Godinu i pol nakon presude kojom je vraćen obitelji Srezović, Saloon je i dalje devastiran. Provjerili smo što se događa
Krajem listopada 2015. Saloon je odlukom Županijskog suda u Zagrebu vraćen svojim utemeljiteljima koji su iz kluba istjerani dvije godine ranije. Vlaho i Maro Srezović u razgovoru za Telegram objašnjavaju zašto ga još uvijek nisu otvorili i kako to da nitko nije odgovarao za nasilan upad i devastaciju. Snima Borko Vukosav
Prije 16 mjeseci obitelji Srezović vraćen je Saloon iz kojeg su ih u rujnu 2013. godine istjerali. Konkretno, potkraj listopada 2015. dobili su pravomoćnu presudu Županijskog suda; presuđeno je da su Vlahi Srezoviću dvije tvrtke ometale posjed te da mu ga moraju vratiti. Gospodin Srezović, čovjek koji je prije 47 godine osnovao klub na Tuškancu, kaže da se od tada ništa značajno nije dogodilo. Saloon je još uvijek devastiran i zatvoren. Srezovići su u klub stupili u travnju prošle godine. U desetom mjesecu na tulumu koji su – prema pjesmi Novih Fosila snimljenoj u Saloonu – nazvali Za dobra stara vremena, najavili su skoro otvorenje.
S obitelji Srezović razgovarali smo ovaj tjedan, uoči 47. rođendana Saloona koji pada u ponedjeljak 13. veljače. Vlaho i Maro priznaju kako su tada malo prenaglili i da će s prognozama ubuduće biti mnogo oprezniji. “Ovakvo bi stanje moglo potrajati. Klub ne možemo adaptirati i otvoriti dok sudskim putem ne dobijemo naknadu štete”, objašnjava Maro Srezović. Tužbu za naknadu štete vlasnici su podnijeli krajem 2013. godine, a nadopunili su je prošlog ljeta, nakon što je sudski vještak napravio finalnu procjenu štete.
Kako su od bivše svlačionice stvorili luksuzni klub
Od firmi Klokan i Klemm Security, koje su prije tri godine upali u Saloon, Srezovići potražuju višemilijunski iznos. Njihov odvjetnik Hrvoje Čipčić-Bragadin očekuje kako bi ovaj spor mogao trajati dugo, jer je sudski spis prilično opsežan. Do sada su održana tri ročišta. “Prema mojim vrlo optimističnim prognozama, prvostupanjska presuda mogla bi biti donesena tek sljedeće godine”, kaže odvjetnik obitelji. Srezovići se ipak nadaju da će druga strana priznati krivnju i pristati na nagodbu.
Srezovići su u posjedu Saloona od 1970. godine, kada su u dogovoru s tadašnjim korisnicima zemljišta Košarkaškog kluba Lokomotiva, sadašnje Cibone, trošne svlačionice preuredili u klub. Zemljište, na kojem se nalazi Saloon, početkom devedesetih iz društvenog prešlo je u privatno vlasništvo. Tada su vlasnici zemljišta postali Kinematografi Zagreb. Onda je 2003. Godine Grad Zagreb kupio Kinematografe, odnosno parcelu na kojoj se danas nalaze Kino Tuškanac, garaža i diskoteka Saloon.
Godinu dana nakon toga Srezovići su pokrenuli sudski spor radi utvrđivanja vlasništva. “Sljedećih desetak godina u nekoliko navrata pismenim putem smo se obratili zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Htjeli smo pronaći kompromis, nekakvo zajedničko rješenje, ali on nam nikada nije odgovorio”, kaže stariji Srezović. Nakon toga Vlaho Srezović pokrenuo je postupak legalizacije zgrade, koji je konačno završen 2013. godine, kada mu je Upravni sud u Zagrebu izdao izdao pozitivno rješenje.
Zbog čega im Grad ne želi odobriti otkup zemljišta
Na ovo se rješenje Grad Zagreb žalio, ali Ministarstvo graditeljstva i Upravni sud odbili su žalbe, pa je legalizacija objekta postala pravomoćna. Srezovići kažu da su bili svjesni kako su riješili samo pola problema, odnosno legalizirali samo nekretninu, pa su se ponovno obratili Gradu. “Tražili smo donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice, odnosno parcelaciju zemljišta, kojom bi se čestica na kojoj je sagrađen Saloon odvojila od Garaže Tuškanac, bez koje ne možemo kupiti zemljište ispod Saloona”, objašnjava Srezović.
Tek nakon parcelacije zemljišta Srezovići, kao vlasnici legaliziranog objekta, mogu ostvariti zakonsko pravo na prvokup gradskog zemljišta po tržišnoj cijeni. Srezovići tvrde da ih je Grad godinama uporno odbijao, ali i da je se parcelacija zemljišta na Tuškancu trebala provesti prije deset godina, odnosno prije početka radova na Garaži Tuškanac. “Čini nam se kako se u javnosti stvorio dojam kao da mi očekujemo da nam Grad pokloni zemljište. To nije istina. Naravno da smo ga spremni platiti po tržišnoj cijeni”, naglašava Vlaho Srezović.
Srezovići su dugo vjerovali kako će se uspjeti dogovoriti s Gradom. Smatrali su kako gradskim vlastima nije u interesu ugasiti klub koji je tijekom četiri detseljeća postao brand. “Onda se dogodio taj nesretni deveti mjesec 2013. godine kada su djelatnici firme Klokan, osnovane samo mjesec dana prije, nasilno su upali u Saloon”, kažu Srezovići. Vlasnici firme Klokan, Željko Telinec i Tomislav Kolarić, u to su vrijeme posjedovali narodnjački klub Urnebes na Trnju, Excellente bar na Drvinju i Me Gusta bar u Vrbanima.
Kako je izgledalo provala u Saloon
Nakon preuzimanja Saloona najavili su kako će ga preimenovati u Cirkus. Srezovići tvrde da je provala u Sallon rezultat nekoliko ugovora o zakupu košarkaškog igrališta na krovu garaže Tuškanac koji je 2011. godine zagrebački gradonačelnik Milan Bandić potpisao s direktorom Cibone Zdenkom Antunovićem. Njih su dvojica sljedeće godine potpisali aneks ugovora, prema kojemu se Ciboni u najam daje i prostor Saloona, iako je Grad, kako tvrde Srezovići, znao da klub nije u njegovom vlasništvu i da ga nema u gradskom popisu nekretnina. Srezovići tvrde da je u realizaciji spornog aneksa ugovora sudjelovao Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport.
Lovrić je istovremeno bio i predsjednik Cibone. Godinu dana nakon toga Cibona potpisuje ugovor o podzakupu s tvrtkom Klokan. Srezovići se prisjećaju kako su toga jesenskog dana ispred Saloona zatekli više nepoznatih osoba, jedan od njih je mijenjao bravu na vratima. “Iskreno, mi smo najprije mislili da se radi o provali pa smo pozvali policiju”, prisjeća se Maro. Ubrzo su se pred Saloonom pojavili zaštitari Klemm Securitya. “Oni su mahali nekakvim ugovorima i papirima. Nakon toga policija se povukla i devastacija je počela”, prisjeća se mlađi Srezović. Sljedećih pola godine Maro je proveo u automobilu.
Svakoga se jutra parkirao ispred Saloona i promatrao što se događa. Prvih nekoliko dana u Saloonu se izmjenjivali arhitekti, a nakon desetak dana radnici su u prisutnosti policije i zaštitara počeli iznositi njihove osobne stvari i uništavati inventar. “Tada se dogodio se katastrofalan propust javne bilježnice Jasne Žitko koja nam nije dopustila da budemo prisutni prilikom popisivanja stvari. Popisala ih je prilično šlampavo. Na primjer, u dokumentima je napisala da su zatekli kompjuter, umjesto da je definirala kako se radi o Appleu”, kaže Maro.
Protiv koga su podnijeli kaznene prijave
Ista stvar dogodila se s njegovom opremom za jedrenje, biciklima i snowboard daskama. Srezovići su slučaj provale odmah prijavili DORH-u. “Grad Zagreb se očito uplašio, pa je nakon pet mjeseci gradonačelnik Bandić naredio KK Ciboni da raskine ugovor s tvrtkom Klokan”, kaže Maro. Košarkaški klub Cibona, koji je tada bio u bankrotu, onda je angažirao zaštitarsku firmu koja Bilić Erić da za tisuću kuna dnevno čuva Saloon. U Saloon su se Srezovići vratili u travnju 2016. godine.
Vlasnici Saloona revoltirani su što do sada nitko nije odgovarao za provalu u Saloon. “To je nevjerojatno. Posebno zbog toga što se krivci mogu jednostavno pronaći. Njihovi potpisi nalaze se na ugovorima o zajmu. Na vrhu piramide je gradonačelnik Bandić, koji je potpisao prvi ugovor”, kažu. Nadalje, Srezovići optužuju Ivicu Lovrića iz Gradskog Ureda za obrazovanje, kulturu i sport, zatim direktora Cibone Domagoja Čavlovića, Klemm Security i dvojicu vlasnika firme Klokan. Protiv njih su podnijeli kaznene prijave DORH-u i Uskoku.
Terete ih za provalu, otuđivanje i uništavanje privatne imovine te zlouporabu položaja. Uskok još uvijek nije reagirao na prijavu, a DORH ju je odbacio. “DORH je zaključio da se zbog navodno neriješenih imovinsko-pravnih odnosa ova prijava ne odnosi na kazneno, nego na građansko pravo”, objašnjava odvjetnik Čipćić Bragadin. Nakon toga Srezovići su na Kaznenom sudu u Zagrebu preuzeli kazneni progoni, odnosno podnijeli privatnu tužbu. Do sada nije održano niti jedno ročište. U protekle tri godine Srezovići bezuspješno su se obraćali raznim gradskim odborima, kažu da su ih svi ignorirali. Slučaj Saloona prijavili su Antikorupcijskom povjerenstvu Grada Zagreba.
“Ne znamo kada ćemo ponovno otvoriti Saloon”
Ovo gradsko tijelo, koje je na inicijativu gradonačelnika osnovano 2009. godine, bavi se suzbijanjem korupcije u Gradu Zagrebu. Srezovići su tražili na uvid dokumentaciju o najmu Saloona firmi Kookan i postavili pitanja o parcelaciji zemljišta na Tuškancu. Nikada nisu primili konkretne odgovore. “Nedavno me je jedan prijatelj pitao kada realno možemo očekivati da ćemo otvoriti klub. Nisam mu znao odgovoriti “, kaže Maro Srezović.
Ipak, nastavlja, vjeruje da će jednom netko odgovarati za sve što se dogodilo sa klubom na Tuškancu. “Dok čekamo naknadu štete i parcelaciju zemljišta, radimo na velikoj monografiji o Saloonu, u kojoj će biti objavljeno više od pet tisuća fotografija. Želimo napraviti podsjetnik na stari Saloon, na naš život, na sve ono u što je moj tata uložio 47 godina svog života”, završava mlađi Srezović.