Ekspert za digitalne slobode plastično objašnjava koliko je suluda ideja da aplikacija protiv korone bude obavezna

Zagrebački odvjetnik Vlaho Hrdalo u tekstu za Telegram objašnjava zašto bi bilo protuustavno tražiti da aplikacija STOP Covid 19 bude obvezna

Kada jednom Ustavni sud meritorno odluči o potezima Stožera, a mogu vam odmah reći kakva će ta odluka biti, znat ćemo na čemu smo. U međuvremenu će nam možda u ustavom zaštićene domove upadati instalateri aplikacija da po nalogu ministra Beroša iz App Storea („koji vam je password?“) instaliraju STOP Covid-19 aplikaciju.

Vlaho Hrdalo odvjetnik je iz Zagreba, specijaliziran za digitalna prava i zaštitu privatnosti. Završio je poslijediplomski studij diplomacije s disertacijom o digitalnim slobodama. Predsjednik je Udruge za blockchain i kriptovalute. U tekstu za Telegram objašnjava zašto bi bilo protuustavno tražiti da aplikacija STOP Covid-19 bude obvezna, što je u svom ranijem istupu najavio ministar zdravstva Vili Beroš.


Ministar zdravstva Vili Beroš predstavio je ovih dana aplikaciju Stop COVID-19 koja bi omogućila praćenje kontakata osoba potencijalno zaraženih bolešću COVID-19. Iako se radi o hvalevrijednom naporu da se protiv bolesti 21. stoljeća napokon borimo i oruđem 21. stoljeća, odmah je međutim ministar Beroš sve pokvario najavom da bi aplikacija mogla postati obavezna ako se stanje pogorša.

I na stranu što je ministar Beroš izrekao ozbiljan digitalni nonsens kojim pokazuje da ne barata dobro tehnologijom, i na stranu što niti u četiri mjeseca nije pročitao priopćenje Europske komisije koja sugerira da takve aplikacije budu dobrovoljne. Ova izjava samo je konačni dokaz jedne druge činjenice – da Ustavni sud Republike Hrvatske ne funkcionira. Nije, naime, ništa kriv ministar Beroš jer je u ljudskoj naravi da se osjećaš moćno kad si svaki dan po svim medijima i kad te djeca crtaju kao superheroja. To je stvarno razumljivo. Ono što nije razumljivo je zašto Ustavni sud ništa ne poduzima.

Zašto se Ustavni sud nije bavio odlukama Stožera?

Predsjednik Ustavnog suda RH Miroslav Šeparović ovih je dana objašnjavao zašto se dosad nisu bavili ustavnošću odluka Stožera civilne zaštite pa je tako naveo tri okolnosti zbog kojih je prošlo čitavo godišnje doba, a da se oni (izuzev jednog ustavnog suca privatno, od kojeg se Ustavni sud brzo ogradio) nisu očitovali o tome je li u redu da odluke koje Ustav RH izrijekom stavlja u nadležnost Hrvatskog sabora, donosi nekoliko demokratski neizabranih ljudi. Kaže tako Predsjednik Ustavnog suda da je prvi problem što su kontinuirano dolazili predmeti o postupanju Stožera i nisu ih mogli riješiti.

Taman kad su se uspjeli obraniti od te sile predmeta i bili spremni prionuti poslu, došlo je predizborno vrijeme kada oni tradicionalno ne donose odluke (iako nigdje ne piše da su ovlašteni ne ispunjavati svoju dužnost uoči izbora). I onda kad su izbori prošli i oni baš čvrsto odlučili da će četiri mjeseca nakon što je Stožer ukinuo ili ograničio više temeljnih ustavnih prava građana vidjeti je li to bilo u redu, došlo je njihovo ustavno pravo na godišnji odmor pa će se time pozabaviti najesen.

Ustavni sud jednostavno se time nije htio baviti

Od svega je možda najzanimljivije objašnjenje da nisu mogli odmah reagirati jer je došlo mnogo predmeta. Za početak, radi se o možda nekoliko desetaka predmeta. Sve da se međutim radi i o nekoliko tisuća predmeta, oni su sadržajno isti i bit će sukladno praksi Ustavnog suda riješeni istom odlukom. Razlog zašto u nekim drugim državama pravosuđe funkcionira (austrijski Ustavni sud poništio je slične odluke o ograničavanju slobode kretanja kao neustavne) je zato što se reagira promptno i to na prvi prijedlog ili tužbu, a onda se eventualno naknadno odgovara i drugim podnositeljima.

Dokaz da se Ustavni sud jednostavno htio ne baviti time je i činjenica da sam ja osobno još 25. ožujka 2020. podnio prijedlog za ocjenu ustavnosti odluka Stožera. Moj prijedlog bio je digitalno potpisan sukladno Zakonu o elektroničkom potpisu i dostavljen na službenu e-mail adresu Ustavnog suda jedan dan nakon što je Ustavni sud donio odluku da se zbog koronavirusa omogućuje slanje podnesaka elektroničkom poštom. Odgovor koji sam dobio na tu e-mail poruku: Odlukom SuT-A-3/2020 smo uistinu omogućili podnošenje podnesaka kojima se pokreću ustavnosudski postupci vezani uz rok, a vaš to nije. „Slijedom iznijetoga, Ustavni sud povodom Vaše e-poruke neće voditi ustavnosudski postupak niti će na koji drugi način postupati“.

Reakcija tek kada ih je počeo prozivati Predsjednik

Dvije je stvari vrlo važno primijetiti – prvo, Ustavni sud prihvaća izvanredno stanje koje je uveo Stožer i zbog toga prilagođava svoje postupanje i drugo – iako su 2020. godine avangardno omogućili da im se podnesci dostavljaju elektroničkim putem, to se ne odnosi na podnesak kojim bi se od Ustavnog suda tražilo da to izvanredno stanje provjeri. Da se međutim ti silni podnositelji čijim je prijedlozima Ustavni sud bio zatrpan pa nije mogao odmah raspravljati o odlukama Stožera ne bi dodatno osokolili, Ustavni sud je već 12. svibnja odluku SuT-A-3/2020 stavio izvan snage i stanje vratio na dobro staro slanje poštom.

Konačno, o Ustavnom sudu najviše govori činjenica da su se odlučili na reakciju tek kad ih je prozivati krenuo osobno Predsjednik RH. Osim dvojice sudaca koji redovito imaju izdvojena mišljenja i istupaju o društveno važnim pitanjima, mjesecima nitko od preostalih 11 sudaca nije kao ostvareni pravnik osjetio potrebu analizirati odluke kojima se očigledno krše ustavne odredbe koje zasigurno znaju napamet, a koje kažu da se ograničenja ustavnih prava mogu propisati isključivo zakonom koji u Saboru mora biti donesen dvotrećinskom većinom.

A što će se događati do odluke Ustavnog suda?

Nitko od njih nije promislio „pa ne može ovo biti ispravno, sastalo se par ljudi i zabranili meni, ustavnom sucu da iz Zagreba odem u Karlovac“. Ali nije samo slobodna kretanja bila ograničena. Bilo je ograničeno i nešto o čemu priznaju da vode računa – politički život. Ustavni sud itekako svjestan nadolazećih izbora zbog kojih kao što sami kažu ne donose odluke, nije se sjetio preispitati niti činjenicu da je Stožer uoči tih istih izbora efektivno zabranio osnivanje političkih stranaka jer je za takvo nešto potrebno okupiti 100 ljudi na istom mjestu što je u to vrijeme bilo zabranjeno.

Kada jednom Ustavni sud meritorno odluči o potezima Stožera, a mogu vam odmah reći kakva će ta odluka biti, znat ćemo na čemu smo. U međuvremenu će nam možda u ustavom zaštićene domove upadati instalateri aplikacija da po nalogu ministra Beroša iz App Storea („koji vam je password?“) instaliraju STOP Covid-19 aplikaciju. I ako budete smatrali da je to neustavno, molim vas da se organizirate i Ustavnom sudu podnesete samo jedan jedini prijedlog za ocjenu ustavnosti kako ne bi bili preokupirani s obzirom na to da su i dogodine izbori taman uoči godišnjih odmora pa od odlučivanja opet neće biti ništa prije rujna.