Odluka nacionalnog Kriznog stožera da uoči Uskrsa dopusti rad tržnica te odobri duže radno vrijeme trgovina izazvala je različite reakcije. Pogotovo nakon što je profesorica Alemka Markotić, ravnateljica klinike Fran Mihaljević i sama priznala da se “ljudi opuštaju… i time bismo mogli pokvariti puno toga dobroga što smo dosad napravili”. Kako je istaknula: “Vidi se da se sve više ljudi okuplja s ovim lijepim vremenom. U trgovinama su veće gužve. To nije dobro, to može pogoršati situaciju”. Zbog toga nije malo onih koji smatraju da se uranilo s takvom odlukom te da nije trebalo u situaciji kad se upozorava da ulazimo u najkritičnije razdoblje, opuštanjem mjerama dati poticaj velikom broju ljudi da izađu iz svojih kuća. No, dr. sc. Bernard Kaić, voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ne misli da je to bila ishitrena odluka.

“Nije bilo prerano dozvoliti rad tržnica i produljiti radno vrijeme dućana, ali je loše ako je to stvorilo gužve. Gužve mogu uništiti sav dosadašnji trud i odricanje velikog dijela građana te poništiti sve dosadašnje dobre rezultate. Rad tržnica i produljenje radnog vremena dućana može se i treba organizirati tako da se ne stvaraju gužve. Ako se pokaže da nismo u stanju organizirati rad tržnica na način da se ne stvaraju gužve i to dovede do povećanog broja oboljelih, morat će se ponovno zatvoriti.”

‘Samoizolacija nije uvedena zato da ljudi ne vide sunce’

Takva ocjena primarijusa Kaića u skladu je s njegovim stajalištem iz kojeg je od početka bilo uočljivo da, za razliku od mnogih, on nije za najstrožu zabranu izlaska iz domova. Zbog toga je više puta isticao kako policija ponekad strože tumači mjere samoizolacije, od epidemiologa. “Nisam protivnik slobodnog kretanja izvan kuće, ako je to kretanje izvedeno tako da se ne dolazi u bliski kontakt s drugim ljudima. Naime, samoizolacija nije uvedena zato da ljudi ne vide sunce i ne hodaju, već je uvedena da se eliminira ili na minimum svede broj fizičkih i bliskih kontakata s drugim ljudima jer je bliski kontakt glavni put prijenosa bolesti”, objašnjava.

Doktor Kaić ispričao je kako ga je prije dva tjedna nazvao jedan Nijemac koji je znao da ako uđe u Hrvatsku mora u samoizolaciju. “Njegovo je odredište bila kućica na otoku, udaljena od naselja i pitao me smije li za vrijeme boravka u toj maloj kući izaći do obale i pecati ribu. Ja sam mu s epidemiološkog aspekta rekao da smije. Jer smisao samoizolacije nije da čovjek gleda more kroz prozor i da ne smije prići moru i pecati. Smisao je da za to vrijeme ne dolazi u kontakt s drugim ljudima. Nije mi se više javio pa ne znam kako je prošla njegova samoizolacija. Nadam se da je upecao ribu i vjerujem da nije s njom trčao među ljude da se pohvali, jer mi je djelovao jako razumno i odgovorno”, kaže.

‘Sumnjam da bi kod nas funkcionirao švedski model’

Inače, primarijus Kaić premda je liječnik, u više je svojih javnih istupa isticao kako je svjestan da se valja truditi što efikasnije staviti epidemiju pod kontrolu po medicinskim kriterijima, ali da također valja voditi računa o gospodarstvu i funkcioniranju države. Pritom je naglašavao da sve zemlje traže kompromis između želje da se uspori širenje bolesti te ograniči kretanje ljudi, ali da se u tome ne smije pretjerati te tako onemogućiti državi i gospodarstvu da koliko toliko funkcioniraju. Pri tome je zaključio kako “u struci nema razlike u pristupu, već u politici.”

Oni koji smatraju da su u Hrvatskoj u nekim segmentima mjere ipak prestroge iznose primjere zemalja kao što su Švedska, Danska, Norveška koje nisu zabranile izlazak iz kuća. Istodobno u BiH i Srbiji, primjerice, uvedeni su policijski satovi. Zanimalo nas je stoga je li Hrvatska odabrala optimalan model zaštite uzimajući u obzir naše civilizacijske navike i kulturu?

“Mislim da smo stvarno na vrijeme uveli sve mjere i da nisu prestroge. Ima, naravno, situacija da se pogrešno tumače, pa neki mjere prestrogo ili nedovoljno ozbiljno provode. Ali ukupno gledano, mislim da je čak i provedba na zadovoljavajućoj razini. Ne znam kako bi kod nas funkcionirao, primjerice, švedski model. Ideja da se mladi postupno prokuže, inficiraju i steknu imunitet, uz istodobno sprečavanje zaražavanja starijih osoba, zvuči dobro. Ali u Hrvatskoj ljudi žive drukčije nego u Švedskoj. Bojim se da uz slobodno kretanje i druženje s posljedičnim postupnim zaražavanjem mladih ne bismo uspjeli sačuvati starije osobe koje imaju najveći rizik za teške oblike bolesti.”

Jesu li građani počeli gubiti živce?

Kaić kaže kako su preporuke epidemiologa uvijek iste, ali da političari na njih reagiraju različito. “Jer epidemiolozi naravno znaju da će, ako se sve zatvori, širenja virusa biti manje.” U nekim se državama primjenjuje model zaštite od koronavirusa kojem je prioritet osigurati funkcioniranje gospodarstva kako bi se pod svaku cijenu izbjegle velike ekonomske štete. Primjerice, u SAD-u, a u početku u Velikoj Britaniji, Švicarskoj… Upitali smo stoga doktora Kaića koje se države po njemu najefikasnije bore protiv koronavirusa? “Možda Kina. Nismo ni mi loši. Za sada. Samo moramo biti uporni i ne odustati prerano.”

Kaže kako ne može procijeniti jesu li građani izgubili živce i počeli se ponašati opuštenije ili neodgovornije. “Nadam se da nije tako. Prerano je za opuštanje.” Na pitanje treba li se strože kažnjavati građane koji, unatoč svim upozorenjima, ne poštuju mjere koje je propisao Stožer, posebice one koji su pozitivni na koronavirus, doktor Kaić je odgovorio: “Zapravo, znam tek za neke anegdotalne slučajeve i ne znam koliko su pouzdane te informacije da su pozitivne osobe izlazile iz kuće. Ako je to točno, smatram da to je razočaravajuće jer time dovode u opasnost zdravlje ljudi s kojima dolaze u kontakt. A neki od tih ljudi mogu razviti teške oblike bolesti, pa i umrijeti. Ne bih se međutim upuštao u procjenu strogoće sankcija, za to postoje kompetentniji od mene.”

Zašto se više ne zalaže za jače testiranje

Zaražene osobe koje nemaju simptome, smatra doktor Kaić, nisu veliki pokretači širenja bolesti. One, naime, izlučuju puno manje virusa na okolinu jer ne kašlju, ne kišu. Najviše prenose virus ljudi koji imaju simptomatsku bolest i to u prvim danima, kad nisu svjesni da su oboljeli, jer su simptomi slabi. U početku se doktor Kaić zalagao za veći broj testiranja, smatrajući da nije dovoljno testirati samo one koji su udovoljavali jako strogim epidemiološkim i kliničkim kriterijima. Sada je zadovoljan jer se broj testiranih stalno povećava te je obuhvaćen dovoljan broj ljudi.

Od početka epidemije građani su dva puta reagirali posebno zabrinuto. Prvi puta kad je oboljelo liječničko osoblje, a drugi puta ovih dana kad se virus pojavio u domovima za starije osobe. “Što se proboja infekcije u domove tiče, nisam iznenađen. Događaju se proboji i u bolnice u kojima su puno bolji uvjeti za sprečavanje infekcija. Zasigurno će biti još proboja infekcije u domove i važno je da osoblje zna pravilno koristiti sredstva osobne zaštite i da provodi sve propisane mjere za sprečavanje infekcija. Također mora pažljivo pratiti zdravstveno stanje korisnika i štićenika, pravovremeno javljati svaku sumnju na koronavirusnu bolest nadležnima te brzo ispravljati sve uočene nedostatke”, kaže.

Primarijus Kaić kaže kako nema saznanja o tome koliko je do sada u Hrvatskoj prijenos virusa posljedica nepažnje i neodgovornosti, a koliko nešto što se nije moglo izbjeći. “To je vrlo teško procijeniti, a svaka procjena te vrste u velikoj bi mjeri ovisila o informacijama prikupljenima anketiranjem, a pouzdanost tih podataka nije lako provjeriti.” Epidemiologija kao medicinska grana i znanost ima u Hrvatskoj dugu tradiciju.

Neki bi svu odgovornost prebacili na epidemiološku struku

Korijeni današnjeg HZJZ-a sežu u 1893. godinu, kada je u Zagrebu osnovan Kraljevski zemaljski zavod za proizvodnju animalnog cjepiva protiv boginja. Kasnije, 1923. godine, na temelju Kraljevskog zemaljskog zavoda, osnovan je Epidemiološki zavod. Epidemiologija kao posebna medicinska struka nastala je ranih tridesetih godina i to kao odvojak tadašnje bakteriologije. Zadaća epidemiologije je praćenje, proučavanje, sprečavanje i suzbijanje bolesti kod ljudi odnosno bavljenje pitanjima učestalosti i rasprostranjenosti bolesti, prirodnim zakonitostima njihovog nastanka, održavanja ili iščezavanja iz ljudske populacije. Primarijus Kaić kaže da je zadovoljan načinom na koji se tretira njegova struka za pandemije.

“Što se tiče tretmana epidemiologa od strane Stožera i terena, moram istaknuti da su odluke Stožera u jako velikoj mjeri doprinijele prihvaćanju epidemioloških mjera od strane pojedinaca i javnosti u cjelini. Moram naglasiti da se najvažnije protuepidemijske mjere, odnosno izolacija oboljelih i kućna karantena ili samoizolacija kontakata oboljelih i povratnika iz visokorizičnih zemalja, ne bi nikada mogle provesti u ovakvom opsegu da naše prijedloge nisu uvažile i druge struke.

Primjerice, zdravstveni sustav, policija, inspekcija, pravnici, svi ostali uključeni u ovaj posao i većina građana, prepoznali su naše preporuke kao ispravno rješenje. Drugo su sve ‘nijanse’. Na razini tih ‘nijansi’, uvažava se epidemiološku struku jednako kao i ranije. Uvijek ima onih koji smatraju da epidemiolozi pretjeruju ili nisu dovoljno strogi pa prigovaraju u jednom ili drugom smjeru, a ima i onih koji bi rado svu svoju odgovornost prebacili na epidemiološku struku. Ništa novoga, samo je to sada više izloženo javnosti. Dakako, tu su i pohvale, koje su također više vidljive u javnosti. Ali omjer kritika i pohvala te razina uvažavanja na razini tih ‘nijansi’ zapravo su jednaki kao i u ‘mirnim” uvjetima’, kaže.

Kompromis epidemioloških mjera i interesa drugih struka

Doktor Kaić ističe kako mjere koje se donose i utječu na živote svih građana, nisu i ne trebaju biti prepisane preporuke epidemiološke struke. “One su kompromis između nekih idealnih epidemioloških mjera i raznih interesa drugih struka te gospodarstvenih i političkih interesa države. Odatle proizlaze te ‘nijanse’. Potpuno je razumljivo da se u odlukama koje se tiču života svih građana ne mogu u potpunosti slijediti preporuke jedne struke te da u to moraju biti uključene brojne druge struke. Naglašavanje uloge epidemiologa u donošenju mjera ponekad ih dovodi u nezavidan položaj jer im se onda svi obraćaju za tumačenje postupaka u praksi vezanih uz mjere koje su zapravo modificirane i za koje nemamo uvijek odgovore.

Ponekad su mjere doista i doslovan prijepis epidemioloških preporuka, ali ih ne prati logistika pa se opet nađemo u nezahvalnom položaju tumačenja načina provedbe mjera koje su lijepo napisane, ali nisu stvoreni svi uvjeti za njihovu provedbu. Sve se to rješava u koracima i postupno dorađuje i popravlja. Konačno, ne treba zaboraviti da smo prvi put u ovakvoj situaciji, ne samo mi, nego cijeli svijet”, objašnjava.

Kako izgleda postupak stavljanja osobe u samoizolaciju

Dok je postupak otkrivanja oboljelih, zahvaljujući testovima, relativno jednostavan, puno je kompliciranije utvrditi od koga se oboljeli zarazio te je li nekome prenio virus. Stoga nas je zanimalo kakva je procedura te kako reagiraju zaraženi, ali i potencijalni bolesnici kad saznaju da su ugroženi, imali li kod njih straha, ljutnje… “Ovisi o okolnostima. S oboljelim uvijek razgovara kliničar ili liječnik primarne zdravstvene zaštite i epidemiolog. Nekad epidemiolog razgovara s oboljelim telefonom radi traženja kontakata, nekad ide u izvid na radno mjesto, u obitelj ili u kolektiv. Njegove kontakte epidemiolog mora obavijestiti o njihovom statusu, to jest da su bili u kontaktu s oboljelim.

Valja im objasniti da moraju radi sebe i ostalih biti u samoizolaciji u trajanju najdulje inkubacije bolesti, 14 dana, te kako postupati za to vrijeme. Valja dogovoriti otvaranje bolovanja za one kojima je to potrebno za vrijeme samoizolacije i odgovoriti na puno dodatnih pitanja. Ponekad treba organizirati dezinfekciju javnih prostora, a ponekad valja koordinirati napuštanje radnog mjesta s poslodavcem kontakta koji mora u samoizolaciju. Nekad valja dogovoriti izolaciju u organiziranoj karanteni, a ponekad surađivati s kolegama kliničarima oko načina zbrinjavanja kontakata koji su hospitalizirani. Straha bude ponekad, a ljutnje vrlo rijetko.”

Kako će ovo sve utjecati na protivnike cijepljenja?

S obzirom na to da doktor Kaić i njegovi kolege i kolegice epidemiolozi ulažu goleme napore u borbu protiv koronavirusa zanimalo nas kako se nose s tim golemim izazovom. “Moram priznati, bez neke patetike ili cendranja, da ova situacija stvarno zahtijeva puno veći angažman i odricanja te da većina epidemiologa zbog posla ima manje vremena za svoje obitelji. No, proći će i to. I druge struke u posebno zahtjevnim, izvanrednim situacijama to doživljavaju. Za neke je to požar, za druge pritisak migranata na granicu, za treće potres, za četvrte slom burze, a za nas i mnoge druge, to je ova situacija”, kaže jednostavno.

Primarijus Kaić uvjeren je da će neko vrijeme biti manje licitiranja oko toga treba li se cijepiti ili ne. “Ali prestati sigurno neće. Otpor cijepljenju u Hrvatskoj ima više uzroka. S jedne strane, tu su apsolutni protivnici cijepljenja koji negiraju znanost, odnosno imaju svoju viđenje svijeta, u kojem vide razne urote, skrivene neprijatelje, ljude-guštere i strepe od ugroze vlastitih prava, zdravlja i života. Takvi ljudi žive u strahu i mora da im je jako teško zbog toga, ali ne znam kako im pomoći i mislim da za njih nema nade.

S druge strane, postoje ljudi koji su u nedoumici jer ih ovi prvi plaše svojim viđenjem svijeta i pogledom na znanost. Ovi koji su u nedoumici u sadašnjoj situaciji epidemije malo su pošteđeni dezinformacija koje prvospomenuti šire pa će ih dio vjerojatno izgubiti strah od cijepljenja koji im je nametnut. Postoji i treća kategorija, a to su oni koji se na temelju svjetonazora protive institucijama i autoritetima svake vrste, a protivljenje cijepljenju je samo manifestacija njihove cjelovite pobune protiv sustava. Ne znam kako će na njihov stav prema sustavu i posljedično prema cijepljenju odraziti ova izvanredna situacija vezana uz pandemiju koronavirusa”.