Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Gotovo je dirljivo kako se predsjednica silnim turnejama fura na Tita. No, ova po otocima duboko je problematična

Predsjednica miče Titovu bistu s Pantovčaka, a usvaja obrasce ponašanja

Iako mantru o jadranskoj orijentaciji Hrvatske slušamo već skoro tri desetljeća, a isto vrijedi i za posebnu posvećenost otocima, ništa se u odnosu države prema tom prostoru nije promijenilo. Oni su jednako u fokusu politike tek od prigode, do prigode, najčešće ljeti ili putem ovakvih kurtoaznih i protokolarnih posjeta, dok u ostatku godine za državni aparat praktično ne postoje

Ovih dana predsjednica Republike Hrvatske nalazi se na turneji po sjevernojadranskim otocima, Lošinju, Susku, Velim Srakanama i Unijama. Tamo će, na što smo se već odavno navikli, prisustvovati otvaranjima nekih kapitalnih objekata, za čiju izgradnju nema nikakvih zasluga, obići će neke javne institucije, upoznati se s lokalnim običajima i razgovarati s rijetkim otočanima koji žive na otocima tijekom čitave godine.

Pridodamo li tome da je turneju otvorila odlaskom na misu na Rabu, dobit ćemo kompletnu sliku njezinog mandata. S jedne strane, paradni katolicizam, s druge nedostatak ikakvog sadržaja. Da je riječ o religioznosti povezanoj s političkim marketingom, vjerujem da nema potrebe pretjerano naglašavati. Što se pak tiče nedostatka ikakvog sadržaja, to je skoro pa jednako samorazumljivo.

Fascinirana susretima s radnicima i seljacima te pionirima

Predsjednica republike jednostavno ne igra nikakvu ulogu niti u izvršnoj vlasti, bilo da je riječ o nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj, jednako kao što nema nikakav realan utjecaj na gospodarska kretanja. Samim tim sva putovanja na koja uporno odlazi diljem zemlje nemaju nikakvog efekta, što naravno vrijedi i za ovu turneju po sjevernojadranskim otocima. Ima stoga nešto gotovo dirljivo u svim tim nastojanjima.

Kolinda Grabar Kitarović je, naime, prva predsjednica nakon Tuđmana koja se zapravo fura na Tita, iako to sasvim sigurno ne bi priznala ni pod kojim okolnostima. Dok je Tuđman bio opsjednut Titovim paradnim uniformama i ulogom državnika, Grabar Kitarović je očito više fascinirana susretima s radnicima i seljacima te pionirima. Jedina je šteta što je potpuno promašila vrijeme, jer unatoč nastojanjima da se reforma obrazovanja zaustavi, ne postoje gotovo nikakve šanse da se u čitanjima nađe njezina slika s razdraganim građanima.

Imajući sve ovo u vidu zanimljivo je pratiti toliki raskorak između prakse i onoga što je u idejnom smislu emitira prema javnosti. Predsjednica tako miče Titovu bistu s Pantovčaka, a usvaja obrasce ponašanja. Na isti način na koji Milijan Brkić tvrdi da HDZ nije Komunistička partija, iako ga realnost, po pitanju mnogih praksi demantira.

Ništa se u odnosu države prema otocima nije promijenilo

Što se pak tiče konkretnog odnosa prema otocima, stvar više nije čak ni zabavna. Iako mantru o jadranskoj orijentaciji Hrvatske slušamo već skoro tri desetljeća, a isto vrijedi i za posebnu posvećenost otocima, ništa se u odnosu države prema tom prostoru nije promijenilo. Oni su jednako u fokusu politike tek od prigode, do prigode, najčešće ljeti ili putem ovakvih kurtoaznih i protokolarnih posjeta, dok u ostatku godine za državni aparat praktično ne postoje.

Takav odnos najbolje osjećaju stalni stanovnici otoka, prema kojima bi država i njezini čelnici trebali zadržati barem minimum pristojnosti u vidu suzdržavanja od ovakvog tipa političkog marketinga. Da su se zaista konzultirali s nekim od stalnih otočana ili barem pogledali nekog od sjajnih dokumentarnu filmova o njima, shvatili bi da su im odavno trebali omogućiti kvalitetnu zdravstvenu skrb, prometnu povezanost, kulturne i obrazovne institucije, bazičnu komunalnu infrastrukturu i općenito sve stvari koje stanovnici urbanih središta podrazumijevaju kao normalne. Dok god to ne bude tako, a svi su izgledi da neće skoro, svaki ovakav posjet, ne samo što je besmislen, nego je i ciničan.

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
95 članaka Više o autoru
Više s weba