Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Đurović: Trump je sad počeo urlati o nekom strašnom Obaminom skandalu. Blesav način za ulazak u kampanju  

Kako američki predsjednik odgovara na krizu s kojom se njegova zemlja suočava? 'Obamagateom'

'Obamagate' je Trumpov odgovor na dvostruki problem s kojim se osobno suočava: koronavirus nema namjeru 'čudotvorno nestati' prije kasnog ljeta, a najesen idu predsjednički izbori na kojima demokratski kandidat Joe Biden ima ozbiljnu prednost. U svakoj drugoj zemlji gdje su političari odgovorni biračima izmišljanje političkog skandala bio bi nedopustiv pokušaj skretanja pažnje javnosti s ozbiljne javnozdravstvene ugroze

Amerika ovih dana prolazi vrhunac Öffnungsdiskussionorgien, kako je Angela Merkel imenovala “orgije rasprava o otvaranju”, i već je jasno da su zagovornici brzog pokretanja ekonomije nadjebali one koji zagovaraju oprez i korištenje zaštite. Događa se to unatoč činjenici da od koronavirusa svakog dana umire tisuću i pol ljudi – što je silazni trend, ali i dalje zastrašujuća brojka; kao da se svaka tri dana dogodi novi 9/11.

Nacija nije pogođena samo medicinskim posljedicama virusa, nego i ekonomskima. Broj nezaposlenih dosegnuo je 36 milijuna – to je zaprepašćujuće u zemlji od ukupno 330 milijuna stanovnika. Stručnjaci kažu da je stvarna stopa nezaposlenosti vjerojatno oko 23 posto – najviša otkad postoje suvremeni obračuni i tek za dlaku niža od one u Velikoj depresiji 1930-ih godina.

Amerika bi se mogla oporaviti za deset do dvanaest godina

No, Amerika nije jedina nacija na svijetu u kojoj su se ljudi naivno uvjerili da je strmoglavi pad ekonomije bio posljedica javnozdravstvenih mjera. To se najbolje vidi u državama američkog Juga, koje su najmanje stradale u epidemiji i prve ponovno otvorile frizerske salone, restorane i druge uslužne objekte. Šok je nastupio kad su shvatili da se ekonomija nije pokrenula ni nakon otvaranja – promet u restoranima nije se normalizirao, nego je oko 90 posto manji nego prije uvođenja mjera.

Amerika sad na vlastitoj koži uči da ekonomski pad nisu izazvale javnozdravstvene mjere, nego – virus. Taj je zaključak naizgled trivijalan, ali leži u temelju naopakog uvjerenja da će “sve biti kao prije čim se ukinu mjere”. Ne, sve će možda biti kao prije čim se ukine stvarni razlog ekonomske katastrofe – a to nisu mjere, nego koronavirus. Mjere su na neko vrijeme pomogle da se broj mrtvih zadrži na nižim granama, ali čak i kad se mjere ukinu – ekonomija se ne vraća “na staro”. Procjene banaka kažu da će Amerika stopu nezaposlenosti kakvu je imala prije pandemije (3,5 posto) postići za deset do dvanaest – godina.

Kao da nisu shvatili da se i dalje nose s epidemijom

No, zbog pritiska na političare – i iz Bijele kuće i s terena – gotovo sve savezne države krenule su u postupno otvaranje ekonomije i ublažavanje javnozdravstvenih mjera. Tamo gdje nisu, prosvjednici s krajnje desnice svakodnevno protestiraju – u Massachusettsu protiv republikanskog guvernera Charlieja Bakera pozivom “Otvorite Massachusetts, zatvorite Bakera!”

Nije bilo teško predvidjeti čime će rezultirati preuranjeno otvaranje – s jedne strane imate nove proplamsaje epidemije na raznim mikrolokacijama, posebice u Teksasu i drugim državama Juga i Zapada koje su dosad bile pošteđene, pa su požurile s normalizacijom.

Nema sumnje da će liberalizacija javnozdravstvenih mjera dalje voditi prema novom širenju zaraze, jer su ljudi sve mobilniji, ne nose maske ni rukavice, izlaze u kafiće i okupljaju se u velikim grupama. Amerika kao da nije shvatila da se i dalje nosi s epidemijom istog virusa koji je dosad ubio gotovo 90 tisuća ljudi – ništa se s tim virusom nije promijenilo, on se i dalje prenosi na isti način, vrlo je zarazan i još uvijek vrlo smrtonosan.

Projekcije mrtvih već su premašene

Sve to, s druge strane, vodi drugoj posljedici ponovnog otvaranja – a to je skok očekivanog broja mrtvih u ozbiljnim projekcijama koje koristi i Bijela kuća. U vrijeme potpunog lockdowna te su projekcije govorile o 80 tisuća mrtvih do sredine kolovoza; tu smo brojku prešli već početkom svibnja.

Nove projekcije skaču kako koja savezna država popusti javnozdravstvene mjere i sad smo na 150 tisuća očekivanih smrtnih slučajeva do kraja ovog vala. A sve je uvjerljivija i teza da će najesen krenuti novi val. No, već ovaj skok u projekcijama prvog vala – gotovo dvostruko više, samo zbog otvaranja – bio bi valjda dovoljan da se netko na vlasti ozbiljno zamisli.

Izgleda da se upravo to i dogodilo – Donald Trump ozbiljno se zamislio nad projekcijama smrti, ekonomskog pomora i trajnog pečata koji će pandemija covida-19 ostaviti na ovoj, ako ne i na sljedećoj godini u Americi. Nakon dugog promišljanja o tim crnim scenarijima, predsjednik je svoj odgovor sažeo u jednu riječ i naciji ga objavio na svojoj omiljenoj platformi:

Pokušaj skretanja pažnje s ozbiljne javnozdravstvene ugroze

“Obamagate” je Trumpov odgovor na dvostruki problem s kojim se osobno suočava: koronavirus nema namjeru “čudotvorno nestati” prije kasnog ljeta, a najesen idu predsjednički izbori na kojima demokratski kandidat Joe Biden ima ozbiljnu prednost. U svakoj drugoj zemlji gdje su političari odgovorni biračima izmišljanje političkog skandala bio bi nedopustiv pokušaj skretanja pažnje javnosti s ozbiljne javnozdravstvene ugroze. Ali već znamo da Amerika pod Trumpom, iako demokracija, politički nije normalna jer demagog u Bijeloj kući javno komunicira samo s grupom svojih fanatiziranih sljedbenika.

Oni traže ono što je u definiciji demagogije – da budu “narod” ili “rulja” koju netko “upućuje”, “vodi” ili “podučava”. Njima će Trump tako objasniti da problem današnje Amerike nije u tisuću i pol mrtvih svakog dana, u nedostatnom testiranju ili u upitniku nad glavom i najdobronamjernijeg ekonomista koji ne vidi načina da ekonomiju brzo “vrati na staro”. Ne, problem je u misterioznim “zločinima” koje je počinio Trumpov prethodnik. “Vođenom narodu” servira se objašnjenje koje nije rezultat njihova opažanja i razmišljanja, nego “sigurna ruka” navodi i huška sljedbenike protiv “pravih neprijatelja”. Iako će slušajući Trumpa neki od njih i umrijeti, to je cijena koju je on spreman platiti. Spremni su očito i mnogi od njih.

Što je uopće Obamagate?

Što je dakle Obamagate? Kao u svakom srednjoškolskom muljanju o nepročitanoj lektiri – inače Trumpovoj omiljenoj formi – riječ je o neviđenom skandalu koji je počinio Barack Obama, a definiran je time da ga je izveo Obama, da je žrtva Trump, i da je to nešto doista strašno. Kao što su “Patnje mladog Werthera” priča o Wertheru, koji je bio mlad i jako je patio, a “Odiseja” je priča o Odiseju koji je bio mornar i prošao je pravu odiseju.

Objasnit ću kasnije zašto je izazivanje Obame na megdan najgluplji pristup s kojim je Trump mogao ući u kampanju, ali prvo pokušajmo bar donekle shvatiti što je htio reći pjesnik koji nije pročitao ni knjigu koju je sam napisao. Na jednostavno novinarsko pitanje: “Što je to napravio Obama?”, Trump je odgovorio:

“To traje jako dugo – i prije nego što sam ja izabran – i sramota je da se to dogodilo. Ako pogledate što se događalo, ako pogledate sve informacije koje se sad objavljuju, to je – koliko ja razumijem – tek početak. Dogodile su se neke užasne stvari, takvo što se u našoj zemlji više nikad ne smije dogoditi! U idućim tjednima ćete vidjeti što se događalo i volio bih da iskreno pišete o tome, ali nažalost vi ste odlučili da nećete.”

Trump želi diskvalificirati Obamu

Na ponovljeno pitanje “Što je Obamin zločin?”, Trump je novinaru Washington Posta odgovorio: “Znate vi što je zločin! Zločin je očit svima. Sve što trebate napraviti je da čitate novine, osim vaših.” U novinama ne piše ništa – ni u Washington Postu ni u drugima, očito s razlogom jer “Obamagate” ne postoji osim u glavi Donalda Trumpa. Predsjednikov odgovor bio je toliko apsurdan, da se uvrstio u izbor najluđih izjava koje je u svojim urnebesnim sinkronizacijama obradila nova komičarska zvijezda Amerike Sarah Cooper.

Da vas je zadesila sudbina da budete nepopularni predsjednik Amerike koji želi osvojiti drugi mandat i da angažirate političkog konzultanta, on bi vam – u vakuumu – dao savjet koji se izdaleka uklapa u ovo što pokušava napraviti Trump; ali samo u vakuumu. Konzultant bi vam rekao: protukandidat ima jakog saveznika u bivšem predsjedniku koji će za njega nastupati u kampanji i pomoći mu svojom popularnošću.

Ako uspijete pronaći način da tog saveznika donekle diskvalificirate, time ćete otežati posao svome izazivaču jer njegov glavni saveznik više neće biti tako impresivan. Budući da je izazivač pritom bio dio saveznikove administracije, svaki skandal oko te administracije prelit će se i na izazivača i to će biti dvostruki uspjeh – diskvalificirat će i izazivača i njegovog utjecajnog saveznika.

Uvlačenje Obame je kontraproduktivno za Trumpa

To možda funkcionira u vakuumu, ali ne i u ovoj situaciji. Najveći misterij je kako ni Trump niti itko oko njega to ne vidi: uvlačenje Obame u kampanju kontraproduktivno je za Trumpa iz barem dva razloga. Prvi bi trebali znati i Trumpovi savjetnici i sam predsjednik, beskrajno opsjednut istraživanjima javnosti i rejtinzima. Barack Obama je neprikosnoveno najpopularniji političar u Americi još od 2008. godine – ni Hillary Clinton 2016. ni Trump u bilo kojoj godini otad nisu se približili Obami, čija je popularnost nedodirljiva.

Dapače, s Obamom je mnogo toga suprotno očekivanim pravilima – ne samo da je s mjesta predsjednika otišao s rekordnim rejtingom, nego je u međuvremenu, dok ga nema u javnosti, njegov ugled kod Amerikanaca još i porastao. Umjesto da se bode s umjereno popularnim Joeom Bidenom – koji je generalno omiljen, ali ni približno popularan kao Obama – Trump se bira bosti s najrogatijim od svih suparnika. Možda je hrabar, ali je bez sumnje glup.

Obama je danas popularniji nego kad je bio predsjednik

Drugi razlog zašto je Trump trebao izbjegavati svaki spomen Obame može se iščitati iz činjenice da je Obama danas popularniji nego kad je bio predsjednik, iako se ne pojavljuje u javnosti. Razlog toj popularnosti očito leži u drastičnoj razlici stila i sadržaja između 44. i 45. predsjednika – a ta razlika ide na ogromnu štetu Trumpa. Ljudi vide Obamu tek u rijetkim prilikama, ali o njemu misle bolje baš zato što je bio sve što Trump danas nije. Usporedba s Obamom je zadnje mjerilo koje bi Trump trebao nametati na početku kampanje.

Pa on svejedno to radi. Zašto? Jednostavan odgovor je – zato što nije puno pametan, a čak i kad angažira pametnije od sebe da ga savjetuju, ne sluša njihove upute nego se vodi instinktom, što u pravilu završi porazno po njega. Povijest Trumpova predsjednikovanja je povijest poraza pametnijih savjetnika i trijumfa oslobođenog predsjednika koji radi što misli da je pametno, samo da bi poslije lizao rane svoje gluposti. Ovo je bez sumnje dobar primjer Trumpove samovoljne glave.

Trump je rušio ugled Amerike koji je Obama izgradio

No, napad na Obamu može se čitati i na drugi način. Ta interpretacija ne isključuje prethodnu, nego joj je komplementarna. Za to objašnjenje treba se zapitati: Što je Donald Trump – politički? Koja je njegova ideologija i što pokušava postići?

Dva su povoda, razloga i motiva Trumpova bavljenja politikom: njegov ego i Barack Obama. Trump nema druge ideologije osim vlastite guzice i anti-Obama “ideologije”. Sve što je ozbiljno postigao u ove tri i pol godine bila je demontaža Obaminih rezultata. U najvažnijem nije uspio – jedan glas, senatora Johna McCaina, spriječio ga je da sruši epohalnu zdravstvenu reformu koju zovemo Obamacare.

No, uspio je u gotovo svakom drugom aspektu rušenja političke baštine prvog crnog predsjednika – od izlaska iz Pariškog sporazuma o borbi protiv klimatskih promjena do rušenja ugleda i utjecaja Amerike u svijetu koji je Obama mukotrpno spašavao nakon agresivnih avantura Georgea W. Busha.

Rasist koji se ne miri s činjenicom da u Americi žive i ne-bijelci

Trump je u međuvremenu dokazao da nije ideolog u klasičnom smislu, a njegov animozitet prema Obami nije bio rezultat političkih neslaganja. Trump prezire Obamu ne zato jer je ovaj demokrat, nego zato jer je bio crnac na čelu Amerike. To je u Trumpovom rasističkom mozgu bila nedopustiva uvreda – da nacija izabere crnca za predsjednika. Donald Trump ušao je u politiku kao glasnogovornik rasističke teorije zavjere da se Obama nije rodio u Americi. To je ostao do danas – rasist koji se ne miri s činjenicom da u Americi žive i ne-bijelci i da ponekad i oni mogu doći na čelo zemlje.

Teza da se Obama rodio u Keniji, kojoj je Trump dao krila jer je svoju medijsku popularnost stavio u funkciju širenja te teorije zavjere, nije bila usmjerena samo protiv “crnca” na mjestu predsjednika. Ona je maligno iskoristila sve elemente Obamine obiteljske povijesti, pa Trump Obamu nije predstavljao kao crnca (to nije smio izgovoriti) nego kao “stranca iz Afrike”; element rasizma se poklopio s elementom generalne ksenofobije. U to doba Trump je često govorio o Obaminoj majci, koju je prikazivao kao “naivnu” i “zavedenu”. Obami kod rasista nije pomoglo to što mu je majka bila bjelkinja, niti to što su ga odgojili bijeli baka i djed iz Kansasa – nitko od takvog svijeta u njemu ne vidi “polubijelca”, samo “crnca”.

Na zazivanje fantomskog ‘Obamagatea’ ne treba samo odmahnuti

No, Trump je učestalo spominjao njegovu bijelu majku jer je to u rasističkom imagiraniju jedan od najgorih “prijestupa” koji ne-bijeli mogu počiniti nad bijelima – “oteti bijele žene” i onda ih “potčiniti sebi” da rađaju crnu djecu. Možda Trump nije znao što čini, ali je počinio sve što su rasisti od njega očekivali. Trump je otac tog zlog rasističkog narativa.

Zato na njegovo zazivanje fantomskog “Obamagatea” ne treba odmahnuti s lakoćom, iako je stvar komično neuvjerljiva. Bolje je na to gledati kao na pokušaj predsjednika, stjeranog u kut, da svoju političku budućnost osigura sredstvima koja su ga i dovela do uspjeha – huškanjem rasizma i netrpeljivosti, buđenjem najnižih poriva među biračima, koji bi se inače mogli zapitati – što je Trump napravio da me zaštiti od najgore zaraze u zapamćenoj povijesti. Trumpov odgovor je: Gledajte onoga tamo, on je crnac.

Đivo Đurović
Analitičar
160 članaka Više o autoru
Više s weba