Noćna mora od koje ne možemo odvratiti pogled, spot koji vas zgrabi za gušu, prekrasan košmar zbog kojega Amerika preispituje samu sebe – to su naslovi koji pokušavaju sažeti kulturni fenomen koji se dogodio skoro preko noći. Nećete vjerovati, ali riječ je o običnom videospotu. Istina, nije ga lako gledati, mračan je, sumoran, a okosnica su mu dvije mučne scene eksplicitnog nasilja. Ali to je vizualno remek-djelo koje je osvojilo naslovnice u Americi i svijetu. I s razlogom, jer je autor vjerojatno najtalentiraniji mladi umjetnik današnjice.
Billboard je već objavio da će Gambino idućeg tjedna skinuti Drakeovu “Nice for What” s prvog mjesta top liste. Samo je 30 pjesama u povijesti došlo na Billboardovu listu direktno na prvu poziciju. To je posebna čast, uglavnom rezervirana za hitove koje je stvorila neka nemuzička okolnost – kao što je bio sprovod princeze Diane 1997. za “Candle in the Wind” Eltona Johna ili premijera “Titanica” 1998. za “My Heart Will Go On” Celine Dion. “This is America” bit će trideset i prva pjesma u povijesti koja je izravno došla na vrh Billboarda.
Prvi put da je pjesma uspjela isključivo zbog spota
Sad je pravi trenutak za pitanje koje vas vjerojatno muči otpočetka – kakav vražji videospot i kakva Billboardova lista u današnje doba, kad više nitko ne gleda spotove? Odgovor je zapravo najveći fenomen – prvi put neka pjesma uspjela je isključivo zbog spota, koji je fascinantan, šokantan, provokativan i svi pričaju o njemu. Reći ću vam dosta o tom spotu, ali svejedno preporučam da ga prvo pogledate. Jer ako se išta sa sigurnošću može reći o spotu “This Is America” Donalda Glovera, to je da ga morate pogledati više puta. Kad New York Times kaže da “Amerika ne može prestati gledati Childish Gambina”, to nije samo komplimet, nego i tehničko objašnjenje – tek iz nekoliko gledanja moguće je pohvatati simbolikom bogatu radnju iz pozadine. Onda taj uvid u novom gledanju treba povezati s radnjom u prvom planu, koja dobiva dublju dimenziju kad se shvati što se događa oko Glovera.
Svoju vizualnu priču Glover gradi oko tri teme današnje Amerike – neograničenog pristupa oružju, duboko ukorijenjenog rasizma i uloge društvenih medija. Spot prepun simbolizma događa se u dva plana – na kraju prvog gledanja teško da ćete misliti da u njemu uopće ima nasilja, osim u dva čina ubojstva u prvom planu. Ima ga puno više, a Gambinov plesni nastup u prvom planu smišljeno odvlači pažnju s događaja u pozadini. Ta zamka ujedno je i prva njegova poruka – u Americi je zabava, čak i jednostavna zabava poput plesa, važnija od pravde. To je tema i njegove serije “Atlanta”, kojom se proslavio u televizijskom svijetu. Glover je vjerojatno najkreativniji novi autor u Americi, multitalentirani genijalac koji se samo šarmantno smješka i ruši rekorde svega čega se dotakne.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U tjedan dana otkad je pjesma objavljena, pojavile su se stotine analiza, od tumačenja svima vidljivih poruka do rasprava o skrivenim značenjima, umjetničkim i političkim citatima koje spot krije, ili ih barem vide oni koji spot analiziraju. Tog posla nisu se prihvatili samo anonimci, nego gotovo sve medijske kuće. Najbolje analize spota – kadar po kadar – napravili su, po mom mišljenju, Washington Post i NBC. No, ako se s nekom od njihovih interpretacija ne slažete, ili ste vidjeli detalj koji nisu objasnili, na YouTubeu ćete pronaći desetke alternativnih tumačenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo je video koji trebate pogledati više puta
Iznijet ću samo kratku verziju općih mjesta oko kojih se većina slaže. Neću spomenuti sve detalje niti sva postojeća tumačenja, ali ću vam dati minimum priče koja objašnjava zašto je ovaj video prvi tako važan video nakon smrti MTV-a. To će mi omogućiti da na iznesenim tezama izgradim i neku vrstu zaključka. Ovo je video koji treba pogledati više puta – a svako novo gledanje možda vas odvede daleko od mog viđenja. I to je u redu – vaše je mišljenje u tom slučaju jednako vrijedno kao i moje.
Spot počinje prizorom muškarca koji svira gitaru. Muškarac je crnac u svojim četrdesetima – odmah da znate: svi ljudi koje ćete vidjeti u iduće četiri minute su crnci. To doduše ne znači da uloge koje glume nužno pripadaju samo crncima, ali to će biti na vama da procijenite. U crnom muškarcu s gitarom mnogi su, zbog fizičke sličnosti, prepoznali oca Trayvona Martina – glasnog borca protiv institucionalnog rasizma u Americi, koji je tragičnu slavu doživio jer je njegov 17-godišnji sin nasmrt ustrijeljen na cesti na Floridi, bez posebnog povoda, osim zato što je imao kapuljaču na glavi i bio crnac. Protagonist Donald Glover pojavljuje se u idućem kadru bez majice, samo u hlačama koje evociraju uniformu južnjačke Konfederacije, vojske koja se u američkom Građanskom ratu borila za očuvanje robovlasništva nad crncima.
Glover oponaša sačuvane prikaze Jima Crowa
Glover se kreće neobično, pokretima koji podsjećaju na čudan ples. Kad dođe do gitarista, sad zamotanog u bijelu kukuljicu, izvadi pištolj i hicem ga likvidira. Naglašeni položaji koje Glover zauzima u tom plesu pred kamerom karikatura su nečega što se u Americi zove Jim Crow. To je diskriminatorno ime za crnca – persona koju su u rasističkim predstavama, crno namazanih lica, svojedobno glumili bijelci. U rasizmu 19. stoljeća Jim Crow je bio predmet izrugivanja, “polučovjek—polumajmun”. Glover fizički oponaša sačuvane prikaze Jima Crowa, koji nije uvredljiv samo kao persona. Ono što je počelo kao kulturno podcjenjivanje, uskoro je dobilo tešku političku, diskriminatornu vrijednost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jim Crow dao je ime cijeloj sekciji zakona koji su na američkom Jugu doneseni nakon ukidanja robovlasništva u Građanskom ratu. Južne države uvele su 1860-ih i 1870-ih zakone kojima su crncima praktički oduzeta sva prava koja im je dala savezna vlast. “Jednaki, ali odvojeni” bio je slogan američkog aparthejda, koji je na snazi bio iduće stoljeće, sve do 1960-ih kad su integrirane škole i sveučilišta za crnce i bijelce, a u javnim prostorima zabranjena rasna segregacija. Jim Crow nije u potpunosti iskorijenjen ni danas, a njegov specifičan “ples”, koji Glover oponaša – a koji se zove “shuck & jive” – rasna je uvreda čiji spomen možete naći i u najvišim vrhovima američke politike.
Crvena Amerika koja proguta sva sranja koja pištolj napravi
Nakon šokantnog umorstva muškarca u spotu, kratak je ali još šokantniji trenutak u kojem oružje dobiva više pažnje nego ubijeni čovjek. Gloveru se slijeva brzo pojavi mladić koji ispruži crvenu tkaninu i s poštovanjem preuzme još vrući pištolj. U tom trenutku krene i refren “This Is America”. Refleksija je to stvarnosti u Americi, gdje i najkrvavija i najmasovnija ubojstva nikad ne dožive više od simboličke sekunde promišljanja, gdje oružani lobi desetljećima već uspješno uvjerava naciju da joj veća opasnost prijeti od onih koje bi upotrebu oružja ograničili nego od onih koji ih doslovno ubijaju.
Crvena tkanina u koju se pištolj s poštovanjem omota je mikroslika crvene Amerike – ovdje su ideološke boje izokrenute u odnosu na Europu: crveni su Republikanci, plavi Demokrati – i crvena Amerika proguta sva sranja koja je pištolj napravio, jer vjeruje da je sigurnija s pištoljem nego bez njega. Scena govori i o većem problemu od ovog koji spominjem – ideja jednostavnog i stabilnog života u Americi raspršena je s tim metkom – život nije ni jednostavan ni stabilan, barem ne za crnu Ameriku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tad Donald Glover pleše i svojim plesom odvlači pažnju ne samo s crnih misli, nego i sa svega što se događa u drugom planu. A tamo gore auti, policija naganja ljude, mlati ih, mrtve vuku po tlu i sve je jedan ozbiljni kaos. Ali sve izgleda nevažno, jer nam pažnju nosi akter u prvom planu, rasplesani Glover i studenti koji su mu se pridružili. Gloveru se mora priznati da je ovo izveo nevjerojatno vješto – ako tek trepnete, pobjeći će vam užasna stvarnost drugog plana. Tek iz drugog ili trećeg gledanja postane jasno što se sve stravično događa iza njegovih plesnih aranžmana. To je Amerika, kaže naslov, samo ju je teško primijetiti. Kao i jahača apokalipse, crnog lika na bijelom konju koji u jednom trenutku projaše drugim planom ove predstave. No, naš junak isto nije od jučer. Kad ne pleše, on ubija.
U jednom trenu bezbrižna, a u drugom ju proždire nasilje
Interpretacije spota su beskonačne u svojoj različitosti. Ali oko jedne nema dvojbe – nitko ne sumnja što znači iduća scena. Glover lakoćom Pharrella Williamsa promijeni mjesto radnje i uz pjesmu bezbrižno upleše u novu prostoriju, gdje crnački zbor pjeva gospel. Tad mu dobace poluautomatsku pušku i on pobije cijeli zbor. Prizor je mučniji od prethodnog zato što je stvaran – svi znamo što se dogodilo, kad i gdje. Bijeli rasist, tinejdžer, usmrtio je devetero crnaca 2015. upravo na taj način u crkvi u Charlestonu u Južnoj Karolini, utvrdi bijele dominacije.
Gambino majstorski oslikava Ameriku koja je upravo takva – u jednom trenutku vesela i bezbrižna, u drugom je proždire bezumno nasilje. U jednom trenutku sva iz Pharrellova hita “Happy”, u drugom očajno vrišti. I ovdje je oružje – sad puška – spremno prihvaćeno u crvenu krpu s dostojanstvom kakvo nikad neće dobiti žrtve. Kad se svi i okrenu žrtvama pokolja, ubojica Glover nezaustavljen prolazi dalje, bez grižnje savjesti i bez interesa okoline. Puštaju ga da prođe pored policije, koju nije briga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U idućoj instalaciji Glover je ponovno u onom ukletom parkiralištu, čija scenografija podsjeća na onu spota “Bad” Michaela Jacksona, samo što je manje zahodska, a više zatvorska. Kamera švenka na gornji kat parkirališta, koji izgleda kao galerija zatvora. Tamo grupa mladih crnaca mobitelima snima što se događa. Glover pjeva najdvosmisleniji stih cijele pjesme – “This Is Celly, It’s a Tool”. Kamera pokazuje mladiće na galeriji koji mobitelima – a mobitel je “celly” – snimaju nerede ispod sebe. Mobitel je u toj interpretaciji “alat”, “sredstvo” da se javnosti pokaže i dokaže diskriminacija. Kad aktiviste za ljudska prava crnaca pitate je li se što promijenilo posljednjih godina, oni će vas uvjeriti da nije, jer je ista diskriminacija postojala oduvijek, samo danas imamo mobitele da je dokažemo.
Crna Amerika gleda bijelu kako se bogati, i ne može ništa
Glover opravdava svoj nevjerojatan talent kad kaže “This Is Celly, It’s a Tool”, ne zbog mobitela, nego zbog toga što se ista rečenica može čitati u potpuno drugom značenju. Tu bi “celly” zapravo bila “cell block” – “zatvorski blok”, “ćelija”. “This Is Celly, It’s a Tool”. Ćelija je dakle “alat”, “sredstvo” kojim se crnce masovno drži u zatvoru. Afroamerikanci čine 12 posto američkog stanovništva, ali 37 posto populacije u zatvorima. Tamo su strpani ne zato što bi bili posebno skloni kriminalu, nego zbog institucionalnog rasizma ukorijenjenog u američkom društvu, koji im često ne daje nikakvu drugu šansu osim one na rubu zakona.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To strukturno prokletstvo prati ih na svakom koraku, od toga da žive u siromašnijim kvartovima, koji imaju lošije škole, do toga da ih se diskriminira pri upisu na fakultet i pri zapošljavanju. Amerika grabi naprijed i bijelci dobivaju prilike kakve ne postoje nigdje drugo na svijetu. Ali crna Amerika ne ide nikamo, ona stagnira. Auti iz prošlog desetljeća na koje se Glover penje na kraju spota simbol su te stagnacije. Crna Amerika gleda bijelu kako se bogati i uspijeva, i ne može ništa napraviti da je sustigne.
Glover umjesto Kanyea Westa koji je zapao u iditoizam
Nije lako uzdrmati Ameriku, a pjesma Donalda Glovera to je uspjela. Već tjedan dana svi pričaju o njegovu spotu i pritom otvaraju pitanja koja nikad ne bi došla na red u normalnom slijedu stvari. Glover je genijalno postavio raspravu upravo time što nije dao konačno značenje ničemu što je otvorio. Niti jedna od interpretacija koje sam spomenuo nije uklesana u kamen. Kako kaže Guardian, Donald Glover je “briljantan upravo zato jer se odupro porivu da dijeli savjete što napraviti da se pomire različita iskustva Amerike”.
Sretna okolnost, barem za njega, dogodila se zato što je prethodni idol crne Amerike, svojedobno genijalni Kanye West, taman u isto vrijeme potpuno sišao u idiotizam. Kanye se još pred par godina pojavio u jakni sa zastavom Konfederacije na rukavu, ali to su mu mnogi oprostili kao glupi ispad. No, prošlog tjedna Kanye je javno poručio američkim crncima da je “ropstvo bilo njihov izbor”. Teško je objasniti što to znači, i koliko je West bio utjecajan među Afroamerikancima, i kakav je šok to što govori danas, kad je postao bogat i superpopularan. Zamislite, otprilike, da Ante Gotovina sutra kaže kako je Vojislav Šešelj u pravu.
Idiotizam Kanye Westa dokazao je da crnci u Americi nisu monolit i da među njima ima različitih mišljenja. Donald Glover, koji je sa svojim višestrukim talentima isplivao na površinu taman u vrijeme dok je Kanye tonuo, našao se u prilici da postane novi heroj. Ako postane, bit će to rijedak slučaj da je netko zaslužio – i prezaslužio – svoj uspjeh.
Za sebe kaže da je glumac, pisac i pjevač
Sofisticiran i vrlo pismen, Glover je odrastao s roditeljima Jehovinim svjedocima, u obitelji srednjeg sloja koja mu je mogla priuštiti da nakon koledža u Georgiji, gdje je odrastao, završi dramaturgiju na New York University. U desetak godina profesionalne karijere postao je glumac, redatelj, dramski pisac, komičar, muzičar, i sve drugo što možete zamisliti. Ima jedva 35 godina, a već je osvojio Grammy za najbolju R&B izvedbu (uz još šest nominacija za Grammyja), dva Zlatna Globusa i četiri Emmyja za najbolju komičnu seriju i najboljeg glumca u komičnoj seriji za “Atlantu”.
Radi se o nadrealnoj komediji koju je sam stvorio i koja govori o rasnim i običnim odnosima među ljudima iz generacije millennialsa. Za prethodni scenaristički rad na seriji “30 Rock” osvojio je tri nagrade Američke udruge scenarista i još dvije za “Atlantu”. Pored svega toga, glumi Landa Calrissiana u novom filmu “Ratova zvijezda”, koji je ovog tjedna imao premijeru u Hollywoodu. Za sebe kaže da je glumac, pisac i pjevač. “Neki me opisuju kao trostruku prijetnju – ali ja volim misliti da sam samo jednostavno – prijetnja.”
Nasilju dao ubojitu definiciju – Ovo je Amerika
Bez obzira na njegove prethodne uspjehe, obična povijest zapamtit će da je Donald Glover stupio na globalnu pozornicu kao bradati crnac bez majice, koji je u spotu malo čudno plesao, a onda izvukao pištolj i ubio nekoga. Uzet će mu za zlo i to što je za prvo umjetničko ime odabrao riječ “djetinjast” i to što je za drugo odabrao prezime mafijaške obitelji iako nije mafijaš. Najviše od svega, uzet će mu za zlo to što je nasilju dao ubojitu definiciju – “Ovo je Amerika”.
Ja sam prvi koji će bez umora govoriti da Amerika znači puno više nego što proizlazi iz njegovih riječi; koji će neprestano podsjećati da bez Amerike nitko ne bi imao razloga vjerovati u ideale slobode, jednakosti i vladavine zakona. I to doista jest veličina Amerike, koju je teško staviti u isti kadar sa stvarnošću o kojoj govori Glover. No, pogledajte Gloverov spot još jednom, i još jedom, i opet još jednom. I kad vam se smuči nasilje koje je Glover tamo stavio, sjetite se ovih riječi najmoćnijeg čovjeka na svijetu: “Ja bih mogao stati nasred Pete avenije i ubiti nekoga iz pištolja i ne bih izgubio niti jedan glas.” Te poruke se svi trebamo groziti, a ne spota Donalda Glovera.
Đurović: Kako je mučan videospot natjerao Ameriku da već danima preispituje samu sebe
Đivo Đurović piše o pjesmi Donalda Glovera - This is America, o kojoj Amerika ne prestaje pričati
Nije lako uzdrmati Ameriku, a pjesma Donalda Glovera to je uspjela. Već tjedan dana svi pričaju o njegovu spotu i pritom otvaraju pitanja koja nikad ne bi došla na red u normalnom slijedu stvari. Glover je genijalno postavio raspravu upravo time što nije dao konačno značenje ničemu što je otvorio. Niti jedna od interpretacija nije uklesana u kamen. Kako kaže Guardian, Donald Glover je 'briljantan upravo zato jer se odupro porivu da dijeli savjete što napraviti da se pomire različita iskustva Amerike'
Noćna mora od koje ne možemo odvratiti pogled, spot koji vas zgrabi za gušu, prekrasan košmar zbog kojega Amerika preispituje samu sebe – to su naslovi koji pokušavaju sažeti kulturni fenomen koji se dogodio skoro preko noći. Nećete vjerovati, ali riječ je o običnom videospotu. Istina, nije ga lako gledati, mračan je, sumoran, a okosnica su mu dvije mučne scene eksplicitnog nasilja. Ali to je vizualno remek-djelo koje je osvojilo naslovnice u Americi i svijetu. I s razlogom, jer je autor vjerojatno najtalentiraniji mladi umjetnik današnjice.
Donald Glover premijerno je izveo “This Is America” prošle subote na Saturday Night Liveu. Mnogi su vjerovali da će sve i završiti tom lijepom gestom – humoristični program odužio mu se za odbijenicu iz 2008., kad im se Glover u predsjedničkoj kampanji javio s idejom da glumi Baracka Obamu. Tad su ga odbili, ali se deset godina kasnije pokazalo da su njegova pjesma i šokantni spot moćniji ne samo od Gloverove reputacije, nego i od samog Saturday Night Livea. Tjedan dana kasnije – dakle do subote ujutro kad ovo pišem – spot “This Is America”, koji Glover izvodi u svom alter egu Childish Gambino, pogledalo je gotovo 90 milijuna ljudi.
Billboard je već objavio da će Gambino idućeg tjedna skinuti Drakeovu “Nice for What” s prvog mjesta top liste. Samo je 30 pjesama u povijesti došlo na Billboardovu listu direktno na prvu poziciju. To je posebna čast, uglavnom rezervirana za hitove koje je stvorila neka nemuzička okolnost – kao što je bio sprovod princeze Diane 1997. za “Candle in the Wind” Eltona Johna ili premijera “Titanica” 1998. za “My Heart Will Go On” Celine Dion. “This is America” bit će trideset i prva pjesma u povijesti koja je izravno došla na vrh Billboarda.
Prvi put da je pjesma uspjela isključivo zbog spota
Sad je pravi trenutak za pitanje koje vas vjerojatno muči otpočetka – kakav vražji videospot i kakva Billboardova lista u današnje doba, kad više nitko ne gleda spotove? Odgovor je zapravo najveći fenomen – prvi put neka pjesma uspjela je isključivo zbog spota, koji je fascinantan, šokantan, provokativan i svi pričaju o njemu. Reći ću vam dosta o tom spotu, ali svejedno preporučam da ga prvo pogledate. Jer ako se išta sa sigurnošću može reći o spotu “This Is America” Donalda Glovera, to je da ga morate pogledati više puta. Kad New York Times kaže da “Amerika ne može prestati gledati Childish Gambina”, to nije samo komplimet, nego i tehničko objašnjenje – tek iz nekoliko gledanja moguće je pohvatati simbolikom bogatu radnju iz pozadine. Onda taj uvid u novom gledanju treba povezati s radnjom u prvom planu, koja dobiva dublju dimenziju kad se shvati što se događa oko Glovera.
Svoju vizualnu priču Glover gradi oko tri teme današnje Amerike – neograničenog pristupa oružju, duboko ukorijenjenog rasizma i uloge društvenih medija. Spot prepun simbolizma događa se u dva plana – na kraju prvog gledanja teško da ćete misliti da u njemu uopće ima nasilja, osim u dva čina ubojstva u prvom planu. Ima ga puno više, a Gambinov plesni nastup u prvom planu smišljeno odvlači pažnju s događaja u pozadini. Ta zamka ujedno je i prva njegova poruka – u Americi je zabava, čak i jednostavna zabava poput plesa, važnija od pravde. To je tema i njegove serije “Atlanta”, kojom se proslavio u televizijskom svijetu. Glover je vjerojatno najkreativniji novi autor u Americi, multitalentirani genijalac koji se samo šarmantno smješka i ruši rekorde svega čega se dotakne.
U tjedan dana otkad je pjesma objavljena, pojavile su se stotine analiza, od tumačenja svima vidljivih poruka do rasprava o skrivenim značenjima, umjetničkim i političkim citatima koje spot krije, ili ih barem vide oni koji spot analiziraju. Tog posla nisu se prihvatili samo anonimci, nego gotovo sve medijske kuće. Najbolje analize spota – kadar po kadar – napravili su, po mom mišljenju, Washington Post i NBC. No, ako se s nekom od njihovih interpretacija ne slažete, ili ste vidjeli detalj koji nisu objasnili, na YouTubeu ćete pronaći desetke alternativnih tumačenja.
Ovo je video koji trebate pogledati više puta
Iznijet ću samo kratku verziju općih mjesta oko kojih se većina slaže. Neću spomenuti sve detalje niti sva postojeća tumačenja, ali ću vam dati minimum priče koja objašnjava zašto je ovaj video prvi tako važan video nakon smrti MTV-a. To će mi omogućiti da na iznesenim tezama izgradim i neku vrstu zaključka. Ovo je video koji treba pogledati više puta – a svako novo gledanje možda vas odvede daleko od mog viđenja. I to je u redu – vaše je mišljenje u tom slučaju jednako vrijedno kao i moje.
Spot počinje prizorom muškarca koji svira gitaru. Muškarac je crnac u svojim četrdesetima – odmah da znate: svi ljudi koje ćete vidjeti u iduće četiri minute su crnci. To doduše ne znači da uloge koje glume nužno pripadaju samo crncima, ali to će biti na vama da procijenite. U crnom muškarcu s gitarom mnogi su, zbog fizičke sličnosti, prepoznali oca Trayvona Martina – glasnog borca protiv institucionalnog rasizma u Americi, koji je tragičnu slavu doživio jer je njegov 17-godišnji sin nasmrt ustrijeljen na cesti na Floridi, bez posebnog povoda, osim zato što je imao kapuljaču na glavi i bio crnac. Protagonist Donald Glover pojavljuje se u idućem kadru bez majice, samo u hlačama koje evociraju uniformu južnjačke Konfederacije, vojske koja se u američkom Građanskom ratu borila za očuvanje robovlasništva nad crncima.
Glover oponaša sačuvane prikaze Jima Crowa
Glover se kreće neobično, pokretima koji podsjećaju na čudan ples. Kad dođe do gitarista, sad zamotanog u bijelu kukuljicu, izvadi pištolj i hicem ga likvidira. Naglašeni položaji koje Glover zauzima u tom plesu pred kamerom karikatura su nečega što se u Americi zove Jim Crow. To je diskriminatorno ime za crnca – persona koju su u rasističkim predstavama, crno namazanih lica, svojedobno glumili bijelci. U rasizmu 19. stoljeća Jim Crow je bio predmet izrugivanja, “polučovjek—polumajmun”. Glover fizički oponaša sačuvane prikaze Jima Crowa, koji nije uvredljiv samo kao persona. Ono što je počelo kao kulturno podcjenjivanje, uskoro je dobilo tešku političku, diskriminatornu vrijednost.
Jim Crow dao je ime cijeloj sekciji zakona koji su na američkom Jugu doneseni nakon ukidanja robovlasništva u Građanskom ratu. Južne države uvele su 1860-ih i 1870-ih zakone kojima su crncima praktički oduzeta sva prava koja im je dala savezna vlast. “Jednaki, ali odvojeni” bio je slogan američkog aparthejda, koji je na snazi bio iduće stoljeće, sve do 1960-ih kad su integrirane škole i sveučilišta za crnce i bijelce, a u javnim prostorima zabranjena rasna segregacija. Jim Crow nije u potpunosti iskorijenjen ni danas, a njegov specifičan “ples”, koji Glover oponaša – a koji se zove “shuck & jive” – rasna je uvreda čiji spomen možete naći i u najvišim vrhovima američke politike.
Crvena Amerika koja proguta sva sranja koja pištolj napravi
Nakon šokantnog umorstva muškarca u spotu, kratak je ali još šokantniji trenutak u kojem oružje dobiva više pažnje nego ubijeni čovjek. Gloveru se slijeva brzo pojavi mladić koji ispruži crvenu tkaninu i s poštovanjem preuzme još vrući pištolj. U tom trenutku krene i refren “This Is America”. Refleksija je to stvarnosti u Americi, gdje i najkrvavija i najmasovnija ubojstva nikad ne dožive više od simboličke sekunde promišljanja, gdje oružani lobi desetljećima već uspješno uvjerava naciju da joj veća opasnost prijeti od onih koje bi upotrebu oružja ograničili nego od onih koji ih doslovno ubijaju.
Crvena tkanina u koju se pištolj s poštovanjem omota je mikroslika crvene Amerike – ovdje su ideološke boje izokrenute u odnosu na Europu: crveni su Republikanci, plavi Demokrati – i crvena Amerika proguta sva sranja koja je pištolj napravio, jer vjeruje da je sigurnija s pištoljem nego bez njega. Scena govori i o većem problemu od ovog koji spominjem – ideja jednostavnog i stabilnog života u Americi raspršena je s tim metkom – život nije ni jednostavan ni stabilan, barem ne za crnu Ameriku.
Tad Donald Glover pleše i svojim plesom odvlači pažnju ne samo s crnih misli, nego i sa svega što se događa u drugom planu. A tamo gore auti, policija naganja ljude, mlati ih, mrtve vuku po tlu i sve je jedan ozbiljni kaos. Ali sve izgleda nevažno, jer nam pažnju nosi akter u prvom planu, rasplesani Glover i studenti koji su mu se pridružili. Gloveru se mora priznati da je ovo izveo nevjerojatno vješto – ako tek trepnete, pobjeći će vam užasna stvarnost drugog plana. Tek iz drugog ili trećeg gledanja postane jasno što se sve stravično događa iza njegovih plesnih aranžmana. To je Amerika, kaže naslov, samo ju je teško primijetiti. Kao i jahača apokalipse, crnog lika na bijelom konju koji u jednom trenutku projaše drugim planom ove predstave. No, naš junak isto nije od jučer. Kad ne pleše, on ubija.
U jednom trenu bezbrižna, a u drugom ju proždire nasilje
Interpretacije spota su beskonačne u svojoj različitosti. Ali oko jedne nema dvojbe – nitko ne sumnja što znači iduća scena. Glover lakoćom Pharrella Williamsa promijeni mjesto radnje i uz pjesmu bezbrižno upleše u novu prostoriju, gdje crnački zbor pjeva gospel. Tad mu dobace poluautomatsku pušku i on pobije cijeli zbor. Prizor je mučniji od prethodnog zato što je stvaran – svi znamo što se dogodilo, kad i gdje. Bijeli rasist, tinejdžer, usmrtio je devetero crnaca 2015. upravo na taj način u crkvi u Charlestonu u Južnoj Karolini, utvrdi bijele dominacije.
Gambino majstorski oslikava Ameriku koja je upravo takva – u jednom trenutku vesela i bezbrižna, u drugom je proždire bezumno nasilje. U jednom trenutku sva iz Pharrellova hita “Happy”, u drugom očajno vrišti. I ovdje je oružje – sad puška – spremno prihvaćeno u crvenu krpu s dostojanstvom kakvo nikad neće dobiti žrtve. Kad se svi i okrenu žrtvama pokolja, ubojica Glover nezaustavljen prolazi dalje, bez grižnje savjesti i bez interesa okoline. Puštaju ga da prođe pored policije, koju nije briga.
U idućoj instalaciji Glover je ponovno u onom ukletom parkiralištu, čija scenografija podsjeća na onu spota “Bad” Michaela Jacksona, samo što je manje zahodska, a više zatvorska. Kamera švenka na gornji kat parkirališta, koji izgleda kao galerija zatvora. Tamo grupa mladih crnaca mobitelima snima što se događa. Glover pjeva najdvosmisleniji stih cijele pjesme – “This Is Celly, It’s a Tool”. Kamera pokazuje mladiće na galeriji koji mobitelima – a mobitel je “celly” – snimaju nerede ispod sebe. Mobitel je u toj interpretaciji “alat”, “sredstvo” da se javnosti pokaže i dokaže diskriminacija. Kad aktiviste za ljudska prava crnaca pitate je li se što promijenilo posljednjih godina, oni će vas uvjeriti da nije, jer je ista diskriminacija postojala oduvijek, samo danas imamo mobitele da je dokažemo.
Crna Amerika gleda bijelu kako se bogati, i ne može ništa
Glover opravdava svoj nevjerojatan talent kad kaže “This Is Celly, It’s a Tool”, ne zbog mobitela, nego zbog toga što se ista rečenica može čitati u potpuno drugom značenju. Tu bi “celly” zapravo bila “cell block” – “zatvorski blok”, “ćelija”. “This Is Celly, It’s a Tool”. Ćelija je dakle “alat”, “sredstvo” kojim se crnce masovno drži u zatvoru. Afroamerikanci čine 12 posto američkog stanovništva, ali 37 posto populacije u zatvorima. Tamo su strpani ne zato što bi bili posebno skloni kriminalu, nego zbog institucionalnog rasizma ukorijenjenog u američkom društvu, koji im često ne daje nikakvu drugu šansu osim one na rubu zakona.
To strukturno prokletstvo prati ih na svakom koraku, od toga da žive u siromašnijim kvartovima, koji imaju lošije škole, do toga da ih se diskriminira pri upisu na fakultet i pri zapošljavanju. Amerika grabi naprijed i bijelci dobivaju prilike kakve ne postoje nigdje drugo na svijetu. Ali crna Amerika ne ide nikamo, ona stagnira. Auti iz prošlog desetljeća na koje se Glover penje na kraju spota simbol su te stagnacije. Crna Amerika gleda bijelu kako se bogati i uspijeva, i ne može ništa napraviti da je sustigne.
Glover umjesto Kanyea Westa koji je zapao u iditoizam
Nije lako uzdrmati Ameriku, a pjesma Donalda Glovera to je uspjela. Već tjedan dana svi pričaju o njegovu spotu i pritom otvaraju pitanja koja nikad ne bi došla na red u normalnom slijedu stvari. Glover je genijalno postavio raspravu upravo time što nije dao konačno značenje ničemu što je otvorio. Niti jedna od interpretacija koje sam spomenuo nije uklesana u kamen. Kako kaže Guardian, Donald Glover je “briljantan upravo zato jer se odupro porivu da dijeli savjete što napraviti da se pomire različita iskustva Amerike”.
Sretna okolnost, barem za njega, dogodila se zato što je prethodni idol crne Amerike, svojedobno genijalni Kanye West, taman u isto vrijeme potpuno sišao u idiotizam. Kanye se još pred par godina pojavio u jakni sa zastavom Konfederacije na rukavu, ali to su mu mnogi oprostili kao glupi ispad. No, prošlog tjedna Kanye je javno poručio američkim crncima da je “ropstvo bilo njihov izbor”. Teško je objasniti što to znači, i koliko je West bio utjecajan među Afroamerikancima, i kakav je šok to što govori danas, kad je postao bogat i superpopularan. Zamislite, otprilike, da Ante Gotovina sutra kaže kako je Vojislav Šešelj u pravu.
Idiotizam Kanye Westa dokazao je da crnci u Americi nisu monolit i da među njima ima različitih mišljenja. Donald Glover, koji je sa svojim višestrukim talentima isplivao na površinu taman u vrijeme dok je Kanye tonuo, našao se u prilici da postane novi heroj. Ako postane, bit će to rijedak slučaj da je netko zaslužio – i prezaslužio – svoj uspjeh.
Za sebe kaže da je glumac, pisac i pjevač
Sofisticiran i vrlo pismen, Glover je odrastao s roditeljima Jehovinim svjedocima, u obitelji srednjeg sloja koja mu je mogla priuštiti da nakon koledža u Georgiji, gdje je odrastao, završi dramaturgiju na New York University. U desetak godina profesionalne karijere postao je glumac, redatelj, dramski pisac, komičar, muzičar, i sve drugo što možete zamisliti. Ima jedva 35 godina, a već je osvojio Grammy za najbolju R&B izvedbu (uz još šest nominacija za Grammyja), dva Zlatna Globusa i četiri Emmyja za najbolju komičnu seriju i najboljeg glumca u komičnoj seriji za “Atlantu”.
Radi se o nadrealnoj komediji koju je sam stvorio i koja govori o rasnim i običnim odnosima među ljudima iz generacije millennialsa. Za prethodni scenaristički rad na seriji “30 Rock” osvojio je tri nagrade Američke udruge scenarista i još dvije za “Atlantu”. Pored svega toga, glumi Landa Calrissiana u novom filmu “Ratova zvijezda”, koji je ovog tjedna imao premijeru u Hollywoodu. Za sebe kaže da je glumac, pisac i pjevač. “Neki me opisuju kao trostruku prijetnju – ali ja volim misliti da sam samo jednostavno – prijetnja.”
Nasilju dao ubojitu definiciju – Ovo je Amerika
Bez obzira na njegove prethodne uspjehe, obična povijest zapamtit će da je Donald Glover stupio na globalnu pozornicu kao bradati crnac bez majice, koji je u spotu malo čudno plesao, a onda izvukao pištolj i ubio nekoga. Uzet će mu za zlo i to što je za prvo umjetničko ime odabrao riječ “djetinjast” i to što je za drugo odabrao prezime mafijaške obitelji iako nije mafijaš. Najviše od svega, uzet će mu za zlo to što je nasilju dao ubojitu definiciju – “Ovo je Amerika”.
Ja sam prvi koji će bez umora govoriti da Amerika znači puno više nego što proizlazi iz njegovih riječi; koji će neprestano podsjećati da bez Amerike nitko ne bi imao razloga vjerovati u ideale slobode, jednakosti i vladavine zakona. I to doista jest veličina Amerike, koju je teško staviti u isti kadar sa stvarnošću o kojoj govori Glover. No, pogledajte Gloverov spot još jednom, i još jedom, i opet još jednom. I kad vam se smuči nasilje koje je Glover tamo stavio, sjetite se ovih riječi najmoćnijeg čovjeka na svijetu: “Ja bih mogao stati nasred Pete avenije i ubiti nekoga iz pištolja i ne bih izgubio niti jedan glas.” Te poruke se svi trebamo groziti, a ne spota Donalda Glovera.