Grof Draskovich godinama se bori za obiteljsku imovinu oduzetu u komunizmu. Jedan spor upravo je dobio
Od početka 90-ih nasljednici plemenitaške obitelji bore se za nekretnine diljem zemlje; predvodi ih samozatajni grof Peter Nikolaus
O grofu Draskovichu, samozatajnom tipu u kasnim četrdesetima, u Hrvatskoj se vrlo malo zna. U rijetkim istupima govorio je uglavnom o dvorcu Veliki Bukovec u kojem provodi puno vremena, no prilično uspješno izbjegava medije. Telegram doznaje da je upravo dobio još jedan milijunski spor zbog nekretnine u Opatiji.
Vila Keglevich, elegantno opatijsko zdanje u vlasništvu grofovske obitelji Drašković, ponovno se našla u središtu sudskog spora. Riječ je o procesu što ga je vlasnik vile grof Nikolaus Peter Draskovich, kojem je vila vraćena nakon višegodišnjeg postupka povrata nacionalizirane imovine, pokrenuo protiv vlasnice opatijskog restorana Kamelija Marine Nikolajev zbog naknade za korištenje dijela vile Keglevich. Ta vila jedna je od brojnih nekretnina koje je jugoslavenska komunistička vlast oduzela plemenitaškoj obitelji Drašković.
Nakon Drugog svjetskog rata sva im je imovina oduzeta, a obitelj je morala napustiti zemlju. Otišli su u austrijski Güssing gdje i danas živi Nikolaus Draskovich koji se bori za povrat nasljedstva. O tom grofu, u kasnim četrdesetima, zna se vrlo malo. Iako je često u Hrvatskoj, osobito u svom dvorcu Veliki Bukovec, prilično uspješno izbjegava medije. Prije pet, šest godina u jednom lokalnom listu izašlo je nekoliko fotografija njegove obitelji, supruge Rule i troje djece, dok su obilazili Trakošćan te jedan intervju u magazinu Svijet, u kojem nije puno govorio o sebi. Zna se da je diplomirao šumarstvo i ekonomiju, da puno vremena provodi u Hrvatskoj ali se eventualno u mirovini planira trajno preseliti, i to je uglavnom to.
Telegram doznaje da je sud sada zaključio kako je dio opatijske vile Keglevich doista bio nezakonito korišten. Prema nepravomoćnoj presudi, Marina Nikolajev, vlasnica restorana Kamelija, koji je lani deložiran iz vile, grofu mora platiti 1,6 milijuna kuna naknade za vrijeme dok se bespravno služila njegovom nekretninom.
Uz Zrinske su bili najpoznatija plemenitaška obitelj
Priča o povratu imovine obitelji Drašković može se pratiti od početka 90-ih diljem Hrvatske – od Varaždinske županije i Slavonije do Like i Opatijske rivijere. Draškovići su, uz knezove Zrinske, bili najpoznatija hrvatska plemićka obitelj iz koje su potekla četiri bana, brojni visoki časnici i vojskovođe Habsburške monarhije, biskupi, jedan kardinal, kraljevski savjetnici i brojni suci. Zasigurno najpoznatija nekretnina koju su imali u svom vlasništvu pred bijeg iz zemlje, bio je dvorac Trakošćan, koji je također završio u rukama države. U Austriji danas imaju tvrtku za distribuciju električne energije, pilanu, pogon za izradu stolarije, tri autokuće s praonicama vozila, poljoprivredno zemljište i šume…Posjede imaju i u Mađarskoj, no grof Nikolaus tvrdi kako u Austriji “žive radišno i skromno”.
Nakon osamostaljenja Hrvatske, te donošenja Zakona o povratu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, dio obitelj iz Austrije na čelu s grofom Karlom Draškovićem i njegovim sinom Nikolausom vraća se po svoje nekretnine. One su u međuvremenu mahom ostale u rukama hrvatskih općina i gradova, no dio ih je završio i kod privatnih vlasnika.
U prvoj fazi povrata imovine, Draškovićima je vraćen dvorac u Velikom Bukovcu, te nekoliko nekretnina u Zagrebu. Dio sudskih sporova još nije okončan, jer privatni vlasnici, koji su sve ovo vrijeme koristili nekadašnju imovinu obitelji Drašković, traže da im se na osnovu dosjelosti prizna pravo vlasništva.
Vile u Opatiji vraćene su Draškovićima
U Opatiji su Draškovićima bile nacionalizirane takozvane mala i velika vila Keglevich. Njih su još početkom 20. stoljeća preuzeli od Angelike grofice Keglevich od Buzina, koja je, nezadovoljna talijanskom vlašću u Opatiji, preselila na imanje Draškovićevih u Baranji.
U velikoj vili sve do siječnja ove godine bilo je sjedište opatijske policije, a u maloj se u prizemlju do lani nalazio restoran Kamelija. Na katu je bio Ured za izlaganje katastarske izmjere, a dio nekretnine koristi obitelj Drašković.
U povrat tih, kao i ostalih nekretnina obitelj je, dakle, krenula početkom 90-ih. Rat u Hrvatskoj usporio je proces, a nakon 1997., kada je donijet Zakon o naknadi za oduzetu imovinu, stvari su se tek neznatno ubrzale. Još 2006. godine Grad Opatija donio je rješenje o povratu vile Keglevich Draškovićima koji su u tu svoju nekretninu uspjeli ući tek 2012. godine. Svima koji su se do tada nalazili vili, uključujući i vlasnici restorana Kamelija, ponuđeno je rješenje oko daljnjeg korištenja i isplate eventualnih ulaganja.
Problem s vlasnicima restorana Kamelija
No, kako je tada za Novi list izjavio Ivan Domislović, koji upravlja nekretninama obitelji Drašković, s vlasnicom Kamelije, Marinom Nikolajev, bilo je najviše problema. Ona, kaže, nikako nije željela pristati na nove uvjete najma dijela nekretnine.
Taj najam nije bio nizak, no Domislović podsjeća da radi o središtu jednog od najturističkijih gradova Jadrana. Drugim riječima, Kamelija se nalazila na jednoj od desetak najatraktivnijih pozicija u Hrvatskoj. To i ne čudi ako se prisjetimo da su Draškovići na Slatinu, šetalište u centru grada, došli prije gotovo 150 godina. I tada, u Austro-Ugarskoj monarhiji, to je bila iznimno cijenjena lokacija.
Presuda u korist vlasnika vile Keglevich
Sada sud kaže da Marina Nikolajev doista mora grofu platiti 1,6 milijuna kuna. U vili Keglevich, nakon 2012. vodila je restoran tek sporadično plaćajući naknadu vlasnicima. Vještaci su u konačnici utvrdili da se dug popeo na 1,6 milijuna kuna.
Draškovići su tek lani uspjeli deložirati vlasnike restorana iz vile Keglevich, nastavivši protiv njih voditi sudskih spor zbog dugova za naknadu. I sudski trošak za to vrijeme narastao je na preko sto tisuća kuna. Marina Nikolajev na sudu je izjavila kako je sve dugove za najam restorana podmirila, no sud joj nije povjerovao.
Što će biti s dvorcem koji im je vraćen?
Grof Nikolaus najviše interesa pokazuje prema dvorcu Veliki Bukovec. Kako je ispričao u spomenutom intervjuu prije nekoliko godina, tamo je svaka dva tjedna, a i njegov tata uporno je obilazio to zdanje od sredine pedesetih godina prošlog stoljeća.
“Emotivno, to je mjesto za moju obitelj uvijek bilo posebno. Uvijek su nas vezivale stare priče o vremenima života unutar ovih zidova, i sve ono što su naši preci tu radili tijekom stoljeća. Bilo je romantično i drugačije, toplo i obiteljski”, kazao je Nikolaus za Svijet.
Hrvatska država 17 je godina osporavala državljanstvo Nikolausovom ocu Karlu. “Kada smo dvorac ponovno dobili u svoje vlasništvo, on je za nas bio neka vrsta Trojanskog konja jer je bio uništen. Nije bio korišten, nitko se nije brinuo o njemu, prozori su bili razbijeni, krov je curio, imali smo samo gole zidove. Prva nam je ideja bila da se naprave golf tereni i spa te wellness centar. Druga je mogućnost da pronađe budućnost kao visokoškolska institucija, a treća da postane umirovljenički dom. No još uvijek čekamo. Možda ćemo dobiti sredstva iz EU fondova, ali ništa još nije sigurno. Zasad obnavljam dvorac, ulažem u njega svoj novac. Sve su opcije otvorene za budućnost”.