Ako uprave društava ne popuste i ovom pokušaju pritiska izvanredne uprave, nacrt nagodbe objavljen u petak ne može biti proveden jer Jamnica i ostala društva neće postati insolventna, a u tom slučaju otpada jedini razlog za formiranje zrcalnih društava i likvidaciju postojećih. Peruško može pokušati sazvati skupštine društava i na njima preglasavanjem manjinskih dioničara usvojiti financijska izvješća koja uključuju i jamstva, ali to bi izazvalo preveliku pažnju javnosti i ne bi imalo jedinstvenu podršku vladajućih. Ustrajnost uprava društava dodatno pojačava poziciju Agrama koji je, kao što je poznato, sudskim putem osporio ista jamstva. Visoki trgovački sud svojim je rješenjem objavljenim prije desetak dana uputio vlasnike obveznica i ruske banke na parnični postupak s osporavateljem jamstava te praktički natjerao izvanrednu upravu, ako stvarno želi progurati nagodbu po ukusu svojih sponzora, da u izravnim pregovorima udovolji zahtjevima Agrama.
Ovo nije prvi put da Peruško koristi zastrašivanje
Fabris Peruško još jednom pokazuje elementarno nerazumijevanje uloge izvanredne uprave te u cilju ostvarenja partikularnih interesa nekolicine vjerovnika ekstenzivno tumači svoje ovlasti. Zakon o postupku izvanredne uprave ne daje mu pravo da upravama društava nameće sadržaj financijskih izvješća. Ako je nezadovoljan radom uprava, može pokrenuti njihovu smjenu, ali im ne može zabraniti javnu objavu financijskih izvješća te prijetiti njihovim neusvajanjem. Ovo nažalost nije jedina situacija u kojoj Peruško koristi zastrašivanje kao oblik pritiska na sve one koji se na ovaj ili onaj način protive ovakvom nacrtu nagodbe. Tako je nekim dobavljačima izravno dao do znanja kako njihova pozicija na policama Konzuma ovisi samo o njegovoj dobroj volji.
Andrej Plenković sigurno ne bi trebao tolerirati ovakav bullying Fabrisa Peruška prema svima onima koji na bilo koji način stoje na putu njegovoj karijeri nakon 10. srpnja 2018. Ante Ramljak ugradio je svoj lik i djelo u Ugovor o najstarijem kreditu, a Fabris Peruško uspio je nadmašiti čak i vođu grupe Borg, on je sebe učinio nezamjenjivim i nakon izglasavanja ovakve nagodbe. To su prvi primijetili pravni savjetnici Francka u čijem priopćenju objavljenom u utorak navečer između ostalog stoji da bi prema Nacrtu „postupak izvanredne uprave trebao trajati minimalno deset godina budući da po Zakonu o postupku izvanredne uprave on traje sve do ispunjenja nagodbe“.
Taj zaključak proizlazi iz činjenice da će razlučni vjerovnici biti isplaćeni u roku od osam godina nakon što proteknu dvije godine od izglasavanja nagodbe. Nacrt nagodbe ne predviđa početak njenog izvršenja sukladno Zakonu odmah po pravomoćnosti njene sudske potvrde, nego tek ispunjenjem odgodnih uvjeta. Tim uvjetima zapravo su neograničeno produžene ovlasti izvanredne uprave i privremenog vjerovničkog vijeća, ali ovaj put ne samo bez nadzora Trgovačkog suda u Zagrebu, nego i izvan hrvatskog zakonskog i regulatornog okvira.
Uprava nevjerojatnom lakoćom ignorira sudske zaključke
Zakon o postupku izvanredne uprave nastao je u neprobavljivom sukobu interesa, sam postupak vođen je kao školski primjer moralnog hazarda, i sada na kraju priče, izvanredni povjerenik Vlade želi postati izvanredni povjerenik budućih privatnih vlasnika koji zajedno s njim kreiraju tekst nagodbe. Ako Andrej Plenković želi politički preživjeti ovu podvalu onda treba odmah potjerati Fabrisa Peruška i poslati u saborsku proceduru izmijenjenu i dopunjenu verziju lex Agrokora. Ili još bolje, pustiti da Trgovački sud u Zagrebu obavi svoj posao, tako da ne dozvoli daljnje ignoriranje i ismijavanje svojih odluka od strane tog istog Peruška i bulumente njegovih savjetnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Upravo je nevjerojatna lakoća kojom izvanredna uprava izigrava sudske zaključke vezane uz dostavu tražene dokumentacije ili angažiranje savjetnika. Ista ona grupa savjetnika kojoj je Sud svojim rješenjem od 2. svibnja 2018. onemogućio rad na trošak Agrokora sudjelovala je u kreaciji ovog Nacrta. Tako piše na 37. strani teksta gdje su izrijekom navedeni PJT Partners, McKinsey, Akin Gump i FTI Consulting kao suradnici u izradi nacrta. Budući da je malo vjerojatno da je njihov rad volonterski ili da Fabris Peruško tako glupo i otvoreno krši odluke Suda treba pretpostaviti da su ti savjetnici izravno plaćeni od pojedinih vjerovnika. To znači da je Nacrt i formalno proizvod savjetnika dvije ruske banke i notornog američkog fonda te je pravna katastrofa za Republiku Hrvatsku više nego izvjesna.
Kad ćemo konačno vidjeti listu plaćenih tražbina?
Tome treba pridodati i vječiti mandat privremenog vjerovničkog vijeća sastavljenog po kriteriju što većeg konflikta interesa. Zahvaljujući portalu index.hr prošlog tjedna dobili smo podsjetnik na skandal s prebacivanjem starog u granični dug za odabrane dobavljače što traži dodatno objašnjenje budući da prigodno priopćenje Kraša vrvi neistinama. Grupa Agrokor do kraja ožujka prošle godine plaćala je svoje obaveze za robu i usluge najkasnije na zadnji dan roka plaćanja izdavanjem mjenice s dospijećem i do 180 dana. Dobavljač je takvu mjenicu mogao unovčiti u nekoj od banaka ili faktoring društava uz određeni diskont sve do druge polovice ožujka prošle godine. Važno je napomenuti da je Agrokor u svojim knjigama izdavanjem mjenica zatvarao obaveze prema dobavljačima.
Nakon uvođenja izvanredne uprave neki od dobavljača pokušavaju takve bezvrijedne mjenice prikazati kao granični dug, a urbana legenda kaže da su oni koji su bili posebno dragi Anti Ramljaku imali u tome i zapaženog uspjeha. Tako smo u međuvremenu saznali da neke od perjanica hrvatskog gospodarstva imaju samo potraživanja za granični dug jer su njihove stare tražbine začudo nestale. U tome je, uz slavnu i već opjevanu kupnju vlastitih obveznica, jedan od glavnih razloga što Peruško ne može dostaviti Sudu specifikaciju plaćenih tražbina. Ali zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju pa s nestrpljenjem očekujemo dan kad će Peruško ili njegova nasljednica napokon objaviti listu plaćenih tražbina i listu tražbina za glasovanje. Nacrt predviđa da s tom svečanom objavom, opreza radi, treba otezati do zadnjeg mogućeg trenutka zbog banalnog razloga: dobro poznatog hrvatskog jala.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gospodin Peruško ekstenzivno tumači svoje ovlasti; nagodbu sad pokušava progurati zastrašivanjem
Goranko Fižulić analizira ovotjedna događanja oko Agrokora
Zakon o postupku izvanredne uprave nastao je u neprobavljivom sukobu interesa, sam postupak vođen je kao školski primjer moralnog hazarda, i sada na kraju priče, izvanredni povjerenik Vlade želi postati izvanredni povjerenik budućih privatnih vlasnika koji zajedno s njim kreiraju tekst nagodbe. Ako Andrej Plenković želi politički preživjeti ovu podvalu onda treba odmah potjerati Fabrisa Peruška i poslati u saborsku proceduru izmijenjenu i dopunjenu verziju lex Agrokora. Ili još bolje, pustiti da Trgovački sud u Zagrebu obavi svoj posao, tako da ne dozvoli daljnje ignoriranje i ismijavanje svojih odluka od strane tog istog Peruška i bulumente njegovih savjetnika
Izvanredni povjerenik Fabris Peruško poslao je pismo direktorima društava u sastavu Agrokora čiji je tekst u utorak objavio N1. Gospodin Peruško upozorava čelne ljude Jamnice, Zvijezde, Leda i ostalih društava u kojima Agrokor d.d. ima većinske udjele da „tijela društava neće moći usvojiti takva financijska izvješća“ jer uprave društava nisu „pravilno knjižile neke materijalne činjenice“. Te materijalne činjenice su jamstva koja su ta društva izdala od 2012. do 2016. u korist ruskih i zapadnih banaka te vlasnika obveznica po nalogu svog većinskog vlasnika, kako bi svojom imovinom dodatno garantirala za povrat njegovih kreditnih obaveza, odnosno naplatu izdanih obveznica.
Ako uprave društava ne popuste i ovom pokušaju pritiska izvanredne uprave, nacrt nagodbe objavljen u petak ne može biti proveden jer Jamnica i ostala društva neće postati insolventna, a u tom slučaju otpada jedini razlog za formiranje zrcalnih društava i likvidaciju postojećih. Peruško može pokušati sazvati skupštine društava i na njima preglasavanjem manjinskih dioničara usvojiti financijska izvješća koja uključuju i jamstva, ali to bi izazvalo preveliku pažnju javnosti i ne bi imalo jedinstvenu podršku vladajućih. Ustrajnost uprava društava dodatno pojačava poziciju Agrama koji je, kao što je poznato, sudskim putem osporio ista jamstva. Visoki trgovački sud svojim je rješenjem objavljenim prije desetak dana uputio vlasnike obveznica i ruske banke na parnični postupak s osporavateljem jamstava te praktički natjerao izvanrednu upravu, ako stvarno želi progurati nagodbu po ukusu svojih sponzora, da u izravnim pregovorima udovolji zahtjevima Agrama.
Ovo nije prvi put da Peruško koristi zastrašivanje
Fabris Peruško još jednom pokazuje elementarno nerazumijevanje uloge izvanredne uprave te u cilju ostvarenja partikularnih interesa nekolicine vjerovnika ekstenzivno tumači svoje ovlasti. Zakon o postupku izvanredne uprave ne daje mu pravo da upravama društava nameće sadržaj financijskih izvješća. Ako je nezadovoljan radom uprava, može pokrenuti njihovu smjenu, ali im ne može zabraniti javnu objavu financijskih izvješća te prijetiti njihovim neusvajanjem. Ovo nažalost nije jedina situacija u kojoj Peruško koristi zastrašivanje kao oblik pritiska na sve one koji se na ovaj ili onaj način protive ovakvom nacrtu nagodbe. Tako je nekim dobavljačima izravno dao do znanja kako njihova pozicija na policama Konzuma ovisi samo o njegovoj dobroj volji.
Andrej Plenković sigurno ne bi trebao tolerirati ovakav bullying Fabrisa Peruška prema svima onima koji na bilo koji način stoje na putu njegovoj karijeri nakon 10. srpnja 2018. Ante Ramljak ugradio je svoj lik i djelo u Ugovor o najstarijem kreditu, a Fabris Peruško uspio je nadmašiti čak i vođu grupe Borg, on je sebe učinio nezamjenjivim i nakon izglasavanja ovakve nagodbe. To su prvi primijetili pravni savjetnici Francka u čijem priopćenju objavljenom u utorak navečer između ostalog stoji da bi prema Nacrtu „postupak izvanredne uprave trebao trajati minimalno deset godina budući da po Zakonu o postupku izvanredne uprave on traje sve do ispunjenja nagodbe“.
Taj zaključak proizlazi iz činjenice da će razlučni vjerovnici biti isplaćeni u roku od osam godina nakon što proteknu dvije godine od izglasavanja nagodbe. Nacrt nagodbe ne predviđa početak njenog izvršenja sukladno Zakonu odmah po pravomoćnosti njene sudske potvrde, nego tek ispunjenjem odgodnih uvjeta. Tim uvjetima zapravo su neograničeno produžene ovlasti izvanredne uprave i privremenog vjerovničkog vijeća, ali ovaj put ne samo bez nadzora Trgovačkog suda u Zagrebu, nego i izvan hrvatskog zakonskog i regulatornog okvira.
Uprava nevjerojatnom lakoćom ignorira sudske zaključke
Zakon o postupku izvanredne uprave nastao je u neprobavljivom sukobu interesa, sam postupak vođen je kao školski primjer moralnog hazarda, i sada na kraju priče, izvanredni povjerenik Vlade želi postati izvanredni povjerenik budućih privatnih vlasnika koji zajedno s njim kreiraju tekst nagodbe. Ako Andrej Plenković želi politički preživjeti ovu podvalu onda treba odmah potjerati Fabrisa Peruška i poslati u saborsku proceduru izmijenjenu i dopunjenu verziju lex Agrokora. Ili još bolje, pustiti da Trgovački sud u Zagrebu obavi svoj posao, tako da ne dozvoli daljnje ignoriranje i ismijavanje svojih odluka od strane tog istog Peruška i bulumente njegovih savjetnika.
Upravo je nevjerojatna lakoća kojom izvanredna uprava izigrava sudske zaključke vezane uz dostavu tražene dokumentacije ili angažiranje savjetnika. Ista ona grupa savjetnika kojoj je Sud svojim rješenjem od 2. svibnja 2018. onemogućio rad na trošak Agrokora sudjelovala je u kreaciji ovog Nacrta. Tako piše na 37. strani teksta gdje su izrijekom navedeni PJT Partners, McKinsey, Akin Gump i FTI Consulting kao suradnici u izradi nacrta. Budući da je malo vjerojatno da je njihov rad volonterski ili da Fabris Peruško tako glupo i otvoreno krši odluke Suda treba pretpostaviti da su ti savjetnici izravno plaćeni od pojedinih vjerovnika. To znači da je Nacrt i formalno proizvod savjetnika dvije ruske banke i notornog američkog fonda te je pravna katastrofa za Republiku Hrvatsku više nego izvjesna.
Kad ćemo konačno vidjeti listu plaćenih tražbina?
Tome treba pridodati i vječiti mandat privremenog vjerovničkog vijeća sastavljenog po kriteriju što većeg konflikta interesa. Zahvaljujući portalu index.hr prošlog tjedna dobili smo podsjetnik na skandal s prebacivanjem starog u granični dug za odabrane dobavljače što traži dodatno objašnjenje budući da prigodno priopćenje Kraša vrvi neistinama. Grupa Agrokor do kraja ožujka prošle godine plaćala je svoje obaveze za robu i usluge najkasnije na zadnji dan roka plaćanja izdavanjem mjenice s dospijećem i do 180 dana. Dobavljač je takvu mjenicu mogao unovčiti u nekoj od banaka ili faktoring društava uz određeni diskont sve do druge polovice ožujka prošle godine. Važno je napomenuti da je Agrokor u svojim knjigama izdavanjem mjenica zatvarao obaveze prema dobavljačima.
Nakon uvođenja izvanredne uprave neki od dobavljača pokušavaju takve bezvrijedne mjenice prikazati kao granični dug, a urbana legenda kaže da su oni koji su bili posebno dragi Anti Ramljaku imali u tome i zapaženog uspjeha. Tako smo u međuvremenu saznali da neke od perjanica hrvatskog gospodarstva imaju samo potraživanja za granični dug jer su njihove stare tražbine začudo nestale. U tome je, uz slavnu i već opjevanu kupnju vlastitih obveznica, jedan od glavnih razloga što Peruško ne može dostaviti Sudu specifikaciju plaćenih tražbina. Ali zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju pa s nestrpljenjem očekujemo dan kad će Peruško ili njegova nasljednica napokon objaviti listu plaćenih tražbina i listu tražbina za glasovanje. Nacrt predviđa da s tom svečanom objavom, opreza radi, treba otezati do zadnjeg mogućeg trenutka zbog banalnog razloga: dobro poznatog hrvatskog jala.