Moram priznati da dugo nismo gledali zabavnije scene i reakcije od onih koje premijer i hadezeovci isporučuju već dva dana, pokušavajući ponuditi uvjerljiv odgovor na izjave predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija o Istri i Dalmaciji kao talijanskim zemljama. To je zabavno iz tri razloga.
Prvi se odnosi na činjenicu da Tajani dolazi iz iste političke europske demokršćanske grupacije u koju spada i HDZ, drugi na to što se ovakav nacionalistički i falsifikatorski povijesni revizionizam ozbiljno ustalio u Hrvatskoj, upravo pod zaštitom pa i na poticaje iz vladajuće stranke, a treći zbog toga što je premijer Plenković istog tog Tajanija relativno nedavno predstavljao kao bliskog prijatelja.
Sva tri razloga su blisko povezana i zapravo nerazlučiva, zbog toga što u izvorištu imaju nerazrješiv problem nemogućnosti desnice da bude zaista internacionalna. To je tako, pored često uračunate nacionalističke isključivosti, zbog banalne činjenice da će se svi susjedni nacionalizmi kad-tad početi sporiti oko teritorija.
Sorry, ali većih domoljuba od antifašista nije bilo
Sve navedeno dovodi nas do nečega što hrvatska desnica, zajedno s HDZ-om ne želi zaista prihvatiti, a to je jednostavna povijesna činjenica da je ljevica, naravno uz masovnu podršku antifašistički orijentiranih građana, presudno spasila istočnojadransku obalu od talijanskog imperijalizma. Preciznije, odnosno rječnikom desnice govoreći, većih domoljuba od partizana i antifašista jednostavno nije bilo, a to svakako nisu bile ustaše koje je upravo Mussolini udomio i dovezao kao marionete u Hrvatsku u kojoj su trebali preuzet vlast, nakon što je Pavelić potpisao Rimske ugovore i izručio najveći dio Dalmacije Italiji.
To neprihvaćanje se, međutim ne zaustavlja tek na verbalnoj razini, nego se revizionizam iskazao i rušenjem tisuća partizanskih spomenika, posebno u Dalmaciji, afirmacijom ustaškog pozdrava i nacionalizma kao takvog od devedesetih do danas, tezama o Jasenovcu kao komunističkom logoru smrti, što se kao koncept proguralo u novi kurikulum iz povijesti i općenito ciničnim odnosom prema antifašističkom nasljeđu, koje se službeno obilježava i istovremeno aktivno razgrađuje.
Sve ovo nam je kao građanima Hrvatske dobro poznato i, naravno, potpuno ruši uvjerljivost svih ovih začuđenih poza koje su zauzeli iz vladajuće stranke. Očekivati pak da bi obračun s talijanskim povijesnim revizionizmom, mogao natjerati Vladu da konačno dokine bilo kakvu vrstu našeg povijesnog revizionizma, bilo bi naivno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ je, naravno, ukinuo Ulicu žrtava fašizma
Lako je stoga predvidjeti kako će se ovaj slučaj dalje razvijati. Ovdašnji nacionalisti će se još neko vrijeme prigodno pjeniti na talijanske, potpuno prešućujući antifašistički pokret koji je stvorio granice današnje Hrvatske, a posebno njegove vrijednosti, vodeći političari će davati izjave prepune diplomatskog rječnika, uputiti možda pokoju prosvjednu notu, sve će se vrlo brzo zaboraviti i stvari će nastaviti ići po starom.
Najbolja ilustracija za to kako konkretno izgleda to po starom, može nam pružiti baš primjer iz ovih dana medijski razvikanog Splita. U tom gradu je talijanska okupacija bila posebno brutalna, rastući proporcionalno s antifašističkim otporom, zbog čega su mnogi Splićani bili uhapšeni, mučeni i ubijani. HDZ-ova vlast je, pogađate, u gradu s takvim nasljeđem ukinula Ulicu žrtava fašizma i ta ista stranka se svo vrijeme od tada protivi tome da se ona vrati.
U Hotelu Park na Bačvicama, potpisana je kapitulacija Italije i u tom času je Split 17 dana bio najveći oslobođeni grad u Europi. Spomen-ploča koja je obilježavala taj događaj također je uklonjena početkom devedesetih i svi pokušaji kod novih vlasnika da se ona vrati na izvorno mjesto, rezultirali su neuspjehom. Ovakvih primjera ima još desetine, ako ne i stotine u čitavoj Dalmaciji i oni ponajprije svjedoče o nezrelosti i nesposobnosti dobrog dijela društva, mahom okupljenog oko HDZ-a koji ne želi konačno raskrstiti s povijesnim revizionizmom, na isti način kao i njihova ideološka braća s druge strane Jadrana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dugo ništa nije bilo zabavno kao bumerang koji se HDZ-u vratio zbog povijesnog revizionizma
To vam je tako, zbog banalne činjenice da će se svi susjedni nacionalizmi kad-tad početi sporiti oko teritorija
Najbolja ilustracija HDZ-ove politike baš je primjer iz ovih dana medijski razvikanog Splita. U tom gradu je talijanska okupacija bila posebno brutalna, rastući proporcionalno s antifašističkim otporom, zbog čega su mnogi Splićani bili uhapšeni, mučeni i ubijani. HDZ-ova vlast je, pogađate, u gradu s takvim nasljeđem ukinula Ulicu žrtava fašizma
Moram priznati da dugo nismo gledali zabavnije scene i reakcije od onih koje premijer i hadezeovci isporučuju već dva dana, pokušavajući ponuditi uvjerljiv odgovor na izjave predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija o Istri i Dalmaciji kao talijanskim zemljama. To je zabavno iz tri razloga.
Prvi se odnosi na činjenicu da Tajani dolazi iz iste političke europske demokršćanske grupacije u koju spada i HDZ, drugi na to što se ovakav nacionalistički i falsifikatorski povijesni revizionizam ozbiljno ustalio u Hrvatskoj, upravo pod zaštitom pa i na poticaje iz vladajuće stranke, a treći zbog toga što je premijer Plenković istog tog Tajanija relativno nedavno predstavljao kao bliskog prijatelja.
Sva tri razloga su blisko povezana i zapravo nerazlučiva, zbog toga što u izvorištu imaju nerazrješiv problem nemogućnosti desnice da bude zaista internacionalna. To je tako, pored često uračunate nacionalističke isključivosti, zbog banalne činjenice da će se svi susjedni nacionalizmi kad-tad početi sporiti oko teritorija.
Sorry, ali većih domoljuba od antifašista nije bilo
Sve navedeno dovodi nas do nečega što hrvatska desnica, zajedno s HDZ-om ne želi zaista prihvatiti, a to je jednostavna povijesna činjenica da je ljevica, naravno uz masovnu podršku antifašistički orijentiranih građana, presudno spasila istočnojadransku obalu od talijanskog imperijalizma. Preciznije, odnosno rječnikom desnice govoreći, većih domoljuba od partizana i antifašista jednostavno nije bilo, a to svakako nisu bile ustaše koje je upravo Mussolini udomio i dovezao kao marionete u Hrvatsku u kojoj su trebali preuzet vlast, nakon što je Pavelić potpisao Rimske ugovore i izručio najveći dio Dalmacije Italiji.
To neprihvaćanje se, međutim ne zaustavlja tek na verbalnoj razini, nego se revizionizam iskazao i rušenjem tisuća partizanskih spomenika, posebno u Dalmaciji, afirmacijom ustaškog pozdrava i nacionalizma kao takvog od devedesetih do danas, tezama o Jasenovcu kao komunističkom logoru smrti, što se kao koncept proguralo u novi kurikulum iz povijesti i općenito ciničnim odnosom prema antifašističkom nasljeđu, koje se službeno obilježava i istovremeno aktivno razgrađuje.
Sve ovo nam je kao građanima Hrvatske dobro poznato i, naravno, potpuno ruši uvjerljivost svih ovih začuđenih poza koje su zauzeli iz vladajuće stranke. Očekivati pak da bi obračun s talijanskim povijesnim revizionizmom, mogao natjerati Vladu da konačno dokine bilo kakvu vrstu našeg povijesnog revizionizma, bilo bi naivno.
HDZ je, naravno, ukinuo Ulicu žrtava fašizma
Lako je stoga predvidjeti kako će se ovaj slučaj dalje razvijati. Ovdašnji nacionalisti će se još neko vrijeme prigodno pjeniti na talijanske, potpuno prešućujući antifašistički pokret koji je stvorio granice današnje Hrvatske, a posebno njegove vrijednosti, vodeći političari će davati izjave prepune diplomatskog rječnika, uputiti možda pokoju prosvjednu notu, sve će se vrlo brzo zaboraviti i stvari će nastaviti ići po starom.
Najbolja ilustracija za to kako konkretno izgleda to po starom, može nam pružiti baš primjer iz ovih dana medijski razvikanog Splita. U tom gradu je talijanska okupacija bila posebno brutalna, rastući proporcionalno s antifašističkim otporom, zbog čega su mnogi Splićani bili uhapšeni, mučeni i ubijani. HDZ-ova vlast je, pogađate, u gradu s takvim nasljeđem ukinula Ulicu žrtava fašizma i ta ista stranka se svo vrijeme od tada protivi tome da se ona vrati.
U Hotelu Park na Bačvicama, potpisana je kapitulacija Italije i u tom času je Split 17 dana bio najveći oslobođeni grad u Europi. Spomen-ploča koja je obilježavala taj događaj također je uklonjena početkom devedesetih i svi pokušaji kod novih vlasnika da se ona vrati na izvorno mjesto, rezultirali su neuspjehom. Ovakvih primjera ima još desetine, ako ne i stotine u čitavoj Dalmaciji i oni ponajprije svjedoče o nezrelosti i nesposobnosti dobrog dijela društva, mahom okupljenog oko HDZ-a koji ne želi konačno raskrstiti s povijesnim revizionizmom, na isti način kao i njihova ideološka braća s druge strane Jadrana.