Nekad je nužno odabrati stranu

Godine slave za Josipu Rimac možda su nepovratno prošle, ali sve što danas ima nitko joj neće uzeti

Isplatilo se sa 16 godina upisati u HDZ

Rimac je očito rano prokužila da se u Hrvatskoj u najbrži sistem napredovanja kreće stranačkim kočijama, i to, naravno, ne bilo koje stranke nego baš ove njezine. Jer, iskaznica HDZ-a, ako si "pametan", uvijek ti je davala upravo neslućene mogućnosti za životni uspjeh nesumjerljiv tvojim stvarnim tržišnim kvalitetama, kako karijerni i društveni, tako i financijski.

Plenković i Vlada iselili su jučer Josipu Rimac iz kabineta državne tajnice u Ministarstvu uprave i sa svih drugih funkcija u raznim Vladinim tijelima. Poslije podne ju je HDZ izbacio iz stranke. Čak je ni Crveni križ više ne želi za potpredsjednicu pa je u toku ekspresni postupak razrješenja.

Josipa Rimac sve te grozne vijesti sluša iz Remetinca, a njezinom odvjetniku možemo vjerovati kad kaže da ona “nije u najboljem stanju”. Stvarno nije ugodno preko noći skinuti dizajnerske štikle i obući zatvorsku odjeću kao USKOK-ova osumnjičenica u aferi vjetrenjače i drugim masnim korupcijskim meštrijama koje su se obavljale pod krovom Vlade. Svakoga bi pogodilo da mu oduzmu dužnosničku fotelju. Ali u Hrvatskoj je najgore od najgorega ostati bez političkog zaleđa.

Nagrada za vjernost stranci

Jako je važno da svakog čovjeka “možete pogledati u oči, reći mu što nudite i zašto svoj glas treba dati baš vama”. Tu romantičnu izjavu dala je u rujnu 2015. dotadašnja gradonačelnica Knina Josipa Rimac iz svoje nove uloge šefice stožera Karamarkovog HDZ-a u kampanji za parlamentarne izbore. Sada sigurno ne može pogledati u oči baš nikoga, pa čak ni one koji su je kovali u zvijezde kao “kninsku kraljicu”, političarku kojoj je pod nogama sve što poželi i rafiniranu gospođu.

Utoliko njen pad jest velik i strašan. No, kad čovjek bolje razmisli, i nju i njezinu ožalošćenu širu obitelj može prilično utješiti sve ono što odnose sa sobom kao trajnu nagradu za njeno vjerno služenje svojoj stranci. Jer ni Josipa Rimac, ni njen suprug, ni njene sestre i roditelji ne bi nikada mogli steći sve ovo što danas imaju da nekadašnja djevojka iz siromašne obitelji s petero djece nije imala kliker za tajne političkog napredovanja u HDZ-u koje se, kako smo naučili iz već toliko poznatih slučajeva, dade lijepo materijalizirati osobnim bogatstvom.

Najbrži sistem napredovanja

Svi ti fragmenti iz života i karijere Josipe Rimac nisu nepoznati, ali kad ih se stavi na hrpu, zvuče kao kakav bulevarski roman za domaćice o tome kako se zvijezde mogu sretno poslagati čak i za običnu seosku curu – selo Lukar, blizu Oklaja, najbliže poznatije mjesto Drniš – ako zna kako će ih zavrtjeti u svoju korist.

A Josipa Rimac očito je rano prokužila da se u Hrvatskoj u najbrži sistem napredovanja kreće stranačkim kočijama, i to, naravno, ne bilo koje stranke nego baš ove njezine. Jer, iskaznica HDZ-a, ako si “pametan”, uvijek ti je davala upravo neslućene mogućnosti za životni uspjeh nesumjerljiv tvojim stvarnim tržišnim kvalitetama, kako karijerni i društveni, tako i financijski.

Pažljivije kopanje po imetku

To je vrijedilo svuda, ali pogotovo u zapuštenoj provinciji tipa Dalmatinske zagore, gdje je stisak lokalne vlasti tako žestok da ne možeš ni kavu popiti a da te ne snime s kime i odmah ti dojave materi da te eno u lošem društvu. Pa kako onda, sinko, računaš da će ti raditi limarska radionica?

Sada će se eventualno malo pažljivije kopati po imetku, žnorama i šemama s kojima su se ovih godina lijepo namirili Josipa Rimac i cijeli njen porodični klan. A i naš narod, znamo kako to ide, odčepit će se mjestimično i progovoriti malo slobodnije.

Kuća od države za supruga

Možda će se neki prostodušni sumještanin, ohrabren slikama Josipe Rimac iz policijskog automobila koji je vozi u bajbok, odvažiti da gukne pa kad je to suprug gradonačelnice Danijel stigao postati tako zaslužan hrvatski branitelj da za njegovu tročlanu obitelj država odluči kupiti cijelu kuću od 500 kvadrata u centru Knina kad je rođen krajem 1974.? Kad je, recimo, u doba ratnog finala i Oluje imao tek 20 godina?

U svakom slučaju, Josipa Rimac, sa svojim rodom i svojtom, ne treba roniti suze za starim vremenima. Dok se njen otac zlopatio da sa svojim skromnom radničkom zaradom podigne nju i njezine četiri sestre i tutne njihovoj majci koju paru više za jogurt i nove japanke za djecu, sigurno nije imao ni u peti da će sve njegove kćeri i zetovi jednom imati fina zaposlenja, što kod države, što kod dobrih prijatelja države, prostrane kuće, stanove i automobile, a svi zajedno kućerinu u Vodicama da se kod njega okupe kao kod pravog baje i domaćina.

Isplatilo se upisati

Dakle, godine slave, Dolce&Gabbana parfema, prijema s veleposlanicima, torbica za koje treba kesnuti nekoliko prosječnih plaća u Kninu, stana u Mlinovima koji joj je plaćala Vlada i vozikanja u službenim automobilima, za Josipu Rimac su možda nepovratno prošle.

Ali “besplatna vrata” ni njoj ni njezinima nitko neće odnijeti, kao ni bilo što drugo što su pedantno uknjižili na svoja imena i zapečatili svojim privatnim ključem. Isplatilo se sa 16 godina upisati u HDZ. Bila bi luda da to ne uviđa pa čak i ako za sve to treba malo odsjediti u Remetincu. A ona sigurno nije luda.