Fitzroy je predgrađe Melbournea prepuno barova i restorana popularnih među studentima i mlađim profesionalcima. Travis Garone i Luke Slattery raspravljali su jednog kasnog popodneva u 2003. u Gypsy Baru o promjenjivim modnim trendovima te zaključili kako bi bilo vrijedno napora potaknuti muškarce da ponovo nose brkove. U to vrijeme majka jednog od njihovih prijatelja radila je na kampanji prikupljanja donacija za kampanju ranog otkrivanja i liječenja raka dojke. Tako je nastala ideja za Movember te su Travis i Luke napisali pravila koja vrijede i danas.
Potaknuli su trideset svojih prijatelja da u mjesecu studenom puste brkove kao znak solidarnosti s oboljelima od raka prostate, ali da i doniraju deset dolara kao podršku kampanji za preventivne preglede i rano otkrivanje i liječenja raka prostate. Sljedeće godine akciji se pridružio Adam Grone, koji je registrirao Movember kako dobrotvornu fondaciju i kreirao njenu službenu internetsku stranicu www.movember.com. Ime Movember kreirano je iz riječi „Mo“, deminutiva u australskom engleskom za riječ „moustache“ (brkovi) i November.
U studenom 2004. akciji se pridružilo gotovo 450 Australaca koji su uz puštanje brkova prikupili i 54 000 australskih dolara za Prostate Cancer Foundation of Australia. Naredne godine kreirana je akcija koja je bila osuđena na uspjeh već zbog samog svog naziva: „Give Prostate Cancer a Kick in the Arse“ tijekom koje je uplaćeno 1,2 milijuna australskih dolara od 9315 donatora.
U Hrvatskoj u 10 godina oboljelo 20.000 muškaraca
Danas je Movember najveća globalna dobrotvorna fondacija posvećena zdravlju muškaraca koja je u proteklih 16 godina uspjela prikupiti 837 milijuna australskih dolara za financiranje preko 1200 projekata u više od 20 država. Samo prošle godine Movember je registrirao 320 000 donatora sa svih kontinenata koji su za projekte vezane uz liječenje karcinoma prostate i testisa te uz mentalno zdravlje i prevenciju samoubojstava muškaraca uplatili 65 milijuna eura.
Prošle godine u svijetu je registrirano 1,3 milijuna novooboljelih od raka prostate. Najveća je učestalost, broj slučajeva na 100 000 muškaraca, u skandinavskim državama, Irskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Češkoj, SAD-u, Australiji i Novom Zelandu. Bolest je vrlo rijetka ili čak nepoznata u većini azijskih zemalja. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj je u posljednjih deset godina od raka prostate oboljelo gotovo 20 000 muškaraca s tendencijom godišnjeg porasta novooboljelih. U istom razdoblju kao razlog smrti za 8000 oboljelih navedena je upravo ta bolest.
Moja priča o raku prostate započela je u travnju 2008.
Moja je osobna priča o raku prostate započela u travnju 2008. Tada mi je na redovnom godišnjem pregledu u jednoj od zagrebačkih poliklinika u laboratorijskom nalazu krvi prvi put očitana povišena razina „prostata specifičnog antigena“ (PSA) koji se koristi kao tumorski marker. Za moju tadašnju dob, rođen sam 1956. godine, izmjerena razina PSA od 6,45 ng/ml bila je bitno iznad preporučljive (< 3,5) te je upućivala na potrebu nekog daljnjeg tretmana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako povišeni PSA ne mora nužno značiti i dijagnozu raka prostate, nego se može raditi i o nekom upalnom procesu, liječnička procedura predviđa i digitorektalni pregled, što sigurno ne spada među ljepša i ugodnija životna iskustva. Budući da tijekom tog pregleda specijalist urolog nije mogao prstom napipati tumor nije me ni uputio na biopsiju prostate kao najpouzdaniji način za dijagnosticiranje moguće bolesti. Preporučio je prvu u nizu kombiniranih terapija zbog sumnje na upalne procese te se vrijednost PSA spustila na 4,1 ng/ml, razinu oko koje se kretala sve do rujna 2009.
Tek tada je jedan od zagrebačkih liječnika odlučio napraviti biopsiju koja je potvrdila dijagnozu raka prostate. Kako je moj otac početkom 1992. umro od vrlo ružnog i iznimno agresivnog oblika karcinoma želuca rečenica liječnika: „Žao mi je, nalaz pokazuje da imate karcinom prostate…“ prvo me podsjetila na očevu sudbinu što je dodatno potenciralo stanje šoka u kojem je bilo teško procesuirati sva tada dobivena liječnička ohrabrenja, upute i savjete.
Liječnik nije imao dvojbe, odmah mi je preporučio operaciju
Kada sam narednog dana shvatio da neću baš odmah umrijeti i zaključio sam da bi bilo dobro napraviti neki racionalni plan izlaza iz te situacije koja nije, barem ne odmah, tako bezizgledna. Liječnik koji je dijagnosticirao karcinom nije imao nikakve dvojbe oko mog daljnjeg liječenja. Preporučio je operativni zahvat: radikalnu prostatektomiju izvedenu uz pomoć daVinci tehnologije, robotskog kirurškog sustava, na američkoj klinici Mayo u Rochesteru. Iako sam redovno izvodi takve operacijske zahvate, naravno bez robotske tehnologije, smatrao je da zbog moje relativno mlade životne dobi za takvu dijagnozu i solidnog imovinskog stanja trebam potrošiti vrijednost jednog automobila gornje srednje klase kako bi sebi omogućio brz oporavak i osigurao što višu kvalitetu budućeg života.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U ne tako dalekoj prošlosti nakon operativnog zahvata izvedenog sukladno tadašnjim protokolima velikoj većini oboljelih od karcinoma prostate bitno bi se narušila kvaliteta života. Neminovni i neizbježni problemi inkontinencije i erektilne disfunkcije za mnoge su oboljele bili prevelika žrtva i razlog nepristajanja na operativni zahvat. U posljednjih dvadesetak godina napravljen je ogroman napredak u tehnologiji te je uz iznimno visok postotak preživljavanja onih kojima je karcinom rano otkriven, solidnoj većini omogućeno i očuvanje razumnog nivoa životnih zadovoljstava.
Mojom firmom počela se širiti priča o dijagnozi terminalne bolesti
Prije nego sam u listopadu 2009. prvi put otputovao na kliniku Mayo moja bolest postala je predmet glasina među zaposlenicima tvrtke kojoj sam tada bio na čelu. Kako su Društvo i Grupa ukupno zapošljavali gotovo dvije tisuće ljudi u šest država glasine su počele loviti svoj rep i na kraju su došle i do mene kao dijagnoza terminalne bolesti.
U prvoj polovini 2009. svjetska financijska kriza svom je žestinom zahvatila i Hrvatsku što je rezultiralo snažnim padom osobne potrošnje te ispuhivanjem cjenovnog balona na tržištu vrijednosnica i nekretnina. Banke i financijski fondovi ubrzo su postali plašljive zvjerke u potrazi za sigurnim utočištima bez nekog naročitog razumijevanja za poslovne probleme svojih klijenata suočenih s dramatičnim urušavanjem tržišta. U takvoj situaciji smrtno bolestan predsjednik uprave tvrtke izložene sunovratu diskrecijske potrošnje nije previše pouzdan i poželjan partner kako za vjerovnike, tako ni za dioničare ili potencijalne investitore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izdiktirao sam priopćenje da nemam namjeru tako skoro umrijeti
Nije mi preostalo ništa drugo nego da jednog nedjeljnog popodneva u listopadu 2009. izdiktiram priopćenje namijenjeno zaposlenicima i zainteresiranoj javnosti u kojem sam naveo kako nemam namjeru tako skoro umrijeti i da su pred svima nama još mnoge godine sjajne budućnosti. Kao što je šire poznato bio sam samo djelomično u pravu, a uspješno izvedeni operativni zahvat na klinici Mayo 20. studenog 2009. omogućio mi je solidnu kvalitetu života u narednih deset godina bez ikakvih dodatnih medicinskih tretmana i terapija.
Danas nam nabrojio devet prijatelja i dobrih znanaca kojima je u proteklim mjesecima i godinama dijagnosticiran rak prostate. Neki su mlađi, neki stariji, liječeni su različitim postupcima zbog svoje dobi ili stupnja uznapredovalosti bolesti. Ovaj članak samo je moj mali doprinos razumijevanju i u konačnici prihvaćanju dijagnoze raka prostate kao bolesti koja je u kasnijoj životnoj dobi iznimno česta, ali ne nužno odmah i na kratki rok smrtonosna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Goranko Fižulić: Movember i moja borba s rakom prostate. Točno je 10 godina otkako sam operiran
Mali doprinos Telegramovog kolumnista razumijevanju i u konačnici prihvaćanju dijagnoze raka prostate
Prije nego sam u listopadu 2009. prvi put otputovao na kliniku Mayo moja bolest postala je predmet glasina među zaposlenicima tvrtke kojoj sam tada bio na čelu. Kako su Društvo i Grupa ukupno zapošljavali gotovo dvije tisuće ljudi u šest država glasine su počele loviti svoj rep i na kraju su došle i do mene kao dijagnoza terminalne bolesti
Fitzroy je predgrađe Melbournea prepuno barova i restorana popularnih među studentima i mlađim profesionalcima. Travis Garone i Luke Slattery raspravljali su jednog kasnog popodneva u 2003. u Gypsy Baru o promjenjivim modnim trendovima te zaključili kako bi bilo vrijedno napora potaknuti muškarce da ponovo nose brkove. U to vrijeme majka jednog od njihovih prijatelja radila je na kampanji prikupljanja donacija za kampanju ranog otkrivanja i liječenja raka dojke. Tako je nastala ideja za Movember te su Travis i Luke napisali pravila koja vrijede i danas.
Potaknuli su trideset svojih prijatelja da u mjesecu studenom puste brkove kao znak solidarnosti s oboljelima od raka prostate, ali da i doniraju deset dolara kao podršku kampanji za preventivne preglede i rano otkrivanje i liječenja raka prostate. Sljedeće godine akciji se pridružio Adam Grone, koji je registrirao Movember kako dobrotvornu fondaciju i kreirao njenu službenu internetsku stranicu www.movember.com. Ime Movember kreirano je iz riječi „Mo“, deminutiva u australskom engleskom za riječ „moustache“ (brkovi) i November.
U studenom 2004. akciji se pridružilo gotovo 450 Australaca koji su uz puštanje brkova prikupili i 54 000 australskih dolara za Prostate Cancer Foundation of Australia. Naredne godine kreirana je akcija koja je bila osuđena na uspjeh već zbog samog svog naziva: „Give Prostate Cancer a Kick in the Arse“ tijekom koje je uplaćeno 1,2 milijuna australskih dolara od 9315 donatora.
U Hrvatskoj u 10 godina oboljelo 20.000 muškaraca
Danas je Movember najveća globalna dobrotvorna fondacija posvećena zdravlju muškaraca koja je u proteklih 16 godina uspjela prikupiti 837 milijuna australskih dolara za financiranje preko 1200 projekata u više od 20 država. Samo prošle godine Movember je registrirao 320 000 donatora sa svih kontinenata koji su za projekte vezane uz liječenje karcinoma prostate i testisa te uz mentalno zdravlje i prevenciju samoubojstava muškaraca uplatili 65 milijuna eura.
Prošle godine u svijetu je registrirano 1,3 milijuna novooboljelih od raka prostate. Najveća je učestalost, broj slučajeva na 100 000 muškaraca, u skandinavskim državama, Irskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Češkoj, SAD-u, Australiji i Novom Zelandu. Bolest je vrlo rijetka ili čak nepoznata u većini azijskih zemalja. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj je u posljednjih deset godina od raka prostate oboljelo gotovo 20 000 muškaraca s tendencijom godišnjeg porasta novooboljelih. U istom razdoblju kao razlog smrti za 8000 oboljelih navedena je upravo ta bolest.
Moja priča o raku prostate započela je u travnju 2008.
Moja je osobna priča o raku prostate započela u travnju 2008. Tada mi je na redovnom godišnjem pregledu u jednoj od zagrebačkih poliklinika u laboratorijskom nalazu krvi prvi put očitana povišena razina „prostata specifičnog antigena“ (PSA) koji se koristi kao tumorski marker. Za moju tadašnju dob, rođen sam 1956. godine, izmjerena razina PSA od 6,45 ng/ml bila je bitno iznad preporučljive (< 3,5) te je upućivala na potrebu nekog daljnjeg tretmana.
Kako povišeni PSA ne mora nužno značiti i dijagnozu raka prostate, nego se može raditi i o nekom upalnom procesu, liječnička procedura predviđa i digitorektalni pregled, što sigurno ne spada među ljepša i ugodnija životna iskustva. Budući da tijekom tog pregleda specijalist urolog nije mogao prstom napipati tumor nije me ni uputio na biopsiju prostate kao najpouzdaniji način za dijagnosticiranje moguće bolesti. Preporučio je prvu u nizu kombiniranih terapija zbog sumnje na upalne procese te se vrijednost PSA spustila na 4,1 ng/ml, razinu oko koje se kretala sve do rujna 2009.
Tek tada je jedan od zagrebačkih liječnika odlučio napraviti biopsiju koja je potvrdila dijagnozu raka prostate. Kako je moj otac početkom 1992. umro od vrlo ružnog i iznimno agresivnog oblika karcinoma želuca rečenica liječnika: „Žao mi je, nalaz pokazuje da imate karcinom prostate…“ prvo me podsjetila na očevu sudbinu što je dodatno potenciralo stanje šoka u kojem je bilo teško procesuirati sva tada dobivena liječnička ohrabrenja, upute i savjete.
Liječnik nije imao dvojbe, odmah mi je preporučio operaciju
Kada sam narednog dana shvatio da neću baš odmah umrijeti i zaključio sam da bi bilo dobro napraviti neki racionalni plan izlaza iz te situacije koja nije, barem ne odmah, tako bezizgledna. Liječnik koji je dijagnosticirao karcinom nije imao nikakve dvojbe oko mog daljnjeg liječenja. Preporučio je operativni zahvat: radikalnu prostatektomiju izvedenu uz pomoć daVinci tehnologije, robotskog kirurškog sustava, na američkoj klinici Mayo u Rochesteru. Iako sam redovno izvodi takve operacijske zahvate, naravno bez robotske tehnologije, smatrao je da zbog moje relativno mlade životne dobi za takvu dijagnozu i solidnog imovinskog stanja trebam potrošiti vrijednost jednog automobila gornje srednje klase kako bi sebi omogućio brz oporavak i osigurao što višu kvalitetu budućeg života.
U ne tako dalekoj prošlosti nakon operativnog zahvata izvedenog sukladno tadašnjim protokolima velikoj većini oboljelih od karcinoma prostate bitno bi se narušila kvaliteta života. Neminovni i neizbježni problemi inkontinencije i erektilne disfunkcije za mnoge su oboljele bili prevelika žrtva i razlog nepristajanja na operativni zahvat. U posljednjih dvadesetak godina napravljen je ogroman napredak u tehnologiji te je uz iznimno visok postotak preživljavanja onih kojima je karcinom rano otkriven, solidnoj većini omogućeno i očuvanje razumnog nivoa životnih zadovoljstava.
Mojom firmom počela se širiti priča o dijagnozi terminalne bolesti
Prije nego sam u listopadu 2009. prvi put otputovao na kliniku Mayo moja bolest postala je predmet glasina među zaposlenicima tvrtke kojoj sam tada bio na čelu. Kako su Društvo i Grupa ukupno zapošljavali gotovo dvije tisuće ljudi u šest država glasine su počele loviti svoj rep i na kraju su došle i do mene kao dijagnoza terminalne bolesti.
U prvoj polovini 2009. svjetska financijska kriza svom je žestinom zahvatila i Hrvatsku što je rezultiralo snažnim padom osobne potrošnje te ispuhivanjem cjenovnog balona na tržištu vrijednosnica i nekretnina. Banke i financijski fondovi ubrzo su postali plašljive zvjerke u potrazi za sigurnim utočištima bez nekog naročitog razumijevanja za poslovne probleme svojih klijenata suočenih s dramatičnim urušavanjem tržišta. U takvoj situaciji smrtno bolestan predsjednik uprave tvrtke izložene sunovratu diskrecijske potrošnje nije previše pouzdan i poželjan partner kako za vjerovnike, tako ni za dioničare ili potencijalne investitore.
Izdiktirao sam priopćenje da nemam namjeru tako skoro umrijeti
Nije mi preostalo ništa drugo nego da jednog nedjeljnog popodneva u listopadu 2009. izdiktiram priopćenje namijenjeno zaposlenicima i zainteresiranoj javnosti u kojem sam naveo kako nemam namjeru tako skoro umrijeti i da su pred svima nama još mnoge godine sjajne budućnosti. Kao što je šire poznato bio sam samo djelomično u pravu, a uspješno izvedeni operativni zahvat na klinici Mayo 20. studenog 2009. omogućio mi je solidnu kvalitetu života u narednih deset godina bez ikakvih dodatnih medicinskih tretmana i terapija.
Danas nam nabrojio devet prijatelja i dobrih znanaca kojima je u proteklim mjesecima i godinama dijagnosticiran rak prostate. Neki su mlađi, neki stariji, liječeni su različitim postupcima zbog svoje dobi ili stupnja uznapredovalosti bolesti. Ovaj članak samo je moj mali doprinos razumijevanju i u konačnici prihvaćanju dijagnoze raka prostate kao bolesti koja je u kasnijoj životnoj dobi iznimno česta, ali ne nužno odmah i na kratki rok smrtonosna.