Nekad je nužno odabrati stranu

Što nam o oporbi govori podatak da se 16 njihovih zastupnika nije pojavilo na glasanju o Vladi?

Iako je 75 zastupnika koji ne podržavaju Vladu, samo ih je 59 glasalo protiv nje. Ostalih nije bilo.

23.07.2020.Zagreb - Nakon cijelog dana rasprave: Sa 76 glasova za zastupnici podrzali novu Vladu Andreja Plenkovica. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Ako se na ključnom glasanju, onom o povjerenju Vladi ne pojavi čak 16 oporbenih zastupnika (dakle, više od petine) bilo kakva nada u opake klipove koje bi opozicija mogla postavljati vladajućoj većini ako se ova previše osili, pada u vodu

Nova Vlada izglasana je sa 76 glasova za i 59 protiv, sijalo je s naslova u kasnim satima četvrtka. Odigrana je, tako, do kraja saborska rasprava s izvjesnim ishodom, Andrej Plenković je već dan nakon izbora imao potrebnu većinu zastupnika. Sad se mora samo nadati da će ih sve dobro služiti zdravlje i da će, bude li trebalo, među ostalih 75 narodnih predstavnika naći pokoju konstruktivnu dušu koja će shvatiti ultimativnu vrijednost političke stabilnosti i “sigurne Hrvatske”, te po potrebi podebljati većinu – kako je to već bilo viđeno mnogo puta u prošlom mandatu.

Oporba se, pak, mora duboko zamisliti nad stanovitim matematičkim neskladom. Naime, Vladu ne podupire 75 zastupnika – od toga je samo njih 59 glasalo protiv, dok ostali nisu ni sudjelovali u jednom od najvažnijih dizanja ruku u cijelom mandatu – onom o novoj Vladi.

Vojnička disciplina

Nezgodna je to situacija za opoziciju koja želi ozbiljno iskoristiti najtanju moguću većinu na koju (trenutno) može računati Plenković. Jer, za efektan oporbeni rad u takvim uvjetima je nužna gotovo vojnička disciplina i precizna procjena situacija kad bi vladajući mogli imati problema s većinom.

Zakone s kojima u opoziciji nisu zadovoljni, a za koje je potrebna obična većina (većina prisutnih na sjednici) može se opstrutirati, a možda čak i izglasati svoje amandmane, kad pofali netko iz redova 76 vladajućih. No, za to je potreban koordinacija različitih klubova i, prije svega, disciplina oporbenih zastupnika koji bi u ključnim trenutcima svakako morali biti prisutni u sabornici (ili u pravo vrijeme zbrisati iz nje kako bi srušili kvorum).

Bernardić preskočio glasanja o Vladi

Ali, ako se na ključnom glasanju, onom o povjerenju Vladi ne pojavi čak 16 oporbenih zastupnika (dakle, više od petine) bilo kakva nada u opake klipove koje bi opozicija mogla postavljati vladajućoj većini ako se ova previše osili, pada u vodu. Osim Siniše Hajdaša Dončića, koji je sinoć u vrijeme glasanja gostovao u emisiji HRT-a “Otvoreno” koja je za temu imala gospodarstvo, malo tko će moći opravdati svoj izostanak. Nije, eto, bilo čak ni Davora Bernardića, čovjeka koji je javnost do prije neki dan uvjeravao da će baš on sjajan izbor za premijera.

No, tko je točno glasao za Vladu, tko protiv, a koga uopće nije bilo teško će se moći službeno doznati. Na pragu trećeg desetljeća 21. stoljeća, naime, Hrvatski sabor nema podatak o tome kako su saborski zastupnici glasali o Vladi.

Digitalno društvo

“Zbog izvanrednog razmještaja zastupnika u dvorani i povezanim prostorijama uslijed epidemioloških mjera do daljnjega glasuje kombinirano elektroničkim putem i dizanjem ruke”, kaže se u negativnom odgovoru Službe za medije Hrvatskog sabora na naš upit o tome imaju li podatak o tome kako je o Vladi glasao koji zastupnik ili zastupnica.

Malo je, naravno, nezgodno da u zemlji čija je dojučerašnja Vlada imala program s posebnim poglavljem “Digitalno društvo”, a od jučerašnja Vlada u svom programu digitalizaciju spominje na 66 mjesta, javnost ne može znati kako je glasao koji zastupnik u možda najvažnijem podizanju ruke u mandatu.

Transparentnost kao marketing

Međutim, stvar je još gora. Naime, obzirom da je većina najtanja moguća i da su zastupnici razasuti na nekoliko mjesta u Saboru, možda nije nemoguće da se dogodi da netko od oporbenih zastupnika podrži Vladu, a da ne bude potpuno jasno o kome se radilo. Odnosno da, daleko im kuća, “žetončići” ovaj put barem na tren budu nedovoljno jasno vidljivi.

Transparentnost, naime, nije tek fraza kojom se vole koristiti nevladine udruge u izjavama za javnost i prijavama na natječaje, srednje uporabljiva imenica za programe rada Vlade (18 puta) ili tek prikladna političko-marketinška panaceja patuljastih političkih partnera HDZ-a. Barem ne bi trebala biti – u demokratskim društvima.