Đurović: Amerika je konačno skupila hrabrost da kandidira crnu ženu. Evo zašto je važno da je to Kamala Harris

Prvi put je crna žena kandidatkinja za potpredsjednicu Amerike; Biden je za svoju desnu ruku odlučio uzeti karizmatičnu i hrabru Harris

U kompliciranom i preteškom trenutku svoje povijesti – u pandemiji koja je odnijela više od 160 tisuća života, a zarazila čak pet milijuna, s ekonomijom u nezapamćenom kolapsu i usred rasnih prosvjeda koji su se pretvorili u odlučan pokret protiv rasizma i diskriminacije, Amerika se za snagu obratila najčvršćoj i najzapostavljenijoj grupi svojih građana – crnim ženama

Povijesni iskorak dogodio se u američkoj politici: prvi put je crna žena kandidatkinja za potpredsjednicu Amerike. Kruna karijere Joea Bidena trebalo je biti mjesto potpredsjednika prvom crnom predsjedniku Baracku Obami; no demokratski birači vratili su ga iz mirovine, uvjereni da je on njihov najbolji izbor da porazi Donalda Trumpa.

Biden je pak za svoju desnu ruku odlučio uzeti karizmatičnu, hrabru i britku senatoricu Kamalu Harris, kćer dvoje imigranata u prvoj generaciji – majke iz Indije i oca s Jamajke.

Moguća buduća predsjednica

Harris je prva Afroamerikanka koja se natječe za tu poziciju, tek četvrta žena koja uopće sudjeluje na američkim predsjedničkim izborima, prva osoba azijskog podrijetla na bilo kojoj od tih funkcija i potencijalno prva osoba u Bijeloj kući koja je u miješanom braku, s bijelcem Douglasom Emhoffom, koji bi pak mogao postati prvi Židov u nekoj od američkih “prvih obitelji”.

U kompliciranom i preteškom trenutku svoje povijesti – u pandemiji koja je odnijela više od 160 tisuća života, a zarazila čak pet milijuna, s ekonomijom u nezapamćenom kolapsu i usred rasnih prosvjeda koji su se pretvorili u odlučan pokret protiv rasizma i diskriminacije, Amerika se za snagu obratila najčvršćoj i najzapostavljenijoj grupi svojih građana – crnim ženama.

U trenutku kad se odlučuje o preživljavanju nacije, opstanku demokracije i budućnosti američkog projekta, Kamala Harris donosi zajedničko iskustvo afroameričkih žena, koje su preživjele i opstale u najgorim uvjetima američkog rasizma, seksizma i diskriminacije. Joe Biden ovim se izborom pretvorio u jednog od najvažnijih američkih političara posljednjih pola stoljeća; partnerstvo koje je s njim stvorio prvi crni predsjednik Biden pretvara u partnerstvo koje može dovesti do prve predsjednice i prve crne predsjednice.

Harris je imala ozbiljnu konkurenciju

Ovaj izbor nije bio jednostavan, jer Biden nije birao samo partnericu za vlast, nego je de facto trebao odlučiti o budućnosti Demokratske stranke; ako vam nije dosta “spašavanje američke demokracije od Trumpa”, dodajte u zadatke još i to! Pritisci s raznih strana bili su očekivani jer je zalog veći od obične izborne kalkulacije.

Još pretkraj predizbora u veljači bilo je jasno da bi potpredsjednica trebala biti žena; Biden je u zadnjoj debati protiv Bernieja Sandersa to javno i obećao. U obzir je navodno uzeo čak 11 kandidatkinja, koje je njegov tim temeljito provjerio. Kako su mjeseci prolazili, krug se nije sužavao, nego širio – ili je barem Bidenov tim to tako prikazivao.

Kamala Harris bila je favoritkinja od početka, a među ozbiljnijim kandidatkinjama bile su još senatorica iz Massachusettsa Elizabeth Warren, guvernerka Michigana Gretchen Whitmer, bivša ambasadorica u UN-u Susan Rice, kongresnica s Floride Val Demings, gradonačelnica Atlante Keisha Lance Bottoms.

Nije se konzultirao s Obamom?

Bidenova navada je da o svemu voli razmisliti još jednom, pa je izbor potpredsjednice ostavio za kolovoz, tjedan dana prije demokratske konvencije (koja se održava preko Zooma). Harris je saznala da je odabrana tek sat i pol prije objave, u utorak popodne, također u pozivu preko Zooma iz Bidenova podruma.

Izvori tvrde da Biden nije pitao Obamu što misli tko bi bio najbolji, a da je Obama navodno bio za Susan Rice; no, nema sumnje da je bivši potpredsjednik sa svojim bivšim šefom prošao osnovne parametre i analizirao tko ih zadovoljava. Zašto je onda odabrao Kamalu Harris?

Već je provjerena kandidatkinja

Prvi razlog, kažu iz Bidenova tima, leži u činjenici da je Kamala Harris temeljito provjerena na nacionalnoj pozornici. Kandidirala se za predsjednicu, a prije toga je izabrana za senatoricu iz Kalifornije, najveće američke države. To znači da su mediji i oponenti već prošli kroz glavne elemente njene biografije, pa tu ne bi trebalo biti neugodnih iznenađenja.

Osim toga, kao osoba koja je od lokalne tužiteljice u San Franciscu došla do mjesta glavne tužiteljice Kalifornije, pa senatorice – Harris dobro poznaje političku i izbornu borbu, iskusna je u kampanjama, javnim nastupima, prikupljanju novca, odnosu s medijima i debati. Prvo pravilo kod potpredsjedničkih kandidata je “Do no harm” – nemoj napraviti štetu; tu je Harris solidan izbor.

Tražio je partnera

Drugi element: Biden je tražio partnera u vladanju – osobu u koju ima povjerenja i koja je lojalna, ali i koja sutra može preuzeti vođenje države ako zatreba. U globalnoj pandemiji, 78-godišnjem predsjedniku treba mlađa potpredsjednica, osoba koja iznutra poznaje sistem. Biden je tražio “svojega Bidena”, tj. osobu koja će mu biti što je on bio svome šefu.

Barack Obama ga je odabrao zato što je imao političkog iskustva na nacionalnoj pozornici, kao dugogodišnji senator koji se dvaput natjecao za predsjednika. Prigovor koji se često spominjao ovih tjedana je da je Kamala Harris doista zbrljala svoju predsjedničku kandidaturu; toliko da je odustala dva mjeseca prije prvih predizbora. No, u očima Joea Bidena to nije bio problem – kako i bi, kad je on sam zbrljao čak dvije predsjedničke kandidature, 1988. i 2008. godine.

Konačno je kandidirana crna žena

Treći element ove kandidature je njena povijesna dimenzija. Prva crna žena dolazi na predsjednički listić u godini koja je bez sumnje najgora godina američke povijesti još od 1968. U tri zla koja su pogodila Ameriku, nitko nije stradao kao Afroamerikanci. Iznadprosječan broj smrtnih slučajeva od koronavirusa imaju – crnci; najveći postotak nezaposlenih u najgoroj recesiji još od Velike depresije 1930-ih – opet među crncima; najveći udio žrtava policijskog nasilja – također među crncima.

No, 2020. je u američkoj politici i godina nade: prosvjedi nakon policijskog ubojstva Georgea Floyda pokazali su snagu novog pokreta protiv rasizma i diskriminacije, koji nije samo pokret crnih Amerikanaca, nego pokret svih Amerikanaca – bijelih i crnih i smeđih, pokret koji podržavaju korporacije i banke i s čijim se političkim ciljevima slaže 67 posto građana. U takvoj atmosferi oživjelog Pokreta za građanska prava iz 1960-ih, (bijela) Amerika konačno je skupila hrabrost da na izborima kandidira crnu ženu.

Preuzeo je rizik

Joe Biden je tu pokazao da je veći nego što su mnogi očekivali. Nema sumnje da bi izbor bijele političarke – a pogotovo bijelog političara – bio sigurniji; povijesno, svaka kandidatura koja je uključivala barem jednu ženu je – izgubila. Izgubili su Walter Mondale i Geraldine Ferraro 1984., izgubili su John McCain i Sarah Palin 2008., izgubili su Hillary Clinton i Tim Kaine 2016. godine.

Biden je pokazao da je za veliki politički uspjeh – a ulazak prve žene u Bijelu kuću to bi doista bio – spreman preuzeti rizik kakav njegovi prethodnici nisu preuzimali. Hillary je bila žena, pa je uzela muškarca Kainea; Obama je bio crn, pa je uzeo bijelog Bidena. Biden je mogao uzeti koga je htio, ali je uzeo crnu ženu. Time je zbilja postao političar koji prenosi baklju – bio je potpredsjednik prvom crnom predsjedniku, a potom je za svoju potencijalnu potpredsjednicu uzeo prvu crnu ženu na toj poziciji.

Tragedije obilježile Bidenov život

Konačno, ovaj politički izbor ima i osobnu dimenziju: Kamala Harris bila je prijateljica Beaua Bidena, sina kojega je potpredsjednik izgubio 2015. godine. Upoznali su se dok je on bio državni tužitelj u Delawareu, a ona u Kaliforniji. Biden je imao velika očekivanja od Beauove budućnosti, vjerojatno i da uđe u visoku politiku i jednog dana se kandidira za predsjednika. No, u drugoj najvećoj tragediji Bidenova života, Beau je umro od zloćudnog tumora mozga s jedva 46 godina.

Bidenov život obilježila je prethodno još jedna tragedija – smrt njegove prve supruge i jednogodišnje kćeri. Dok su išli kupiti bor za Božić, u njihov auto se zabio kamion; Beau i brat Hunter su preživjeli. Bilo je to u prosincu 1972. godine, mjesec dana nakon što je Biden prvi put izabran u Senat. Rana smrt sina kojega je jednom ranije zamalo izgubio posebno je teško pogodila Bidena; i sam je priznao slabost prema Beauovim prijateljima.

Povijesna kandidatura

Prva velika odluka svakog budućeg predsjednika je izbor potpredsjedničkog kandidata. Iz tog se čina da iščitati karakteru potencijalnog budućeg predsjednika. Iz izbora Kamale Harris može se naslutiti Bidenova spremnost na hrabre iskorake i raskid s konvencijama koje stvaraju privid sigurnosti, ali ne rješavaju problem.

Potpredsjednici doduše rijetko budu od presudne pomoći, ali mogu učiniti veliku štetu – slavni primjer je Palin, čiji su neobuzdani nastupi, neznanje i nepripremljenost pokopali kandidaturu McCaina 2008. Iako je Biden potpredsjednicu birao tri mjeseca, završio je gdje su mnogi očekivali – Harris je, uz Elizabeth Warren, otpočetka bila favoritkinja. Pa iako je ona u dnevnopolitičkom smislu konvencionalan izbor, njena kandidatura je povijesna, a tu kombinaciju nije lako postići.

Warren je bila favoritkinja

Dugo se činilo da će se Biden odlučiti za Elizabeth Warren, umjerenu predstavnicu lijeve struje demokrata koja je s njim blisko surađivala nakon predizbora, a on je čak preuzeo neke njene politike. No, Warren je ispala iz igre zbog svega što se dogodilo u međuvremenu – koronavirusa i rasnih prosvjeda.

Uobičajena mudrovanja o predsjedničkom zdravlju i potpredsjedniku koji je “udaljen od Ovalnog ureda jedan propušteni otkucaj srca” – bila su ove godine posebno važna jer bi Joe Biden, ako pobijedi, na inauguraciji imao 78 godina i bio najstariji predsjednik u povijesti. Dodajte tome pojavu pandemije koja ubija starije ljude, i postalo je jasno da je 71-godišnja Elizabeth Warren prestara za ionako starog Bidena.

Warren mu ne treba

Kad je potom Amerika ustala zbog ubojstva Georgea Floyda, postalo je jasno da bi demokratska obećanja o promjenama bila uvjerljivija ako se na listiću nađe crna žena. Konačno, šanse Warren su potpuno pokopane kad su objavljeni rezultati istraživanja po kojima Biden ima podršku unutar stranke višu od 90 posto. Stranka, znači, nije rascijepljena, Biden može računati i na lijevo krilo, pa mu Warren ne treba da pomiri frakcije.

Šteta, jer je ona sigurno bila najkompetentnija preuzeti vođenje države i bila bi dobar partner u vladanju. Neke njene političke ideje daleko su od provedivih, a Warren si je sama kriva što je ostala previše lijevo, gdje je izgubila od Bernieja Sandersa, umjesto da skrene u centar i tamo porazi Bidena. Ali, sad je kasno – Warren će biti prestara za iduće izbore, pa bi bilo dobro da joj Biden, ako pobijedi, dodijeli neko utjecajno mjesto, možda ne za “strukturnu promjenu” sistema, ali za temeljitu reformu svakako.

Bidenu je trebala ‘fajterica’

U izboru potpredsjedničkog kandidata ima puno dimnih signala i lažne drame, jer “uzimanje u obzir” može nekome političaru ozbiljno podići rejting, pa kandidati za predsjednika to nekad rade iz usluge. Pouzdano znamo da su još razmatrane Susan Rice i Gretchen Whitmer.

Rice je bivša Obamina ambasadorica u Ujedinjenim narodima i savjetnica za nacionalnu sigurnost, koja je isplivala u prvi plan jer – žalosno je reći – u Americi nema previše crnih žena koje su postigle karijeru u visokoj politici; strukturni rasizam je učinio svoje. Rice je sjajna u vanjskoj politici i pitanjima nacionalne sigurnosti, radila je u administracijama Billa Clintona i Baracka Obame, poznaje sistem kao rijetko tko i mogla bi sutra preuzeti vođenje države.

Dapače, njena kandidatura za potpredsjednicu navodno je došla s velikim migom bivšeg predsjednika Baracka i prve dame Michelle Obame, koji bi se navodno “ekstra potrudili” ako bi Rice bila potpredsjednička kandidatkinja. Mimo očitog problema: republikanaca koji bi po milijunti put izvukli Bengazi, za koji krive Hillary Clinton i Susan Rice, njen problem je jednostavniji. Rice nije političarka u klasičnom smislu – nikad se nije kandidirala na izborima, nego sudjelovala u administracijama kao stručnjakinja. A Bidenu je trebala fajterica iskusna u kampanjama.

Harris je brutalno napala Bidena

Whitmer je relativno mlada guvernerka Michigana, tek u drugoj godini mandata, i mnogi je vide kao jednu od ljudi koji predstavljaju “budućnost stranke”. No, mnogi su njenu glavnu vrijednost vidjeli u elektorskim glasovima s američkog Srednjeg Zapada. Da bi postao predsjednik, Biden treba zadržati što je osvojila Hillary Clinton (to nije upitno) te osvojiti još samo tri države – svoju rodnu Pennsylvaniju, Michigan i Wisconsin.

Guvernerka Michigana na listiću pomogla bi zakucati taj cilj. No, Whitmer je, poput Susan Rice, također centrist, pa su se u Bidenovom kampu bojali da bi mogli naljutiti lijevo krilo. Osim toga, Whitmer je bjelkinja, a Biden je očito s tom kandidaturom htio napraviti iskorak. Napravio ga je, među ostalim, ponovivši gestu sličnu svome bivšem šefu Obami, koji je 2009. ponudio Hillary Clinton mjesto državne tajnice, nakon kampanje u kojoj nisu štedjeli jedno drugo.

Biden je potpredsjedničko mjesto dao Harris, koja ga je zapravo jedina u predizborima uspjela efektno napasti – bilo je brutalno – kad ga je prozvala zbog njegovih stavova o rasnoj integraciji iz 1970-ih. Tu je činjenicu – da Biden za najbližu suradnicu bira osobu koja ga je žestoko kritizirala – Bidenov tim sigurno dobro promislio, imajući u vidu jednog adresata: Donalda Trumpa. Nema većeg kontrasta između predsjednika zlopamtila, koji ni prolazniku ne bi oprostio krivi pogled, a kamoli bi prešao preko toga da ga je netko tretirao Harris Bidena.

Harris je već dokazala da ima predsjedničke ambicije

Kamala Harris, po svemu sudeći, neće promijeniti smjer kampanje, iako može unijeti dosta energije i potaknuti dodatan entuzijazam – osobito kod žena, koje su još 2018. postale ključna demografska sastavnica demokratske koalicije, te kod crnih i smeđih birača. No, ni tu ne treba imati iluzija – ovo sigurno nisu izbori koje će presuditi Kamala Harris, kao što ih neće presuditi ni Joe Biden; ovi su izbori na kojima se Amerika izjašnjava o Donaldu Trumpu.

No, ako Biden pobijedi, stvari se dramatično mijenjaju, a uloga Kamale Harris postaje nevjerojatno važna već s danom inauguracije. Zanemarimo sad mračne scenarije Bidenove smrti ili teške bolesti i pretpostavimo da sve ide zdravo i redovno do kraja mandata. Biden to nikad nije rekao, ali se iz njegovih izjava o sebi kao “mostu između generacija” i njegovoj “prelaznoj ulozi” da se zaključiti kako bi se mogao zadovoljiti jednim mandatom; vjerojatno primjereno predsjedniku koji bi u penziju otišao s pune 82 godine.

U tom trenutku, Demokratska stranka bi imala potpredsjednicu, koja je već dokazala kako ima predsjedničke ambicije i koja bi u pohod na Bijelu kuću 2024. vjerojatno krenula s ozbiljnom prednošću nad drugim kandidatima. Dapače, moguće je da drugih ozbiljnih kandidata ni ne bude. To bi značilo da je Biden svojim izborom potpredsjedničke kandidatkinje na neki način udario pečat na budućnost stranke za godine nakon svog odlaska iz politike.

Neizbježna kandidatkinja na sljedećim izborima

Također je moguće da Biden zbilja nije htio tu odgovornost i da je upravo to razlog što je svoj izbor rastegnuo tako dugo, do polovice kolovoza – Kamala Harris mora na brzinu napisati govor u kojem prihvaća kandidaturu, najvažniji govor svoje karijere, jer je (virtualna) konvencija za šest dana – toliko je Biden sve rastegnuo.

Problem s ovim izborom potpredsjedničke kandidatkinje je da Biden, zbog svoje dobi, nije birao samo svoju “partnericu u vladanju”, nego istovremeno osobu koja će voditi Demokratsku stranku u budućnosti. To je puno kompliciraniji izbor, i bez obzira što je Kamala Harris dovoljno u centru da je umjerenjaci smatraju svojom, a dovoljno lijevo da je i progresivci smatraju svojom – pitanje tko će stranci odrediti smjer u budućnosti ovime nije riješeno. Dapače, Biden je možda i nenamjerno gurnuo stranku prema još jednom katastrofalnom porazu, ne na ovim, nego idućim izborima.

Kamala Harris će, po svemu sudeći, na kraju Bidenova mandata – za četiri ili osam godina – biti doživljavana kao “neizbježna kandidatkinja” na idućim izborima. Kamala Harris je, to također znamo, dosta nevješta u svojim vlastitim kampanjama. Kad su zadnji put demokrati imali kandidata koji je bio doživljavan kao “neizbježan” i nevješt u kampanjama? Točno, bila je to Hillary Clinton 2016. Sad prijeti ponavljanje.

Puno toga još nepoznato

Iako Biden zaslužuje sve pohvale za dovođenje prve crne žene na potpredsjedničko mjesto, njegov izbor Kamale Harris implicira rješenje unutarstranačke borbe za vlast koja zapravo nije riješena. Nakon odlaska Obame i Hillary Clinton iz politike, stranka je bez jasnog lidera, a dvije struje – progresivci i brojniji umjerenjaci – nadmeću se za prevlast.

Puno elemenata još je nepoznato, poput efekta koji bi na Demokratsku stranku mogla imati konačna implozija Republikanske stranke nakon mogućeg Trumpova poraza. Ovisno o tome kako se Harris bude držala ako bude izabrana za potpredsjednicu, netko neće biti zadovoljan – ljevica ili umjerenjaci, moguće ni jedni ni drugi.

Za budućnost stranke bilo bi bolje da je Biden izabrao osobu koja bi, ako želi postati predsjednica, to morala sama izboriti na stranačkim predizborima – recimo Rice – a ne Harris koju će doživljavati kao “rukupoloženu” i predodređenu.

Nije razočarao ni ljevicu ni centar

Možda problematičan u srednjem roku, izbor Harris pokazuje se efektnim za potrebe kampanje. Trump je već ostao bez argumenta da “Biden želi raspustiti policiju”, kad s druge strane ima bivšu tužiteljicu kojoj ljevica prigovara “Kamala is a cop!” Harris je dovoljno ideološki nedefinirana (to joj je upropastilo kampanju za predsjednicu) da zasad nitko ne može proglasiti pobjedu – Biden nije razočarao ni ljevicu ni centar, što nije mali uspjeh ako znate koliko se demokrati mogu međusobno mrziti.

No, njih dvoje treba prvo postići monumentalni cilj: poraziti Trumpa i okončati nacionalnu noćnu moru koja je zadesila Ameriku s njegovom pobjedom 2016. Ako bude izabrana, Harris će postati najviše rangirana žena u američkoj povijesti; mjesto potpredsjednice za stepenicu je više od mjesta predsjednice Zastupničkog doma Kongresa, na kojem se po drugi put nalazi Nancy Pelosi. Harris često govori da joj je davno već dosadilo biti “prva” u mnogim stvarima koje radi,

Prvi bez diploma s Ivy League sveučilišta

Osim što je prva crna osoba koja se natječe za potpredsjedničko mjesto, prva crna žena i prva Amerikanka azijskog podrijetla koja se natječe za Bijelu kuću, Harris je i prva osoba na predsjedničkim listiću demokrata koja dolazi s američkog Zapada (zapadno od Teksasa). S ovim izborima bliži se kraj još jednoj staroj američkoj tradiciji – prvi put se dogodilo da tri izbora zaredom niti jedan od četvero kandidata nema apsolutno nikakvog vojnog iskustva.

To je dijelom posljedica davne odluke o profesionalizaciji vojske, ali i dokaz da se javnom interesu može služiti na razne načine, ne nužno s puškom u ruci. Ako pobijedi, Amerika će prvi put u jednoj od dvije “prve obitelji” dobiti Židove – Kamalinog supruga Douglasa Emhoffa i njegovo dvoje djece iz prethodnog braka, koje je posvojila.

Ako pobijede, Biden i Harris će biti prvi predsjedničko-potpredsjednički par u zadnjih 40 godina u kojemu nitko nema diplomu s nekog od prestižnih Ivy League sveučilišta. Dapače, sramota za najelitnije obrazovne ustanove bit će kompletirana time da će – od četvero kandidata – jedina osoba s Ivy League diplomom biti Donald Trump (Sveučilište u Pennsylvaniji), ujedno i najveći ignorant koji se ikad našao u Bijeloj kući.

Mnogi su mu prigovarali

Bidenu su s mnogi desnice i neki s ljevice prigovarali kad je obećao da će za potpredsjedničku poziciju uzeti ženu, a posebno kad se pokazalo da bi to mogla biti crna žena. Nekim ljevičarima je smetalo što “muškarac bira ženu”, u čemu nisu vidjeli volju birača, nego nastavak patrijarhata; tvrdili su da će ta žena biti samo simbol jer potpredsjedničko mjesto nije jako poput predsjedničkog.

Dio desnice je prigovarao što Biden potpredsjednicu bira “temeljem roda i boje kože”. Kao da svaki dosadašnji kandidat (osim jednog) nije izabran “temeljem roda i boje kože”! Amerika je imala 43 predsjednika i još pedesetak protukandidata – svi osim Hillary Clinton su bili muškarci, a svi osim Obame su bili bijeli.

Ovo je moguće samo u Americi

Misli li netko da je to bila slučajnost, rezultat ždrijeba, a ne posljedica pažljivog biranja “temeljem roda i boje kože”? Novost je samo to da se biraju kandidati *drukčijeg * roda i boje kože, jer su i Amerikanci su sve manje bijeli, a sve više crni i smeđi – domaći i imigranti. I tu je najfascinantniji aspekt kandidature Kamale Harris – činjenica da osoba njena backgrounda vrlo lako može ove jeseni doći do jedne od najmoćnijih pozicija u zemlji.

Što godi mislili o Americi, impresivno je da dvoje imigranata, iz Indije i Jamajke, može doći u ovu zemlju, tu se upoznati, vjenčati, dobiti kćer, koja potom postane lokalna tužiteljica, pa državna tužiteljica, pa senatorica, pa dospije na glasački listić za najvišu dužnost u zemlji. Kći imigranata, Tamilke i Jamajčanina, ove će jeseni vjerojatno postati potpredsjednica. Takvo što i dalje je moguće samo u Americi.

Đivo Đurović
Analitičar
169 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program