Nije upitan sam nacrt nagodbe vjerovnika, nego i cijeli proces izvanredne uprave

Ako dobavljači žele nešto više od mrvica, morat će dokazati da je cijeli proces vođen nelegalno

Ukoliko ne postoji ni minimum saznanja o radu i načinu donošenja odluka Vijeća, svaki od 5600 vjerovnika koncerna te svi postojeći vlasnici udjela u pojedinim kompanijama imaju pravo osporiti legalnost cijelog procesa izvanredne uprave. Cijeli proces očito je namjerno usporen kako bi Privremeno vjerovničko vijeće upravo u ovakvom sastavu moglo osigurati prividni legitimitet rada izvanredne uprave. Skandalozna je sama ideja da se uopće raspravlja o nacrtu nagodbe prije nego je formirano stalno i reprezentativno Vjerovničko vijeće, sukladno članku 18. Zakona o postupku izvanredne uprave

Marica Vidaković, prokuristica Kraša i članica Privremenog vjerovničkog vijeća Agrokora, teatralnim deranjem dokumenta nazvanog “nacrt strukture nagodbe” nije pretvorila u komadiće samo nekoliko papira nego je javno poništila i legitimitet rada Vijeća i izvanredne uprave koncerna. Ante Ramljak u prvom je tjednu rada izvanredne uprave predložio peteročlani sastav privremenog tijela koje je trebalo završiti svoj rad u trenutku formiranja stalnog Vjerovničkog vijeća.

Privremeno vijeće održalo je trinaest sjednica na kojima je dalo suglasnost za ključne odluke izvanredne uprave. Jedini javno eksponirani njegovi članovi bili su Marica Vidaković kao predstavnica “velikih dobavljača” i Mato Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, kao predstavnik “malih dobavljača”. Tko je sjedio na sjednicama Vijeća u ime Zagrebačke banke kao predstavnika “osiguranih vjerovnika” i Sberbanke kao predstavnika “neosiguranih vjerovnika” nije poznato.

Dolički je prvo zastupao Knighthead, pa Agrokor

U podnesku predlagatelja u sporu koji se vodi pri Trgovačkom sudu u Zagrebu između Sberbanke i Agrokora spomenuti su zapisnici Vijeća s prve tri održane sjednice. Tako smo saznali da je vlasnike obveznica na prvoj sjednici, održanoj 13. travnja 2017., zastupao Knighthead Capital Management, odnosno njihov opunomoćenik, zagrebački odvjetnik Tin Dolički. Druga sjednica održana je 1. lipnja, treća 8. lipnja, i na te dvije sjednice gospodin Dolički promijenio je nalogodavca te je zastupao Agrokor, a PJT Partners vlasnike obveznica.

Na službenim internetskim stranicama Agrokora mogu se naći samo vrlo štura priopćenja sa svega nekoliko sjednica Vijeća, u kojima se uglavnom daje svekolika podrška radu izvanredne uprave. Agrokor ima 5600 vjerovnika i bilo je za očekivati da će rad Vijeća biti identičan radu Odbora vjerovnika u stečajnim postupcima te da će nakon svake sjednice Vijeća biti objavljen zapisnik o njenom tijeku. Premda ni lex Agrokor ni Stečajni zakon ne sadrže odredbe o načinu vođenja takvih zapisnika, ta obaveza proizlazi iz Zakona o parničnom postupku, odnosno Sudskog poslovnika.

Zašto se Vijeće nije sastalo punih 7 tjedana?

Zbog čega izvanredna uprava nije objavljivala ni priopćenja, a kamoli zapisnike sa sjednica Vijeća, možemo samo pretpostaviti. Ali u sudskim postupcima koji se vode ili koji će tek uslijediti oni će ionako biti jedan od ključnih dokaza o (ne)radu Vijeća i njegovoj odgovornosti za legitimnost cijelog postupka.

Nitko nikada nije objasnio zbog čega Privremeno vjerovničko vijeće nije održalo ni jednu sjednicu između 13. travnja i 1. lipnja 2017. U tom razdoblju odabrani su i imenovani financijski i pravni savjetnici čiji se trošak mjeri u desetinama milijuna eura, dogovoren je Ugovor o najstarijem kreditu (roll-up) u iznosu od jedne milijarde i šezdeset milijuna eura, eskalirao je problem regresnih mjenica, Konzum u BiH trebao je zbog gubitka iznad vrijednosti kapitala završiti u stečaju, objavljene su ukupne obaveze Agrokora na 31. ožujka 2017., ali Vijeće punih sedam tjedana nije našlo ništa od navedenog vrijednim svoje sjednice.

Kako je određen sadržaj moguće nagodbe

Tako je na drugoj sjednici, održanoj tek 1. lipnja ove godine, raspravljalo o Poslovniku rada Vijeća čije usvajanje je odgodilo za treću sjednicu. Na toj sjednici članovi Vijeća dobili su “informaciju o poduzetim radnjama izvanredne uprave na realiziranju novog kredita”. Prema žalbi predlagatelja u gore spomenutom sporu pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, članovima Vijeća dana je na uvid engleska kopija Ugovora o najstarijem zajmu od 1.060.000.000 eura, na trećoj sjednici održanoj 8. lipnja ove godine.

Kako sam Ugovor sadrži gotovo dvije stotine stranica, a gospođa Vidaković i gospodin Brlošić ne govore engleski jezik, nije sporno da će u svim budućim sudskim sporovima treća sjednica Privremenog vjerovničkog vijeća biti ključna za osporavanje legitimnosti rada izvanredne uprave. Vijeće je na toj sjednici većinom glasova, uz protivljenje predstavnika “neosiguranih vjerovnika”, ruske Sberbanke, dalo suglasnost izvanrednoj upravi za Ugovor kojim je velika većina vjerovnika dovedena u neravnopravan položaj te je time praktički određen sadržaj moguće nagodbe.

Vidaković i Brlošić ne znaju engleski, pa nisu ni mogli podržati nagodbu

Članak 20.6 Ugovora izrijekom obavezuje Antu Ramljaka da se savjetuje s roll-up kreditorima i savjetnikom za restrukturiranje AlixPartners o načinu formiranja i sastavu budućeg stalnog Vjerovničkog vijeća. Prema istom članku Ugovora, roll-up kreditori čine zaseban razred vjerovnika s posebnim pravom glasa i prioritetnim pravom naplate. Koliko je to sukladno ili protivno Zakonu o postupku izvanredne uprave, rješavat će domaći i inozemni sudovi.

Njegov članak 29. definira pojam “vjerovnika”, a taj status ne mogu imati oni roll-up kreditori koji nisu bili vjerovnici na dan otvaranja postupka izvanredne uprave. Marica Vidaković i Mato Brlošić sigurno nisu ni mogli ni trebali podržati dokument za čije je razumijevanje potrebno ne samo znanje engleskog jezika, nego i prethodno neovisno pravno mišljenje.

Zakašnjelo deranje dokumenta

Istina, Ante Ramljak i prijatelji pripremili su poklon-paket vrijedan 150 milijuna eura, namijenjen plaćanju starih tražbina dobavljača, pa su samo rijetki primijetili kako se izvanredna uprava zadužuje u iznosu koji joj ne treba, za namjeru koja je protivna zakonskim odredbama i na način koji stavlja velik broj postojećih vjerovnika u neravnopravan položaj. Već sam napisao da je gospođa Vidaković zakasnila s javnim uništavanjem dokumenata. Trebala je 8. lipnja 2017. poderati Ugovor o najstarijem kreditu, umjesto da šest mjeseci kasnije komada papire nacrta nagodbe.

U razdoblju od 8. lipnja do 19. prosinca Privremeno vjerovničko vijeće održalo je devet sjednica. Za šest održanih sjednica znamo samo datume održavanja, uz nekoliko usputnih rečenica o raspravljanim temama. Tako smo saznali da je Vijeće na četvrtoj, petoj i sedmoj sjednici davalo suglasnosti za plaćanje starih tražbina, a na šestoj podržalo dokapitalizaciju Konzuma u BiH.

Vjerovnici imaju pravo osporiti legalnost cijelog procesa

Na osmoj sjednici dobilo je informaciju o revizijskim izvješćima, a na devetoj dalo suglasnost za prodaju Vile Castello. Kada su održane deseta, jedanaesta i dvanaesta sjednica Vijeća, nije poznato. Ovakav rad izvanredne uprave i Vijeća potpuna je privatizacija postupka koji mora biti javan i transparentan. Članovi Vijeća osoban su odabir Ante Ramljaka i oni ne reprezentiraju stvarnu strukturu vjerovnika Agrokora. Ukoliko ne postoji ni minimum saznanja o radu i načinu donošenja odluka Vijeća, svaki od 5600 vjerovnika koncerna te svi postojeći vlasnici udjela u pojedinim kompanijama imaju pravo osporiti legalnost cijelog procesa izvanredne uprave.

Cijeli proces očito je namjerno usporen kako bi Privremeno vjerovničko vijeće upravo u ovakvom sastavu moglo osigurati prividni legitimitet rada izvanredne uprave. Skandalozna je sama ideja da se uopće raspravlja o nacrtu nagodbe prije nego je formirano stalno i reprezentativno Vjerovničko vijeće, sukladno članku 18. Zakona o postupku izvanredne uprave. Ono može imati najviše devet članova i trebalo bi biti popunjeno predstavnicima različitih skupina vjerovnika razvrstanih prema njihovom pravnom položaju i gospodarskim interesima.

Dobavljači su bili samo predmet manipulacije

Marica Vidaković možda može govoriti u ime većine dobavljača Konzuma, ali nikako ne može zastupati i interese dobavljača Jamnice, Zvijezde, Leda i PIK Vrbovca. Zagrebačka banka kao roll-up kreditor sigurno ima protivne interese HPB-u i HBOR-u. Vjerovnici prehrambeno-prerađivačkih kompanija do sada su bili taoci interesa dijela dobavljača Konzuma, a svi zajedno tek lak plijen vlasnika obveznica i odabranih banaka čije interese zastupa, uz izvanrednu upravu, i armija pravnih i financijskih savjetnika. U takvom srazu dobavljači, kupljeni za avansna plaćanja dijela starog duga, od samog početka nisu imali nikakve šanse.

Bez obzira na javno izrečeno obećanje Vlade RH prije samog početka otvaranja postupka izvanredne uprave “da se cijeli postupak vodi zbog dobavljača, da će njihove tražbine u cijelosti biti isplaćene te da oni uopće neće sudjelovati u nagodbi”, danas je i njima jasno da su bili samo predmet manipulacije.

Ako su stvarno htjeli utjecati na tijek procesa izvanredne uprave, trebali su još u svibnju formirati interesnu udrugu ili udruge te zamijeniti “svoje predstavnike” u Vijeću kvalificiranim i stručnim kadrom. Sada će, ukoliko žele nešto više od mrvica sa stola, morati dokazati da je cijeli proces vođen nelegalno te da njihovi interesi nisu zastupani na posve legitiman i transparentan način.