Nekad je nužno odabrati stranu

Glavni izazov za Milanovića: Nagovoriti građansku Hrvatsku da izađe na izbore

Mobilizacija ljevice i lijevog centra i centra potrebna je jer je stvoren privid da je kod nas najvažnije usrećiti ekstremnu desnicu

FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Nastup Zorana Milanovića kod Ace Stankovića pokazao je danas da je on ostao isti kakav je uvijek bio. Ali baš to mu je ispao veliki plus. Djelovao je iskreno i autentično, a ne kao da je upravo prepariran izašao s nekog PR treninga za sitne vještine fraziranje i općeg sviđanja širokim narodnim masama.  

Svoj prvi TV intervjuu otkako se vratio u politiku kao predsjednički kandidat Zoran Milanović odigrao je danas vrlo uspješno. I to usprkos tome što se kod Ace Stankovića pokazalo da se kod Milanovića uopće nije dogodilo to proračunato prezentacijsko brušenje i poštimavanje na koje ga se vječno poziva u raznim analizama koje su sve iste kao da citiraju Bašćansku ploču.

Milanović se, dakle, uopće nije promijenio. I dalje je isti kakav je bio. Svojeglav. Antipopulist. Neće niz dlaku. Baš mu se dopada da strusi točno ono što misli pa kome se sviđa – dobro, kome ne – opet dobro. Ali upravo je to ispalo glavni bonus u ovom nastupu jer je djelovao iskreno i autentično, a ne kao da je upravo prepariran izašao s nekog PR treninga za sitne vještine fraziranja i općeg sviđanja širokim narodnim masama.

Karakter se nije ohladio

Svatko koga zanima lako će naći snimku tog intervjua u kome je Milanović nešto rekao o funkciji predsjednika države i tim općim stvarima, a onda i o Orbanovoj Mađarskoj, Vučiću i sadašnjem političkom vodstvu Srbije, Željku Komšiću, Pupovcu, svojim prebjezima iz SDP-a Milanki Opačić, Vargi, Ronku i ostalima, o Kolindi Grabar Kitarović, Škori i Plenkoviću i zašto je aktualnom premijeru prije onih izbora spominjao “majku lekarku”.

Riječ je uglavnom o njegovim već poznatim stavovima kojima je pridodao nešto objašnjenja. Tako da kao jedinu vijest iz Nedjeljom u 2 zapravo možemo računati samo to da Milanović svoj vreli sinjski “karakter” nije ohladio na 28 stupnjeva mlačne vode. Kampanja će službeno tek početi pa ćemo onda vidjeti kako će mu se taj prkos s dosljednošću isplatiti kad se stvarno krene.

Važna mobilizacijska poruka

No premda je činjenica da ovo danas kandidatu SDP-a niti je donijelo nove glasove, niti mu je stare odnijelo, važno je da je Milanović poslao snažnu i mobilizacijsku poruku lijevoliberalnom dijelu biračkog tijela.

Stanković formulira pitanje o prevlasti desnice u Hrvatskoj kao samorazumljivo, a Milanović kaže: Ma nemoj. I onda nabraja pobjedu Stipe Mesića u dva mandata, poslije pobjedu Ive Josipovića i zatim krajnje tanak poraz od Kolinde Grabar Kitarović, pa premoćnu pobjedu SDP-a i ljevice 2011. i preko 40 posto glasova za ljevicu na narednim izborima. Ima nas, dakle, kaže Milanović. Nisu ti naši glasači danas u zemlju propali.

I dobro je se to čuje jer je ova pretkampanja u tolikoj mjeri fokusirana na desnicu da se čini kako ništa drugo u Hrvatskoj više i ne postoji.

Za desne birače otimaju se, prsa o prsa, Kolinda Grabar Kitarović i Miroslav Škoro. A oko toga za koga će većina te publike na koncu glasati prvo sada na predsjedničkim izborima, a poslije na izborima za Sabor, vode se velike medijske polemike. Predsjednica nastupa u ekstremističkom Hrvatskom tjedniku, a Škoro raspreda o svojim stavovima u jednako ekstremističkoj Bujici. Oboje pušu u iste trublje.

Kao iz neke čitanke hrvatskog propadanja

A teme nametnute javnosti kao da su iz neke crne čitanke hrvatskog propadanja: NDH i Pavelić, hrvatski Srbi i Srbija, komunizam, Jasenovac i Bleiburg, ćirilica, Thompson i Tito. Kako zamorno i efemerno. Kakav bolesni gubitak vremena i razuma.

Dok istraživači u svjetskim laboratorijima otkrivaju cjepivo protiv raka, genske terapije i uzroke multiple skleroze, Hrvatska se još davi u 1941. Istražuje se mogućnost života na Marsu, umjetna inteligencija i klimatske promjene, a ovdje kod nas napete stvari su “srpsko pitanje”, politička definicija pozdrava “za dom spremni” i je li se tajnica Damira Škare preizazovno odijevala pa ga je sama izazvala.

Premijer Plenković nije zadovoljan kad se pojave u društvu nazivaju “klimom”. Ali klima jest takva da su birači ljevice, lijevog centra pa i centra postali apatični. Stvoren je privid da desnica za duplo tuče sve ostale, čak ne ni normalna konzervativna desnica, nego ekstremna desnica. I da je najvažnije nju usrećiti. Utoliko je Milanović pogodio u alku. Ohrabriti građansku Hrvatsku i nagovoriti je da izađe na izbore njegov je glavni izazov.