Bilo bi možda najbolje krenuti s golim činjenicama. Srpska napredna stranka koju vodi predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić pridružena je članica Europske pučke stranke. U Hrvatskoj se ovog mjeseca održava Kongres EPP-a na koji su, naravno, pozvani i pridruženi članovi te europske političke obitelji. Vučić je, pritom, i na potpisu govornika na skupu koji će se održati u zagrebačkoj Areni.
U svemu tome nema ni najmanje zrnce kontroverze. Kad je HDZ već šutio pri prijemu SNS-a u pridruženo članstvo EPP-a, sad sasvim sigurno oko Vučića nema što prigovarati. Bez obzira na političke stavove i političku povijest, ne postoji ništa normalnije od toga da službeni predstavnik SNS-a i Srbije normalno sudjeluje i govori na skupu. Radi se, jednostavno, o čak ne ni demokratskom, već civilizacijskom minimumu.
Kraj idile
HDZ je svejedno zbog ovog domaćinstva na tisuću muka. Ne samo da ih desnica zbog Vučića radosno bombardira, nego se skup koji je trebao biti jedan od vanjskopolitičkih trijumfa Andreja Plenkovića i HDZ-a lagano pretvara u – smetnju. Jer, Aleksandar Vučić je taj zbog čijeg je posjeta Zagrebu prije nešto manje od dvije godine definitivno prekinut idilični odnos predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović i desnog dijela političkog spektra.
A sad će njegov dolazak zasjeniti ne samo skup EPP-a, nego se dogoditi i mjesec dana pred predsjedničke izbore, dakle, faktički usred predizborne kampanje (ovdje ipak ne treba isključiti mogućnost da Vučić u ime ne pretjerano tajnog visokog razumijevanja vladajućih ekipa s obje strane Dunava – odustane od dolaska u Zagreb i pošalje kao izaslanika nekog bez velikosrpske biografije).
Zagrebački summit
Gordan Jandroković je u potpunosti u pravu kad kaže da bi, po logici onih koji ih kritiziraju zbog Vučića, “Hrvatska trebala istupiti iz UN-a jer je Srbija tamo, ili ne organizirati ovakav veliki kongres, u Zagreb dolazi 40 premijera”. Napadi zbog Vučića u Areni su jednostavno bizaran i jeftin pokušaj političkog profitiranja na kritici uobičajenog, politički uljuđenog ponašanja. No, ako je iti jedna stranka ikad zaslužila da bude meta zluradih i nezasluženih napada zbog pokušaja normalnog političkog djelovanja u međunarodnoj zajednici, e to je baš HDZ.
Otprilike u ovo isto jesensko doba, u studenom prije 19 godina Zagreb je bio domaćin dotad najvećeg međunarodnog skupa od osamostaljenja Hrvatske. Sastanak kojim je i na simbolički način prekinuta neslužbena međunarodna izolacija u koju je Hrvatska upala u posljednjim godinama vladavine Franje Tuđmana, ostao je upamćen pod nazivom Zagrebački summit. Na njemu su sudjelovali čelnici svih 15 tadašnjih država članica Europske unije, te prvi ljudi pet zemalja koje su tad s EU imale potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju – Hrvatske, tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, Makedonije, Albanije i Bosne i Hercegovine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tamnica naroda
U HDZ-u iz tog vremena nisu povlačili nikakve paralele s “izlaskom iz UN-a”. Saborski zastupnici te stranke natjecali su se u istupima koji su oglašavali na uzbunu zbog navodnog guranja Hrvatske natrag na Balkan, a bilo je i onih koji su pričali i o obnovi Jugoslavije. Jedan od tadašnjih zastupnika HDZ-a smislio je i prikladni slogan – “Sveta Kata, Juga na vrata”, a termin Zapadni Balkan kojeg je lakonski skovala europska administracija uzimao se kao krajnji dokaz djelovanja tadašnje Vlade Ivice Račana u pravcu povratka u tamnicu naroda.
Ne treba, naravno, posezati tako duboko u povijest da bi se ukazalo na gotovo bezgranično licemjerje HDZ-a kad je u pitanju predstavljanje uobičajenih detalja i običaja iz političkog života kao guranje Hrvatske (koju, je li, njihovi politički suparnici “ionako nikad nisu ni željeli”) u regionalni okvir. Bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću se “region” itekako nabijao na nos, kao i njegova politička suradnja s tadašnjim predsjednikom Srbije, Borisom Tadićem. No, kako kaže narod, “karma is a bitch”, pa se onima koji mlate Tadićem u lice vrati – Vučić.
Čokoladna karma
Uostalom, baš je HDZ taj iz kojeg je u vrijeme Tomislava Karamarka SDP označavan kao “jugofilska” stranka, baš je HDZ taj koji je žestoko podržavao notorni Šator u Savskoj, s kojeg se kočio transparent “1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena”. Baš je HDZ taj koji je od cijelog jednog pisma napravio i dalje radi neprijateljski simbol i iz kojeg se aktualna predsjednička kampanja s kraja 2019. godine na posve bizaran način pokušava predstaviti kao izbor između socijalizma, Jugoslavije i željezne zavjese s jedne i Kolinde Grabar-Kitarović s druge strane.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Karma is a, jednostavno, bitch. Pa se tako jednog dana ispričavaš zbog srpskih čokoladica u poklon paketima, a dok se okreneš već doleti kampanja u kojoj usred Zagreba imaš govor – Aleksandra Vučića. Frizerka je sigurno izvan sebe.
HDZ je doktorirao na izmišljanjima opasnosti od 'regiona'. Vučićevim dolaskom u Zagreb to im se vraća
U dolasku Vučića na skup EPP-a u Zagreb nema ni najmanjeg zrnca kontroverze. Ali...
Bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću se “region” itekako nabijao na nos, kao i njegova politička suradnja s tadašnjim predsjednikom Srbije, Borisom Tadićem. No, kako kaže narod, “karma is a bitch”, pa se onima koji mlate Tadićem u lice vrati - Vučić.
Bilo bi možda najbolje krenuti s golim činjenicama. Srpska napredna stranka koju vodi predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić pridružena je članica Europske pučke stranke. U Hrvatskoj se ovog mjeseca održava Kongres EPP-a na koji su, naravno, pozvani i pridruženi članovi te europske političke obitelji. Vučić je, pritom, i na potpisu govornika na skupu koji će se održati u zagrebačkoj Areni.
U svemu tome nema ni najmanje zrnce kontroverze. Kad je HDZ već šutio pri prijemu SNS-a u pridruženo članstvo EPP-a, sad sasvim sigurno oko Vučića nema što prigovarati. Bez obzira na političke stavove i političku povijest, ne postoji ništa normalnije od toga da službeni predstavnik SNS-a i Srbije normalno sudjeluje i govori na skupu. Radi se, jednostavno, o čak ne ni demokratskom, već civilizacijskom minimumu.
Kraj idile
HDZ je svejedno zbog ovog domaćinstva na tisuću muka. Ne samo da ih desnica zbog Vučića radosno bombardira, nego se skup koji je trebao biti jedan od vanjskopolitičkih trijumfa Andreja Plenkovića i HDZ-a lagano pretvara u – smetnju. Jer, Aleksandar Vučić je taj zbog čijeg je posjeta Zagrebu prije nešto manje od dvije godine definitivno prekinut idilični odnos predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović i desnog dijela političkog spektra.
A sad će njegov dolazak zasjeniti ne samo skup EPP-a, nego se dogoditi i mjesec dana pred predsjedničke izbore, dakle, faktički usred predizborne kampanje (ovdje ipak ne treba isključiti mogućnost da Vučić u ime ne pretjerano tajnog visokog razumijevanja vladajućih ekipa s obje strane Dunava – odustane od dolaska u Zagreb i pošalje kao izaslanika nekog bez velikosrpske biografije).
Zagrebački summit
Gordan Jandroković je u potpunosti u pravu kad kaže da bi, po logici onih koji ih kritiziraju zbog Vučića, “Hrvatska trebala istupiti iz UN-a jer je Srbija tamo, ili ne organizirati ovakav veliki kongres, u Zagreb dolazi 40 premijera”. Napadi zbog Vučića u Areni su jednostavno bizaran i jeftin pokušaj političkog profitiranja na kritici uobičajenog, politički uljuđenog ponašanja. No, ako je iti jedna stranka ikad zaslužila da bude meta zluradih i nezasluženih napada zbog pokušaja normalnog političkog djelovanja u međunarodnoj zajednici, e to je baš HDZ.
Otprilike u ovo isto jesensko doba, u studenom prije 19 godina Zagreb je bio domaćin dotad najvećeg međunarodnog skupa od osamostaljenja Hrvatske. Sastanak kojim je i na simbolički način prekinuta neslužbena međunarodna izolacija u koju je Hrvatska upala u posljednjim godinama vladavine Franje Tuđmana, ostao je upamćen pod nazivom Zagrebački summit. Na njemu su sudjelovali čelnici svih 15 tadašnjih država članica Europske unije, te prvi ljudi pet zemalja koje su tad s EU imale potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju – Hrvatske, tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, Makedonije, Albanije i Bosne i Hercegovine.
Tamnica naroda
U HDZ-u iz tog vremena nisu povlačili nikakve paralele s “izlaskom iz UN-a”. Saborski zastupnici te stranke natjecali su se u istupima koji su oglašavali na uzbunu zbog navodnog guranja Hrvatske natrag na Balkan, a bilo je i onih koji su pričali i o obnovi Jugoslavije. Jedan od tadašnjih zastupnika HDZ-a smislio je i prikladni slogan – “Sveta Kata, Juga na vrata”, a termin Zapadni Balkan kojeg je lakonski skovala europska administracija uzimao se kao krajnji dokaz djelovanja tadašnje Vlade Ivice Račana u pravcu povratka u tamnicu naroda.
Ne treba, naravno, posezati tako duboko u povijest da bi se ukazalo na gotovo bezgranično licemjerje HDZ-a kad je u pitanju predstavljanje uobičajenih detalja i običaja iz političkog života kao guranje Hrvatske (koju, je li, njihovi politički suparnici “ionako nikad nisu ni željeli”) u regionalni okvir. Bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću se “region” itekako nabijao na nos, kao i njegova politička suradnja s tadašnjim predsjednikom Srbije, Borisom Tadićem. No, kako kaže narod, “karma is a bitch”, pa se onima koji mlate Tadićem u lice vrati – Vučić.
Čokoladna karma
Uostalom, baš je HDZ taj iz kojeg je u vrijeme Tomislava Karamarka SDP označavan kao “jugofilska” stranka, baš je HDZ taj koji je žestoko podržavao notorni Šator u Savskoj, s kojeg se kočio transparent “1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena”. Baš je HDZ taj koji je od cijelog jednog pisma napravio i dalje radi neprijateljski simbol i iz kojeg se aktualna predsjednička kampanja s kraja 2019. godine na posve bizaran način pokušava predstaviti kao izbor između socijalizma, Jugoslavije i željezne zavjese s jedne i Kolinde Grabar-Kitarović s druge strane.
Karma is a, jednostavno, bitch. Pa se tako jednog dana ispričavaš zbog srpskih čokoladica u poklon paketima, a dok se okreneš već doleti kampanja u kojoj usred Zagreba imaš govor – Aleksandra Vučića. Frizerka je sigurno izvan sebe.