Političko zatišje, kako to nestvarno zvuči.
Pa ipak, po kalendarskim datostima, trebali smo se posljednjih godinu i po dana baškariti u politički mononotijim danima, uz možda koju minornu kadrovsku dramicu u ponekoj posrnuloj stranci. Posljednji izbori održani su u lipnju prošle godine (drugi krug lokalnih izbora) i cijele dvije godine, do svibnja 2019. kad se trebaju održati izbori za Europski parlament, nisu u planu bile nikakve kampanje, nikakva sučeljavanja, nikakvo dizanje tenzija na političkim skupovima.
Samo golemo, mirno vrijeme kao stvoreno za reformske napore aktualne vlasti, koja je iste smjerno obećavala i najavljivala.
Afere, politički lomovi, prosvjedi i svađe, međutim, obilježili su praktički svaki tjedan ovih dviju “mirnih” godina (s reformama je, čini se, bilo potpuno drugačije).
Kreće ludnica
Kako god bilo, međutim, priča o razdoblju političkog zatišja je gotova, rok je istekao. Za oko pola godine se održavaju europski izbori, krajem naredne godine idu i predsjednički, a jesen 2020. godine rezervirana je za redovne parlamentarne izbore. Godinu poslije su lokalni.
Ukratko, dobrodošli u višegodišnju ludnicu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ neprikosnoven
Europski izbori samim svojim vremenskim lociranjem na početak serije izbora, jasno, na domaćem terenu imaju veći značaj od toga tko će gurati kakve europske politike. Znače zauzimanje političkih pozicija koje bi mogle ključno odrediti i pojedine političke sudbine, ali i izglede cijelih političkih grupacije u izbornom maratonu koji slijedi.
I tu je, u ovom trenutku, prilično izvjesno da će najbolji rezultat postići najjača vladajuća stranka, HDZ. Njihova anketna prednost pred ostalim konkurentima, unatoč brojnim aferama i unutarstranačkim sukobima, tolika je da bi poraz HDZ-a za pola godine bio daleko veće iznenađenje od Plenkovićeve blitz-pobjede prije dvije godine na parlamentarnim izborima.
Antiimigrantski Živi zid
Prilično je izvjesno i da će drugo i treće mjesto zauzeti padajući SDP i stagnirajući Živi zid. Za SDP bi, jasno, bilo užasno bitno, za Davora Bernardića vjerojatno i egzistencijalno bitno (jasno, u političkom smislu) da ostanu druga stranka u zemlji, no veliko je pitanje hoće li to biti moguće u situaciji u kojoj rejting SDP-a ne prestaje padati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Po prosjeku anketa za listopad se čini da ipak imaju šansi, jer SDP osvaja 17, a Živi zid 12,8 posto. Stranka Ivana Vilibora Sinčića mogla bi, možda dodatno profitirati upornim inzistiranjem svoje najveće političke zvijezde, Ivana Pernara, na užareno antiimigrantskoj retorici, sasvim sukladnoj sve popularnijim svjetskim ksenofobnim antiimigrantskim politikama, pogotovo ako se s proljeća opet pojača pritisak iz BiH na hrvatske granice.
Otvorena utrka
Možda će ipak najzanimljivija bitka europskih izbora u hrvatskim okvirima biti ona koja će se voditi za mjesto četvrte najjače političke grupacije. Tu je Most u solidnoj prednosti, pogotovo nastavi li se HDZ izmicati s desnice prema političkom centru.
No, čini se da će prava gužva u lovu nekih 6,5-7 posto glasova (koliko će trebati za osvajanje makar jednog od 12 hrvatskih eurozastupničkih mandata) biti na centru i ljevici. I tu se, obzirom na nevesele trendove u SDP-u zapravo možda može tražiti buduću snažnu oporbenu opciju. A utrka je u ovom trenutku potpuno otvorena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dalijina enigma
Projekt kojeg predvodi Dalija Orešković, naime, još nije ni dobio formu. Nije se ni našao u niti jednoj anketi i užasno je teško predvidjeti može li se vrlo solidno odobravanje s društvenih mreža, ali i velikog dijela medija, pretočiti u čvršće brojke biračke podrške. No, Dalijina ekipa je svakako potencijalno snažni igrač na europskim izborima na koje imaju namjeru izaći.
S druge strane, HNS je, jasno, izgubljen slučaj. Koalicija s HDZ-om im je dotukla rejting (1,6 posto trenutno) i na izborima poput ovih, s jednom izbornom jednicom, nemaju ni najmanje šanse za značajniji rezultat. Potencijalnu kombinaciju s Milanom Bandićem je, čini se, pregazila zla krv koja je nastala između te dvije stranke nakon prelaska donedavne dopredsjednice HNS-a Marije Puh u sve brojniji saborski Klub zastupnika Stranke solidarnosti, Reformista i nezavisnih zastupnika.
Nadiranje Beljaka
Pametno je na nedovoljnih tri posto, ali nakon napuštanja Amsterdamske koalicije čini se da su sve karte bacili na to da javnost baš njih prepozna kao one koji donose promjene u ustajale vode domaće politike. Uz pojavu novih lica, međutim, sve je teže vjerovati u takav rasplet, osim u slučaju stvaranja neke zajedničke platforme s pridošlim političkim snagama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I tako se u ovom trenutku kao najjači igrač sa strane lijevog centra nadaje koalicija nadirućeg Krešimira Beljaka, odnosno njegovog HSS-a s IDS-om, Glasom i PGS-om. Kad se njihov rejting zbroji (što je metodološki neprecizna, ali u ovom trenutku i jedina moguća aproksimacija) prelaze šest posto, što bi im možda moglo dati zastupnicu ili zastupnika u Bruxellesu/Strasbourgu, ali, još važnije, ovu Amsterdamsku koaliciju 2.0 oslikati kao najsnažniju alternativu onim biračima koji su digli ruke od SDP-a, a desnicu ne mogu ni smisliti.
Bitka za naredno desetljeće
Makar dok na scenu ne stupi ekipa koju predvodi Dalija Orešković. A onda kreće prva runda bitke ona za alternativu za SDP. Druga bi, ovisno o događanjima u stranci Davora Bernardića, mogla biti ona za alternativu vlasti HDZ-a.
Stoga su inače općoj javnosti relativno slabo zanimljivi europski izbori, na koje je prošli put izašla tek četvrtina građana, izrazito bitan indikator smjera u kojem će se ova zemlja nastaviti kretati u dvogodišnjem užarenom izbornom ciklusu nakon njih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali i u godinama koje će slijediti nakon danas još daleke 2021.
Europski izbori uglavnom nikoga ne zanimaju, ali ovi su bitni - pokazat će tko postaje alternativa SDP-u
Što možemo očekivati od izbora za Europski parlament?
Europski izbori samim svojim vremenskim lociranjem na početak serije izbora, jasno, na domaćem terenu imaju veći značaj od toga tko će gurati kakve europske politike. Znače zauzimanje političkih pozicija koje bi mogle ključno odrediti i pojedine političke sudbine, ali i izglede cijelih političkih grupacije u izbornom maratonu koji slijedi.
Političko zatišje, kako to nestvarno zvuči.
Pa ipak, po kalendarskim datostima, trebali smo se posljednjih godinu i po dana baškariti u politički mononotijim danima, uz možda koju minornu kadrovsku dramicu u ponekoj posrnuloj stranci. Posljednji izbori održani su u lipnju prošle godine (drugi krug lokalnih izbora) i cijele dvije godine, do svibnja 2019. kad se trebaju održati izbori za Europski parlament, nisu u planu bile nikakve kampanje, nikakva sučeljavanja, nikakvo dizanje tenzija na političkim skupovima.
Samo golemo, mirno vrijeme kao stvoreno za reformske napore aktualne vlasti, koja je iste smjerno obećavala i najavljivala.
Afere, politički lomovi, prosvjedi i svađe, međutim, obilježili su praktički svaki tjedan ovih dviju “mirnih” godina (s reformama je, čini se, bilo potpuno drugačije).
Kreće ludnica
Kako god bilo, međutim, priča o razdoblju političkog zatišja je gotova, rok je istekao. Za oko pola godine se održavaju europski izbori, krajem naredne godine idu i predsjednički, a jesen 2020. godine rezervirana je za redovne parlamentarne izbore. Godinu poslije su lokalni.
Ukratko, dobrodošli u višegodišnju ludnicu.
HDZ neprikosnoven
Europski izbori samim svojim vremenskim lociranjem na početak serije izbora, jasno, na domaćem terenu imaju veći značaj od toga tko će gurati kakve europske politike. Znače zauzimanje političkih pozicija koje bi mogle ključno odrediti i pojedine političke sudbine, ali i izglede cijelih političkih grupacije u izbornom maratonu koji slijedi.
I tu je, u ovom trenutku, prilično izvjesno da će najbolji rezultat postići najjača vladajuća stranka, HDZ. Njihova anketna prednost pred ostalim konkurentima, unatoč brojnim aferama i unutarstranačkim sukobima, tolika je da bi poraz HDZ-a za pola godine bio daleko veće iznenađenje od Plenkovićeve blitz-pobjede prije dvije godine na parlamentarnim izborima.
Antiimigrantski Živi zid
Prilično je izvjesno i da će drugo i treće mjesto zauzeti padajući SDP i stagnirajući Živi zid. Za SDP bi, jasno, bilo užasno bitno, za Davora Bernardića vjerojatno i egzistencijalno bitno (jasno, u političkom smislu) da ostanu druga stranka u zemlji, no veliko je pitanje hoće li to biti moguće u situaciji u kojoj rejting SDP-a ne prestaje padati.
Po prosjeku anketa za listopad se čini da ipak imaju šansi, jer SDP osvaja 17, a Živi zid 12,8 posto. Stranka Ivana Vilibora Sinčića mogla bi, možda dodatno profitirati upornim inzistiranjem svoje najveće političke zvijezde, Ivana Pernara, na užareno antiimigrantskoj retorici, sasvim sukladnoj sve popularnijim svjetskim ksenofobnim antiimigrantskim politikama, pogotovo ako se s proljeća opet pojača pritisak iz BiH na hrvatske granice.
Otvorena utrka
Možda će ipak najzanimljivija bitka europskih izbora u hrvatskim okvirima biti ona koja će se voditi za mjesto četvrte najjače političke grupacije. Tu je Most u solidnoj prednosti, pogotovo nastavi li se HDZ izmicati s desnice prema političkom centru.
No, čini se da će prava gužva u lovu nekih 6,5-7 posto glasova (koliko će trebati za osvajanje makar jednog od 12 hrvatskih eurozastupničkih mandata) biti na centru i ljevici. I tu se, obzirom na nevesele trendove u SDP-u zapravo možda može tražiti buduću snažnu oporbenu opciju. A utrka je u ovom trenutku potpuno otvorena.
Dalijina enigma
Projekt kojeg predvodi Dalija Orešković, naime, još nije ni dobio formu. Nije se ni našao u niti jednoj anketi i užasno je teško predvidjeti može li se vrlo solidno odobravanje s društvenih mreža, ali i velikog dijela medija, pretočiti u čvršće brojke biračke podrške. No, Dalijina ekipa je svakako potencijalno snažni igrač na europskim izborima na koje imaju namjeru izaći.
S druge strane, HNS je, jasno, izgubljen slučaj. Koalicija s HDZ-om im je dotukla rejting (1,6 posto trenutno) i na izborima poput ovih, s jednom izbornom jednicom, nemaju ni najmanje šanse za značajniji rezultat. Potencijalnu kombinaciju s Milanom Bandićem je, čini se, pregazila zla krv koja je nastala između te dvije stranke nakon prelaska donedavne dopredsjednice HNS-a Marije Puh u sve brojniji saborski Klub zastupnika Stranke solidarnosti, Reformista i nezavisnih zastupnika.
Nadiranje Beljaka
Pametno je na nedovoljnih tri posto, ali nakon napuštanja Amsterdamske koalicije čini se da su sve karte bacili na to da javnost baš njih prepozna kao one koji donose promjene u ustajale vode domaće politike. Uz pojavu novih lica, međutim, sve je teže vjerovati u takav rasplet, osim u slučaju stvaranja neke zajedničke platforme s pridošlim političkim snagama.
I tako se u ovom trenutku kao najjači igrač sa strane lijevog centra nadaje koalicija nadirućeg Krešimira Beljaka, odnosno njegovog HSS-a s IDS-om, Glasom i PGS-om. Kad se njihov rejting zbroji (što je metodološki neprecizna, ali u ovom trenutku i jedina moguća aproksimacija) prelaze šest posto, što bi im možda moglo dati zastupnicu ili zastupnika u Bruxellesu/Strasbourgu, ali, još važnije, ovu Amsterdamsku koaliciju 2.0 oslikati kao najsnažniju alternativu onim biračima koji su digli ruke od SDP-a, a desnicu ne mogu ni smisliti.
Bitka za naredno desetljeće
Makar dok na scenu ne stupi ekipa koju predvodi Dalija Orešković. A onda kreće prva runda bitke ona za alternativu za SDP. Druga bi, ovisno o događanjima u stranci Davora Bernardića, mogla biti ona za alternativu vlasti HDZ-a.
Stoga su inače općoj javnosti relativno slabo zanimljivi europski izbori, na koje je prošli put izašla tek četvrtina građana, izrazito bitan indikator smjera u kojem će se ova zemlja nastaviti kretati u dvogodišnjem užarenom izbornom ciklusu nakon njih.
Ali i u godinama koje će slijediti nakon danas još daleke 2021.