnih razmjera.
U zemlji u kojoj živimo s nezadovoljstvom posljednjih mjeseci zaključujemo kako smo se po razini BDP-a tek došuljali do pretkriznih razina. U Grčkoj, recimo, koja je bila članica Europske unije, a i zemljopisno u Europi zadnji put kad smo provjerili, ekonomija se od krize do danas smanjila za jednu četvrtinu. Dohodak građana za trećinu. Iselilo je 300 tisuća ljudi, a stopa nezaposlenosti i dalje je ogromnih dvadesetak posto.
Hrvatska, podsjetimo se malo stvarnosti, vapi za radnom snagom, iako je donedavno nezaposlenost bila jedan od glavnih društveno-ekonomskih problema.
Benzin za vatru malodušja
Lako sad čak i za to što Burilović u ostatku teksta rutinski poziva na daljnje reforme i još rutinskije nabraja stvari u gospodarstvu koje ga “vesele”, a koje su učinjene za mandata ove, njegove, valjda narodne i nekomunističke vlasti. Čovjek je očito i dalje politički aktivist, bez obzira na funkciju koju trenutno obavlja i kao takvog ga jednostavno valja tretirati.
No, inzistiranje na očito lažnom predstavljanju ekonomskog stanja – kao ovo oko zemlje koja je bila najviše pogođena krizom – djeluje poput polijevanja benzina na vatru malodušja koja ionako hara Hrvatskom (a koju je HDZ itekako marno potpaljivao za vrijeme oporbenih dana). Ta vatra rezultira još bizarnijim političkim populizmom, još gorom demografskom katastrofom i – o ironije, obzirom na temu Burilovićevog teksta koji je trebao ohrabriti spremnost ekonomije na novu krizu – još slabijom otpornošću na ekonomske poremećaje. Jer, tako to ide, potrošači koji očekuju najgore unaprijed smanjuju svoju potrošnju i tako, zapravo, pojačavaju galop krize.
Čaša vode
Stoga bi bilo bolje umjesto stalne plave pilule koja nam kazuje kako je “Apsurdistan” najgori u EU i kako Hrvatskoj nema spasa, popiti čašu čiste vode.
I baciti pogled na stvarne podatke. Po kojima je, recimo, kupovna snaga građana Hrvatske danas na razini one koju smo imali 2009. godine, kad je do Hrvatske došla globalna ekonomska kriza (što je tada vladajući HDZ uporno ljupko mjesecima odbijao priznati). U jedanaest zemalja EU je kupovna moć građana danas manja nego 2009. godine. Jedanaest. Što bi tek bilo da nismo bili “najviše pogođeni prošlom krizom”?!