‘Pustili su vilu da propadne jer ovdje žele izgraditi veliku zgradu’

To rješenje nadležnog ureda, iako je obvezujuće, nije zaustavilo čelnike Zaklade dostojanstvo i nada u namjeri da kuću ipak sruše. Prema tvrdnjama stanara Ribnjaka s kojima smo razgovarali, Opus Dei koji ovdje djeluje preko svoje Zaklade, već devet godina želi sravniti secesijsku vilu, i na tom zemljištu sagraditi novu zgradu u većim gabaritima.

“Od 2011. ne uspijevaju dobiti dozvolu za rušenje i sada im je potres došao kao idealno opravdanje. No, zgrada je odavno u lošem stanju jer je vlasnici nisu htjeli obnavljati nego su je jednostavno pustili da propadne”, kazao nam je jedan od stanara susjednih zgrada.

Vrijedna kuća koju je izgradio poznati slikar i Bolléov suradnik

Kuća na broju 46, izgrađena 1905. godine, izvorno je pripadala Marku Perošu, slikaru i nastavniku koji je radio na interijerima mnogih hrvatskih sakralnih građevina. Neke od najdojmljivijih radova ostvario je u suradnji s čuvenim Hermannom Bolléom.

U novijoj povijesti vila je neko vrijeme pripadala stanovitoj obitelji Majhen, a zatim ju je kupio ubijeni medijski izdavač Ivo Pukanić, odnosno njegova tvrtka Mansito. Godine 2011. kao vlasnik se upisuje Zaklada dostojanstvo i nada koja na toj parceli doista, kako je potvrđeno Telegramu, želi izgraditi duhovni centar.

Kada smo poslali upit u Opus Dei, kako bismo čuli i drugu stranu priče, povratno nam se javio Stipo Čuljak, i kazao kako ga je poslao upravitelj Zaklade dostojanstvo i nada, Vuko Brigljević, inače vrsni fizičar, znanstvenik s iznimnom međunarodnom karijerom. Gospodin Čuljak, koji nas je i proveo oronulim zdanjem u ulici Ribnjak, otvoreno govori kako kuću namjeravaju srušiti. “Zgrada je prijetnja i, ako se uruši, netko može stradati”, kazao nam je na početku razgovora.

“Kada je kuća kupljena, Zaklada je doznala da je nekada ranije porušen dio zidova što je dodatno ugrozilo statiku”, priča nam Čuljak dok oprezno hodamo stepenicama za koje je doista pravo čudo da se još nisu urušile. “Prema Zakonu o graditeljstvu vlasnik je kazneno odgovoran, ako netko strada. Ovdje je i ranije bilo sve trulo, a sada je jasno da se kuća mora rušiti”, dodaje.

Važno pitanje: Zašto Opus Dei devet godina nije sanirao zgradu

Zgrada je nakon potresa dobila crvenu naljepnicu, a od 22. ožujka pregledala su je, kaže Čuljak, tri statičara. Jedan gradski, dvoje koje je angažirala Zaklada te jedan sudski vještak. Tvrdi kako su svi ustvrdili da je kuća pretrpjela značajna i nepovratna oštećenja na nosivoj konstrukciji.

Pritom nam pokazuje Izvadak iz izvješća o vatrogasnoj intervenciji Javno-vatrogasne postrojbe Grada Zagreba od 17. travnja u kojem piše kako su vatrogasci zatekli objekt u jako lošem stanju te da je uklanjanjem zida i dimnjaka koji se naslonio na obližnju zgradu moguće da dođe do “poremećaja krovne konstrukcije”.

A zašto kuća nije sanirana unutar devet godina otkako ju je Zaklada kupila, pitamo gospodina Čuljka. Konkretan odgovor nismo dobili. “Gradski zavod za zaštitu spomenika godinama nam ne želi odobriti projekt izgradnje duhovnog centra, budući da se u tom slučaju mora srušiti i ova kuća. Iz tog ureda pak u izvid nisu poslali statičara već arhitekta koji je zaključio da je zgrada upotrebljiva. Pa što arhitekt zna o statici?”, replicirao je.

Gdje je dozvola: ‘Ostala mi je doma. Ne, zapravo je u poglavarstvu’

Obnova zgrade, tvrdi, bila bi skupa i neisplativa. Njihovi vještaci izračunali su kako bi koštala šest milijuna kuna, a “ne postoji jamstvo da će biti uspješna, posebno vezano uz hidroizolaciju koja izravno utječe na statiku zgrade”, tvrdi.

Dok smo u ponedjeljak 11. svibnja obilazili nekad reprezentativnu vilu na kojoj sada evidentno traju pripreme za uklanjanje, gospodin Čuljak tvrdio je kako je njegova Zaklada nakon potresa ishodovala dozvolu za rušenje.

Dobili su, govorio je, Rješenje gradskog Ureda za graditeljstvo, no taj nam dokument nije pokazao. Prvo je kazao da mu je ostao doma, a u kasnijem telefonskom razgovoru opravdavao se kako “zbog korone i potresa nisu mogli ući u Gradsko poglavarstvo da ga podignu”. No, tvrdio je, dozvola za rušenje postoji te nas je pozvao da njegove navode provjerimo s Gradskim uredom za graditeljstvo.

U zaštićenom centru Zagreba bez dozvole se ne smije rušiti

Dok smo čekali odgovore iz nadležnih ureda, Telegram se u međuvremenu obratio arhitektici i bivšoj pomoćnici pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika, Zrinki Paladino, koju smo zamolili da nam opiše proceduru koja mora prethoditi uklanjanju bilo koje građevine u zaštićenoj povijesnoj cjelini.

Gospođa Paladino kazala je kako nije moguće da je Gradski ured za graditeljstvo donio Rješenje za uklanjanje građevine na ovoj lokaciji bez da je to odobrio i Gradski zavod za zaštitu spomenika. Ukratko, prema njoj, radovi na uklanjanju nikako nisu mogli početi bez oba odobrenja.

“Znaju svi da je ovo zaštićena zona A i da je to pod zaštitom, tako da je trebalo ishoditi odobrenje Zavoda. Investitori to ponekad rade, mašu papirima iz Ureda za graditeljstvo iako znaju da im treba i dozvola Zavoda”, kaže Paladino. Dodaje i da shvaća frustraciju investitora, ali zakon se mora poštivati.

Stiže konačna potvrda: Opus dei nema potrebnu dozvolu

Inače, Telegram je još u petak 8. svibnja poslao dopise Ministarstvu kulture, Gradskom uredu za graditeljstvo te Gradskom uredu za zaštitu spomenika, s pitanjem je li Zaklada dostojanstvo i nada zatražila potrebne dozvole. O rušenju kuće obavijestili smo i građevinsku inspekciju pri Državnom inspektoratu. Ministarstvo kulture odmah se ogradilo kako oni u ovom slučaju nemaju nadležnost, a Zavod za zaštitu spomenika odgovorio nam je na upit u ponedjeljak poslijepodne, nekoliko sati nakon što smo obilazili zgradu na Ribnjaku s predstavnikom Zaklade, koji nas je uvjeravao da su za rušenje dobili dozvolu.

Pročelnik zagrebačkog Zavoda za zaštitu spomenika, Stipe Tutiš, demantirao je međutim gospodina Čuljka: Opus Dei nema dozvolu za rušenje zgrade na Ribnjaku. Pročelnik nam je službeno izjavio kako njegov Zavod nije izdao suglasnost niti prethodno odobrenje za uklanjanje predmetne građevine, a bez toga se kuća ne smije rušiti.

“Ponovnim izvidom na terenu utvrđeno je da za predmetne radove, koji se izvode, nije zatraženo odobrenje Zavoda te je ovaj Zavod 08. svibnja 2020. izdao rješenje o obustavi radova vlasniku zgrade i izvođaču radova te obavijestio nadležne inspekcijske službe”.

Razgovor koji je teško prepričati. Zato donosimo transkript

Da se radovi ne bi smjeli izvoditi, predstavnik Zaklade Stipo Čuljak Telegramu je za vrijeme obilaska građevine prešutio. Stoga smo ga u ponedjeljak 11. svibnja poslijepodne ponovno nazvali, kako bismo čuli njegov komentar na navode pročelnika nadležnog Zavoda. Ukratko, gospodin Čuljak tvrdi da njemu nitko ne može zabraniti rušenje zgrade, a ostatak razgovora teško je prepričati. Stoga smo ga odlučili objaviti integralno:

ČULJAK: Mogu oni vama odgovarati na upite koliko hoće, ali nas neće zaustaviti. To je nešto što im mora biti jasno jer ja ovako zgradu ostaviti neću. E, sada, nisam ja htio njih danas zvati jer ne želim ulaziti s njima u rasprave. Te rasprave su bespredmetne jer kada ja njima kažem: ‘Dođite, napravite očevid’, njihov očevid je prolazak cestom. Oni neće ući u kuću kao što smo ušli nas dvojica danas. Neće oni to napraviti. Mi od njih, na osnovu ovoga što imamo, ne trebamo ništa. Sad, što oni to vama pišu, ja ne znam. Za što trebamo tražiti dozvolu? To ja ne mogu shvatiti.

TELEGRAM: Ali radi se o zaštićenoj cjelini u kojoj se ni jedna kuća ne smije ukloniti bez dozvole.

ČULJAK: Ma OK, to je bilo prije. Ali mi smo kasnije obavijestili sve nadležne službe, vatrogasce, svi znaju sve! I nikakvog tu spora nema. A to što oni ne komuniciraju međusobno, ja tu ne mogu ništa. Napravio sam sve što sam mogao. Ne znam što da radim. Što ti predlažeš?

TELEGRAM: Za početak nam, recimo, možete poslati Rješenje Gradskog ureda za graditeljstvo kojim vam se dopušta rušenje kuće. Jutros ste mi tvrdili da ste ga dobili.

ČULJAK: Ali toga nema! To ne postoji! Ovo je izvanredna situacija gdje objekt prijeti životu. Ma ne daju oni nikome nikakvo rješenje! Ne mogu nam izdati sada rješenje i reći ‘vi to rušite’. A što ako ne srušimo? Za tri dana će nam doći vatrogasci i ostali, i opet reći da kuću treba rušiti. Što da radim ja? Neka dođe vaša urednica pa neka ona prokomentira je li zgrada za rušenje.

Telegramovi reporteri kraj zgrade na Ribnjaku posljednji put prošli su sinoć, u ponedjeljak nakon 20.00. I dalje je uklonjen bio samo krov, a bageri ipak još nisu krenuli. Je li intervenirala inspekcija kako bi službeno provjerila drže li se vlasnici službene zabrane radova, provjeravat ćemo i danas.