Nekad je nužno odabrati stranu

Ekskluzivno: Fižulić prvi donosi cijeli sporni ugovor s Agrokorom i preludij kako ga čitati

Telegramov analitičar o kontekstu Ugovora čiji su dijelovi procurili krajem prošlog tjedna

Bilo bi zgodno da Ante Ramljak upozna javnost s iznosom provizija koje su ugovorene u Fee Letteru, a sastoje se od Commitment Fee, Agency Fee i Security Agency Fee. Bez tih podataka nije moguće procijeniti stvarnu cijenu zaduženja. Bolje da to saznamo od njega nego od VTB-a, koji je isto morao plasirati sredstva Agrokoru prihvaćajući ugovorene provizije za usluge pružene samoprijegornim radom KHCM-a i Madison Pacific Trusta. Valjda ne treba posebno naglasiti da je sve navedene provizije platio Agrokor.

Tjedan dana prije uhićenja bivših članova Uprave i Nadzornog odbora Agrokora zaprimio sam paket koji je između ostalog sadržavao djelomični spis Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem St-1138/17-1215. Radi se o sporu koji je pokrenula Sberbanka protiv Agrokora i izvanrednog povjerenika Ante Ramljaka zbog sklapanja Ugovora o najstarijem zajmu odnosno roll-up financiranja starih dugova i novog kreditnog zaduženja. Dokumentacija je sadržavala i najspornije odredbe Ugovora, koji sam još u lipnju nazvao sudbonosnom i nepopravljivom pogreškom izvanredne uprave Agrokora.

Tada naravno nisam imao ni englesku ni hrvatsku kopiju Ugovora, pa nisam ni mogao znati detalje koji danas opravdano sablažnjavaju dobar dio javnosti. Sve je počelo kada je potpredsjednica Vlade Martina Dalić još 8. travnja ove godine u razgovoru za Jutarnji list ustvrdila da se „dobavljači, posebno mali i srednji, uopće […] ne bi trebali pojaviti kao vjerovnici u procesu izvanredne uprave, jer će biti isplaćeni u cijelosti.“

Razorna kritika najvećeg autoriteta za insolvencijsko pravo

Znači, dva dana prije nego je Ante Ramljak preuzeo upravljanje Agrokorom javno je predstavljen jedan od ciljeva njegovog rada koji je u suprotnosti s temeljnim načelom ravnopravnog tretmana vjerovnika u stečajnim postupcima par conditio creditorum, kako je to tada u svojoj razornoj kritici samog Zakona lijepo objasnila Jasnica Garašić, profesorica na zagrebačkom Pravnom fakultetu i vodeći domaći autoritet za insolvencijsko pravo. Budući da Agrokor nije mogao iz vlastitog novčanog tijeka plaćati stare tražbine izvanredna uprava trebala se dodatno zadužiti kako bi ostvarila obećanje ministrice Dalić.

Ugovor o klupskom kreditu u ukupnom iznosu od 80 milijuna eura potpisan je 13. travnja ove godine između Agrokora d.d. i četiri domaće banke. Zagrebačka banka sudjelovala je s iznosom od 40 milijuna eura, Erste s 20 milijuna eura, a PBZ i Raiffeisen svaki s 10 milijuna eura. Ovom kreditu s prednošću namirenja trebale su se pridružiti Sberbanka i VTB s ukupnim iznosom od 70 milijuna eura, ali to se na kraju ipak nije ostvarilo. Sberbanka je postavila uvjet da se kao tražbina s pravom prednosti namirenja prizna i njen zadnji kredit od 100 milijuna eura iz veljače ove godine.

Najveća ruska banka tako je prva ponudila model roll-up kreditiranja po kojem Agrokor dobiva nova sredstva pod uvjetom da dio starih tražbina bude otplaćen ili za ista dobiva status prvenstva naplate. Izvanredna uprava tada je otklonila tu ponudu kao neprovedivu jer je protivna Zakonu o postupku izvanredne uprave. Od dobivenih 80 milijuna eura kredita 50 milijuna iskorišteno je za plaćanje starih tražbina dobavljača. Dva mjeseca kasnije po tumačenju iste izvanredne uprave roll-up model postaje zakonit.

Izvanredna uprava se zadužila za nepotreban iznos

Iako je u tom razdoblju više puta javno ponovila kako joj za redovno poslovanje i pokrivanje tekućih troškova nedostaje 200 do 250 milijuna eura, izvanredna uprava na kraju se zadužila za 1,06 milijardi eura, od čega se 480 milijuna eura odnosi na refinanciranje starih tražbina kreditora. Za plaćanje starih potraživanja dobavljača određeno je 150 milijuna eura ili gotovo trećina novog raspoloživog kredita. Kako do danas, prema izvješću o novčanom tijeku od 16. listopada, nije povučeno 128 milijuna eura ugovorenog iznosa, očito je prvotni izračun o nedostatnim financijskim sredstvima za redovno poslovanje bio točan.

Zbog čega se izvanredna uprava zadužila za iznos koji joj nije bio potreban, za namjenu koja je protivna Zakonu, po modelu koji je sama na početku smatrala nezakonitim pitao sam još u rujnu. Prema zapisniku s prve sjednice privremenog vjerovničkog vijeća održane 13. travnja 2017., odvjetnik Tin Dolički bio je ovlašten zastupati američki fond Knighthead Capital Management (KHCM), koji je bio imenovan za člana vijeća kao predstavnik vlasnika obveznica. Kako je navedeni fond za posao vezan uz Agrokor angažirao londonsku odvjetničku firmu Hogan Lovells International, a njihov je službeni partner u Hrvatskoj odvjetničko društvo Bogdanović, Dolički & Partneri, takva odluka bila je više nego očekivana.

U to vrijeme Ante Ramljak angažirao je odvjetničko društvo Šavorić & Partneri, pa je čak otvorio i email adresu izvanrednauprava@savoric.com na koju su vjerovnici prema obavijesti Trgovačkog suda u Zagrebu trebali slati prijave svojih tražbina. Nakon žestokih kritika u javnosti, te izrečenih sumnji da je navedeno društvo na neki način sudjelovalo u izradi samog Zakona, Ramljak 28. travnja 2017. prekida s njima suradnju i angažira međunarodnu odvjetničku kuću Kirkland & Ellis kao koordinatora pravnih poslova. Tko je i kada angažirao dotadašnje predstavnike KHCM-a u privremenom vjerovničkom vijeću kao pravne zastupnike i savjetnike Agrokora nažalost nije poznato.

O Ugovoru na engleskom odlučivali i ljudi koji ne znaju engleski

Činjenica je da je već na drugoj sjednici privremenog vjerovničkog vijeća Tin Dolički zastupao izvanrednog povjerenika bez ikakve prethodne obavijesti ostalim članovima vijeća. Isto je tako činjenica da odvjetnik Tin Dolički zastupa Agrokor u sporu sa Sberbankom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Inače, protivno je Kodeksu odvjetničke etike, članku 46. točki 1. da odvjetnici mijenjaju strane u tijeku istog postupka te se u ovom slučaju može očekivati i reakcija Hrvatske odvjetničke komore. Na trećoj sjednici privremenog vjerovničkog vijeća održanoj 8. lipnja 2017. predstavljen je Ugovor o najstarijem zajmu u verziji na engleskom jeziku.

Ugovor je izradila prije spomenuta londonska odvjetnička kuća Hogan Lovells International kao zastupnik KHCM-a. Ovjereni hrvatski prijevod dokumenta od gotovo 200 stranica ima žig stalnog sudskog tumača za engleski i španjolski jezik Lovorke Cesarec Ban, a dan ovjere je 3. kolovoza 2017. Kako je peteročlano privremeno vjerovničko vijeće raspravljalo i glasalo o engleskoj verziji Ugovora kada dvoje njegovih članova ne govore engleski jezik zasad je tajna. Gospodin Mato Brlošić kao predstavnik “malih dobavljača” i gospođa Marica Vidaković kao predstavnica skupine “veliki dobavljači” te predstavnik Zagrebačke banke u ime “osiguranih banaka” podržali su Ugovor, predstavnik Sberbanke u ime “neosiguranih banaka” glasao je protiv.

Što je pokazao konfuzan odgovor Izvanredne uprave Telegramu

Naravno da je i predstavnik vlasnika obveznica glasao za ugovor, samo je nejasno tko je to bio. Agrokor je 26. svibnja 2017. londonskom uredu PJT Partners uputio dopis u čijem je prilogu Ugovor o povjerljivosti zbog njihovog budućeg rada u privremenom vjerovničkom vijeću. To je učinjeno po nalogu KHCM-a. Početkom svibnja Bloomberg je objavio vijest kako su američki fondovi Axa IM, T. Rowe Price i KHCM angažirali PJT Partners za svog financijskog savjetnika vezano uz naplatu Agrokorovih obveznica. Bilo je i očekivano da ih taj ured predstavlja u privremenom vjerovničkom vijeću, ali zašto nije dobio status člana vijeća umjesto KHCM-a nije poznato.

Agrokor je prošlog tjedna u svom konfuznom i bahatom odgovoru na članak u Telegramu još jednom pokazao da tamo nitko ne čita i ne pamti ranije objavljene vlastite podatke. Tako su u nastojanju da opravdaju predloženu nepravičnu alokaciju prava na roll-up kreditiranje napisali da je “takva alokacija reflektirala razinu starog duga u omjerima: 31 posto vlasnici obveznica, 33 posto domaće banke i 36 posto strane banke. Kako je dio banaka, prije svega Sberbank, odlučio ne sudjelovati,[…] novo zaduženje ugovoreno [je] u omjerima 21 posto strane banke, 23 posto domaće banke i 56 posto vlasnici obveznica.”

Sada bi bilo lijepo da Ante Ramljak i društvo još jednom pročitaju vlastito izvješće od 11. svibnja 2017. pod nazivom “Ukupne obaveze Agrokora na 31. 3. 2017.” U tom izvješću navedeno je da “neosigurani bankovni zajmovi iznose 13,8 milijardi kuna što približno odgovara otprije poznatom podatku objavljenom od strane samih banaka odnosno rejting agencija o ukupnim potraživanjima dvije ruske i četiri zapadne banke. Ukupan dug za obveznice od 7,34 milijarde kuna javno je dostupan podatak i bez Agrokora. Kako 7,34 milijarde iznosi 31 % od ukupnih financijskih obaveza, a 13,8 milijardi 36 % od istog iznosa znadu samo u izvanrednoj upravi.

Nedostaju još četiri povezana dokumenta

Vrijeme je da tu matematičku operaciju podijele i s javnošću. Prije početka svake ozbiljne analize samog Ugovora potrebno je upozoriti na jedan navod iz Podneska pravnog zastupnika Sberbanke Trgovačkom sudu u Zagrebu od 4. kolovoza 2017. U njemu se tvrdi da prema zapisniku treće sjednice privremenog vjerovničkog vijeća članovi vijeća “nisu dobili konačnu i potpunu verziju Ugovora o najstarijem zajmu[…], pa to upućuje na prijevarno postupanje.” Navedeno je sigurno moguće provjeriti te ustanoviti istinitost ove teške optužbe. A za cjelovitu analizu samog Ugovora nedostaju četiri vezana dokumenta: Backstop Agreement, Commitment Letter, Fee Letters i Escrow Agreement.

Potrebno je još jednom naglasiti da Ugovor odobren na privremenom vjerovničkom vijeću 8. lipnja 2017. kao kreditore definira jedino KHCM, KHCM II i Kala Investments. Za sve njih potpisnik je Thomas A. Wagner. Ugovoreni iznos kredita je 200 milijuna eura od kojih je 100 milijuna eura predviđeno za otkup obveznica po nominalnoj cijeni u ukupnim iznosima navedenim u Prilogu 10. Ugovora (str.169). Znači, svi ostali kreditori uključivši i Zagrebačku banku, tek su kasnije pristupili Ugovoru. Zagrebačka banka bila je potpisnik prethodno utanačenog Commitment Lettera i obvezala se nakon ishođenja dozvole svojih upravljačkih tijela aranžirati kredit na domaćem tržištu, a KHCM-u je pripao, kako se i pristoji, ostatak svijeta.

Zbog toga bi bilo zgodno da Ante Ramljak upozna javnost s iznosom provizija koje su ugovorene u Fee Letteru, a sastoje se od Commitment Fee, Agency Fee i Security Agency Fee. Bez tih podataka nije moguće procijeniti stvarnu cijenu zaduženja. Bolje da to saznamo od njega nego od VTB-a, koji je isto morao plasirati sredstva Agrokoru prihvaćajući ugovorene provizije za usluge pružene samoprijegornim radom KHCM-a i Madison Pacific Trusta. Valjda ne treba posebno naglasiti da je sve navedene provizije platio Agrokor. O samim detaljima Ugovora nekom drugom prilikom.

U nastavku donosimo cjelovit tekst ugovora na engleskom:

[scribd id=362990040 key=key-jeqbjEumY9L1DBW7BCbV mode=scroll]