Fotoreportaža iz sela u Lici bez vode do kojeg vodi makadamski put. Prije svakih izbora obećaju im asfalt
Predizborni show je gotov, Lika se vratila uobičajenom životu. Snimio ga je Telegramov Borko Vukosav
Danas je teško vjerovati da je u ovom selu početkom prošlog stoljeća živjelo gotovo tisuću ljudi. Do 1991. bilo ih je 200-tinjak, a onda su došli rat, privatizacija, lokalni šerifi i na kraju iseljavanje
Telegramovi reporteri, koji su jučer izvještavali s lokalnih izbora u Lici, usput su obišli Svračkovo selo u općini Udbina. Dovezli smo se makadamskim putem, jer drugog nema. Selu se nekad moglo prići i s druge strane, prema Gospiću, ali taj put uništen je tijekom rata i nikad nije obnovljen. Jedna od malobrojnih stanovnica kaže nam kako im političari pred svake izbore obećaju asfaltiranje tog puta da mještani ne bi morali ići 20 kilometara uokolo, ali kad prođe kampanja, cestu više nitko ne spominje.
Ljudi su pobjegli pa prema posljednjem popisu stanovništva ovo mjesto ima 10 stanovnika. No gospođa koja ne želi da joj napišemo ime, tvrdi da je ljudi sada i manje te da u mjestu žive četiri obitelji. Kaže kako živi od oskudne mirovine, poljoprivrede i uzgoja ovaca. Tvrdi kako su na njih svi zaboravili te ih se sjete samo pred izbore. Teško se ne složiti s njom, kada prođete mjestom u kojem nema doslovno ničega osim ruševina. Država u ovom mjestu ima 388 livada i pašnjaka u svom vlasništvu, ali o njima nitko ne brine; sve su zarasle u šikaru.
Selo nema ni vodu ni kanalizaciju
Pitamo ju je li ipak izašla na izbore. Kaže kako je, jer je to njena građanska dužnost, ali ne misli da će to riješiti silne probleme koje donosi život u ovakvom mjestu. Iako se nalazi u prekrasnom Podlapačkom polju naselje nema vode niti kanalizacije. Četiri preostale obitelji tako se snabdijevaju pomoću cisterni i bunara.
Posla nema. A i da ga ima, pitanje je kako bi došli do njega jer u mjestu nema ni autobusnog stajališta. Probleme stvaraju i konji koji slobodno pasu bilo gdje jer se uzgajivači ne brinu za njih, a policija ih ne može ukloniti.
Nema uvjeta za život
Mještanka nam dalje priča kako je Svračkovo Selo toliko izolirano da se obitelj koja se tu doselila pred koju godinu vratila u Bosnu. Kaže da bi bilo bolje kada bi im barem vratili pokretnu trgovinu pa da ujutro mogu kupiti kruh, ali ni to očito nije prioritet vladajućih u tom kraju. Danas je teško vjerovati da je u ovom selu početkom prošlog stoljeća živjelo gotovo tisuću ljudi. Do 1991. bilo ih je 200-tinjak, a onda su došli rat, privatizacija, lokalni šerifi i na kraju iseljavanje. Rukujemo se s gospođom i krećemo natrag preko makadamskog puta izbjegavajući pritom krave koje slobodno šeću. Na putu prema Zagrebu ispraća nas i čopor pasa.
Cijela općina Udbina, ali i ostatak ličkog kraja, prepuna je opustjelih naselja. U nekima u kojima je do pred koju godinu živjelo barem desetero ljudi danas nema više nikoga. Ako mjesto živi dok u njemu ima ljudi, većina sela u tom kraju je zasigurno umrla.
